REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1664/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja TRANSEURO ADRIA d.o.o. iz Pojatno, Zagrebačka cesta 1A, OIB: 67564739211, kojeg zastupa punomoćnica HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976; kojeg zastupa punomoćnik HCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 289,19 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 22. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 12. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,88 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 207,41 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 30. srpnja 2024. radi isplate iznosa od 289,19 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 28. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu, marke Renault Kangoo express, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika IN-POWER SERVICE j.d.o.o. iz Luga Samoborskog. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku dana 05. rujna 2023. godine te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238210511343. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun popravka br. 4642/01/023, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.063,28 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.456,91 € budući da je osnovica za obračun štete iznosila 1.456,91 € radi sto posto odbitka PDV-a u iznosu od 412,66 € po navedenom računu tužitelja te odbitka učešća koji iznosi 193,72 €. Razliku od 289,19 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Samim plaćanjem tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena rada, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 36,00 €/sat plus PDV. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 36,00 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 04. siječnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 289,19 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem osporava aktivnu i pasivnu legitimacija, osporio je odgovornost za štetu, osnov i visinu potraživanja tužitelja. Ističe kako je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu te da mu je tuženik ukazao na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Tuženik ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Tuženik je sukladno odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a. Na teret tuženika pada obveza povrata u stanje prije oštećenja, a prema realnoj, prosječnoj cijeni popravka, uz uvažavanje razumnog odstupanja. Dakle, oštećenik je u skladu s njegovim pravom, imao mogućnost popravak vozila jednake kvalitete, a za manji iznos novca, slijedom čega nije osnovano potraživanje ovdje tužitelja. Osim toga, račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete. Također je osporava tijek zateznih kamata jer isti nije prenesen cesijom.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 12,50 sata, dok je za lakirerske radove obračunao vrijeme popravka vozila na 4,10 sati te potrošni materijal lakirera u iznosu od 70,70 €, a što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 238210511343 te računu popravka br. 4642/01/023, slijedom čega su navodi tuženika irelevantni i neosnovani. Također je naveo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d. i Croatia osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sta rada neovlaštenog servisera u iznosu većem od 42,11 €/satu uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu i račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), dopise (list 12, 14 spisa), Ugovor o ustupanju potraživanja (list 13 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 15 spisa), mail korespondenciju (list 16, 21, 22-23, 71 spisa), cjenik (list 17 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine (list 18-19 spisa), notifikaciju o ustupu (list 20 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 24-27 spisa), sudsku praksu (list 28-61 spisa), račune (list 72,73 spisa), presliku računa i detaljnog prikaza transakcije i naloga za isplatu (list 79-95 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka IC (list 101-102 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ICD (list 103-106 spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka IC i zakonskog zastupnika tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e kao i na okolnost je li oštećeni je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 289,19 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

8. U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja.

9. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 238210511343, razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Renault Kangoo expresss registarske oznake [registarska oznaka] dana 05.09.2023., a povodom nezgode od 28.03.2023. te da je utvrđeno kako postoje oštećenja na vozilu i da je potrebno zamijeniti branik ST/učešće 50%, držač sb branik ST, odzračnik l., naplatak ST l. poklopac kotača ST D/zamjenski, set držača branik ST, letv do blatobr. ST l., obloga kuć kot St l. i poklopac kotača ST l./zamjenski. Nadalje da je potrebno popraviti stranical/donji dio i unutarnji lim kut L, dok je optiku ovjesa potrebno kontrolirati. Također je navedeno radno vrijeme popravka limara 12,50 sati, lakirera 4,10 sati te 1 sat za optiku, a da je potrošni materijal limara 10,35 € i lakirera 70,70 €.

10. Uvodim u e-mail od 03.04.2023. (list 71) razvidno je kako je tuženik dostavio vlasniku vozila IN POWER SERVICE j.d.o.o. izvid štete te da su naveli kako bi informativni iznos nagodbe bio 800,00 €, a da koriste priliku preporučiti kako se vozilo može popraviti u servisima Autocentar Agram, Lopašićeva 12, Zvon Promet, Gornji Bukovac 90, Autopoint, Vodovodna 20a i Autoservice 24, Samoborska 264.

11. Uvidom u utuženi račun tužitelj razvidno je da je isti izdao račun za popravak vozila Renault Kangoo expresss registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 2.063,28 € (zajedno s PDV-om) i to za broj štete: 238210511343, a što je broj spisa tuženika pod kojim je zaveo odštetni zahtjev vlasnika predmetnog vozila i pod kojeg je napravljen radnije navedeni izvid štete. U istom su obračunati troškovi rada limara za 12,50 sati po jediničnoj cijeni 36,00 € po sat, rad lakirera za 4,10 sati po jediničnoj cijeni od 36,00 € po satu, rad mehaničara za 1 sat po cijeni od 25,00 € po sati, rezervni dijelovi u iznosuz od 946,97 €, potrošni materijali limara u iznosu od 10,35 e i potrošni materijali lakirera u iznosu od 70,70 €.

12. Iz e-maila (list 16) razvidno je da je tužitelj tuženiku proslijedio račun broj 4642- 01-023 zajedno s ponudom i izvidom štete te da mole isplatu štete na njihov račun.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da račun nije sastavljen sukladno Izvidu štete, međutim uvidom u dopis od 22.09.2023. razvidno je da se tuženik obratio društvu IN-POWER SERVICE j.d.o.o. vezano za prometnu nesreću od 28.03.2023. te mu je naveo kako ga može izvijestiti da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, a koja je odgovornost utvrđena potvrdom nadležne policijske postaje te da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan te da su procijenili visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 1.167,72 € te da je račun umanjen za iznos od 482,90 € zbog učešća u zamjeni branika stražnjeg (ranije oštećenja), cijene radnog sata jer da se priznaje maksimalna cijena od 18,59 € i PDV-a. Također je dostavljen prijedlog Ugovora o ustupanju potraživanja na način da vlasnik vozila ustupi svoje potraživanje u ranije navedenom iznosu od 1.167,72 € ovdje tužitelju te da tuženik potom isti iznos plati izravno ovdje tužitelju. Navedeni ugovor nije potpisan. Dakle, tuženik je utuženi račun priznao osim u dijelu PDV-a, cijene radnog sata preko iznosa od 18,59 € po sati te 50% za zamjenu branika obzirom da se radi o ranijem oštećenju. U ovom predmetu utužene su samo razlike radnih sati.

14. Iz dopisa od 23.11.2023. razvidno je kako je tuženik obavijestio vlasnika vozila da nisu od njega primili pisanu potvrdu Obrazložene ponude od 22.09.2023. odnosno potpisan Sporazum i izvansudskoj nagodbi pa da su stoga ponijeli nalog za isplatu procijenjene visine naknade štete u iznosu do 1.167,72 €, dok izvadak iz transakcijskog računa potvrđuje da je dana 29.11.2023. vlasniku vozila uplaćen upravo ranije navedeni iznos od 1.167,72 €.

15. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine (cesija) razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i IN-POWER SERVICE j.d.o.o. (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 04.01.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 289,19 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 4642/01/023 u ukupnom iznosu od 2.063,28 € i izvida štete ovdje tuženika br. 238210511343. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 4642/01/023 tuženiku koji je navedeni račun dužan podmiriti djelomičnu u iznosu od 1.167,72 €, te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 289,19 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 289,19 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 289,19 €. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 04.01.2024.

16. Iz mail korespondencije od 03.05.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

17. Iz pisanog iskaza svjedoka IC razvidno je kako je društvo IN POWER SERVICE j.d.o.o. vlasnik vozila Renault Kangoo Express reg. oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je imao štetu u štetnom događaja 28.03.2023. te je popravljen u radionici tužitelja kojem je primarna djelatnost popravak vozila te je iznimno profesionalan i stručan, da je tužitelj upoznat sa cijenama sata tužitelja te da je vozilo popravljeno i dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Štetni događaj prijavili su 30.03.2023. te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 238210511343 te im je tuženik dostavio odluku kojom je utvrdio da je šteta pravno osnovana te da se obvezao na isplatu iznosa koji nije dostatan da bi se šteta u cijelosti namirila po računu popravka tužitelja. Nakon što je tuženik samo djelomično podmirio iznos štete po računu br. 4642/01/023 za popravak vozila, za razliku novčanog potraživanja prema osiguravatelju, ovdje tuženiku, a radi naknade štete u vidu naknade troškova popravka vozila vlasnik vozila je ustupio tužitelju. On je kao ovlaštena osoba vlasnika vozila sklopio 04.01.2024. Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, a kojim se prenijelo potraživanje u iznosu od 289,19 € na tužitelja, o čemu je bio obaviješten tuženik.

18. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak Renault Kangoo Express reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu IN POWER SERVICE j.d.o.o. te da je tužitelj za to izdao račun br. 4642/01/023, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je za popravak utrošeno 12,50 sati limarskih radova, 4,10 sati lakirerskih radova te da je utrošeno 70,70 €, da navedena količina radnih sati odgovara izračunu tuženika od dana 05.09.2023. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja 36,00 € + PDV sukladno njegovom službenom cjeniku od 01.02.2023. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja broj 4642/01/023 pa da je on s ovlaštenom osobom vlasnika vozila sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 04.01.2024. kojim je ustupljena tražbina u iznosu od 289,19 €, o čemu je tuženik obavješten.

19. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja društvo IN POWER SERVICE j.d.o.o. je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema u iznosu od 289,19 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 4642/01/023, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

20. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoju potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka IC, koji je zakonski zastupnik vlasnika vozila razvidno je da je upravo tuženik osiguravatelj vozila Renault Kangoo Express reg. oznake [registarska oznaka], a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim učešća, PDV-a i razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

21. Predmet u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (36,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao i isplatio tuženik (18,59 €).

22. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 36,00 € (bez PDV-a).

23. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

24. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

25. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

26. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račun društva ZvonPromet d.o.o. od 27.06.2023. iz koje je razvidno kako je u istom obračunat sat rada limara u iznosu od 18,58 € po satu, kao i račun društvo Autopoint d.o.o. od 31.07.2023. u kojem je obračun sat limara i lakirera po cijeni od 15,93 € po satu, dok je tužitelj u spis dostavio račune društva Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2022. odnosno 42,11 € bez PDV-a tijekom 2023., a koji račun su plaćani od strane Uniqa d.d., Triglav osiguranje d.d. i Croatia osiguranje d.d. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

27. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2023 cijena sata lakirera i limara kretala od 15,93 € do 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je cijena tužitelj od 36,00 € u to vrijeme bila prema mišljenju ovog suda tržišna cijena. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

28. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 36,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadi štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 289,19 € Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

29. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 30. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz dopisa tuženika od 22.09.2023. (list 12 spisa), razvidno je da u njemu tuženik navodi kako je odštetni zahtjev od 30.03.2023., a što je razvidno i iz pisanog iskaza svjedoka IC Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 22. listopada 2023. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

32. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

33. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

34. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podneska 20.09.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 22.01.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife), što je ukupno 150,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 187,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 207,41 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a.

35. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 €. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 12. veljače 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.