Zakon.hr

Poslovni broj P Ob-17/2020-225

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice ENZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, protiv tuženika - protutužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, uz sudjelovanje mlt. JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica MN iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Pula, Pula, Danteov trg 3, po tužbi radi zabrane ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom i protutužbi radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Marije Budimir, odvjetnice u Puli, punomoćnika tuženika Radivoja Mačešića-Biscuolija, odvjetnika u Puli i posebne skrbnice mlt. djeteta MN, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Mijenja se toč. I. 3. presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob- 133/16-84 od 23. studenog 2018. u dijelu kojim se uređuju osobni odnosi mlt. JN sa ocem EN na način da ista sada glasi: 3. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. JN sa ocem EN. U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob- 133/16-84 od 23. studenog 2018. ostaje neizmjenjena.“

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: "Mijenja se u svim točkama pravomoćna presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 4 P Ob-133/16-84 od 23. studenog 2018. na način da glasi:

1. Mlt. AN, rođen dana **.**.2011. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će se ocem EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

2. Roditeljsku skrb nad mlt. JN ostvarivat će otac EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i majka ENZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajednički.

3. Osobni odnosi mlt. JN i majke ENZ ostvarivat će se utorkom i četvrtkom od 16:00 sati do 18:00 sati i svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 19:00 sati, te pola proljetnih, ljetnih i zimskih školskih praznika na način da će majka dolaziti po dijete i vraćati ga ispred stana u kojem stanuje s ocem.

4. Nalaže se majci JNZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da doprinosi za uzdržavanje mlt. JN mjesečni iznos od 1.200,00 kn počevši od 29.07.2020. nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na ruke oca EN, a u slučaju zakašnjenja dužna je platiti zakonsku zateznu kamatu, tekuću od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"Mijenja se toč. I. 2., I. 3. i I. 4. pravomoćne presude Općinskog suda u Puli- Pola posl. br. 4 P Ob-133/16-84 od 23. studenog 2018. na način da glasi:

1. Roditeljsku skrb nad mlt. JN ostvarivat će otac EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i majka ENZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajednički.

2. Osobni odnosi mlt. JN i oca EN ostvarivat će se utorkom i četvrtkom od 16:00 sati do 18:00 sati i svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 19:00 sati, te pola ljetnih i zimskih školskih praznika na način da će otac dolaziti po dijete i vraćati ga ispred stana u kojem dijete stanuje s majkom."

IV Izmjenjuje se način ostvarivanja osobnih odnosa oca EN s mlt. djetetom JN određen točkom I. 3. izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj P Ob-133/2016-84 od 23. studenog 2018. i to na način da će se sada osobni odnosi mlt. JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati redovito u okviru obiteljske terapije odnosno psihosocijalnog savjetovanja pri Obiteljskom centru, Područna služba Istarska, Budicinova ulica 17, Pula, a sukladno uputnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj-Rovigno, i to u terminima koji će odrediti za njih zaduženi psihoterapeut.

V Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 31. siječnja 2020. podnijela tužbu radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. JN s ocem EN kako su određeni pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-133/16-84 od 23. studenoga 2018. U tužbi, u bitnome, navodi da je navedenom presudom odlučeno da će mlt. AN stanovati s majkom MNZ, da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i samostalno zastupati dijete u bitnim osobnim pravima, kao i da će se osobni odnosi mlt. JN s ocem odvijati uz nadzor stručne osobe koju će imenovati centar za socijalnu skrb u trajanju od šest mjeseci, i to svaki ponedjeljak i četvrtak kada dijete pohađa poslijepodnevnu nastavu u trajanju od dva sata na način da će otac zajedno s voditeljem nadzora preuzeti dijete nakon završetka nastave u školi, a istekom dva sata da će dijete putem voditelja nadzora biti vraćeno na adresu majke, zatim ponedjeljkom i četvrtkom u tjednu kada dijete pohađa jutarnju nastavu u trajanju od dva sata od 17 do 19 sati na način da će voditelj nadzora preuzeti i vraćati dijete na adresu na kojoj dijete stanuje s majkom, a ako su ponedjeljak i četvrtak neradni dani, praznici odnosno kada škola ne radi da će se osobni odnosi u trajanju od dva sata ostvarivat u te dane od 17 do 19 sati na način da će voditelj nadzora preuzimati i vraćati dijete na adresu na kojoj stanuje s majkom. Istom presudom određena je zabrana ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom korištenjem različitih komunikacijskih sredstava npr. telefonom, mobitelom, porukama, internetom, slanjem pisama i sl., te je ujedno otac obvezan doprinositi za mlt. dijete iznosom od 2.000,00 kuna mjesečno. Ističe da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-30/2019 od 4. ožujka 2019. Nadalje navodi da je nakon pravomoćnosti navedene presude tuženik do postavljanja voditeljice nadzora BN viđao dijete uz nadzor voditelja mjere, a da bi 12. srpnja 2019. ti susreti prestali vlastitom voljom tuženika bez ikakvih opravdanja. Ukazuje da je i u razdoblju dok je tuženik viđao dijete bio konstantno nezadovoljan voditeljima nadzora, stalno je tražio njihova razrješenja, a da je jedina voditeljica nadzora na koju nije imao primjedbi bila ANZ, ali je na kraju i ona razriješena jer nije uredno ispunjavala svoju dužnost već je čak dopuštala da otac bude nasamo s djetetom iako je to bilo strogo zabranjeno sudskom odlukom. Tužiteljica je podnijela prijedlog za produljenje mjere nadzora s obzirom na to da iz izvješća voditelja nadzora proizlazi da tuženik nije uključen u psihoterapiju, da je pred djetetom verbalno napao tužiteljicu, ali u razdoblju od 12. kolovoza 2019. do 12. rujna 2019. tuženik nije došao upoznati novu voditeljicu mjere te nije realiziran nijedan susret iz razloga što tuženik nije došao niti opravdao svoj izostanak. Time je tuženik remetio red i obveze mlt. JN koji radi određenih susreta nije išao na likovnu grupu ni na trening čekajući oca. Po stajalištu tužiteljice, navedeno ukazuje da kod tuženika nije došlo do promjena u odnosu na razdoblje kada je vještačen, jer i dalje ne prepoznaje djetetove potrebe, šteti njegovom emocionalnom razvoju, a svoje potrebe stavlja ispred djeteta. Tužiteljica posebno ukazuje na mišljenje vještaka da otac emocionalno zlostavlja dijete, da je potrebno da se uključi u psihoterapiju i da poradi na sebi i svom odnosu s djetetom, ali da isti kroz cijelo razdoblje ništa nije poduzeo već je i svoje stanje vlastitim postupcima dodatno pogoršao. Iako ne viđa dijete, tuženik tužiteljicu konstantno prijavljuje centru za socijalnu skrb i policiji s različitim razlozima o navodno lošem stanju djeteta, a posljednji među kojima je da majka ne brine o djetetu jer je dijete debelo. Cijelo vrijeme verbalizira da dijete ne govori istinu jer se boji majke i slično. Putem interneta, Facebook stranice i YouTube kanala tuženik komentira predmetni slučaj kritizirajući sve osobe koje su radile na predmetima a javno je objavio i dijelove nalaza i mišljenja vještaka. S druge strane, tužiteljica pokušava osigurati maloljetnom sinu normalan život, vodila ga je na psihoterapiju, a i sama se uključila na psihoterapiju. Ističe da redovito brine o svim zdravstvenim i školskim, socijalnim i drugim obavezama maloljetnog sina te da je mlt. AN odličan učenik trećeg razreda osnovne škole i da redovito trenira nogomet, a da su otkad nema kontakt s ocem tužiteljica i ostale osobe koje sudjeluju u brizi i psihoterapiji uočile da je dijete mirnije, da nije izloženo nikakvim pritiscima i da se ne nalazi u konfliktu lojalnosti. Imajući u vidu tuženikovo ponašanje, njegovu nebrigu o mlt. JN, odbijanje vlastitog liječenja i uključivanje u psihoterapiju te nastavljanje s neprimjerenim postupcima u kojima koristi sve osobe a i mlt. JN, tužiteljica smatra da postoji potreba zabrane susreta i viđanja oca s mlt. JN. Mišljenja je da bi bilo kakav neposredni kontakt tuženika s mlt. JN negativno utjecao na njegov daljnji psihofizički razvoj te bi dijete bilo izloženo ponovnim maltretiranjima od strane oca, a što nije u interesu djeteta. Tužiteljica je navela da je kao predlagateljica osiguranja podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr Ob-45/19. Ističe da se protiv tuženika vodi niz kaznenih postupaka na štetu mlt. JN, ali i na štetu tužiteljice, te da su podignute četiri optužnice, a da tuženik ima i mjeru zabrane približavanja tužiteljici. Tužiteljica ističe da je u više navrata kontaktirala tuženikove roditelje kako bi mlt. AN s njima imao kontakte, jer ga ne želi odvojiti od očeve obitelji. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica je predložila izmijeniti presudu ovog suda poslovni broj P Ob-133/16-84 od 23. studenoga 2018. u točki I. 3. kojom su uređeni osobni odnosi mlt. JN s ocem i to na način da se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa mlt. JN s ocem EN.

1.1. Na ročištu održanom 25. svibnja 2020. tužiteljica je dopunila činjenične navode tužbe ističući da tuženik s maloljetnim djetetom svojom voljom nije pričao više mjeseci, a kada je konačno došlo do susreta vikao je na dijete zašto je pričao tako o njemu posebnoj skrbnici te s vikanjem nije prestajao ni nakon što ga je voditeljica mjere nadzora više puta opomenula da prestane. Dijete je nakon tog događaja bilo uplašeno, uznemireno, plakalo je te se više ne osjeća sigurnim u njegovoj blizini. Dakle, tuženik dijete nije viđao devet mjeseci svojom voljom, a pri prvom susretu, umjesto da djetetu pokaže ljubav i radost zbog susreta, bio je agresivan i svoje je frustracije prenio na dijete te tužiteljica smatra očitim da se tuženikovo ponašanje prema djetetu pogoršalo. Tuženik ne poduzima ništa kako bi bio bolji roditelj svom djetetu. Dijete nakon ovog događaja više ne želi viđati tuženika, a u međuvremenu je tuženiku izrečena mjera opreza zabrane približavanja mlt. djetetu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da osobne odnose s mlt. JN nije ostvarivao šest mjeseci, a ne devet mjeseci kako to navodi tužiteljica. Osporio je i da se prvi susret dogodio 19. ožujka 2020., jer je to bilo 10. veljače 2020. Nadalje, tuženik je osporio i navod da je ostvarivanje osobnih odnosa prestalo njegovom voljom te je istaknuo da je do toga došlo zbog pritužbe majke djeteta Centru za socijalnu skrb Pula-Pula, i to nakon njegove prijave pošto mu je u lipnju 2019. mlt. AN rekao da je nesretan, da mu majka radi upravo ono za što optužuje njega, a o čemu postoji i snimka. Nakon te pritužbe majke, voditeljica mjere nadzora ANZ je razriješena iako tuženik smatra da je ona profesionalno obavljala svoju dužnost, čak i usprkos činjenici što mu sva njena izvješća nisu uvijek išla u prilog. Smatra da su svoju dužnost profesionalno obavljali i voditelji mjere nadzora ZN i ĆN te da ga je upravo Centar za socijalnu skrb svojim postupanjem doveo u situaciju da ne može ostvarivati osobne odnose s djetetom. Osporio je da se događaj od 19. ožujka 2020. dogodio na način kako ga opisuje tužiteljica.

2.1. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) je podnio protutužbu kojom je predložio izmjenu pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P Ob-133/16-84 od 23. studenoga 2018. na način da mlt. AN nastavi s njim stanovati, da roditeljsku skrb roditelji ostvaruju zajednički te da se osobni odnosi mlt. JN i majke odvijaju utorkom i četvrtkom od 16,00 do 18,00 sati, svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 19,00 sati i polovicu proljetnih, ljetnih i zimskih školskih praznika, na način da će majka dolaziti po dijete, te da majka za uzdržavanje djeteta plaća mjesečni iznos od 1.200,00 kuna počevši od 25. svibnja 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi. Ako sud ne bi prihvatio taj tužbeni zahtjev, podnesen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i da se osobni odnosi mlt. JN s ocem odvijaju utorkom i četvrtkom od 16,00 do 18,00 sati te svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 19,00 sati i polovicu proljetnih, ljetnih i zimskih školskih praznika, na način da će otac dolaziti po dijete ispred stana u kojem dijete stanuje s majkom.

2.2. Smatra da donošenje presude kojom se zabranjuju susreti i viđenja mlt. JN s ocem može predložiti samo osoba koja ne voli svoje dijete, ne poznaje ga i ne želi poštivati volju djeteta. Ističe da su, kako on tako i majka djeteta, ovdje tužiteljica, u predmetu poslovni broj P Ob-133/16 vještačenjem utvrđeni kao roditelji ograničenih roditeljskih kompetencija. Navodi da je problem sustava što ograničene roditeljske kompetencije majke nitko ne provjerava u razdoblju od donošenja presude, a da je stanje djeteta, nakon što je iz njegova života i normalnog psihofizičkog razvoja isključen otac, više nego loše. Tuženik smatra pogrešnim ili barem preuranjenim zaključak tužiteljice da je u razdoblju od donošenja presude u predmetu poslovni broj P Ob-133/2016 dijete mirnije zato što nema nikakav kontakt s ocem. Ističe da možda upravo ta mirnoća ukazuje na činjenicu da se dijete povuklo u sebe, jer je zbog činjenice što mu se uskraćuju kontakti s ocem nesretno. Osporava navode tužiteljice da nije potražio psihološku pomoć te ističe da je bio na terapiji kod psihijatra dr. BNZ, a da je sada na terapiji kod psihijatra dr. Moscatella. Tuženik osporava tužiteljičine tvrdnje vezano za voditelje mjere nadzora te ističe da je upravo zbog ponašanja tužiteljice i na njeno traženje Centar za socijalnu skrb Pula-Pola 4. srpnja 2019. donio rješenje o razrješenju ANZ s dužnosti voditeljice mjere nadzora, a da prethodno nije osigurao njenu zamjenu. Osporava da je ANZ razriješena zato što je puštala da mlt. AN i otac budu sami, te ističe da je ista smijenjena zato što je tužiteljica-protutuženica inzistirala na njenom razrješenju, i to zato što ju je mlt. AN prihvatio i dobro se osjećao u njezinoj prisutnosti, zato što je se nije bojao kao što se bojao voditeljice mjere E u čijem društvu se nije ugodno i dobro osjećao baš kao što se boji sadašnje voditeljice mjere nadzora u čijem se društvu ne osjeća dobro. Tuženik posebno ističe da je dijete uvijek na svim instancama inzistiralo na tome da želi stanovati s ocem. Iskazuje sumnju u vjerodostojnost navoda posebne skrbnice u vezi s ispitivanjem mišljenja djeteta. Smatra da svakako treba ispitati njegovu stvarnu volju koja do sada nije bila poštivana. Tuženik je siguran da je djetetova stvarna volja da stanuje s ocem, a u najgorem slučaju da ima maksimalne kontakte s ocem te da bi isključivanje oca iz njegova života, odnosno zabrana tih kontakata, bila katastrofalna štetna za dijete.

3. Posebna skrbnica mlt. JN, BNZ, djelatnica Centra sa posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, se podneskom zaprimljenim 22. svibnja 2020. očitovala da se postupci između parničnih stranaka vode još od 2016. pa je mlt. AN unazad pet godina uvučen u sudske postupke, izložen razgovorima sa stručnim djelatnicima i vještacima koji su bili uključeni ili su još uvijek uključeni u problematiku njegove obitelji. Posebna skrbnica je s mlt. JN razgovarala u ožujku 2020. te je sadržaj razgovora s djetetom dostavljen u spis poslovni broj Ovr Ob- 1/2020. Dječak je nevoljko pristao na razgovor navodeći da je puno puta već razgovarao s puno ljudi pa je radi izbjegavanja daljnje viktimizacije djeteta, a posebice radi okolnosti koje su prethodile donošenju mjere opreza zabrane približavanja maloljetnom djetetu od 19. ožujka 2020., posebna skrbnica predložila da ga se ne izlaže daljnjim razgovorima.

3.1. Rješenjem Centra za posebno skrbništvo od 6. srpnja 2020. prihvaćen je prijedlog za izuzeće stručnih radnica-posebnih skrbnica BNZ, i FN, iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirane jedinice Rijeka, imenovane posebnim skrbnicama mlt. JN, radi zastupanja prava i interesa mlt. djeteta u ovom sudskom postupku, izuzeta je Dislocirana jedinica Rijeka kao jedinica za nadležno postupanje u predmetima mlt. JN, a koji se vodi na ovom sudu te je imenovan Centar za posebno skrbništvo, Sjedište u [adresa], kao jedinica za nadležno postupanje budući da nadležna dislocirana jedinica zbog izuzeća stručnih radnika ne može dalje zastupati mlt. JN, niti štititi prava i interese mlt. djeteta u sudskom postupku koji se vodi pred ovim sudom. Stoga je mlt. JN imenovan poseban skrbnik iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

3.2. Na temelju sporazumnog prijedloga stranaka mlt. JN je radi zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku 17. lipnja 2024. imenovana posebna skrbnica MN iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Pula-Pola, a koja je provela razgovor s mlt. djetetom radi pribave njegova mišljenja u ovom postupku.

4. U dokaznom postupku pročitana je presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P Ob-133/16-84 od 23. studenog 2018., presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ob-30/19-2 od 4. ožujka 2019., rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P Ob-133/16-122 od 22. listopada 2019., izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja, vrši se uvid u dokumentaciju u spisu, dostavljene fotografije i e mail komunikaciju, izvješća voditelja mjere nadzora, čitaju se iskazi svjedoka HN, ANZ, ĆN, SN, ZNZ, IN, nalaz i mišljenje vještaka od 20. svibnja 2022., iskaz tužiteljice i iskaz tuženika od 19. srpnja 2022., iskazi vještakinja od 19. srpnja 2022. i 6. rujna 2024., nadopuna vještačenja od 4. kolovoza 2022., očitovanje Centra za socijalnu skrb Rovinj, mišljenje i nadopuna mišljenja HZSR, PU Rovinj , izjave djelatnica HZSR, PU Rovinj UN i ON, vrši se uvid u spis ovog suda poslovni broj Ovr Ob-1/2020 i spis Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju poslovni broj P Ob-133/16.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice – protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljice), protutužbeni zahtjev tuženika i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženika nisu osnovani, međutim sud je sukladno odredbi članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20 – u daljnjem tekstu: Obiteljski zakon) izmijenio raniju odluku o osobnim odnosima tuženika s djetetom glede načina ostvarivanja osobnih odnosa u skladu s prijedlogom posebne skrbnice mlt. JN.

6. Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-133/2016-84 od 23. studenoga 2018. odlučeno je da će mlt. AN stanovati s majkom MNZ, da će roditeljsku skrb nad mlt. JN ostvarivati majka ENZ samostalno te da će samostalno zastupati mlt. JN u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima. U vezi osobnih odnosa s ocem odlučeno je da će se isti ostvarivati isključivo uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb Pula-Pola u trajanju do šest mjeseci, uz mogućnost produženja za idućih šest mjeseci, i to: svaki ponedjeljak i četvrtak u tjednu kada dijete pohađa poslijepodnevnu nastavu, u trajanju od dva sata, na način da će otac zajedno s voditeljem nadzora preuzimati dijete nakon završetka nastave u školi, a istekom dva sata dijete će vraćati putem voditelja nadzora na adresu na kojoj dijete stanuje s majkom; svaki ponedjeljak i četvrtak, u tjednu kada dijete pohađa jutarnju nastavu, u trajanju od dva sata od 17,00 sati do 19,00 sati, na način da će voditelj nadzora preuzeti i vraćati dijete na adresu na kojoj dijete stanuje s majkom; ukoliko su tijekom godine ponedjeljak i četvrtak neradni dani, praznici odnosno škola ne radi, osobni odnosi u trajanju od dva sata ostvarivat će se u iste dane (ponedjeljak i četvrtak) od 17,00 sati do 19,00 sati, na način da će voditelj nadzora preuzeti i vraćati dijete na adresu na kojoj dijete stanuje s majkom. Odlučeno je da će se osobni odnosi oca i sina održavati na mjestu kojega zajedno dogovore otac i voditelj nadzora, vodeći računa da to mjesto bude prikladno za dijete. Zabranjeno je ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom korištenjem različitih komunikacijskih sredstava npr. telefonom, mobitelom, porukama, internetom, slanjem pisama i slično. Otac je obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. sina. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-30/19-2 od 4. ožujka 2019.

6.1. Rješenjem poslovni broj P Ob-133/16-122 od 22. listopada 2019. prihvaćen je prijedlog tužiteljice-protutuženice ENZ za produženje mjere nadzora za idućih šest mjeseci, dok je odbijen prijedlog tuženoga-protutužitelja EN za ukidanjem mjere nadzora.

7. Određena mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa oca EN i mlt. JN u predmetu ovog suda poslovni broj P Ob-133/2016 počela se provoditi 26. ožujka 2019., a tijekom trajanja navedene mjere (koja je i produljena rješenjem ovog suda od 22. listopada 2019.) izmijenilo se više voditelja mjere nadzora.

7.1. Iz mjesečnih izvješća voditeljice mjere nadzora BN proizlazi da je voditeljem nadzora imenovana rješenjem Centra za socijalnu skrb Pula-Pola od 9. kolovoza 2019., a potom i novim rješenjem od 31. listopada 2019., što je produžetak ranije izrečene mjere. Prema izvješću od 12. rujna 2019. za razdoblje od 12. kolovoza do 12. rujna 2019. tuženik se nije odazvao pozivu Centra za socijalnu skrb na upoznavanje s voditeljem, niti se odazvao bilo kojemu od planiranih 11 odnosno 10 susreta, iako je voditeljica dolazila na adresu gdje dijete stanuje s majkom te je mlt. AN uvijek bio spreman i zajedno s voditeljem čekao oca. Otac ni na koji način nije opravdao nedolazak. Iz izvješća od 13. listopada 2019. također proizlazi da se nije održao nijedan osobni odnos, iz razloga što ni u tom razdoblju otac nije došao niti na jedan susret, osim što je 3. listopada 2019. tuženik prvi put telefonom kontaktirao voditeljicu i rekao joj da čeka odgovor svoje odvjetnice je li mu ukinuta zabrana prilaska tužiteljici. Iz izvješća od 31. listopada 2019. za razdoblje od 14. do 31. listopada 2019. proizlazi da se također nije održao nijedan susret, osim što je **.**.2019. EN telefonski kontaktirao voditeljicu mjere te je dogovoreno upoznavanje za slijedeći dan, ali u zakazano vrijeme nije došao već je poslao poruku da neće doći jer ima ročište na sudu. Mlt. AN je u tom razdoblju često govorio kako zna da njegov tata neće doći. Dana 23. listopada 2019. otac je poslao voditeljici mjere nadzora poruku u kojoj je naveo da je pročitao njena izvješća koja su neistinita i nezakonita pa zato nije imao više povjerenja u nadzornike Centra nakon nelogičnog i neopravdanog ukidanja nadzornice ANZ i izjavio je da do njihovog susreta neće doći. Iz izvješća od 30. studenoga 2019. proizlazi da ni tijekom studenoga otac nije dolazio na unaprijed predviđene susrete, a prema izjavi majke 14. studenoga 2019. kada se trebao odviti susret tuženik je bio kod tužiteljičine majke u Makedoniji zajedno sa svojim ocem, gdje je čekao tužiteljičinu majku i njenog supruga. Iz izvješća za prosinac 2019. proizlazi da se nije održao nijedan susret, osim što je tuženik 19. prosinca 2019. poslao telefonsku poruku tužiteljičinom suprugu zahtijevajući može li djed po ocu doći po mlt. JN kako bi vidio polubrata koji je rođen prije nekoliko dana. I iz izvješća za siječanj 2020. proizlazi da se nije održao nijedan susret. Iz izvješća za veljaču 2020., dakle nakon što je pokrenuta ova parnica, utvrđeno je da je prvi osobni odnos (nakon imenovanja nove voditeljice u kolovozu 2019.), održan 13. veljače 2020. i da je protekao normalno. Na kraju susreta otac se pozdravio sa sinom, kleknuo je i rekao mu kako ne zna kada će ga sljedeći put vidjeti, ali da ako ga ne vidi, da to neće biti zbog njega i da ga puno voli. Zbog smrtnog slučaja u obitelji voditeljice nadzora dana 17. i 20. veljače 2020. je osigurana zamjena, a kontakti su se ponovo održali 24. i 27. veljače 2020. te su protekli u redu, osim što je na posljednjem susretu otac iznio zapažanje vezano za činjenicu da mlt. AN nema naočale ne prihvativši objašnjenje voditeljice da joj je majka rekla kako ne mora stalno nositi naočale, na što je rekao da to nije točno, da dijete s takvom dioptrijom mora stalno nositi naočale i da tužiteljicu može biti sram. Voditelja nadzora CN podnijela je izvanredno izvješće o događaju od 19. ožujka 2020. Iz izvješća od 6. travnja 2020. utvrđeno je da su se u ožujka 2020. osobni odnosi ostvarivali 2., 5. i 9. ožujka 2020. Od 11. do 13. ožujka 2020. je mlt. AN bio bolestan, a 16. ožujka 2020. osobni odnos nije održan zbog preporuka stožera Civilne zaštite, s obzirom na situaciju vezano za epidemiju korona virusa.

7.2. Iz izvješća ĆN utvrđeno je da je obavljao nadzor prilikom osobnih odnosa tuženika s mlt. JN 17. i 20. veljače 2020. te da su susreti protekli u redu, a da je razgovor između oca i sina bio primjeren mlt. JN, koje navode je svjedok ĆN potvrdio i u svom iskazu u postupku.

7.3. Iz tri mjesečna izvješća voditeljice mjere nadzora ANZ za razdoblje od 26. ožujka 2019. do zaključno 4. srpnja 2019. proizlazi da su se u tom razdoblju u pravilu osobni odnosi redovito odvijali te da su uglavnom prolazili u mirnom ozračju, što je ista potvrdila i u svom iskazu u postupku.

8. U tijeku ove parnice, 19. ožujka 2020., prilikom održavanja osobnih odnosa tuženika s mlt. JN u prisutnosti voditeljice mjere nadzora BN došlo je do konfliktne situacije koja je rezultirala intervencijom policije i pokretanjem kaznenog postupka. U vezi s tim događajem tuženiku je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj Kpz-DO-19/2020 od 21. ožujka 2020. naložena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja kontakta i veze s mlt. JN, koji živi s majkom MNZ kojem se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 metara, niti s njim smije uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je donesena na temelju kaznene prijave Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola, iz koje proizlaze osnove sumnje da je tuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 180. stavka 2. KZ-a na štetu maloljetnog sina JN, na način da je 19. ožujka 2020. u [adresa], u vremenu od 17,00 do 17,30 sati, na dječjem igralištu u Valmadama, iako svjestan da svojim ponašanjem ugrožava psihički i emocionalni razvoj svog maloljetnog sina, istog u nazočnosti djelatnice Centra za socijalnu skrb Pula BN, stalno ispitivao o tome što je rekao u Rijeci kod psihologa i zašto priča protiv tate te je tu rečenicu uzastopno ponavljao sve dok dijete nije počelo plakati, ne obazirući se na to što mu je mlt. AN rekao da ne želi razgovarati o tome, a nakon što mu je djelatnica Centra CN rekla da prestane ispitivati mlt. JN o odlascima kod psihologa i da vrijeme viđenja pokuša provesti konstruktivnije, vikao je na istu zbog čega je CN pozvala policiju iz straha za mlt. JN budući da je maloljetno dijete bilo vidno potreseno i uznemireno, dakle, da je zlostavio dijete pa da je time počinio kazneno djelo protiv djece, braka i obitelji, i to kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona. Navedena mjera, koja je produžena u postupku ovog suda poslovni broj Kovm-60/2021, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kžzd-56/2021 od 1. listopada 2021.

8.1. O događaju od 19. ožujka 2019. u postupku je iskazivala i svjedokinja CN.

8.2. Vezano uz navedeni događaj tužiteljica je pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr Ob-1/2020 pokrenula i postupak radi određivanja privremene mjere zabrane ostvarivanja osobnih odnosa mlt. JN s ocem EN, a u kojem postupku je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr Ob-1/20-64 od 30. listopada 2020. određena privremena mjera kojom su zabranjeni osobni odnosi mlt. JN s ocem EN te je određeno da će privremena mjera ostati na snazi do pravomoćnog okončanja ovog spora (poslovni broj P Ob-17/2020) ili do drugačije odluke suda, ako se promijene okolnosti zbog kojih je privremena mjera određena.

8.3. Navedena privremena mjera izmijenjena je rješenjem o privremenoj mjeri ovog suda poslovni broj P Ob-17/2020 od 28. veljače 2023. kojim je određeno da će se osobni odnosi mlt. JN, rođenoga **.**.2011., s ocem EN ostvarivati uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj, dva puta tjedno u trajanju od po dva sata – srijedom u poslijepodnevnim satima i subotom ili drugi dan kojega odredi voditelj mjere nadzora, u točnom terminu i na mjestu kojeg će odrediti voditelj mjere nadzora, na način da će dijete na ostvarivanje osobnih odnosa dovoditi majka i dolaziti po njega, a trajanje navedene mjere određeno je do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda. Povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-202/2023-2 od 2. svibnja 2023. potvrđeno je rješenje o privremenoj mjeri ovog suda poslovni broj P Ob-17/2020 od 28. veljače 2023., osim u dijelu u kojem je određeno trajanje te mjere, a u kojem je dijelu drugostupanjski sud preinačio odluku i odredio da će mjera nadzora trajati šest mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj imenuje voditelja mjere nadzora.

9. U tijeku postupka utvrđeno je da se protiv stranaka pred ovim sudom vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem Kzd-85/2019 po pravomoćnoj optužnici od 2. srpnja 2019. da je tuženik EN u vremenskom razdoblju od početka 2016. do srpnja 2017. u [adresa] i [adresa], svjestan da svojim ponašanjem negativno utječe na pravilan psihofizički razvoj svog mlt. sina JN te pristajući na isto, govorio mlt. JN o svojim nerazriješenim i narušenim odnosima s njegovom majkom ENZ, na način da ga je izlagao neprimjerenim informacijama i temama te mu je govorio da će, kada sve završi i kada se odluči s kime će živjeti, njih dva zajedno ići u Rovinj, da njegova mama ENZ, koja je medicinska sestra, daje sve lažne uputnice i davao mu upute kako reagirati i kako odgovarati majci ENZ, poticao njegovo otuđenje od majke, kritizirao postupke majke koji ni na koji način ne ugrožavaju dijete prenoseći na dijete svoje emocionalne stavove spram iste, davao djetetu da donosi odluke i prepuštao na njega odgovornost za odnos djeteta i majke, čime ga je stavljao u poziciju moći za koju dijete nije dovoljno zrelo te je u obiteljskoj hijerarhiji uzdignuo dijete na poziciju roditelja, a koje postupanje je neprimjereno razvojnoj dobi mlt. JN, što je kod istog prouzrokovalo anksioznost spram reakcija roditelja te ga stavljalo u konflikt lojalnosti i izazvalo uplašenost, uznemirenost i nelagodu, dakle, zlostavio dijete, te da je ENZ u vremenskom razdoblju od početka 2016. do srpnja 2017., svjesna da svojim ponašanjem negativno utječe na pravilan psihofizički razvoj svog mlt. sina JN te pristajući na isto govorila mlt. JN o svojim nerazriješenim i narušenim odnosima s njegovim ocem EN, na način da ga je izlagala neprimjerenim informacijama i temama te mu govorila da je njegov otac EN zločest, što je kod istoga prouzrokovalo anksioznost spram reakcija roditelja te ga stavljalo u konflikt lojalnosti i izazvalo uplašenost, uznemirenost i nelagodu, dakle, zlostavila dijete, pa da su time počinili kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona.

9.1. Pod poslovnim brojem Kzd-95/2021 vodi se postupak protiv tuženika po pravomoćnoj optužnici od 2. travnja 2021. da je u vremenskom razdoblju od 16. do 17. prosinca 2019. na Facebook društvenoj mreži, s javno dostupnog profila kojim se koristi, protivno odredbi članka 38. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka, znajući da se radi o djetetu i da zaslužuje posebnu pažnju u pogledu svojih osobnih podataka te svjestan da svojim ponašanjem ugrožava psihički i emocionalni razvoj mlt. sina JN, objavio video o prethodnom kaznenom i prekršajnom postupku u kojoj snimci je iznosio putem računalnog sustava detalje iz osobnog i obiteljskog života sina mlt. JN, javno objavio video snimak od 03:42 sata, koji, između ostalog, je otkrio što je saznao u prethodnom kaznenom i prekršajnom postupku te prikazao snimku ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, pa dana 22. prosinca 2019. na platformi YouTube javno objavio video zapis pod nazivom „Pravda za Stevana, Centar za socijalnu skrb Pula – skrivaju strah i tragove ozljeda“ u trajanju od 44,28 minuta, a koji video zapis prikazuje snimke razgovora koje je zvučno snimao između sebe i sina mlt. JN, kao i video snimke mlt. JN te je sve postalo pristupačno većem broju ljudi, što je kod mlt. JN izazvalo znatan stupanj neugode i straha te ugrozilo njegov socijalni integritet u društvu vršnjaka i mjestu u kojem živi, dakle, protivno propisima otkrio identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba te ugrozilo dobrobit djeteta, a djelo je učinjeno putem računalne mreže, zbog čega je postalo pristupačno većem brojem ljudi, te da je 19. ožujka 2020. u [adresa], na dječjem igralištu u Valmadama, iako svjestan da svojim ponašanjem ugrožava psihički i emocionalni razvoj mlt. sina JN, istog u nazočnosti djelatnice Centra za socijalnu skrb Pula BN, stalno ispitivao o tome „što je rekao u Rijeci kod psihologa i zašto priča protiv tate“ te je tu rečenicu uzastopno ponavljao sve dok mlt. AN nije počeo plakati, ne obazirući se na to što je mlt. AN rekao da ne želi razgovarati o tome a nakon što mu je djelatnica Centra CN rekla da prestane ispitivati mlt. JN o odlascima kod psihologa i da vrijeme viđanja pokuša provesti konstruktivnije, vikao na istu zbog čega je CN pozvala policiju iz straha za mlt. JN, budući da je mlt. dijete bilo vidno potreseno i uznemireno, dakle, zlostavljao dijete pa da je time počinio kazneno djelo protiv djece, braka i obitelji, i to kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece povredom privatnosti djeteta iz članka 178. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona.

9.2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Kovm-28/22 od 14. studenoga 2022. potvrđena je optužnica oštećenika, kao tužitelja, EN od 28. svibnja 2021. protiv okrivljene ENZ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Navedenom optužnicom ovdje tužiteljicu se tereti da je u razdoblju od sredine 2017. do ožujka 2019. psihički i fizički zlostavljala dijete, mlt. JN, na način da ga je zastrašivala govoreći mu protiv oca, EN, vikala na dijete, stiskala ga za ruke i udarala, zbog čega je dijete imalo modrice po rukama i tijelu te je prepuštala brigu o djetetu svom suprugu i svom ocu, dakle, povrijedila djetetova prava, čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona.

10. Sud je u tijeku ovog postupka proveo kombinirano vještačenje po stalnim sudskim vještacima specijalisti psihijatru izv.prof.dr.sc. LN i psihologu mr.spec. Ivani Frančula Modrčin.

10.1. Imajući u vidu kliničku prezentaciju i rezultate psihologijske obrade vještaci zaključuju da se kod mlt. JN aktualno radi o učincima prolongirane traumatizacije unatrag nekoliko godina. Navedenim su zaustavljeni razvojni procesi te umjesto usmjeravanja prema adolescentnoj problematici kod dječaka vidimo značajan regres i pokušaje izlaženja na kraj s traumatskim iskustvima uz „njegovanje“ nezrelih obrana. Iz opservacije svih interakcija vještaci navode da je vidljivo da je mlt. AN kada je s majkom opušteniji, ne plače, ali je stalno na oprezu i pazi što će reći. Često se ispravlja ili kazuje da ne zna odgovore na neka pitanja, ne zna što bi crtao i sl. Majka ga opisuje na način da opisuje samo njegove pozitivne osobine i naglašava njegovu spremnost da joj pomaže u svemu pa i oko mlađe djece. AN brani majku i na sebe preuzima krivnju, a majku opisuje samo pozitivno. Tematika vezana za roditelje ga značajno uznemirava, pri tome je ista na razini kliničke značajnosti i popraćena učestalim plačem. Učestalo ponavlja da ne želi razgovarati, da ga se ništa ne pita za tatu, da ne želi biti ovdje. Vidljivo je da je instrumentaliziran neprimjerenim ponašanjima oba roditelja (majka mu je rekla da je ovdje zbog tate; tata mu nije dao da vidi mamu…). Stječe se dojam da se ovakvim načinima brani od situacije u koju je stavljen, iako nakon vlastite ambivalencije prihvaća mogućnost da bi mu bilo drago „kada bi se svi lijepo ponašali“. Iz opservacije interakcije mlt. JN s ocem vidljivo je da mlt. AN ne dozvoljava da otac dopre do njega, a otac, iako pokušava, ne pronalazi način kako da mu se približi, a da to AN prihvati. Vidljivo je da je otac vrlo nespretan u svojim pokušajima, vidljiva je njegova velika želja za kontaktom i komunikacijom pri čemu ne uviđa svoje pogreške. Obojica su bila uznemirena. Otac je bio na granici suza, ali se suzdržavao, bilo mu je teško i nikako nije mogao pronaći način kako da se približu sinu. AN je odbijao svaki očev pokušaj, opisivao je njihov zadnji susret kada je došla policija, sve više se uznemiravao, plakao i iskazivao strah da će mu se oduzeti mama. Iz opservacije interakcije mlt. JN s oba roditelja vidljivo je da je dijete priklonjeno majci i da i dalje odbija komunikaciju s ocem. Dijete izgovara rečenice koje nisu očekivane u njegovoj dobi (otac obučen kao kirurg…; samo da ga čuje da ne odrasta bez njega…; može imati kontakt s ocem na dvije minute preko poziva) i one sugeriraju instrumentalizaciju djeteta. Osim toga, majka ne pomaže djetetu u situaciji triade, na pokušaj oca da otvori neke teme pa makar i neutralne - ili ih ostavlja da se objašnjavaju sami ili daje komentare koji potpiruju nerazumijevanje. Sebe insertira u njihov odnos. Na uznemirenost djeteta niti jedan roditelj nije reagirao primjereno kako bi dijete umirili. Djetetova uznemirenost se kontinuirano pojačavala i vještaci su bili primorani prekinuti interakciju. Iz opservacije interakcije s oba roditelja bez djeteta vidljivo je da su i majka i otac više usmjereni na fizičke potrebe djeteta, manje na emocionalne. Otac ima više uvida u sadašnje stanje djeteta, koje procjenjuje zabrinjavajućim, ali za to drži odgovornom majku, dok se majka tome čudi i misli da je AN dobro osim kada je s ocem ili kada se govori o ocu. Majka nema uvida u djetetove poteškoće, misli da je dobro. Dodaje kako AN odlazi psihologu na tretman te kako i ona odlazi na psihoterapiju. Roditelji su i dalje fokusirani jedno na drugo, pri čemu je teško odrediti čiji je angažman veći, ali su načini prezentiranja istoga različiti (otac otvorenije i nespretnije, a majka opreznije). Otac više inzistira na istini, svojim pravima, dokazivanju, snimkama i sl., dok je majčina agresija više pasivnog tipa. Oba roditelja iskazuju kako smatraju da onaj drugi roditelj nije otvoreno ugrožavajući po dijete. Agresivna ponašanja jednoga naspram drugoga različito navode i interpretiraju. Mogućnost njihovog dogovora otac prihvaća, a majka odbija navodeći da se s tuženikom ništa ne može dogovoriti. Otac naglašava njezine lažne optužbe radi kojih je on završavao u zatvoru ili na sudu. U pokušaju međusobne komunikacije pred vještacima ponovno dolazi do vraćanja roditeljskog odnosa na partnerski i podastiranja dokaza o ranijim neprimjerenim situacijama koje oba roditelja tumače iz svog kuta gledanja. Oboje nalaze opravdanja za svoja ponašanja i sukob se nastavlja.

10.2. Nadalje, analizirajući sve dobivene podatke u postupku vještačenja vještaci zaključuju da obitelj J nikada nije bila funkcionalna. Veza je započela na nezrelim temeljima koje su u partnerski odnos donijeli nezreli partneri. Sukobi i nerazumijevanje između partnera su postojali od početka, uz prekide i mirenja. U takvoj obitelji je rođen mlt. AN i u takvoj zajednici je rastao do prekida zajedničkog života roditelja 2015. AN je tada imao oko četiri godine. Može se zaključiti da su razvojni procesi i u periodu ranog razvoja mlt. JN, koji je najznačajniji za cjelokupni razvoj ličnosti, bili osujećeni. Triada (majka-dijete-otac) čini se nikada nije uspostavljena, dijete je odrastalo u dijadnim odnosima, a što se nastavilo i po razdvajanju roditelja. U razdoblju srednjeg djetinjstva i latencije dijete je bilo s oba roditelja, ali ne i s oba roditelja istovremeno, a što je podržavalo dijadu i spliting. U cjelokupnom dosadašnjem životu djeteta bilježe se brojne situacije koje imaju traumatske učinke, a što je vidljivo kod aktualnog psihologijskog i psihijatrijskog pregleda, unatoč provedenoj psihoterapiju u zadnje tri godine. Oba roditelja također pokazuju znakove traumatizacije, s obzirom na nerazriješeni partnerski odnos, kao i dugotrajni proces institucionalnog rješavanja pitanja skrbništva za dijete. Način izlaženja na kraj s vlastitim traumatskim iskustvima majka pokušava pronaći u traženju zaštite od institucija, a otac u opsesivno-kompulzivnom pisanju i traženju pravde za sebe i svoje dijete. Iako oba roditelja navode da provode psihoterapiju po preporuci prethodnih vještaka, učinci i pozitivni pomaci psihoterapijskog rada na roditeljima nisu bili vidljivi tijekom vještačenja. Iz navedenog vještaci zaključuju da iz pozicija vlastite traumatizacije i uz specifične karakteristike ličnosti koje ukazuju na poremećaje ličnosti kod oba roditelja, i jednom i drugom roditelju do sada primjenjivana stručna podrška nije dostatna za usmjeravanje na zdravije načine rješavanja vlastitih konflikata. Vještaci su mišljenja da je psihoterapijski rad za oba roditelja potreban ponaosob, ali isto tako da je nužno uključivanje roditelja u zajednički tretman jer se u suprotnom samo nastavlja spliting koji postoji već dulji niz godina i koji je rizičan za odrastanje mlt. JN. U brojnim aspektima za vrijeme zajedničkog života, ali i nakon prekida zajedničkog života, tumačenja koja majka navodi vještacima različita su od onih koje vještacima navodi otac. Čini se da je tako u svemu i da oni oprečno vide kako vlastite tako i tuđe postupke. Vidljivo je natjecanje u svezi roditeljstva koje se nastavlja dalje i u ovom postupku. Oba roditelja njeguju spliting. Vještaci imaju dojam da roditelji nemaju svjestan uvid o tome. Majka navedeno pokazuje u nastojanjima da preko institucija ishoduje da dijete ne viđa oca, iako verbalno govori suprotno, a otac u viđenju svoje i primarne obitelji kao obitelji iz koje je AN uzet i treba biti vraćen. I institucije su svojim angažmanima na neki način podržavale spliting. Postignuto je sve veće udaljavanje bivših partnera i intenziviranje konflikata umjesto postizanja zadanog cilja - smirivanja konflikata i nalaženja rješenja. Vještaci zaključuju da rješenje nije moguće bez uspostave civilizirane komunikacije između roditelja. Oba roditelja pokazuju manjkavosti na planu integracije racionalnog i emocionalnog, kod majke je vidljiviji racionalni, a kod oca emocionalni dio koji ih vodi u postupanjima i ukazuje na neprepoznavanje istog, a što također pojačava spliting. Oba roditelja pokazuju značajna ograničenja svojih roditeljskih kapaciteta koji ih priječe u realizaciji zdravog roditeljstva. Roditeljske kompetencije i majke i oca su umanjene karakteristikama njihovih ličnosti, koje su opisane i u ranijim vještačenjima, i koje su uočene i tijekom provedbe ovog vještačenja. Majka pokazuje nezrelost, pasivnu agresiju, površnost u sagledavanju sebe i drugih, a što s osobinama njezine ličnosti, ukazuje na Poremećaj osobnosti s prevladavajućim elementima pasivno agresivnih i ovisnih. Otac pokazuje narcističke crte, sklonost projekcijama i interpretacijama, usmjerenost na svoja prava, a što uz ostale karakteristike njegove osobnosti ukazuje na Poremećaj osobnosti miješanog tipa. Niti jedan roditelj nije direktno ugrožavajući prema djetetu te je u stanju zadovoljiti osnovne potrebe djeteta. Zadovoljenje psiholoških potreba djeteta je umanjeno karakteristikama osobnosti oba roditelja te njihovom i dalje visoko konfliktnom komunikacijom. S obzirom na dosadašnja nastojanja i rezultate istih, vještaci su mišljenja da mlt. AN sada pokazuje sliku privrženosti obrnute od one koja je uočena na vještačenju u Zagrebu (kolovoz 2018). Naime, tada su uočene značajke otuđenosti djeteta od majke, ulazi u savez s ocem, sklon je oca idealizirati, a majku doživljavati isključivo negativno, te je u riziku za razvoj težih psihičkih smetnji. U situaciji sadašnjeg vještačenja su uočene značajke otuđenosti djeteta od oca, ulazi u savez s majkom, sklon je majku idealizirati, a oca doživljavati isključivo negativno. S obzirom na protek vremena rizik za razvoj težih psihičkih smetnji je aktualno vrlo visok. Mlt. AN, sada u dobi od 11 godina, ulazi u razvojni period adolescencije, kada se ponovno propituju postignuća i nepostignuća ranijih razvojnih faza. S obzirom na okolnosti dosadašnjeg odrastanja koje je obilježavao, ali i dalje obilježava visoko konfliktan odnos između njegovih roditelja, vještaci smatraju nužnim naglasiti da bi ovakvo neprimjereno ponašanje između roditelja (nastalo kao posljedica njihovog nerazriješenog odnosa) moglo i dalje nepovoljno utjecati na razvojne procese kod mlt. JN. Kao rizični faktori izdvajaju se: nedovoljno kvalitetna roditeljska komunikacija i nedostatak zrelog roditeljskog odnosa, karakteristike osobnosti oba roditelja, a posebno nemogućnost finalizacije procesa uređivanja roditeljske skrbi koji je već do sada zahvatio dvije važne razvojne faze djeteta (rani razvoj i latenciju), a ima potencijal da zahvati i slijedeću razvojnu fazu - adolescenciju. Za daljnji razvoj djeteta važno je da ono izgradi osjećaj sigurnosti i povjerenja koje nije izgradilo niti prema jednom roditelju (podržavanje splitinga je kontinuirano). Naime, potrebna je drugačija organizacija djetetovog života u koju bi trebali biti uključena oba roditelja (a ne pozicija ili jedan roditelj ili drugi), a čime bi se umanjili prepoznati razvojni rizici koje aktualno vještaci procjenjuju značajnim. Slijedom navedenoga, vještaci zaključuju da oba roditelja imaju određena ograničenja, koja ih ne sprječavaju u provođenju roditeljske skrbi, i predlažu da se dogovore oko zajedničke skrbi u kojoj će participirati približno podjednako. Vještaci navode da je, ako procjena ne izdvaja jednog roditelja kao značajno kvalitetnijeg roditelja, preporuka struke u smjeru zdravog odrastanja djeteta osigurati približno polovicu budnog i aktivnog vremena djeteta koje se može konstruktivno organizirati i u kome se može njegovati i unapređivati kvalitetan odnos djeteta sa svakim od roditelja. Smatraju nužnim uključivanje oba roditelja u psihoterapijski tretman, svaki za sebe i zajedno, te da se o istom podnose redovita mjesečna izvješća nadležnim institucijama. Ako se navedeno ne bi moglo realizirati, vještaci smatraju da bi izdvajanje djeteta iz obitelji i upućivanje djeteta u drugačiju skrb bilo manje štetno po njegov razvoj u odnosu na nastavak do sada opisanih ponašanja roditelja i daljnjeg perzistiranja njihovog partnerskog nerazriješenog sukoba. Smatraju da je razdoblje od šest mjeseci dovoljno kako bi pokazalo motivaciju roditelja za promjenom, kako bi roditelji interese djeteta stavili ispred vlastitih.

10.3. Na temelju raspoloživih podataka dobivenih uvidom u spis, kao i provedene psihologijske i psihijatrijske obrade oba roditelja te njihovog djeteta mlt. JN, kao i analizom interakcija između mlt. djeteta i njegovih roditelja vještaci zaključuju kako oba roditelja pokazuju ograničenja svojih roditeljskih kapaciteta, a njihove su roditeljske kompetencije umanjene karakteristikama njihovih ličnosti. Majka ENZ pokazuje karakteristike ličnosti koje ukazuju na Poremećaj osobnosti s prevladavajućim elementima pasivno agresivnih i ovisnih. Otac EN pokazuje karakteristike ličnosti koje ukazuju na Poremećaj osobnosti miješanog tipa s narcističkim i paranoidnim obilježjima. Niti jedan roditelj nije direktno ugrožavajući prema djetetu te je u stanju zadovoljiti osnovne potrebe djeteta. Zadovoljenje psiholoških potreba djeteta je umanjeno karakteristikama osobnosti oba roditelja te njihovom i dalje visoko konfliktnom komunikacijom. Uočene su značajke otuđenosti djeteta od oca, a rizik za razvoj težih psihičkih smetnji kod mlt. JN vještaci procjenjuju vrlo visokim. Oba roditelja imaju ograničenja koja ih ne sprječavaju u provođenju roditeljske skrbi te vještaci predlažu da se dogovore oko zajedničke skrbi u kojoj će participirati približno podjednako te smatraju nužnim uključivanje oba roditelja u psihoterapijski tretman i to svaki za sebe i zajedno, te da se o istom podnose redovita mjesečna izvješća nadležnim institucijama. Mlt. AN svakako treba biti uključen u psihoterapijski tretman kako bi se pratio njegov daljnji psihološki razvoj. Smatraju da bi izdvajanje djeteta iz obitelji i upućivanje djeteta u drugačiju skrb bilo manje štetno po njegov razvoj u odnosu na nastavak do sada opisanih ponašanja roditelja i perzistiranja njihovog nerazriješenog partnerskog sukoba, a koji procjenjuju kao vodeći rizik za psihološki razvoj mlt. JN. Smatraju da bi razdoblje od šest mjeseci trebalo biti dovoljno kako bi pokazalo motivaciju roditelja za promjenom te kako bi roditelji interese djeteta stavili ispred vlastitih. Izvješća nadležnih institucija o pozitivnim ili negativnim pomacima u obitelji J trebaju biti pokazatelj potrebe kontrolnog vještačenja.

10.4. Iz dopune nalaza i mišljenja istih vještaka dane na ročištu od 19. srpnja 2022., a povodom pitanja i primjedbi koje su na nalaz i mišljenje iznosile parnične stranke, vještaci su naveli da psihoterapijski tretman poremećaja osobnosti može trajati i do osam godina, ali razdoblje od šest mjeseci bi bilo dovoljno da se pokaže motivacija roditelja. U konkretnom slučaju radi se o visoko konfliktnoj komunikaciji između roditelja i to je prvo što bi oni trebali promijeniti da bi pokazali motivaciju za promjenom. Potrebna je drugačija organizacija djetetovog života u kojega će biti uključena oba roditelja, a ne ili jedan ili drugi. Sudski vještak LN, s pozicije svoga dugogodišnjeg rada na Klinici na psihijatriju, smatra da su u konkretnom slučaju prisutni veliki razvojni rizici za dijete, kojeg čeka razdoblje adolescencije. Ako roditelji ne bi pokazali motivaciju za promjenom, ponudili su u nalazu i drugu opciju, a to je izdvajanje djeteta iz obitelji. U konkretnom slučaju postoji kontinuirana traumatizacija djeteta koja se mora zaustaviti pa su vještaci u tom smislu apelirali na roditelje da promijene svoje ponašanje, da se zaustave i promisle što rade. Roditelji bi trebali polaziti od toga da je dijete pola mama, a pola tata pa kada isključujemo jednog roditelja ustvari isključujemo pola djeteta. Djetetu treba pružiti stabilno okruženje te podršku i dozvolu da smije imati oba roditelja. Dijete je kontinuirano u splitingu, tako je bilo i dok je bio kod tate i dok je bio kod mame. Kod mlt. JN uočene su značajke otuđenosti od oca. On pokazuje obilježja nesigurne privrženosti, što je posljedica disfunkcionalnih obiteljskih odnosa u najranijoj životnoj dobi. Sada se ta nesigurna privrženost, u dobi od 11 godina, pokazuje u reakcijama djeteta i u njegovim iskazima, na način da je on bio izuzetno uznemiren, plačan, tjeskoban, kao što je i navedeno u rezultatima psihologijske obrade. U najboljem je interesu mlt. JN da ima majku i oca te da ostvaruje osobne odnose i s majkom i s ocem. Također, u najboljem je njegovom interesu da se roditelji prestanu međusobno optuživati. Na upit kako bi po procjeni vještaka mlt. AN sada prihvatio odluku suda da s ocem, primjerice, provodi po sedam dana u kontinuitetu ili da kod oca bude sam bez nadzora, primjerice dva poslijepodnevna u toku tjedna, vještaci su naveli da u konkretnom slučaju roditeljima treba psihoterapija, odnosno zajednički rad na roditeljskim ulogama, kako bi interese djeteta stavili ispred svojih interesa. Dok majka ne prihvati odluku da dijete ostvaruje osobne odnose s ocem, ni dijete to neće moći prihvatiti. Prilikom vještačenja je bilo vidljivo da se otac oko toga trudio, ali je nailazio na zid. Budući da je majka osoba koja je u kontinuitetu prisutna u životu mlt. JN, u tom kontekstu treba i tumačiti njegove postupke, mlt. AN boji se da mu i mamu ne oduzmu. Vještaci su mišljenja da bi u konkretnom slučaju nadzor dobro došao, i to u odnosu na oba roditelja. Preporuka je da to svakako bude osoba od iskustva, sve s ciljem da se ne ide u smjeru izdvajanja djeteta iz obitelji. Roditelji bi svakako trebali dati sve od sebe da do toga ne dođe, a vještaci napominju da su oba roditelja odgovorna za situaciju u kojoj se mlt. AN trenutno nalazi. Vještaci su predložili da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, jer je dijete do sada stalno bilo u nekom splitingu, uvijek je bilo u rascjepu po principu ili-ili. Dijete doživljava svijet očima onog roditelja s kojim se trenutno nalazi, a to još više dolazi do izražaja kada su roditelji razdvojeni. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi bi, po mišljenju vještaka, dovelo do toga da bi roditelji počeli međusobno civilizirano komunicirati, prestali bi se međusobno natjecati. Sve bi to pridonijelo Stefanovoj dobrobiti. U vezi kaznenog postupka koji se protiv tuženika vodi radi kaznenog djela na štetu mlt. JN, vještaci su naveli da su to uzeli u obzir, ali da ovdje ne postoji dijete kao žrtva u izoliranoj situaciji, već je ono žrtva u kontinuitetu. Otuđenost djeteta od oca vještaci ne mogu povezati samo s događajem na igralištu iz ožujka 2020., već je to posljedica cjelokupnog rasta, razvoja i okolnosti u kojima se mlt. AN sada nalazi. To je jedno u nizu loših iskustava dječaka, a više je sudionika koji su za to iskustvo odgovorni. Po mišljenju vještaka, mlt. AN je sada lošije u odnosu na ono što su vještaci vidjeli na vještačenju u Zagrebu. Majka, prije svega, treba podržavati ideju da dijete ima oca. Činjenica da se mlt. AN prilikom vještačenja odvojio od majke bez problema može biti dokaz sigurne privrženosti, ali i ambivalentne privrženosti pa čak i anksiozne privrženosti. Normalno je da se s 11 godina dijete može odvojiti od majke, jer uostalom ide u školu. Vidi se da se na privrženosti radilo, ali je dijete čak prilijepljeno za majku, što nije dobro u ovoj razvojnoj dobi. Mlt. JN moglo bi se pomoći da razvije osjećaj sigurnosti i povjerenja prema roditeljima, na način da bi oba roditelja, svaki posebno a i zajedno, trebali ići na psihoterapiju. Osim toga, mlt. AN bi trebao nastaviti s psihoterapijom. Naime, dijete može biti u školi dobro, može imati i prosjek 5,0, a da ustvari nije dobro, intelektualno može jako dobro funkcionirati, a da ima psihičke smetnje. Oba roditelja pokazali su da jako vole mlt. JN, ali vještaci napominju da moraju promijeniti način međusobne komunikacije i isticati prednosti i kvalitete drugog roditelja mlt. JN. Majka bi, po mišljenju vještaka, mogla predložiti mlt. JN da zajedno odu na druženje s ocem, što bi bio prvi dobar korak.

10.5. Iz dopune nalaza i mišljenja od 4. kolovoza 2022. proizlazi da vještakinje smatraju da je u skladu s dobrobiti mlt. JN da se kontakti između njega i oca u početnom razdoblju od prva tri mjeseca održavaju uz učešće i posredovanje, odnosno nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa djelatnika Centra za socijalnu skrb Pula-Pola. Ukoliko izvješća stručnih djelatnika Centra budu pozitivno ocijenjena, tada preporučaju održavanje susreta bez nadzora. Također smatraju da je u skladu s dobrobiti mlt. JN da se nadzor Centra provodi i tijekom pripreme za susrete s ocem, odnosno stručna osoba koju bi imenovao Centar je dužna pripremiti mlt. JN za susret s ocem. Preporuča se nadzor nad roditeljskom skrbi i za majku, kako bi se i majci i mlt. JN pomoglo u poboljšanju odnosa između mlt. djeteta i oca koji je prekinut unatrag dvije godine.

11. Po određivanju privremene mjere rješenjem ovog suda od 28. veljače 2023. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj je svojim rješenjem od 23. ožujka 2023. imenovao voditelja mjere nadzora. Sukladno izvješćima voditelja mjera nadzora IN i ZNZ, te njihovih iskaza danih u postupku, utvrđeno je da je su se osobni odnosi oca sa sinom pod nadzorom navedenih voditeljica odvijali u razdoblju od ožujka do rujna 2023., a da je posljednji susret oca i sina održan 30. kolovoza 2023. te da su svi susreti bili korektni. Nadalje je utvrđeno da je na početku susreta mlt. AN bio suzdržan a da bi se postepeno AN počeo opuštati i sve više komunicirati s ocem, da se prilikom susreta nisu dogodile okolnosti koje bi tražile intervenciju voditeljica mjere nadzora, kao i da otac nije inzistirao da susreti traju duže i da nije vršio pritisak na JN te da nije pred djetetom govorio negativno o njegovoj majci. Iz iskaza svjedokinje ZNZ utvrđeno je da prilikom susreta održanog 30. kolovoza 2023. dijete pri dolasku nije bilo zainteresirano za susret s ocem, ali da je postao sve opušteniji kako je tekao susret, da su se radili dogovori o daljnjim susretima, da će ići u panoramski razgled grada, da će ići na karting i drugo te da je mlt. AN posebno iskazao interes za karting i da je bio uključen u te dogovore. Iz iskaza navedene svjedokinje je utvrđeno da se tijekom susreta nije ništa dogodilo da bi trebala prekinuti susret te da dijete nije bilo uznemireno, da je nakon susreta dijete predala majici dok je naknadno nakon susreta kada je vidjela dijete isto bilo uznemireno te da je kada se naknadno čula s majkom ista navela da joj je mlt. AN rekao da ga je otac nazvao balerinom a što nije točno jer da je otac vrijeđao dijete da bi prekinula susret, te da je otac tom prilikom djetetu rekao da mu je žao da ne trenira nogomet i da će ga podržati u svemu što odluči pa čak i u baletu. Svjedokinja IN u iskazu je navela da su se susreti odvijali korektno, da su u pravilu trajali 40 minuta i da otac nije inzistirao da susreti traju duže i da nije vršio pritisak na JN, da je tuženik znao postaviti pitanja JN o majci ali da nije ispitivao dijete o majci i da pred voditeljicom nije nikada govorio ništa u negativnom kontekstu ali da bi AN sve doživio kao provokaciju, kao da mu se pitanja postavljaju s podsmjehom i u negativnom kontekstu. Nakon susreta majka je rekla voditeljici da je susret bio negativan, da je otac negativno govorio o majci i ispitivao ga a da joj je to naknadno potvrdio i AN. AN se na susretima s ocem smijao, razgovarao je s ocem, izgovarao pune rečenice ali nije ocu postavljao pitanja. Nakon susreta dijete je izražavalo želju da više ne dolazi i išao bi sa suzama iako tijekom susreta nikada nije imao suze u očima. Pred voditeljicom mjere nadzora se nikada nije odvila negativna komunikacija oca prema djetetu vezano uz majku i u tom smislu nije morala intervenirati.

12. Ovdje valja ukazati kako je privremena mjera od 28. veljače 2023. u ovom postupku određena na temelju nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, a s obzirom da je u međuvremenu ukinuta mjera zabrane približavanja oca djetetu. Kako je određivanju navedene privremene mjere prethodilo duže razdoblje neodržavanja osobnih odnosa oca s djetetom i to nakon događaja od 19. ožujka 2020. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj, u prijedlogu od 4. studenog 2022. predložio je prethodnu pripremu djeteta za ponovne susrete s ocem a koju će poduzeti nakon donošenja odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa oca s mlt. JN.

12.1. Na ročištu održanom 28. ožujka 2024. djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj UN i ĆNZ očitovale su se kao su imali poteškoća u pronalasku voditelja mjere nadzora, da je otac vršio pritisak da se započne sa susretima čim prije te da prilikom određivanja mjere nadzora nije izvršena obrada odnosno priprema djeteta. Roditelje su uputili u Obiteljski centar tek 25. ožujka 2024. i od tada su počeli pratiti njihovu uključenost, a to nisu učinili ranije unatoč pozivima ovog suda i zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka jer su smatrali da je dovoljno to što roditelji idu privatno kod psihijatra. Nadalje su navele da su zabranu ostvarivanja osobnih odnosa tražili nakon zaprimljenog izvanrednog izvješća voditeljice mjere nadzora ZNZ (nakon održanog susreta 30. kolovoza 2023.), te da su takav prijedlog temeljili na informacijama koje im je dala majka i psihologice mlt. djeteta kod koje je mlt. AN u kontinuiranom tretmanu a o čemu ih je obavijestila majka.

13. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj je u nadopuni mišljenja od 22. svibnja 2024. na temelju rezultata dobivenih psihologijskom obradom i razgovora s mlt. JN i njegovim roditeljima, terenskih izvida, izvješća voditeljica mjere nadzora i izvješća škola, iznio mišljenje kako ne postoje osnove za usvajanje prijedloga tuženika o ostvarivanju osobnih odnosa sa sinom te da i dalje predlažu zabranu. Ukazuju kako je kvaliteta odnosa dječaka i oca s kojim ne živi niti ga viđa intenzivno narušena, uz izražen nedostatak bliskosti i povjerenja, a da je uočljiva i polarizacija. Kvaliteta odnosa dječaka i oca s kojim ne živi niti ga viđa intenzivno je narušena, uz izražen nedostatak bliskosti i povjerenja a uočljiva je polarizacija. Međutim, sve navedeno posljedica je traumatskih događaja koje je mlt. AN doživio s ocem te očeva ponašanja i dinamika ličnosti. Majka dječaka jasno razdvaja svoje emocije od Stefanovih ne opterećuje ga svojim odnosom s njegovim ocem niti ga informira o trenutnim sudskim procesima. Majka je godinama poticala sina na odlaske ocu i surađivala s voditeljicama nadzora, iako je dječak znao biti u otporu i značajno emocionalno preplavljen nakon povratka. Ističu da s obzirom na dječakovu kronološku dob da je isti intenzivno vulnerabilan i u razdoblju koje je krucijalno za razvoj samopoimanja, trajnijih socijalnih odnosa bliskosti s drugima te povjerenja u druge ljude. Mišljenja su da očeva dinamika ličnosti i ponašanje mogu značajno omesti isto i narušiti dječakov psihološki razvoj i samoemocionalnu dobrobit. Otac pokazuje intenzivne teškoće u psihološkoj prilagodbi, odgoju pristupa pretežno autoritativno, a djetetove misli i osjećaje degradira te opetovano i rigidno nameće svoje stavove. Sklon je prijetiti, ucjenjivati te dijete opterećivati problemima koji nisu u skladu s njegovom kronološkom dobi što zaključuju iz Stefanovih opisa. Također ističu da je otac prvenstveno fokusiran na odnos s bivšom partnericom ENZ i svoju "borbu protiv sustava", a ne na dječakovu emocionalnu dobrobit i psihološki razvoj. Predlažu da se tuženik uključi u dugotrajnu, kompleksnu i strukturiranu psihoterapiju visoke učestalosti. U odnosu na majku zaključuju kako ista dječaku osigurava sigurnu i toplu okolinu, obiteljsko okruženje, da odgoju pristupa autoritativno, omogućuje dječakovu emocionalnu proradu te mu je značajna podrška. Majka uvažava djetetovo mišljenje, poštuje njegove stavove i dopušta mu adekvatan razvoj samopoimanja i podržava njegove trenutne interese. Kod majke se uočava napredak u psihološkom funkcioniranju i emocionalnoj dobrobiti te pozitivan utjecaj odlazaka za psihoterapiju a predlaže da majka nastavi odlaziti na iste a kako bi se nosila s opetovano prisutnim stresovima. Zaključno navode da s obzirom na Stefanovo emocionalno stanje uočavaju kako isti nije uspio proraditi značajne traume. Ukazuju kako je mlt. AN s dječjom psihoterapeutkinjom uspješno proradio prolongiranu traumu uzrokovanu konfliktnim razdvajanjem svojih roditelja te se sada psihološki razvija u skladu sa svojom kronološkom dobi, ima sigurnu okolinu i emocionalnu potporu, ali su kod njega još uvijek prisutni značajni posttraumatski simptomi prvenstveno vezano uz događaj u parku i očevu neadekvatnu komunikaciju. Stoga je prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj da se dječaka uključi u tretman dječjeg psihijatra i po potrebi na EMDR terapiju, kako bi se omogućila adekvatna prorada spomenutoga. Ukazuju kako je dječak do sada bio intenzivno izložen u sudskim procesima te nekoliko puta vještačen zajedno s roditeljima, te da je na posljednjem vještačenju pokazao značajne simptome traume te je bio intenzivno emocionalno preplavljen, kao i pri predmetnoj psihologijskoj obradi. Sugeriraju da se mlt. dijete više ne vještači niti ispituje tijekom sudskih procesa. Mlt. AN je već nekoliko puta verbalizirao svoje želje te za isto ima kongnitivne i emocionalne kapacitete pa je važno izbjeći novu retraumatizaciju i ne ugroziti dječakov psihološki razvoj i emocionalnu dobrobit. 14. U postupku je po isteku mjere nadzora određene rješenjem ovog suda od 28. veljače 2023., a vezano uz nadopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj, provedena dopuna vještačenja po vještacima LN i Ivani Frančula Modrčin na ročištu održanom 6. rujna 2024. Vještakinje su navele kako su mišljenja da jedan traumatski događaj ne može dovesti do ovakve reakcije i otpora djeteta i biti isključivi uzrok odbijanja komunikacije, te da je dijete taj traumatski događaj vidjelo kroz svoje oči ali i kroz oči svojih roditelja i njihove interpretacije tog događaja. Vještakinja LN navela je kako su u nalazu i mišljenju u skladu s pravilima struke uzete u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja pa tako i trudnoća i postpartalni period nakon porođaja te da u tom pogledu kod tužiteljice nisu utvrđene posebne patologije a koje bi s obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo utvrdili da su postojali. Ukazala je kako sama trudnoća, porod, briga oko djeteta dodatno ističe tu emocionalnu stranu roditelja a to se odnosi i na bolest djeteta, te da ako majka nije imala uvid u emocionalno stanje djeteta zbog poroda onda ista nije mogla brinuti ni o preostaloj djeci. Mišljenje je vještaka kako navodi majke da je za dijete dobro da ne viđa oca i da ga ne treba ukazuju da majka ne sagledava emocionalne potrebe djeteta jer za dijete je važno da uz sebe ima oba roditelja što je propisano i Zakonom te bi roditelj koji živi s djetetom trebao poticati dijete na viđanje s roditeljem koji ne živi s djetetom. Već su u nalazu i mišljenju ukazali na četiri riziko faktora za razvoj mlt. JN a to su nedovoljna kvalitetna roditeljska komunikacija, nedostatak zrelog roditeljskog odnosa, karakteristike osobnosti oba roditelja, nemogućnost finalizacije utvrđivanja roditeljske skrbi, a od kojih se na tri od tih faktora rizika moglo utjecati. Međutim da se i nakon dvije i pol godine roditelji i dalje nalaze na sudu i još uvijek nije realiziran niti jedna zajednička terapija roditelja. Dobro došli bi bili i susreti oba roditelja s djetetom jer ako bi dijete vidjelo da majka prihvaća takav susret onda bi i mlt. JN prihvatio i obrnuto. 14.1. Vještakinja Ivana Frančula Modrčin ukazala je kako je mišljenje i nalaz dat ne samo na temelju testova koji su provedeni nad roditeljima i djetetom, već i na temelju provedenih razgovora i interakcije te je na temelju toga dano mišljenje, a da se stječe dojam da je psihologica iz HZSR svoje mišljenje isključivo temeljila na testovima. Njezina interpretacija (vještaka) se odnosila na cjelokupnoj obradi koja sadrži ne samo testove nego i razgovore i interakcije svakog ponaosob i međusobno. Interpretacija samih testova može donijeti neke smjernice kojim smjerom se može ići ali vještakinja ne bi tako konkretno donosila zaključke kao kolegica (djelatnica HZSR) s obzirom da su i dijete i roditelji već više puta proveli to testiranje i sigurno nisu potpuno bili objektivni, upoznati su sa pitanjima. Osim toga zaključak projektivnih tehnika to je jedna vrlo složena tehnika koja zahtjeva ne samo dvije edukacije nego i iskustvo da se može donijeti zaključak a osobito kod djeteta koje je u razvoju i kod kojeg razvojni procesi još nisu završeni, a pogotovo razvoj identiteta, razvojni mehanizmi i dr. Na upit suda vještakinje su odgovarile kako su u nalazu i mišljenju dane jasne upute što je sve potrebno napraviti prije dopune nalaza i mišljenja a što u potpunosti nije realizirano već su se u međuvremenu i značajno promijenile okolnosti, dijete je preselilo na novu adresu, pa ocjenjuju kako u ovakvim okolnostima teško da bi se značajno izmijenio njihov početni nalaz i mišljenje i date preporuke. Zaključak nalaza i mišljenja bio je da oba roditelja pokazuju ograničenja svojih roditeljskih kapaciteta a to proistječe iz karakteristika njihovih ličnosti. Oba roditelja pokazuju smetnje koje se u psihijatrijskog struci nazivaju poremećaj osobnosti odnosno poremećaj ličnosti i to kod oba roditelja s time da kod majke prevladavaju elementi pasivno agresivnih i ovisnih, a kod oca narcističkih i paranoidnih. Vještakinje su zaključile da ni jedan roditelj nije direktno ugrožavajući prema djetetu. Time su uvjeti za osnovne potrebe djeteta uredu ali emocionalne potrebe su problem a to proističe prvenstveno iz visoko konfliktne komunikacije između roditelja odnosno nekomunikacije. U prirodi je djeteta da voli oba roditelja. U ovom predmetu u ranijem vještačenju uočen je element otuđenja djeteta od majke a mi smo uočili postojanje elemenata otuđenja od oca, što je sve znak da roditeljska komunikacija nije dobra. Treba raditi na tome da se dijete približi ocu i da majka u tome pomogne. Kakav god da je otac ako nije ugrožavajući po dijete za zdravlje djeteta je dobro da ima odnos s ocem nego da ga nema jer dijete je "pola otac pola majka" i ne može se iz njega to izdvojiti. Ako negiramo pola JN odnosno pola oca pitanje je onda što smo s time napravili za JN i njegov identitet. Preporuka je bila da roditelji trebaju ići na zajedničku terapiju, trebaju ići svaki na svoju terapiju, dijete treba ići na svoju terapiju. Vještakinje su ukazale kako je bitna ne samo verbalna nego i neverbalna komunikacija roditelja prema djetetu i kako upravo ta neverbalna komunikacija može imati odlučujući učinak na interpretaciju djeteta. Istaknule su kako njihov zaključak nije temeljem na jednoj rečenici, na jednom tekstu, nego na cijeloj analizi i svim prikupljenim podacima. Verbalno se vidi poticanje majke nakon provedenog vještačenja ali ne možemo vidjeti i neverbalnu komunikaciju odnosno da li ona odgovara i onoj verbalnoj. Ukazale su na list 19 nalaza i mišljenja gdje se pratila interakcija roditelja s djetetom, gdje su roditelji počeli međusobno pred djetetom optuživati jedno drugo iako smo im mi ukazali da to ne rade da će imati priliku i samostalno razgovarati s nama bez djeteta, dijete je tada bilo jako uznemireno i nisu ga u toj situaciji mogli utješiti niti majka niti otac. Na upit kako interpretiraju rečenicu majke da bi zagrlila EN i da u sebi ima oprost vještakinje su odgovorile kako bi to tretirale kao pasivnu agresiju i deklaratornu rečenicu te su ukazale kako je za njih bila značajnija rečenica majke nakon što je AN plačući rekao da neće tu sjediti i da ne želi a na što mu je majka rekla da lijepo sjedne kao u školi. Da je rečenica majke da bi zagrlila EN i da u sebi ima oprost iskrena onda bi se roditelji uključili zajedno u terapiju u Obiteljski centar i riješili problem. Na pitanje kako bi psihoterapija utjecala na tužiteljicu s obzirom da se između stranaka vodi kazneni postupak vještaci su odgovorili kako je psihoterapeut odgovoran za sigurnost svih sudionika terapije i to se uopće ne dovodi u pitanje ali da je to poruka koja se daje djetetu, "ja ne mogu sjediti s njim u istoj prostoriji". Istaknule su kako opetovano vještačenje nije u interesu djeteta i da je preporuka da dijete bude što manje izloženo ponovnom suočavanju sa svim time što mu je teško jer je i sama procedura djetetu teška, međutim da valja ukazati kako je zabrinjavajuće da institucije kao što je HZSR na sebe preuzimaju ulogu liječnika i psihijatra i preporučuju terapije iako terapiju može odrediti samo psihijatar ili liječnik a ne HZSR. Nadalje, su navele kako bi roditelji trebali štiti interese djeteta a ne gledati tko od njih pobjeđuje u ovoj situaciji, te da je potrebno sagledati kako to sve utječe na JN. Na pitanje kako bi objasnili činjenicu djetetove reakcije na događaj iz 2020. i nakon njegove uključenosti u psihoterapiju vještaci su odgovorili da je forma tu ali da sadržaja nema, te da preporuke koje su u nalazu i mišljenju navedene nisu provedene a preporučene su upravo da bi se usmjerili prema smanjivanju otpora i boljoj komunikaciji i stvaranju odnosa djeteta s ocem. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika je li majčin način poticanja na susrete adekvatan vještaci su odgovaorili kako su u nalazu i mišljenju procijenili da nitko nije aktivno ugrožavajući po dijete, niti majka niti otac, neka ponašanja roditelja mogu biti i nesvjesna ali je nužno ista osvijestiti kako bi se mogli otkloniti problemi.

14.2. Na upit posebne skrbnice vještakinje su odgovorile kako su preporučile da je roditeljima potrebna terapija kao roditeljskog para jer očito oni sami ne mogu te im je potrebna pomoć odnosno posredstvo osobe koja će im postaviti granice, u praksi su se takve terapije pokazale pozitivnima. Obiteljsko savjetovanje u okviru Obiteljskog centra bilo bi adekvatno za predmetni slučaj. Na psihoterapeutu je da procijeni kada će se početi sa zajedničkom terapijom. Na navode zamjenice punomoćnice tužiteljice da se tužiteljica ne želi se uključiti u psihosocijalni tretman zajedno s ocem djeteta ukazale su na činjenicu da ako majka odbija zajedničku terapiju s ocem zajedničkog djeteta da je onda to poruka djetetu mene je strah biti s njim u prostoriji te onda i dijete ima pravo biti u strahu da je otac opasan te onda i dalje njegujemo rizični faktor komunikacije između roditelja i roditeljstvo kao kvalitetu. To je jedan od primjera pasivne agresije i te se boje da se odugovlačenjem svega ovoga čeka da JN postane punoljetan. Za tu situaciju neangažmana roditelja djeteta preporučile su izdvajanje djeteta iz obitelji i upućivanje na skrb i odgoj u instituciju. Na upit posebne skrbnice vještakinje su zaključile da bi u interesu mlt. djeteta bilo da se viđa sa ocem pod nadzorom ili u okviru psihosocijalnog savjetovanja istodobno uz uključenost roditelja u savjetovanje te da ne bi trebalo čekati da roditelji prvotno ostvare rezultate odnosno bolju komunikaciju. S obzirom na današnje navode da se majka ne želi uključiti u zajednički tretman ukazuju na postojanje aktivnog ugrožavajućeg faktora na strani majke koji ranije nije postojao u trenutku vještačenja. Istaknule su i kako bi možda u budućnosti bilo korisno i promijeniti terapeuta odnosno uzeti nekog neutralnog terapeuta koji nije izabran isključivo od strane majke ili od strane oca jer je već iz izvješća psihologice vidljivo da je bilo neredovitih dolazaka pa i otpora čak i prema njoj u onim tretmanima kada je htjela razgovarati o ocu pa bi možda roditelji trebali o tome voditi računa u budućnosti. Ponašanja majke utjecala su na dijete što su naveli i svom vještačenju, a dijete je sada još više izloženo majčinim utjecajima te je moguće da je do današnje situacije kod JN došlo zbog majčine interpretacije viđanja oca, ali se o tome ne mogu točno izjasniti ali lako je moguće s obzirom na sve ovo što su danas čule. Istaknule su kako pomak kroz individualno savjetovanje roditelja nije moguć kako je to već ukazano u inicijalnom vještačenju i detaljno objašnjeno danas na ročištu. Vještakinja LN pročitala je zaključak psihologice sa lista 144 spisa te je istaknula da je prof. FNZ identificirala poteškoće kod djeteta ali da nije elaborirala koji su izvori takvih pritisaka odnosno dolaze li oni od oca, majke ili od djeteta ili sustava. Istaknula je kako su kroz vještačenje pokušali naći takve uzroke i preporuke kako ih premostiti u interesu mlt. djeteta te da iste nije moguće premostiti nikakvim individualnim savjetovanjima već isključivo zajedničkim radom roditelja i poštivanjem uputa struke i suda. S obzirom da je danas djelatnica HZSR UN izričito navela da izdvajanje djeteta iz obitelji nije opcija vještaci postavljaju pitanje zašto je HZSR opcija izdvajanje djeteta od oca.

14.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i njegove dopune kao pravilna i stučna, a vještaci su u postupku detaljno i jasno odgovorili na sva pitanja i primjedbe stranaka, kao i djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj, a iz kojeg razloga sud ocjenjuje kako ne postoje okolnosti koje bi dovodile u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja i njegovih dopuna. S obzirom na navode vještaka s ročišta održanog 6. rujna 2024. a vezano uz dokazni prijedlog tuženika, sud je ocijenio da nije svrhovito niti u skladu s dobrobiti djeteta ponovno provoditi dopunu vještačenja i obradu roditelja i mlt. djeteta, budući da još uvijek nisu postignuti ciljevi iz osnovnog nalaza i mišljenja koje je potrebno prethodno ostvariti, a to se prvenstveno odnosi na uključivanje roditelja u zajednički tretman.

15. Iz izvješća Obiteljskog centra, područne službe istarske utvrđeno je da su se i tužiteljica i tuženik uključili u psihosocijalno savjetovanje. Tužiteljica je uslugu psihosocijalnog savjetovanja koristila od 19. travnja 2024. tijekom šest susreta a tuženik od 16. travnja 2024. te je s njime realizirano ukupno šest susreta. Iako su tužiteljica i tuženik redovito dolazili i bili suradni, nije došlo do očekivanih promjena u skladu s dostavljenim individualnim planom promjene te je preporuka Obiteljskog centra od 26. rujna 2024. da se izvrši nova procjena rizika snaga i potreba koju provodi nadležna područna služba Hrvatskog zavoda za socijalni rad te potom odrediti odgovarajuću intervenciju.

16. Nadalje je utvrđeno da su oba roditelja uključena u tretman kod psihijatra, a da je dijete uključeno u tretman psihologa.

16.1. Maloljetni AN uključen je u suportivno psihoterapijski rad kod psihologice prof. HNZ od prosinca 2018. U početku je kod iste odlazio jednom tjedno a da bi zatim počeo odlaziti kod iste dva put mjesečno. Iz izvješća psihologice od 5. lipnja 2020. utvrđeno je da tijekom razdoblja od sedam mjeseci u kojem nije ostvarivao kontakt s ocem da je dječak izražavao ambivalentne emocije naspram oca iskazujući s jedne strane da mu otac nedostaje i da ga ne voli, ali da mu nedostaje jer tako dugo nije došao po njega. U razdobljima kada viđa oca dječak je vidno psihomotorno nemirniji, oprezniji u komunikaciji s psihologicom, u prepričavanju životnih događaja. Dječak je samoinicijativno psihologici ispričao događaj iz ožujka 2020. Kroz suze je govorio da se tate jako boji i da sad ne želi više vidjeti tatu. Taj put na igralištu tata da ga je užasno ispitivao, teta koja je bila s njim da mu je govorila da prestane, ali da on nije prestajao. Nakon ovog susreta s majkom je dogovoreno da dječak u narednom razdoblju jedno vrijeme dolazi na suportivno psihoterapijski tretman ritmom od jednom tjedno, kako bi mu se pomoglo u proradi aktualnih emocionalnih zbivanja.

16.2. Iz izvješća o radu istog psihologa od 4. kolovoza 2022. utvrđeno je da su u posljednje dvije godine susreti s dječakom znatno rjeđi zbog epidemiološke situacije, dvije trudnoće i poroda majke, hospitalizacije majke, učestalih izolacija, kao i bolesti Covid-19, kako u obitelji dječaka, tako i psihologinje. U navedenom razdoblju (protekle dvije godine) dječak je zaokupljen ne samo odnosom s ocem i svojim razvojnim promjenama, već i značajnim promjenama u obiteljskom životu, posebice rođenjem djece, kako u novoj majčinoj, tako i u novoj očevoj obitelji. Sve navedeno predstavlja intenzivna emocionalna zbivanja i zahtijeva prilagodbu. Psihologinja navodi da je dječak emocionalno topao, strpljiv i blag, vrlo kreativan. Psihologinja ga je nastojala poticati da govori o svojim unutarnjim emocionalnim zbivanjima, o zasigurno ambivalentnim osjećajima prema novorođenoj braći i strahu od gubitka primarne uloge kod roditelja, što je mlt. AN postupno prihvaćao. Razgovor o ocu dječak ne prihvaća ponavljajući svoja negativna iskustva s njim i strah da se ona ne ponove. Na navode psihologinje da je važno i potrebno da ima kontakt s ocem tijekom kojega mu može reći što misli i da se na njega ljuti, dječak redovito navodi da više ne vjeruje da tata može biti drugačiji. Nakon vještačenja u Rijeci, dječak je, prema navodima majke, odbijao i dolazak psihologinji te ponavljao da ne želi da ga se više ispituje. Psihologinja zaključuje da je aktualno važno poticati dječaka na razgovor o odnosu s ocem i na susrete s njim, kao i na izražavanja vlastitih emocija, posebice ljutnje u svakodnevnim životnim situacijama kao normalne i prihvatljive emocije. Majci su date upute u tom smjeru te je u tom smislu s njom ostvarena primjerena suradnja.

16.3. Iz izvješća istog psihologa od 10. listopada 2022. utvrđeno je da je od ljetne pauze mlt. JN vidjela samo jedanput. Razgovarali su o viđenjima s ocem te da se dječak doima manje u otporu nego ranije. Aktualno se u njegovom životu događaju značajne promjene, s obzirom na preseljenje obitelji iz [adresa], promjenu sredine i promjenu škole. S obzirom na psihoterapijski odnos s dječakom, nije u mogućnosti biti i posrednik pri uspostavi njegovih odnosa s ocem. Ako dječak to želi, iskazala je da može jednom doći zajedno s ocem u svom terminu, no vjeruje da će biti potrebno vrijeme i trud da se postupno uspostavi komunikacija između oca i dječaka te je mišljenja da je za to potreban angažman neutralne osobe centra za socijalnu skrb. 16.4. U izvješću psihologice od 19. rujna 2023. navodi se da je mlt. AN aktualno emocionalno pod snažnim pritiskom, riječ je o adolescentu koji razvija vlastite dojmove i stavove, i koji je vrlo ljut na oca. Reakcije i ponašanje dječaka jasno govore u prilog izrazitom naporu koji ulaže u susrete s ocem i nemogućnosti da dalje izdržava doživljaj pritisaka i prisile. Navodi se i kako je opisano vrlo štetno za dječaka koji je povišeno rizičan za razvoj emocionalnih poteškoća u adolescentnoj dobi. Psihologica u izvješću navodi i kako dječak nakon susreta s ocem bude tužan, verbalizira kako ne zna zašto mora on mora tamo ići, kako tatu ne zanima kako je on, kako tata sve izokrene i kako ga stalno ispituje. Nakon posljednjeg susreta s ocem da ju je mlt. AN nazvao iz auta, glasno plačući i ponavljajući da to on više ne može. U obavijesti od 13. lipnja 2024. psihologica je navela da je AN zasićen razgovorima s raznim stručnjacima u okviru sudskog procesa te da mu je potrebno dati vremena i prostora da kroz emocionalno sazrijevanje koje nosi tijek adolescentne dobi sam pronađe načina za odnos s ocem jer pritisci djeluje negativno na navedeno.

16.5. Iz psihijatrijskog nalaza dr. VN od 6. rujna 2022. proizlazi da tužiteljica redovito dolazi na grupnu psihoterapiju. U razdoblju Covida te dvije trudnoće je dolazila na individualnu psihoterapiju u jednom kratkom razdoblju, a zbog pritiska kojem je bila izložena psihijatrica se odlučila i za blagu antidepresivnu terapiju Coaxilom. Depresivne tegobe riješile su se u razdoblju od tri mjeseca. Nakon trećeg poroda, tužiteljica je nastavila redovito dolaziti na grupnu psihoterapiju. Aktualno je dosta emocionalno ojačala, nosi se sa stresom na puno konstruktivniji način i angažirana je oko djece koja se lijepo i uredno razvijaju. Prisvjesna je, uredno orijentirana u svim smjerovima, urednog mišljenja po sadržaju i obliku, pažnja i mnestičke funkcije su uredni, afektivno je adekvatna, psihomotorno smirena i vedrog raspoloženja. Nema potrebe za psihotropnim lijekovima, nije sklona abuzusu alkohola ili narkotika. Psihijatrica zaključuje da je tužiteljica duševno zdrava osoba iza koje je dugotrajno stresogeno razdoblje koje ona još uvijek pokušava integrirati u svoj život. O redovitoj uključenosti tužiteljice u grupnu psihoterapiju psihijatrica je navodi se i u nalazu psihijatrice od 27. lipnja 2023., 19. rujna 2023., 9. siječnja 2024., a koji isključivo služi u preventivne svrhe kako bi lakše prolazila kroz stresogene situacije.

16.6. Iz psihijatrijskog nalaza dr. Petra Moscatella od 29. srpnja 2022. proizlazi da je tuženik od kraja listopada 2019. počeo dolaziti u njegovu ordinaciju na suportivni psihoterapijski tretman u ritmu dva puta tjedno, što je trajalo vrlo kratko. Dolasci su bili 28. listopada 2019., 8. studenoga 2019., 28. studenoga 2019., 23. siječnja 2020., 31. siječnja 2020., 7. veljače 2020., 28. travnja 2020., 9. lipnja 2020., 11. studenoga 2020., 7. travnja 2021., 7. srpnja 2021. i 28. srpnja 2022. Plan je bio da se psihoterapija usmjeri na rješavanje i umirivanje konfliktnih odnosa s tužiteljicom, kao i uspješne zajedničke skrbi oko zajedničkog mlt. djeteta, no uz prethodno navedeni ritam dolazaka ne može se govoriti o strukturiranoj psihoterapiji, kao ni o učincima terapije na strukturu ličnosti tuženika. Liječnik navodi da, koliko može ocijeniti, tuženik aktualno ipak nešto mirnije i staloženije prihvaća realno konfliktne situacije i bolje se nosi s njima, čemu doprinosi i novoosnovana obitelj. Iz izvješća psihijatra od 11. siječnja 2024. navodi se kako su u zadnje vrijeme terapijski susreti nešto rjeđi te kako smatra da su dostignute sposobnosti smirenijeg reagiranja i mirnijeg rješavanja sukoba. Istaknuo je kako se terapijski susreti dogovorno nastavljaju jednom u mjesec – dva dana.

16.7. S obzirom da su oba roditelja uključena u individualne tretmane kod psihijatara po svom izboru, a uzimajući pritom u obzir preporuke vještaka u ovom postupku, ocjena je ovog suda kako ponovna pribave njihova izvješća, kraj već dostavljenih izvješća, nije potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te da bi se time samo doprinijeli odugovlačenju postupka.

17. Iz iskaza tužiteljice na ročištu 19. srpnja 2022. utvrđeno je da je na psihoterapiju krenula od vještačenja u Zagrebu, dakle od 2017. ili 2018. te da je odlazila u kontinuitetu tri godine na grupnu terapiju kod dr. VN. Kada je započela pandemija Covida nije bilo grupnih psihoterapija, a tužiteljica je bila trudna tako da je kroz nekih godinu dana bila na psihoterapiji možda dva puta, i to individualno. Ponovno je krenula na grupnu psihoterapiju od kada je došao nalaz i mišljenje u ovom postupku. Na tim psihoterapijama radi na sebi i na svojoj osobnosti, odlazi na terapije svaki utorak. Mlt. AN je na individualne psihoterapije kod psihologice dr. HNZ krenuo također kada je došao nalaz i mišljenje vještaka iz Zagreba, tijekom 2018. Isprva je odlazio češće, tri puta tjedno, zatim svaki drugi tjedan pa jednom mjesečno. On odlazi prema sugestiji profesorice, kako im ona kaže da je potrebno. Primjerice, kad je bio incident u ožujku 2020. išao je tri puta tjedno pa onda ponovno rjeđe, svaki drugi tjedan, potom jednom mjesečno. Sada odlazi jednom mjesečno. Na upit na čemu on radi sa profesoricom, odgovorila je da je profesorici dala nalaz i mišljenje i rekla joj da su upućeni na psihoterapiju pa na tome i rade. Kod JN primjećuje da je jako uznemiren kada ga pitaju psiholozi vezano za situaciju iz ožujka 2020. ili kad ga pitaju želi li ići kod oca. Nikada ga nije vidjela tako uznemirenoga kao prilikom događaja u ožujku 2020. da mu je trnula polovica tijela. Kod psihologice HNZ ona bude s njim u pravilu prvih 15 minuta. Čim ga psihologica pita za oca, on počne plakati. Mlt. AN je uporno čekao oca, voditelji nadzora su redovito dolazili, upućivali su JN da ide pogledati na prozor je li tata došao, gospođa iz nadzora nije znala ni kako tata izgleda jer se nije došao upoznati. To je trajalo neko vrijeme, da bi AN na kraju rekao pa tata ni neće doći i više je prestao čak i odlaziti do prozora gdje ga je iščekivao. Oni su zbog termina osobnih odnosa koje je tuženik propuštao čak i treninge propuštali, jer je prioritet bio ostvarivanje osobnih odnosa, ali kako tuženik nije dolazio, tužiteljica je odlučila nešto poduzeti. Zato je tražila privremenu mjeru. Tuženik ih nikad nije obavijestio da neće doći. Smatra da je to trebalo i drugačije organizirati između tuženika i voditelja mjere nadzora, a ne da oni redovito čekaju oca da dođe na susret a on nije dolazio. Na upit da li sada mlt. AN nekad spomene oca, odgovorila je da zna reći primjerice da je s tatom bio na nekom mjestu. Tužiteljica ga je pitala bi li volio ostvarivati osobne odnose s ocem, na što joj je odgovorio „ne“ i da ga to više ne pita. Nakon toga je prepustila da o tome s njim razgovara prof. KN. Ona mu je zaista lijepo objasnila vezano za osobne odnose s ocem, ali on jednostavno počne plakati. Na upit je li ona nekad pokušala objasniti mlt. JN da je za njega bitno da ostvaruje osobne odnose s ocem, odgovorila je da je posebno intenzivno na tome počela raditi od kada je dobila nalaz u ovom postupku, jer je bila šokirana zaključkom nalaza i mišljenja. Nije sigurna da je mlt. AN spreman na kontakte s ocem iako je svjesna da do toga mora doći. Protivi se održavanju kontakata bez nadzora, jer vidi da mlt. AN to ne želi, da se ne osjeća sigurnim a ona će s time u vezi dati sve od sebe. Njena komunikacija s tuženikom se posljednjih godina uglavnom svodi na pisanu komunikaciju preko suda, pozive, prijave i slično. Smatra da je za početak nadzor bitan, jer AN za sada izričito odbija osobne odnose s ocem i smatra da bi bio sigurniji kad bi osobni odnosi bili pod nadzorom. Smatra da je nadzor bitan bar neko vrijeme dok otac ne izgradi osobni odnos s djetetom i dok se s njim ponovno ne zbliži. Samostalno već ide na psihoterapiju, a iskazala je spremna ići na psihoterapiju i s tuženikom.

17.1. Tuženik je na ročištu 19. srpnja 2022. iskazao je da odlazi na psihoterapije kod dr. Petra Moscatella od prosinca 2019., redovito, jednom mjesečno. Radi se o individualnim psihoterapijama na kojima s doktorom radi na cijeloj ovoj situaciji vezano za mlt. JN. Ne pristaje na to da se ni za početak privremeno urede osobni odnosi pod nadzorom, jer je on podigao JN. Smatra da djetetu ne treba nikakav nadzor već mu trebaju oba roditelja i dobra komunikacija između roditelja, kao i ostala obitelj. Spreman je na dobru komunikaciju s majkom, samo da više ne spominju 2018. niti 2019., kao što on neće spominjati 2016. jer dijete im je loše. Već 2020. mlt. JN nadzor nije odgovarao i on mu je tada rekao da ne zna kako da mu pomogne. Spreman je uključiti se u psihoterapijski tretman s tužiteljicom i djetetom. Nastavit će i dalje s psihoterapijskim tretmanom kojeg ima s dr. Moscatellom.

17.2. Na ročištu održanom 3. listopada 2022. tužiteljica se očitovala da je preselila zajedno s obitelji, pa i mlt. JN, u [adresa], s obzirom na to da je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi predaje u suposjed stana u [adresa], u kome je živjela, pa je jedina mogućnost koju su imali na raspolaganju bila preseliti u kuću bake svog supruga. Mlt. AN krenuo je u Osnovnu školu Vladimira Gortana u [adresa].

18. Posebna skrbnica je u postupku provela razgovor s mlt. djetetom u vezi pribave njegova mišljenja. Istaknula je kako je mlt. JN upoznala s značajem predmetnog postupka na način koji je primjeren njegovoj dobi te kako smatra da je mlt. AN ta pojašnjenja u potpunosti razumio. Mlt. AN je bez problema ostao nasamo s posebnom skrbnicom. S posebnom skrbnicom pričao je o svom školovanju, o svojim razmišljanjima glede srednje škole koju želi upisati, o svojim prijateljima, životu s majkom, o aktivnostima koje je ranije polazio te o kojima razmišlja da se uključi. Dojam je posebne skrbnice da je mlt. AN bistar i inteligentan mladić koji razumije i osjeća i više nego što verbalizira te skrbnica nije stekla dojam da bi mlt. AN na razgovor došao sa spremnim odgovorima ili da ima pripremljen plan što sve treba reći, već je razgovor tekao prirodno. Mlt. AN rekao je posebnoj skrbnici da ne želi da ga netko tjera da ide na susrete s tatom, da želi imati mogućnost da slobodno izabere kada će nazvati tatu, da to bude onda kada on bude spreman i da ima prostor i da smije tada nazvati tatu i razgovarati s njim. Ukazuje kako želi imati mogućnost da kada on bude spreman da može nazvati EN da popiju kavu i da razgovaraju o svemu ali da ne želi imati obavezu i da ne želi ići tamo negdje svaki puta kada to netko drugi odredi. Mlt. AN naveo je kako ne bi želio da mu opet netko drugi nešto nameće a što on ne želi. Rekao je kako misli da EN samo kaže da ga voli, ali da to zapravo i nije neka ljubav jer EN stalno želi da bude po njegovom. Posebnoj skrbnici opisao je događaj na igralištu za koji je naveo da se dogodio prije više godina, kada je bila korona, da najprije tata puno puta nije došao kada je trebao doći, da su ga ta gđa. koja je bila s njima na susretima i on čekali, ali da se on ne bi pojavio. Dok je govorio posebnoj skrbnici o tome da bi tata obećao da će doći ali da više puta jednostavno nije došao mlt. AN počinje plakati te nastavlja pričati da je tata konačno jednom došao, da je došao s maskom, s rukavicama, da mu je to bilo čudno, da ga je otac stavio da bude na golu, mlt AN je nekako nespretno sjeo, noge su mu bile u čudnom položaju, ali tata mu nije dao da se ustane, pritiskao ga je da se ne smije odatle maknuti, JN su noge utrnule, jako mu je smetalo da se tata tako ponaša, došla je policija, sve je bilo jako uznemirujuće“. Dok je to pričao mlt. AN je cijelo vrijeme plakao. Posebna skrbnica mu je rekla da vidi da ga to sve jako boli u emocijama, što on potvrđuje, a na upit je li rekao tati kasnije da mu je smetalo to njegovo ponašanje na igralištu i da nije bilo ok, mlt. AN je odgovorio da mu je rekao, ali da tata umjesto da ga čuje što mu mlt. AN kaže, da je opet pričao nešto svoje, uvjeravao ga da je mama zvala policiju a ne gospođa koja je bila s njima, pričao je o postupcima koji se vode kao što uvijek i radi. Na pitanje zašto mu je to toliko bolno budući da je od tada prošlo dosta vremena, rekao je da zato jer je tata i na kasnijim susretima nastavio pričati o sebi, stalno ga je ispitivao za mamu umjesto da ga je pitao za njega (JN), tata je mlt. JN govorio prošle godine u ljeto kad su se vidjeli o tome što se događa na sudu i rekao mu je „da ako se mlt. AN ne popravi do nekog datuma da to neće biti dobro za mlt. JN“. Sve ovo je mlt. JN bilo previše, bilo mu je to ružno i vidio je da tata stalno priča nešto svoje, stalno iste priče o postupcima, a da ga uopće ne zanima što mu mlt. AN ima za reći. Mlt AN je opet plakao i nastavio da mu je bilo lijepo dok je s tatom radio nešto zajedno i dok su se igrali ali da bi nakon 15 minuta on opet počeo sa svojim pričama o postupcima, tjerao ga da mu govori tata, da ga moli da mu nešto kupi i kada to počne da mu više nije bilo lijepo s tatom. EN da stalno nešto dogovara, da je puno puta dogovarao da će ići na karting pa nikada nisu otišli. Mlt. AN posebnoj skrbnici je rekao " EN netko treba pomoći da ga nauči da bude tata". U odnosu na majku mlt. AN kao pozitivno ukazuje da majka dobro kuha, da je dobra s djecom, da je nasmijana, da zna kako ga brzo oraspoložiti i da uvijek u tome uspije i da ga često zagrli i da popriča s njime o svemu. Da ga majka često pita i da joj mlt. AN kaže što bi ona mogla promijeniti kod sebe da njemu bude bolje a da bi AN kod majke mijenjao to da bude malo manje stroga, da mu malo manje daje zadataka u kućanstvu (npr. ne želi uvijek stavljati robu iz perilice u sušilicu i vaditi robu iz sušilice) te da bi želio da ne bude previše situacija kada mlađoj polusestri M treba raditi mlijeko i davati joj lijek. Kod oca je rekao da bi promijeni to da ne priča o stvarima koje su mlt. JN dosadne, da više sluša mlt. JN što mu ima za reći i da ga može nazvati kada mu dođe a ne onda kada mu to netko naredi ili kada EN to traži. Na upit posebne skrbnice mlt. JN je rekao da ne zna što mu je najbolje kod oca. AN je istaknuo kako želi imati slobodu odlučivati kada će se javiti tati i kada će vidjeti tatu, da mu to nitko ne naređuje i da ne mora stalno odlaziti negdje da bi bio s EN jer mu je to netko naredio da bude dva sata tamo.

18.1. Posebna skrbnica istaknula je kao iz do sada pribavljenih podataka ne proizlazi da su ispunjeni zakonski uvjeti da se u potpunosti zabrani ostvarivanje osobnih odnosa tuženika EN i mlt. JN, ali da je mišljenja da je radi zaštite dobrobiti mlt. JN potrebno da mlt. AN i njegov otac EN ostvaruju osobne odnose pod nadzorom a koji nadzor može biti ili u vidu zajedničkog vremena. Nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa može biti u vidu zajedničkog vremena kod ovlaštenog savjetovališta Obiteljskog centra, sve po preporuci terapeuta koji će ocijeniti kada su ispunjeni uvjeti da mlt. AN i njegov otac EN mogu provesti vrijeme zajedno u razgovoru uz nazočnost i pomoć terapeuta, a da isto ne bude na štetu dobrobiti mlt. JN ili na način da se ostvarivanje osobnih odnosa odnosno provođenje zajedničkog vremena oca i sina odredi u nazočnosti i uz pomoć stručne osobe/vanjskog suradnika nadležnog zavoda za socijalni rad u vremenu koje odredi Sud. Posebna skrbnica je ukazala da je mlt. AN dijete u dobi od trinaest i pol godina koje je jasno izrazilo svoje mišljenje te koje su roditelji dužni poštovati. Smatra da je sudskom odlukom potrebno omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s mlt. sinom u određenom vremenu i uz nadzor i pomoć stručne osobe a čime bi se djetetu ostavio prostor da kada za to osjeti potrebu ostvari kontakt sa svojim ocem.

19. Na ročištu održanom 6. rujna 2024. posebna skrbnica je predložila da se osobni odnosi odnosno susreti mlt. A s ocem odrede pri Obiteljskom centru u okviru psihosocijalnog savjetovanja s obzirom na očitovanje vještaka da bi takvo uključivanje bilo adekvatno, s time da je predložila da se terapeutu prepusti da ocijeni dinamiku odnosa mlt. JN i oca.

19.1. S navedenim prijedlogom posebne skrbnice suglasio se i tuženik, dok je tužiteljica navela da u slučaju da sud odredi kontakt mlt. JN s ocem da se tada mora voditi računa o onome što je samo dijete reklo posebnoj skrbnici te da otac nije prošao kontinuirani psihoterapijski tretman.

20. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ocjena je ovog suda kako trenutno ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na potrebu zabrane ostvarivanja osobnih odnosa mlt. JN s ocem u smislu odredbe 123. Obiteljskog zakona.

20.1. Naime, u skladu s odredbom čl. 123. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona sud će zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako je to nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, a pritom je sud dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta i voditi računa da zabrana bude razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta.

20.2. U postupku provedenim vještačenjem i njegovim dopuna utvrđeno je da na strani oca ne postoje direktni ugrožavajući faktori po mlt. dijete, a niti su navedene okolnosti utvrđene iz mišljenja djeteta pribavljenog u ovom postupku. Upravo suprotno, iz mišljenja djeteta utvrđeno je kako se isti ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa s ocem, već da želi da ga se uvaži kao i njegovo mišljenje prilikom ostvarivanja osobnih odnosa te da bi volio da ga otac sluša i usmjeri se isključivo na njega a ne na sudske postupke, institucije, tužiteljicu i drugo. Maloljetni AN je bio posebno emocionalan i plakao je kada je govorio o tome da otac ne bi došao na susrete, i bio je pogođen neostvarenim planovima i dogovorima koje je imao s ocem te je tako posebnoj skrbnici izričito naveo dogovore za karting koji nisu realizirani. Sud nije prihvatio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rovinj od 22. svibnja 2024. kojim predlažu zabranu ostvarivanja osobnih odnosa oca i sina, s obzirom da je isto u suprotnosti s provedenim vještačenjem u ovom postupku i nalazom i mišljenjem vještaka i njegovim dopunama, izvješćima voditelja mjere nadzora i samim mišljenjem djeteta o kojem je posebna skrbnica izvijestila sud. U postupku je utvrđeno kako i sam mlt. AN želi viđati svog oca ali da želi da otac uvaži njega i njegovo mišljenje, a iz kojeg razloga je ocjena i ovog suda da je s obzirom na kompleksnu obiteljsku situaciju prožetu dugogodišnjim sukobima roditelja i njihovom nesuradnjom kao roditelja, kao i utvrđenim ograničenjima roditeljskih kapaciteta oba roditelja i utvrđenim poremećajima osobnosti oba roditelja (kod majke prevladavaju elementi pasivno agresivnih i ovisnih, a kod oca narcističkih i paranoidnih), potrebno omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa oca i sina i to uz pomoć psihoterapeuta, koji će voditi računa o potrebama mlt. djeteta i njegovim mogućnostima i spremnosti djeteta na susret s ocem, te koji će sukladno navedenom i pripremiti dijete na susret s ocem, sve to s obzirom da duža razdoblja u kojim otac i sin nisu uopće ostvarivali osobne odnose, a što je doprinijelo njihovom daljnjem udaljavanju i međusobnom nerazumijevanju. Terapeut će određivati susrete oca i djeteta u onom vremenskom trajanju i terminima koji su u skladu s dobrobiti djeteta i mogućnostima djeteta, uvažavajući pritom i obveze (školske i izvanškolske) djeteta, a sve to kako bi se omogućilo ponovno stvaranje obiteljskih veza između oca i sina, što je važno za dobrobit mlt. djeteta i njegov daljnji razvoj. Uloga je terapeuta zaštita mlt. djeteta i stvaranje neutralnog područja na kojem dijete može slobodno izraziti svoje mišljenje, očekivanja i potrebe glede oca, uz reakciju terapeuta na eventualnu neadekvatnu komunikaciju i reakcije oca prema sinu sa svrhom omogućavanja uspostavljanja komunikacije između oca i sina na način koji je adekvatan i u skladu sa životnom dobi mlt. djeteta, a s obzirom na u postupku utvrđene neadekvatne reakcije oca. Ocjena je ovog suda kako se ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom voditelja mjere nadzora, na način kako je to do sada bilo određeno, nije pokazalo kao najbolje rješenje za konkretnu obiteljsku situaciju a s obzirom na stalne reakcije i intervencije oba roditelja u rad samih voditelja nadzora koje je dovelo do izmjene većeg broja voditelja mjera nadzora, što zasigurno nije u skladu s dobrobiti mlt. djeteta, a iz kojeg razloga je sud prihvatio prijedlog posebne skrbnice glede načina ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. JN, jer su i vještaci u postupku potvrdili kako se radi o adekvatnom načinu ostvarivanja osobnih odnosa s obzirom na predmetnu obiteljsku situaciju.

19.3. Pritom uvažavajući u postupku izraženo mišljenje mlt. JN da želi da mu se omogući da on sam odluči kada će nazvati oca, a kraj činjenice da će mlt. AN ubrzo navršiti četrnaest godina života (rođen je **.**.2011.), ocjena je ovog suda kako odluku o komunikaciji s ocem putem mobitela odnosno putem poruka i poziva treba ostaviti djetetu jer bi određivanje ostvarivanja osobnih odnosa i mimo tretmana u Obiteljskom centru, odnosno i dodatno uz voditelja mjere nadzora ili bez njega, kao i putem mobitel i drugih sredstva komunikacije, moglo imati negativan učinak na mlt. JN i doprinijeti udaljavanju oca i sina te poništiti rezultate postignute tijekom psihosocijalnog tretmana. Pritom se ukazuje majci na njenu obvezu da kao roditelj koji stanuje s djetetom bude podrška i potpora mlt. JN u vezi kontaktiranja oca i da se suzdrži od postupaka koji bi eventualno mogli negativno djelovati na mlt. dijete i njegov pokušaj da ponovno uspostavi odnos s ocem.

19.4. Roditelji se pozivaju da ne izlažu dijete svojim međusobnim sukobima i postupcima, te da se isključivo rukovode dobrobiti djeteta i da u komunikaciji s mlt. djetetom slušaju potrebe djeteta te da istog ne opterećuju sa svojim viđenjima postupaka drugog roditelja, već da prihvate činjenicu da je za zdrav razdvoj djeteta istom potrebna i značajna prisutnost kako majke, tako i oca. Roditelji moraju osvijestiti svoje postupke i utjecaj istih na mlt. JN i njegov odnos s roditeljima te ista korigirati. U skladu s odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona ukazuje se kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, odnosno da je to nije samo pravo već i obveza koje se roditelj dužan pridržavati i u tom smislu poštivati određene susrete i istima se redovito odazivati. Nadalje, u skladu s odredbom čl. 95. st. 2. Obiteljskog zakona roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornosti omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i u tu svrhu suzdržati se o verbalnih ali i neverbalnih reakcija koje su suprotne navedenoj dužnosti roditelja. Sukladno mišljenju vještaka roditelji se obvezuju uključiti u tretman Obiteljskog centra ili drugu odgovarajuću instituciju na koju će ih uputiti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rovinj na redovite individualne, ali i na zajedničke tretmane, a koji se obvezuju redovito pratiti uključenost roditelja u tretmane kako individualne, tako i zajedničke.

20. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. JN s ocem, kao i protutužbeni zahtjev tuženika i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika, već je odluku utemeljio na prijedlogu posebne skrbnice koji je ocijenjen u skladu s dobrobiti i u interesu mlt. JN.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona s obzirom na to da niti tužiteljica niti tuženik nisu uspjeli sa svojim zahtjevima u postupku, već je odluka utemeljena na prijedlogu posebne skrbnice i mišljenju vještaka, a iz kojeg razloga je valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Puli-Pola, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

- posebnoj skrbnici

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Rovinj – po pravomoćnosti

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte