Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

[adresa]

Poslovni broj: Pp-398/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševec , kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene GČ sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 19/22. i 59/23., dalje u tekstu ZOZP ), pokrenutog povodom prigovora okrivljene protiv Prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: KLASA: 336-02/23-01/151., URBROJ: 443-02-04-01-23-5. od 22. siječnja 2023., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka . 1., 2. i 3. i članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 17. veljače 2025. objavio je, a dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točka 1. PZ

okrivljena GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1981., s prebivalištem u [adresa], vlasnice obrta [obrt]” sa sjedištem u [adresa], državljanka RH, prekršajno nekažnjavana

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

što je u razdoblju od 3.1.2023. do 15,1.2023. godine u poslovnim prostorijama obrta [obrt]” u [adresa], prilikom pružanja usluga koristila nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju je koristila u odnosu prema potrošačima na način da je:

za usluge koje pruža, sve frizerske usluge od dana 3.1.2023. naplaćivala više cijene od onih po kojima je naplaćivala dana 31.12.2022.g., u postotku više za 0,5-164%, između ostalog:

• pranje kratka kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 30,00 kuna 3,98 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 4,00 eura 30,14 kuna, po 0,02 eura i 0,5% većoj mpc,

• šišanje kratka kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 60,00 kuna 7,96 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 8,00 eura 60,28 kuna, po 0,04 eura i 0,5% većoj mpc,

• pranje i šišanje kratka kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 70,00 kuna 9,29 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 10,00 eura 75,35 kuna, po 0,71 eura i 7,6% većoj mpc,

• pranje poluduga kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 40,00 kuna 5,31 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 6,00 eura 45,21 kuna, po 0,69 eura i 13% većoj mpc,

• šišanje poluduga kosa naplaćivala dana 3 1 .12.2022,g. po mpc 70,00 kuna 9,29 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 10,00 eura 75,35 kuna, po 0,71 eura i 7,6 0/0 većoj mpc,

• farbanje sa donešenom bojom kratka kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 20,00 kuna 2,65 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 7,00 eura 52,74 kuna, po 4,35 eura i 164% većoj mpc,

• farbanje sa donešenom bojom poluduga kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 30,00 kuna 3,98 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 10,00 eura 75,35 kuna, po 6,02 eura i 151% većoj mpc,

• farbanje sa donešenom bojom duga kosa naplaćivala dana 31.12.2022.g. po mpc 40,00 kuna 5,31 eura, a od dana 3.1.2023. po mpc 12,00 eura 90,41 kuna, po 6,69 eura i 126% većoj mpc,

neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute, a te okolnosti u kojima se potrošači nalaze bitno utječu na odluku potrošača pri kupnji usluga

dakle, okrivljena se koristila nepoštenom, odnosno agresivno poslovnom praksom,

čime je počinila prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača

II Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, izdao je okrivljenoj Prekršajni nalog broj: KLASA: 336-02/23-01/151., URBROJ: 443-02-04-01-23-5. od 22. siječnja 2023., zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti potrošača .

2. Protiv narečenog Prekršajnog naloga okrivljena je, pravodobno, putem branitelja, uložila prigovor, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. Na glavnu raspravu uredno pozvana okrivljena nije se odazvala, niti je izostanak opravdala, ali je istu opravdala braniteljica, navodeći kako ista zbog poslovnih obaveza nije mogla pristupiti na raspravu i u spis je predala pisanu obranu okrivljene.

3.1. U pisanoj obrani okrivljene navodi se da je okrivljena protiv Prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda u [adresa], Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača od 22. siječnja 2023. podnijela prigovor u kojem je činjenično (uz prilaganje dokaza) obrazložila zašto smatra da u njezinom postupanju nema elemenata prekršaja koji joj se stavljaju na teret. Stoga, okrivljena ustraje kod svih navoda iznijetih u prigovoru protiv prekršajnog naloga od dana 06.02.2023.g. te je suglasna da se isti tretiraju i kao navodi njezine pisane obrane.

3.2. U prigovoru pak je okrivljena navela da je predmetne zgode prilikom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj okrivljena postupila sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22, 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), odnosno ista je jasno istaknula u poslovnim prostorijama dvojno iskazivanje cijena robe, usluge i drugih novčanih iskaza vrijednosti na način da su cijene istodobno istaknute u kuni i u euru uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje. Također, okrivljena drži da nikako nije svojim postupanjem povrijedila načela iz članka 6. Zakona o uvođenju eura, odnosno ista nije neopravdano povećala cijene već je povećanje cijena uslijedilo nakon poskupljenja robe na samom tržištu, a i sami troškovi poslovanja su poskupjeli u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Drugim riječima, okrivljenoj su se znatno povećali ulazni troškovi. Naime, samo cijena robe koju okrivljena koristi prilikom ispostavljanja svojih usluga je porasla za 30 %, a dok su režijski troškovi (struja, plin, pričuva...) koje okrivljena mjesečno plaća porasle za 50 %. Sve navedeno okrivljena ima dokumentirano te prilaže kao dokaz. Drugim riječima okrivljenoj su svi ulazni troškovi znatno porasli u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Nadalje, okrivljena nije cijenu svojih usluga povećavala nekoliko godina stoga ista nikako nije povrijedila načela sadržana u Zakonu o zaštiti potrošača (NN 19/2022) već je istima izašla u susret nauštrb globalnoj pandemiji Covida 19. Stoga, okrivljena osporava počinjenje prekršaja koji joj se pobijanim prekršajnim nalogom stavlja na teret iz razloga jer je ista svakako opravdano povisila cijenu svojih usluga. Kod odmjeravanja visine iznosa novčane kazne ovlašteni tužitelj nije uzeo u obzir raniju nekažnjavanost okrivljene i težinu počinjenog prekršaja te je stoga Nadležno tijelo prvenstveno prilikom izricanja kazne trebalo izreći mjeru upozorenja iz članka 43. Prekršajnog zakona, odnosno opomenu. Naime, okrivljena frizersku djelatnost izvršava već 19 godina, nikada prilikom inspekcijskog nadzora kod iste nije utvrđeno počinjenje prekršaja te je ista svoje poslovanje uspjela održati unatoč raznim oscilacijama koje su se od 2004. godine događale na tržištu. Podredno, uzimajući u obzir iste okolnosti Naslovno tijelo je barem trebalo ublažiti kaznu sukladno članku 37. Prekršajnog zakona. Konačno, okrivljena ističe kako izrečena, odnosno primijenjena sankcija u konkretnom slučaju ne odgovara svrsi prekršajno pravne sankcije te prelazi mjeru koja opravdava ograničenje prava okrivljenika. Izrečena sankcija niti je prikladna, niti je nužna, a niti je uravnotežena, odnosno ne ispunjava niti jedan kriterij da bi se mogla uopće okarakterizirati kao razmjerna. Štoviše takvo postupanje, odnosno kažnjavanje nikako ne postiže svoju opću svrhu propisanu člankom 6. Prekršajnog zakona.

4. U okviru dokaznog postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to račun Čistoće od 31.12.2021., od 31.12.2022. račun Termoplin d.d. od 31.03 2021. i 31.3.2022. i 31.12.2021. Termoplin od 31.12.2022. račun Filmara za pričuvu za siječnja 2021. i za srpanj 2022. , račun Hep-a opskrbe od 30.06.2021. , 31.7.2022. račun A1 Hrvatska d.o.o. za siječnja 2021. i kolovoz 2022., račun P & Got od 21.5.2021, od 29.7.2022. , zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3.1.2023. , od 14.1.2023., 17.1.2023. sa preslikama cjenika usluga, očitovanje na inspekcijski nadzor od 4.1.2023., sa preslikama računa i cjenicima usluga , izvadak iz obrtnog registra i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljene i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud nalazi da djelo, a na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj.

6. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti su na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, uz suglasnost stranaka, pregledana i pročitana.

7. Naime, iz činjeničnog opisa u Optužnom prijedlogu, u bitnom proizlazi da Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga smatra da je okrivljena neopravdano povećala maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je dovela potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti bi bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljenoj stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, iako Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljenoj stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, sud smatra potrebnim osvrnuti se na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. 14. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisana su u članku 6. temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno stavku 2. članka 7., preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz stavka 1 članka 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

9. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga.

10. U provedenom postupku utvrđeno je da je povećanje maloprodajne cijene od strane okrivljene uslijedilo nakon što su povećane cijene usluga dobavljača i režijskih usluga pružatelja usluga, što je okrivljena potkrijepila i računima. U odnosu na opravdanost povećanja maloprodajnih cijena frizerskih usluga, sud nije provodio daljnje dokaze, obzirom da Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a ni ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača. Državni inspektorat pri tome ne konkretizira u optužnom prijedlogu, pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljene, odnosno podizanje maloprodajnih cijena frizerskih usluga nakon 31. prosinca 2022.

11. Sud je stoga, prilikom utvrđivanja odgovornosti okrivljene, iako to nije bio dužan učiniti, s obzirom da je Državni inspektor trebao točno i precizno kvalificirali djelo, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane Zakonom o zaštiti potrošača u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. koje se okrivljenoj stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivo po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

13. Sukladno članku 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema stavku 4., nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

14. Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U stavku 2. članka 35. Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.

15. Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stavka 2. članka 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.

16. Uvidom u cjenik usluga Frizerskog salona Deja od 1. siječnja 2023., sud je utvrdio da se okrivljena kao trgovac koja je u okviru svoje poslovne djelatnosti pružala frizerske usluge obrta nije koristila u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća jer je konkretne usluge označila točnom informacijom o cijeni proizvoda odnosno cjenikom usluga koji je u primjeni od 1. siječnja 2023. Naime, iz cjenika je vidljivo da su cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljena nije dovela prosječnog potrošača u zabunu i nije ga poticala na donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu citiranog Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem frizerskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni suda kod potrošača-kupaca frizerskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donese odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljene u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

17. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

18. Prema članku 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

19. Razmotrivši optužni prijedlog kao i obranu okrivljene te u dokaznom postupku provedene dokaze sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljene – konkretno povećanje maloprodajnih cijena - na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu.

20. Iz materijalnih dokaza, odnosno iz cjenika usluga Frizerskog salona Deja od 1. siječnja 2023., proizlazi da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja frizerskih usluga koje pruža frizerski salon okrivljene, te okrivljena nije ničim utjecala na izbor potrošača pri odabiru frizerskog salona. Nadalje, ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljene eventualno bili korišteni u odnosu s klijentima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse.

21. Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka 1. članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljene u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno sud utvrdio, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na cjeniku na jasan, način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik usluga okrivljene u poslovnim prostorijama. Iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je okrivljena prema potrošačima – kupcima frizerskih usluga koristila bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri kupnji frizerskih usluga od okrivljene.

22. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovom postupku.

23. Obzirom na sve navedeno sud je okrivljenu oslobodio optužbe temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako se okrivljenoj stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

24. Kako je okrivljena oslobođena optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda

25. Radi svega navedenoga, odlučeno je, kao u izreci presude.

U Varaždinu, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec, v.r.

ŠČ , v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: Državni inspektorat, Varaždin, Ulica Stanka Vraza 4

2. Okrivljena: GČ, [adresa]

3. Branitelj: ZOU Franjo Šebijan, EČ Rukavina, Varaždin

4. Za spis, ovdje