REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1238/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Novi Metali d.o.o., Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 33, OIB: 95293640785, kojeg zastupa opunomoćenik Radojica Vučković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Radojica Vučković i NR u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora,12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/80, URBROJ: 513-04-23-2 od 23. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-02/22-01/157, URBROJ: 513-07-14-0202/020-23-3 od 23. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I- 471-02/22-01/157, URBROJ: 513-07-14-0202/020-23-3 od 23. siječnja 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I./1. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. 1. 2022. do 31. 12. 2022., osnovica 493.525,85 EUR, stopa od 25%, porezna obveza u iznosu od 123.381,45 EUR, kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza na dodanu vrijednost od dana dospijeća svake obveze do 8. prosinca 2022. u iznosu od 1.777,00 EUR. U točki II./1., 2., 3. izreke rješenja naloženo je tužitelju da uplati utvrđene iznose s pripadajućim kamatama na navedene račune Državnog proračuna Republike Hrvatske te da obračuna i uplati daljnje kamate na navedene prihode od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate na pripadajući način. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. U točki IV. određeno je da će tužitelj ovo rješenje izvršiti u roku od osam dana od dana njegove konačnosti. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplate na koje je obvezan u određenom mu roku, naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužitelj u tužbi citira utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja od 23. siječnja 2023. te navodi da, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog tijela koje prihvaća i tuženik u osporavanom rješenju, postoji vjerodostojna dokumentacija o isporuci odnosno preuzimanju otpada, a to su otpremnice i primke koje su priložene uz račune ispostavljene od strane dobavljača Sekundaria j.d.o.o. koji potpuno i istinito odražavaju nastale poslovne događaje. Poziva se na odredbe Zakona o računovodstvu te ističe da svi, nepriznati računi dobavljača Sekundaria j.d.o.o., sadržavaju sve podatke propisane člankom 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te da postoji prateća vjerodostojna dokumentacija (otpremnice). Navodi da se poslovna suradnja između dobavljača Sekundaria j.d.o.o. i tužitelja odvijala na način da je navedeni dobavljač od fizičkih i pravnih osoba na terenu otkupljivao sekundarne sirovine, otpad, te isti sortirao, dovozio i isporučivao na skladište tužitelja koji je potom istu robu dalje isporučivao i fakturirao svojim kupcima (Cezar d.o.o. i Meltal Sl d.o.o.). Dodaje da je sporne račune u cijelosti podmirio dobavljaču Sekundaria j.d.o.o. i da postoje dokazi da je tu istu robu dalje prodao svojim kupcima, što nedvojbeno ukazuje na to da je roba stvarno postojala. Ističe da, s obzirom na količinu sekundarnih sirovina, tužitelj nije bio u mogućnosti kontrolirati svaki pojedinačni otkup te da nije obveza tužitelja da provjerava otkupne blokove koje je dobavljač izdao svojim komitentima. Smatra nejasnim na temelju kojih propisa tuženik zaključuje da pored otpremnica i primki kupac mora posjedovati i još neke isprave, kao vagarinke, teretne listove, PL-0 obrasce ili račune prijevoznika. Smatra da to što Barkan trade j.d.o.o. kao sljednik društva Sekundaria j.d.o.o. nije dostavio dokumentaciju koja je od njega zatražena tijekom poreznog nadzora, odnosno da ga porezna uprava tijekom nadzora nije mogla pronaći, ne znači da ta tvrtka nije postojala, tj. da dobavljač tužitelja nije u svojstvu vlasnika raspolagao otpadom za koji je ispostavio fakture tužitelju. Poziva se na presudu Međunarodnog suda za ljudska prava (C-80 i C-142/11, EU:C:2012:373) od 21. lipnja 2012. u slučaju N i David u kojoj se navodi da porezna uprava ne može općenito zahtijevati od poreznog obveznika koji želi ostvariti pravo na odbitak PDV-a s jedne strane, da provjeri je li izdavatelj računa za robu i usluge na temelju kojega je zatraženo izvršavanje prava na odbitak, je li raspolagao predmetnom robom i je li je mogao isporučiti te je li ispunio svoje obveze prijavljivanja i plaćanja PDV-a kako bi se uvjerio da ne postoje nepravilnosti ili utaja kod trgovaca koji su se ranije nalazili u transakciji. Ističe da tužitelj kao kupac nije imao bilo kakve mogućnosti provjeravati od koga je njegov dobavljač nabavio robu i je li tu nabavu pravilno knjižio u svojim poslovnim knjigama te da je to posao porezne uprave. Smatra da se nedvojbeno može zaključiti da je društvo Sekundaria j.d.o.o. (sada Barkan trade j.d.o.o.) kao dobavljač isporučilo, a tužitelj zaprimio robu (sekundarne sirovine), da ima vjerodostojne dokumente – ulazne račune za tu robu temeljem kojih je koristio pravo na odbitak pretporeza, kao i priloge uz iste (otpremnice, primke), te izlazne račune i otpremnice temeljem kojih je ta roba prodana i isporučena kupcima tužitelja. Predlaže Sudu provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, saslušanjem prokuriste tužitelja IR, svjedoka ŽR, direktora društva Sekundaria j.d.o.o. te nakon provedenih dokaznih prijedloga usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2023., uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Tuženik je u podnescima od 17. listopada 2024. i 12. studenoga 2024. obavijestio Sud da je dana 3. lipnja 2024. na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Osijeku objavljeno rješenje o otvaranju predstečajnog postupka poslovni broj: St- 338/2024-7, kao i da je dana 26. rujna 2024. objavljeno rješenje broj: St-338/2024-21 kojim su utvrđene i osporene tražbine u predstečajnom postupku nad tužiteljem te je tražbina tuženika utvrđena u ukupnom iznosu od 125.183,10 EUR, što je potvrđeno i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4040/2024- 2 od 18. listopada 2024.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 5. veljače 2025. na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi zamjenik opunomoćenik tužitelja u cijelosti je ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je u spis predao zapisnik s ročišta radi ispitivanja tražbine održanog dana 23. rujna 2024. u predstečajnom postupku nad dužnikom poslovni broj: St-338/2024-16 i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: St-338/2024-36 od 12. prosinca 2024. kojim je obustavljen predstečajni postupak nad tužiteljem. Ujedno je zatražio trošak prema troškovniku od 5. veljače 2025. na ime sastava tužbe u iznosu od 1.830,80 EUR i zastupanja na ročištu u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV, sveukupno 4.575,00 EUR.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 6. Prema odredbi članka 49. stavka 4. ZUS-a, stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedene odredbe i činjenica utvrđenih u upravnom postupku, Sud je na raspravi održanoj dana 5. veljače 2025. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka IR, prokuriste i ŽR, direktora društva Sekundaria j.d.o.o. te provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je Sud utvrdio kako je porezno tijelo u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i na njega pravilno primijenilo odredbe mjerodavnih zakonskih i podzakonskih propisa, kako će to Sud izložiti u nastavku presude te stoga izvođenje navedenih dokaznih prijedloga ne bi utjecalo na drukčije rješavanje ovog upravnog spora. Osim toga, predmet spora je pravno pitanje da li je tužitelj prema materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu mogao iskazati pravo na odbitak pretporeza na računima dobavljača, te stoga iskazi svjedoka i predložena vještačenja nisu relevantni za rješenje ovog upravnog spora.

7. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 14/22., dalje: OPZ) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Knjiženje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.).

8. Člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 39/22., dalje: Zakon o PDV-u) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

9. Odredbom članka 57. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

10. Prema članku 58. stavka 1. Zakona o PDV-u, porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obavezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obavezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

11. Sukladno odredbi članka 60. stavka 1. točke b) istog Zakona, porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, ako ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona osim iz točke c) ovoga stavka.

12. Prema članku 79. stavku 1. Zakona o PDV-u, račun mora sadržavati broj računa i datum izdavanja, ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca), količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga, datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i ako se razlikuje od datuma izdavanja računa, jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a, iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen te zbrojni iznos nakade i PDV-a.

13. Odredbom članka 79. stavka 11. Zakona o PDV-u propisano je da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iznos PDV- a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.

14. Člankom 83. stavak 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

15. Iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Osijek kod tužitelja obavilo porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/22-01/231, URBROJ: 513-07-14-0202/20-22-9 od 7. studenog 2022. Na navedeni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor koji je prvostupanjsko tijelo djelomično uvažilo te je dana 15. prosinca 2022. sastavilo Dopunski zapisnik KLASA: UP/I-471- 02/22-01/157, URBROJ: 513-07-14-0202/20-22-2 i 23. siječnja 2023. donijelo prvostupanjsko rješenje.

16. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je, uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja, porezno tijelo utvrdilo da je u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (prije Sekundaria j.d.o.o.) u iznosu 929.245,55 kn te da je na predmetnim računima naveden tuzemni prijenos porezne obveze prema članku 75. stavku 3. b) Zakona o PDV-u i članku 152. stavku 3. Pravilnika o PDV-u.

17. Uvidom u predmetne račune utvrđeno je da se isti odnose na otkup 946.681 kg različitog otpada (željezo, EE otpad I i IV kategorije, bakar, prokrom, akumulatori, ms sakupljački, aluminij) te da računima nije priložena dokumentacija nastala u vrijeme i na mjestu poslovnog događaja preuzimanja otpada od Barkan Trade j.d.o.o. (prije Sekundaria j.d.o.o.). Nadalje je utvrđeno da predmetnim računima nije priložena dokumentacija (vagarinke o preuzetoj/zaprimljenoj količini otpada s naznačenim mjestom i vremenom preuzimanja, podaci o osobama koje su predale/preuzele/prevezle otpad, teretni listovi/PL-0 obrasci/računi prijevoznika i dr.) iz koje bi se moglo utvrditi da je tužitelju zaračunata roba stvarno isporučena od navedenog dobavljača.

18. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je porezno tijelo u postupku nadzora zatražilo od tužiteljevog dobavljača, Barkan Trade j.d.o.o. poslovnu dokumentaciju vezanu za zaračunate isporuke tužitelju u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. ali se pisani zahtjev za davanjem obavijesti i dostavu dokumentacije vratio prvostupanjskom tijelu s naznakom – ne postoji na navedenoj adresi. Nadzorom je nadalje utvrđeno da navedeni dobavljač nije u svojstvu vlasnika raspolagao otpadom kojeg je u razdoblju od siječnja do svibnja 2022. zaračunao tužitelju u ukupnom iznosu od 3.716.982,20 kn.

19. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da uz primljene račune od dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (ranije Sekundaria j.d.o.o.) za isporučene sekundarne sirovine nije priložena dokumentacija (vagarinke o preuzetoj/zaprimljenoj količini otpada s naznačenim mjestom i vremenom preuzimanja, podaci o osobama koje su predale/preuzele/prevezle otpad, teretni listovi/PL-0 obrasci/računi prijevoznika i dr.) iz koje bi se moglo utvrditi da je tužitelju zaračunata roba stvarno isporučena od navedenog dobavljača nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

20. Naime, tijekom provedenog poreznog nadzora nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. iskazao pravo na odbitak pretporeza po računima dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (prije Sekundaria j.d.o.o.) a za koje račune je utvrdilo da se ne radi o vjerodostojnoj dokumentaciji u smislu odredbi članka 66. stavka 2. i 3. OPZ-a. Naime, predmetnim računima nije priložena dokumentacija (vagarinke o preuzetoj, zaprimljenoj količini otpada s naznačenim mjestom i vremenom preuzimanja, podaci o osobama koje su predale/preuzele/prevezle otpad, teretni listovi/PL-0 obrasci/računi prijevoznika i dr.) iz koje bi se moglo utvrditi da je tužitelju zaračunata roba stvarno isporučena od navedenog dobavljača. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je primio predmetni otpad po osporavanim računima baš od dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (ranije Sekundaria j.d.o.o.), dok je za predmetnog dobavljača utvrđeno da nije u svojstvu vlasnika raspolagao otpadom kojeg je u razdoblju od siječnja do svibnja 2022. zaračunao tužitelju u ukupnom iznosu od 3.716.982,20 kn.

21. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je, prema shvaćanju ovoga Suda, prvostupanjsko tijelo zaključilo da predmetni računi po kojima je tužitelj iskazao pravo na odbitak pretporeza u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2022. nisu vjerodostojne knjigovodstvene isprave, te mu je, pravilno osporilo pravo na odbitak pretporeza po istima.

22. Valja napomenuti da za priznavanje prava na pretporez nije dovoljno posjedovati samo ulazne račune, već je potrebno posjedovati i drugu vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuje da su isporuke dobara po tim ulaznim računima stvarno i obavljene. Dakle, da bi se obvezniku poreza na dodanu vrijednost mogao priznati odbitak pretporeza moraju biti ispunjeni uvjeti da je dobro isporučeno, odnosno usluga obavljena, da je isporuka obavljena u poduzetničke svrhe, da je obavljena od strane izdavatelja računa i pri tome ispostavljeni račun mora predstavljati vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu koja nedvojbeno dokazuje da je isporuka stvarno i obavljena od strane izdavatelja računa.

23. Prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj u smislu odredbe članka 88. OPZ-a nije tijekom postupka nadzora, a niti kasnije, ponudio vjerodostojne dokaze da mu je od dobavljača Barkan Trade j d.o.o. (ranije Sekundaria j.d.o.o.) predmetna sekundarna sirovina (otpad) stvarno i isporučena.

24. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu tužbeni navod tužitelja kako je tijekom poreznog nadzora, poreznom tijelu dostavio otpremnice i primke kao dokaz da je preuzeo predmetni otpad zaračunat po primljenim računima od dobavljača Barkan Trade j.d.o.o. (ranije Sekundaria j.d.o.o.) stoga što se navedeni dokumenti (otpremnica i primka), prema računovodstvenim propisima ne smatraju eksterno pisanim dokumentima sastavljenim u vrijeme i na mjestu nastanka poslovnog događaja povodom kojeg se sastaju, nego se radi o interno naknadno sastavljenim pisanim dokumentima koji čine osnovu za unos podataka u sastavljene pomoćne poslovne knjige, odnosno skladišne kartice.

25. Nadalje, niti pozivanje tužitelja na presudu Međunarodnog suda za ljudska prava (C-80 i C-142/11, EU:C:2012:373) od 21. lipnja 2012. u slučaju Mahageben i I nije odlučno u konkretnom slučaju stoga što je u nizu presuda Suda Europske unije zauzeto stajalište da je na poreznom obvezniku teret dokaza da je pravo na pretporez osnovano i da je isporuka stvarno obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe, za što moraju postojati objektivni dokazi temeljem kojih treća, objektivna osoba može nesporno utvrditi postojanje i sadržaj poslovnog odnosa, te za priznavanje prava na pretporez nije dovoljno da postoji račun koji su sastavili sami poduzetnici (presuda C-230/94 od 26. rujna 1996. i C-184/05 od 27. rujna 2007.)

26. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je, prema stajalištu ovoga Suda, tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 123.381,45 EUR te stoga nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari pa stoga tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

27. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

28. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 12. veljače 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Povjereniku LR, [adresa]

3. Tuženiku