Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-108/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 27086373772 zastupano po ODO-u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 11. prosinca 2024. u nazočnosti punom. tužitelja JJ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Ante Pecirepa iz Zagreba, te zz. tuženika GJ, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju PJ (u nom. PJ), na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.510,30 EUR (slovima: tisuću petsto deset eura i trideset centi) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 142,61 EUR od 16.06.2012. godine

- na iznos od 318,64 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od 89,07 EUR od 16.02.2013. godine

- na iznos od 219,62 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 59,71 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 313,09 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 367,56 EUR od 16.06.2014. godine, pa sve do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.624,42 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatom bruto iznosa od 1.510,30 EUR (slovima: tisuću petsto deset eura i trideset centi) s pripadajućom zateznom kamatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu na poslovima djelatne vojne osobe i da je u vremenskom razdoblju od 2011.godine, a i ranije, obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću. Stoga smatra da je u vremenskom razdoblju od 07.kolovoza 2011.g. pa do 01.lipnja 2014.g. oštećen za neisplaćene dodatke na plaću u bruto iznos od oko 300,00 kn mjesečno i potražuje da mu tuženik isplati neutvrđeni bruto iznos zajedno s pripadajućom kamatom i troškovima postupka. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka te Dopune nalaza vještaka precizira tužbeni zahtjev i u podnesku od 24.kolovoza 2021.godine predlaže usvojiti tužbu i potraživanje po varijanti iz dopune Nalaza i mišljenja vještaka RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje od 23.travnja 2021.godine, u ukupnom iznosa od 11.379,41 kn, izrađenoj sukladno prijedlogu tužitelja, a, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Nakon što je ukinuto rješenje kojim je prethodno odbačena tužba u ovom predmetu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, te u ponovljenom postupku na prijedlog tužitelja dano pismeno Očitovanje vještaka, tužitelj je ponovno precizirao tužbeni zahtjev prikazujući isto potraživanje u Eur-u kao službenoj valuti RH od 1. siječnja 2023., time da je i dalje ustrajao kod potraživanja u visini kao ranije prema izračunu iz druge varijante nalaza vještaka, koja dakle uvažava iskaze tužitelja i svjedoka, ali umanjujući isto za iskorištene slobodne dane i izračunate razlike plaće koji su u zastari. Odnosno, na ime neisplaćenih dodataka na plaću potraživao je ukupno iznos od 1.510,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka. Ujedno u id. podnesku od 20.lipnja 2024. precizirao i pridodao zakonsku zateznu kamatu koja se primjenjuje od 01. siječnja 2023. godine.

2. U odgovoru na tužbu od 14.studenog 2017.godine tuženik prije svega ističe prigovor zastare, temeljem članka 139. Zakona o radu i članka 186. stavka 3 Zakona o parničnom postupku, za sva potraživanja dospjela prije 12.ožujka 2012.godine. To iz razloga jer je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu dana 14.srpnja 2016. a tužbu u ovom predmetu kako navodi dana 12.lipnja 2017., pa je po tuženiku obzirom na 5-to godišnji rok zastare potraživanje tužitelja djelomično zastarjelo. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji nije u zastari u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da je tuženik kao poslodavac isplatio tužitelju sve dodatke koje mu je bio obvezan platiti prema Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09. Nadalje obrazlaže da su se u odnosu na radno-pravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu i primjenjuju se isključivo na djelatne vojne osobe sa svrhom uređenja radno pravnog statusa vojnih osoba, uključujući specifičnosti službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. U tom smislu tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, sve to sukladno članku 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09. Odnosno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima mogu se primijeniti samo u pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju pak Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198. -200.), a između inih propisa navedenih u članku 200. cit. Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1), te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4). Stoga navedeni Pravilnik i Odluka, kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, i s obzirom na članak 114. id. Zakona ti propisi imaju prednost u primijeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već navedeno. Nadalje navodi da se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, obzirom su oba propisa stupila na snagu 01.listopada 2009.god. Navedena Odluka propisivala je raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, a Pravilnik je regulirao pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući i tužitelja, imaju pravo. Tuženik opetuje da su tužitelju isplaćeni navedeni dodaci za utuženo razdoblje i slijedom svega navedenog ustraje u protivljenju osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz zahtjev da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka i pripadajuću zateznu kamatu na trošak postupka.

2.1. U podnesku od 18.prosinca 2017. tuženik priznaje osnovanost tužbenoga zahtjeva za razdoblje od 12.ožujka.2012. do 30.svibnja 2014.g. i predlaže zastati s postupkom, ukoliko se tužitelj suglasi sa sklapanjem sudske nagodbe nakon izračuna visine potraživanja od strane Ministarstva obrane RH na temelju dokumentacije Oružanih snaga Republike Hrvatske. Međutim, do toga nije došlo jer se tužitelj u načelu protivio zastoju postupka i prigovarao u smislu da je tuženik imao dovoljno vremena dostaviti izračun, a još nije dostavio ni kompletnu dokumentaciju niti dao ponudu, te je ustrajao kod provođenja dokaza i nastavka postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, u Odluku o rasporedu MORH-a, OS RH, Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 01.04.2014., uvid u podnesak tužitelja na listu 145, 250 i 300 spisa, te uvid u Troškovnik tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 04.12.2017. također s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tuženika od 18.12. 2017., podnesak tužitelja od 18.12. 2017. s dokumentacijom i drugim prilozima u privitku, podnesak tuženika od 03. siječnja 2018., podnesak tužitelja od 09. siječnja 2018., podnesak tuženika od 16.02. 2018., podnesak tužitelja 12.03. 2018., iskaze svjedoka PJ LJ i OJ PJ te tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 12.06. 2018. s dokazom o uplati predujma u privitku, podnesak tuženika od 02.09. 2019. i 18.11. 2019. s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 04.02.2020., Nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. Karlovac d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje od 23.04. 2021., podnesak tužitelja od 20.08. 2021. s Troškovnikom u privitku te njegov podnesak od 03.09. 2021. i 14.08. 2024. s dokazom o doplati predujma u privitku, podnesak tuženika od 30.12. 2021., podnesak tužitelja od 01.09.2023. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 18.10. 2023., Očitovanje id. vještaka od 21.05.2024., podnesak tužitelja od 20.06.2024. kojim precizira tužbeni zahtjev u eur-ima s Troškovnikom u privitku, podnesak tuženika od 26.07.2024. i podnesak tužitelja od 28.08. 2024. godine s Troškovnik u privitku.

4. Obzirom je dakle tuženik tijekom postupka priznao osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje koje nije u zastari, ali nije pridonio izračun predmetnog potraživanja, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, napose u cilju utvrđenja visine potraživanja iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Vještačenje je provedeno na prijedlog tužitelja, i to po stalnom sudskom vještaku RKR d.o.o. Karlovac d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, Trg Kralja Petra Svačića 1, Karlovac. Isti je vještak u nalazu potvrdio postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

5. Prethodno je tijekom postupka temeljem dokaza priloženih u spisu, i to napose Odluke o rasporedu MORH-a, OS RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem od travnja 2014. na listu 6 spisa bio razvidan raspored tužitelja u vremenu do, ali i od 01.travnja 2014. nadalje, u ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, Gardijske motorizirane brigade, Bojna protuzračne obrane, Raketna bitnica PZO, 2. Vod, 1. Desetine, na ustrojbeno mjesto poslužitelja. U id. Odluci nisu pobliže navedene sastavnice za plaću, mjesto službe ni trajanje staža, već je samo navedeno da tužitelj ostvaruje pravo na staž 12/15. No, analogan raspored, ustrojbene karakteristike i radni angažman tužitelja bio je razvidan iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, te su se pored toga o radnoj angažiranosti i radu tužitelja na terenu očitovali tužitelj osobno i predloženi svjedoci LJ i OJ, koji su saslušani na ročištu od 10.svibnja 2018.godine.

6. Svjedok LJ naveo je da je s tužiteljem odlazio na terene, s time da je osobno radio kao vozač a tužitelj kao raketaš. Svjedok je pri tom za sebe naveo da je imao jedan teren godišnje, a tužitelj i više terena. Sjeća se da su u upitanom razdoblju od kolovoza 2011. do lipnja 2014. zajedno bili na terenu u Puli, gdje je rad na terenu trajao od 6 ujutro do 19 sati navečer, te su po radnom danu dobivali 1,6 sati slobodnog dana i za 5 radnih dana dobili jedan slobodan dan. Subotom, nedjeljom i blagdanom radili su, kako dalje navodi također od 6 do 19 sati, ali bi za jedan dan odrađenog vikenda i blagdana dobivali po jedan slobodan dan. Na upit punom. tužitelja pobliže navodi da su na terenu najprije bili po 18 dana, a onda se smanjivao broj dana rada na terenu pa su na terenu ostajali do 10 dana. Na daljnji upit odgovara da je tužitelj odrađivao straže i dežurstva, te jednako kao i za rad na terenu dobivao za radne dane 1,6 sati, a za 1 dan rada vikendom 1 slobodan dan. Na dodatni upit odgovara da osobno nije odlazio na terene za vrijeme poplava i ne zna je li tužitelj odlazio. Na upit zz. tuženika, svjedok se očituje da su se za vrijeme rada na terenu vodile evidencije, iako on ne zna kakvo se radno vrijeme upisivalo u evidencijama. Također odgovara da su se evidencije potpisivale od strane djelatnika, ali ne zna je li tužitelj potpisivao evidencije, jer je bio u drugom vodu.

7. Svjedok OJ sukladno je iskazao da je i on odlazio s tužiteljem na teren, te potvrdio da je osobno odlazio na teren jedan put godišnje, a tužitelj više puta, možda 2-3 puta godišnje. Teren je trajao po 10 dana pa do najviše 3 tjedna, a na terenu su radili od 6 ujutro kada je bilo ustajanje, pa do 7 sati predvečer, kako je uostalom naveo i prethodni svjedok. Nakon 10 dana rada na terenu dobivali su po dva slobodna dana. Subotom, nedjeljom i blagdanom su radili također od 6 do 19,00 sati, ali se ne sjeća točno koliko su slobodnih dna dobivali za rad vikendom i blagdanom. Na upit punom. tužitelja svjedok odgovara da je tužitelj pored toga odrađivao straže, a ne zna da li i dežurstva, te zna da se za straže dobivalo 1,6 sati slobodnog vremena po radnome danu. Nadalje navodi da je tužitelj također odlazio na sahrane, za koje se nije posebno dobivao slobodne dane, iako su se sahrane više puta obavljale izvan redovnog radnog vremena koje je bilo od 8 – 16 sati, te bi se sahrane obavljale 2 sata nakon isteka radnog vremena. Na upit punom. tuženika svjedok još navodi da ne zna jesu li se vodile evidencije o radnom vremenu, te tvrdi da im evidencije nisu davane na uvid. Na daljnji upit id. stranke odgovara da je i osobno podnio tužbu protiv RHJ za prekovremeni rad na terenu.

8. Tužitelj je potvrdio navode svjedoka i pridodao da je pored navedenog još odlazio na teren u Slunj i radio u vodu za pripreme za mirovne misije. Pri tom je pobliže naveo da su tereni trajali od minimalno 7 dana do najviše 1 mjesec, te da se na terenu radilo od 6 sati ujutro do 19 sati navečer. Svaki je teren, kako navodi, "imao svoj plan", pa su na terenu znali biti i dva tjedna, odnosno ponekad 12 dana ili već prema obimu posla. Na upit svog punom. odgovorio je da nije odlazio na terene za vrijeme poplava, a odlazio je na straže ali ne i na dežurstva. Također je naveo da je dobivao 1,6 sati po radnome danu za obavljenu stražu, a vikendom za jedan dan straže, jedan slobodan dan, s time da je za 7 dana straže dobivao 3 slobodna dana. Sukladno su se, kako dalje navodi, dobivali slobodni dani i za rad na terenu. Na upit zz. tuženika očituje se da su se vodile evidencije o radnom vremenu, ali nisu imali pravog uvida u evidencije, već su pod prisilom morali potpisati evidenciju o radnom vremenu, pa je bilo pisanih prigovora na ono što su uspjeli vidjeti da je pisalo u evidencijama. Između ostalog ističe da se npr. pisalo da su subota i nedjelja neradni dan, iako su subotom i nedjeljom radili kao i u radne dane.

9. U Nalazu i mišljenju od 23. travnja 2021. financijsko knjigovodstveni vještak RKR d.o.o. najprije daje pregled zadataka i dostavljene dokumentacije u spisu o radnoj angažiranosti tužitelja, a potom je obrazložio na koji je način izvršio vještačenje i koje propise koristio kod izračuna predložene razlike plaće za sate prekovremenog rada odnosno dodatke na id. sate u utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014.

10. Prilikom sastavljanja nalaza vještak se pozvao na primjenu slijedećih propisa koji su važili i primjenjivali se u utuženom razdoblju:

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, za razdoblje od 01.10. 2009. do 01.06.2014.godine,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, za razdoblje od 01.10.2009, te

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH, NN 33/02, 124/09.

Pobliže navodi da Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću, i to za:

- prekovremeni rad 50%

- rad noću 40%

- rad subotom 25%

- rad nedjeljom 35%

- rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td.,

te da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju.

11. Potom izračun radi u dvije varijante, i to:

a) temeljem službenih evidencija – u kojem prekovremene sate ostvarene radom na terenu umanjuje za iskorištene slobodne dane,

b) temeljem dokumentacije u spisu a po prijedlogu tužitelja u podnesku od 04.02.2020. godine, u kojem je prekovremene sate umanjio za iskorištene slobodne dane.

12. U prvoj varijanti izračuna pod a) temeljem službenih evidencija, u kojoj prekovremene sati ostvarene radom na terenu umanjuje za korištene slobodne dane po Nalozima, vještak pobliže koristi kako navodi dokumentaciju iz spisa: „Dnevnu evidenciju radnog vremena za mjesec ___“ za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. godine (spis list br. 150-183), i „Kartica djelatnika za period od 2011-08 do 2014- 06“ (spis list br. 185-193), te u nastavku iskazuje evidentirane prekovremene sate rada u evidencijama radnog vremena po godinama i zbirno. Iste umanjuje za korištene slobodne dane sukladno Nalozima i Odobrenjima, te prekovremene sate po mjesecima prikazuje u tablicama od 1 do 5 u Prilogu A-1 Nalaza. Nastavno utvrđuje da je tužitelj ostvario od 100,50 sati prekovremenog rada iskazanih u evidencijama radnog vremena u razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine, koji umanjeni za slobodne dane po Nalozima iznose 23 sata i za rad nedjeljom 15 sati. Nastavno sačinjava za to utuženo razdoblje i izračun razlike neisplaćenih dodataka na plaću, po godinama i zbirno, te nalazi da razlika obračunatih i ostvarenih sati rada kao i neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine iznosi 1.425,08 kuna. Uz to se vještak detaljno očituje kako je iz kartice obračuna bruto plaće razvidno da je tužitelju obračunavan i dodatak za minuli rad, te da je potrebno obračunati minuli rad i na izračunate, neisplaćene dodatke na plaću, pri čemu obračun minulog rada vrši množenjem bruto plaće dobivene nakon svih uvećanja s postotkom uvećanja za minuli rad. Slijedom toga nalazi da razlika temeljem a) službenih evidencija u toj varijanti iznosi dakle 1.425,08 kn, a s dodatkom za minuli rad 1.525,08 kn.

13. U Izračunu b) temeljem dokumentacije u spisu – u kojem prekovremene sate računa prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 04.02.2020. godine i umanjuje za iskorištene slobodne dane, vještak uvažava sve provedene dokaze, što znači službene evidencije te iskaze svjedoka i tužitelja. Pobliže od dokumentacije navodi kao ranije „Dnevnu evidenciju radnog vremena za mjesec ___“ za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. godine (spis list br. 150-183), i „Kartica djelatnika za period od 2011-08 do 2014-06“. Dodatke na plaću za prekovremeni rad i ostale dodatke utvrđuje i obračunava sukladno nalogu suda prema prijedlogu iz podneska tužitelja od 04.veljače 2020., a uz primjenu satnice kako slijedi:

- radnim danom od 06,00 h do 19,00 h

- subotama od 06,00 h do 19,00 h

- nedjeljom od 06,00 h do 19,00 h.

14. U nastavku vještak iskazuje evidentirane prekovremene sate rada (sukladno navodima tužitelja iz podneska od 04.02.2020.) po godinama i zbirno, te ih umanjuje za iskorištene slobodne dane prema Nalozima i Odobrenjima. Prekovremene sate po mjesecima prikazuje u tablicama od 16 do 20 u Prilogu B-1 Nalaza, te utvrđuje da je tužitelj ostvario od 300 sati prekovremenog rada, koji su iskazani u evidencijama radnog vremena u razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014. godine, a koji umanjeni za slobodne dane po Nalozima iznose 222,50 sati, te za rad subotom 52 sati i za rad nedjeljom 73 sata. Slijedom navedenog nalazi da u toj varijanti razlika obračunatih i ostvarenih sati rada te neisplaćenih dodataka na plaću za utuženo razdoblje od 07.08.2011. godine do 01.06.2014. godine iznosi 13.202,33 kune, odnosno s dodatkom za minuli rad da iznosi 14.332,32 kune.

15. Vještak je još u ponovljenom postupku da pismeno Očitovanje na prijedlog tužitelja sa zapisnika od 08.studenog 2023. očitujući se o načinu na koji je utvrdio slobodne dane od ukupno utvrđenog radnog vremena uz prijedlog da po potrebi dopuni nalaz izračunom u kojem će navesti točan datum slobodnog dana uz oznaku koji je to dan bio u tjednu, te ukoliko utvrdi da se radi o slobodnim danima u dane subota i nedjelja da izvrši dopunu ranije provedenog vještačenja na način da za te dane ne umanjuje obračun.

16. Očitujući se na takav prijedlog vještak skreće pozornost na str. 3. Nalaza od 21. travnja 2021. godine, u kojem se navodi da je pri izradi Nalaza vještak koristio dokumentaciju u prilogu podneska tužitelja od 18.11.2019. godine koja se odnosi na Naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani i na Odobrenja za korištenje slobodnih dana ostvarenih temeljem prekovremenog rada utvrđenog Nalozima. Nadalje skreće pozornost na neusuglašenu dokumentaciju koja je u sastavu spisa, a odnosi se na evidencije radnog vremena i naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, te pojašnjava na koji način je utvrđivao prekovremene sate (str.3. Nalaza od 21. travnja 2021. godine) kao i korištenje slobodnih dana. Nadalje navodi kako se poziva specificirati za koje je konkretne dane umanjivao ukupnu naknadu za prekovremeni rad na terenu i posebnu pozornost da usmjeri na okolnost da se samo slobodni dani koji su korišteni u dane od ponedjeljka do petka kompenziraju, a ne i slobodni dani subotama i nedjeljama. U tom smislu vještak navodi da je ukupan izračun prekovremenih sati umanjio samo za slobodne dane koji su utvrđeni Nalozima za utvrđivanje radnog vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani., pa iznosi da ukupan broj sati prekovremenog rada koji je iskorišten kroz slobodne dane, sukladno Nalozima za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani i Odobrenjima za korištenje slobodnih dana ostvarenih temeljem prekovremenog rada utvrđenog Nalozima, iznosi 77,5 sati. U tablici u nastavku daje specifikaciju slobodnih dana s naznakom dana i datuma za svaki iskorišteni slobodni dan. Stoga zaključno iznosi da je ukupan izračun prekovremenih sati vještak umanjio samo za slobodne dane koji su utvrđeni Nalozima za utvrđivanje radnog vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, te da se korišteni slobodni dani odnose na dane od ponedjeljka do petka, a kako je to dakle i predloženo od strane tužitelja, te korištenje slobodnih dana nije iskazano na dane subote i nedjelje.

17. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev prema drugoj varijanti nalaza vještak i dakle ustrajao kod potraživanja isplate predmetne razlike plaće u ukupnom iznosu od 1.510,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. Takvo potraživanje utvrđuje se opravdanim, jer se dakle po evidencijama i nalozima koje je tuženik vodio o radu tužitelja, ali i iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, neosporno utvrđuje da je tužitelj radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena i ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio razliku plaće ni dodatke na plaću na koje je imao pravo za tako ostvareni prekovremeni rad. Također mu nije omogućio korištenje svih slobodnih dana na koje je imao pravo za tako ostvareni rad. Po iskazu tužitelja i svjedoka sukladno proizlazi da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što dijelom potvrđuju službene evidencije koje je tuženik tijekom postupka dostavio u spis. U tom smislu opravdanim je utvrđeno prihvatiti upravo varijantu izračuna razlike plaće koja uvažava iskaze tužitelja i svjedoka, jer je u istima sadržan stvarni rad tužitelja na terenu. To unatoč prigovorima tuženika i tim više što je tuženik prema odredbama Zakona o radu bio dužan voditi službene evidencije o stvarnom vremenu rada svojih zaposlenika. Stoga propust takvog postupanja ne može ići na štetu tužitelja već na štetu tuženika. Pri tom se u pitanju iskazanih manjih razlika glede stvarnog vremena rada tužitelja i svjedoka, ista okolnost ne uzima anulirajućom koja bi eventualno zahtijevala potrebu odbacivanja ovakvog personalnog dokaza ili dopunu nalaza vještaka, jer su svjedoci i tužitelj u načelu sukladno iskazali o prosječno dužem i stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu. To tim više što je duže radno vrijeme dijelom zabilježeno u evidencijama rada i što je vještak računao prosječno (duže) vrijeme tužiteljevog rada na terenu radnim danom odnosno vikendom, kada inače po zakonu djelatnik ima pravo na tjedni odmor. Također je potrebno uvažiti da je neki dan rad na terenu trajao duže a neki kraće, što se ne može striktno i precizno reproducirati, napose iskazati točan podatak o svakodnevnom radu, a sve zbog ograničenja ljudskih mogućnosti i proteka vremena te zaborava da se tako nešto točno reproducira. Ipak, obzirom su svjedoci i tužitelj u pravilu identično iskazali o stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu, a navedeno dijelom potvrdili podaci u službenim evidencijama, relevantnim se i meritornim utvrđuje ono što je vještak izračunao u posljednjoj varijanti jer ista uvažava stvarni rad tužitelja na terenu, uz umanjenje za iskorištene slobodne dane.

18. Vezano uz duži rad na terenu za napomenuti je da je u svim istovrsnim predmetima kod ovog suda, a ovaj sud je nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske stranke koji se nalaze u statusu kao i tužitelj te su sukladno potraživali neisplaćene razlike plaće, da se dakle u svim istovrsnim predmetima neosporno utvrđivalo po službenim evidencijama tuženika i/ili iskazima svjedoka i tužitelja da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. Tako nešto je razumljivo i logično kada se ima u vidu da vojni djelatnici obavljaju specifične poslove i zadaće te po zapovjednima vojnih dužnosnika odlaze na teren kao izdvojena mjesta službe, a koja se nalaze izvan mjesta njihovog prebivališta i/ili boravišta, te tamo konstantno borave jedan, dva ili tri tjedana, s mogućnošću ili bez mogućnosti odlaska kući, a sve radi izvršenja posla na koji su upućeni. Jasno je da takvi poslovi i zadaće zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja odnosno rad duži od redovnog radnog vremena, te nerijetko uključuju vojne vježbe koje se uglavnom vrše noću ili barem jednu takvu vježbu tijekom jednog boravka na terenu. Zapravo bi bilo teško zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir povećani troškovi boravka na terenu i potreba da se zadani posao obavi ekonomično i sa što manje troškova. Nasuprot tome, teško je zamisliti da bi vojni djelatnik tijekom jednog boravka na terenu kontinuirano i svakodnevno preostalo vrijeme, izvan redovnog radnog vremena rada od 8 sati, imao za sebe i svoje osobne aktivnosti, odnosno da bi u tom preostalom vremenu bio slobodan bez ikakvog vojnog angažmana. U takvim uvjetima, uz konkretno utvrđenje u ovom predmetu da je tužitelj kao vojni djelatnik odlazio na terene radi izvršenja specifičnih opsežnih poslova i zadaća koji su zahtijevali svakodnevni duži rad od redovnog dnevnog radnog vremena od 8 sati, prihvaćen je dakle navedeni izračun vještaka koji uključuje svakodnevni duži rad na terenu kakav je utvrđen prema službenim evidencijama i nalozima te iskazima tužitelja i svjedoka, u trajanju kako utvrđuje vještak u posljednjoj varijanti izračuna iz Dopune nalaza, uz umanjenje predmetne razlike plaće ostvarene prekovremenim radom za iskorištene slobodne dane. To pak iz razloga jer je tužitelj neosporno koristio određene slobodne dane, mimo drugih opravdanih osnova te je uostalom i tužitelj predlagao utvrditi razliku plaće s umanjenjem za iskorištene slobodne dane.

19. Napominje se da je korištenje slobodnih dana pronađeno u službenim evidencijama, a to su potvrdili saslušani svjedoci i tužitelj, te je vještak prilikom izračuna uvažio iskorištene slobodne dane, ali i one korištene po drugim osnovama odnosno isključio dane koje je tužitelj koristio po osnovi straže i dežurstva, odnosno dežurstva nije imao. Pri tom nije dokazano da bi tužitelj određene slobodne dane koristio zbog dobrovoljnog davanja krvi, zbog preseljenja, rođenja djeteta ili sl., što je mogao dokazati Knjižicom dobrovoljnog davatelja krvi ili rješenjem poslodavca o ostvarivanju sukladnog prava. Dakle, tužitelj je mogao predočiti knjižicu u slučaju dobrovoljnog davanja krvi iz koje bi bilo vidljivo kada je sve darovao krv i ostvario pravo na slobodne dane, a u drugim slučajevima mogao je predočiti rješenje ili drugi dokaz o ostvarivanju prava na korištenje slobodnih dana po drugoj osnovi, kako se ne bi umanjivala naknada za ostvareni prekovremeni rad. Za takvo dokazivanje nije bila potrebna eksplicitna evidencija poslodavca u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Stoga je uvažena okolnost korištenja slobodnih dana, ne samo po osnovi straže i dežurstva, nego i stvarne preraspodjele radnog vremena nakon izvršenog prekovremenog rada. Svako drugačije tumačenje postojanja slobodnih dana kako ih utvrđuje vještak značilo bi neosnovano pogodovanje tužitelju i stjecanje dvostruke zarade za isti rad u korist tužitelja. Nalaz vještaka je pored toga prihvaćen kao stručan i sukladan zakonskim propisima, te je rukovodeći se prethodno navedenim razlozima kao valjan i sukladan pravnim propisima prihvaćen izračun iz druge varijante Nalaza vještaka od 23.travnja 2021. i u ukupnom iznosu od 1.510,30 eur. To tim više što nije utvrđeno da bi postojala zastara potraživanja, o čemu će biti više riječi u završnom dijelu obrazloženja, a u ovom se prvenstveno daje obrazloženje vezano uz propise temeljem kojih je donesena afirmativna odluka u ovom predmetu, sve kako slijedi.

20. U pogledu propisa koji su se primjenjivali prije svega potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja, i to prvo koje vrijedi u ovom slučaju a u kojem se od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće. Oba navedena propisa stupila su na snagu 01.listopada 2009.godine. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće regulirano je pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju djelatnik u svojstvu tužitelja ostvaruje.

21. U drugom razdoblju stupio je na snagu (26.lipnja 2013.g.) novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavak 1 Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena člankom 153. Zakona propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su dakle podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, te pravo na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način, i to Odluka o rasporedu radnog vremena i naprijed navedeni Pravilnik koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g., ali isti ne vrijede za utuženo razdoblje, iako je točkom IV Odluke iz 2014. također propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, naime imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, a takav stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12. Dakle, tu je izneseno stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

22. No, u prvom razdoblju koje se primjenjuje u ovom slučaju vrijedili su podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, (u daljnjeg tekstu ZOSOS/02), s time da je isti zakon u čl. 3. određivao da su pripadnici Oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, dok je u čl. 4. st. 1 određeno da su vojne osobe djelatne vojne osobe, ročnici, pričuvnici i kadeti. Za konstatirati je da je tužitelj djelatna vojna osoba koja je u navedenom razdoblju obavljala poslove za koje potražuje razliku naknade plaće, a što proizlazi iz dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja i iskaza svjedoka, odnosno da je obavljala poslove izvan redovnog mjesečnog fonda sati rada te ostvarila prekovremene sate dijelom utvrđene u podacima o tužiteljevoj nazočnosti na radu, kao i dodatke na plaću koje utvrđuje vještak, koji mu međutim po tvrdnji tužitelja i saslušanog svjedoka nisu isplaćeni, niti mu je omogućeno korištenje svih slobodnih dana ostvarenih na ime takvog rada.

23. Člankom 97. ZOSOS-a/02 reguliran je prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Potonja odredba čl. 97. st. 6 ZOSOS-a izmijenjena je čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS-a, NN 76/07, na način da je brisan dio odredbe stavka 6 „te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova" i dodan je stavak 7 prema kojem će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

24. Međutim, tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. stavak 6 ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

25. Odredbom čl. 168. ZOSOS-a/02 bilo je propisano da djelatne vojne osobe službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama Zakona a prema čl. 169. plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredba čl. 170. st. 1 id. ZOSOS-a propisivala je da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a stavkom 4 istog članka određeno da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje Ministar obrane posebnim propisom.

26. Članak 201. ZOSOS-a/02 propisivao je da će se plaća i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

27. Plaće djelatnih vojnih osoba sukladno ranije važećem ZOSOS-u, NN 23/95, 33/95, 128/99, bile su regulirane Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe vlade RH o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, NN 144/02, koja je stupila na snagu 01.prosinca 2002.god. i Pravilnika na dodatku na plaću i načina isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, NN 6/03, s primjenom od 01.prosinca 2002.god. prestala je važiti navedena odluka.

28. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisivao je i čl. 92. Zakona o radu, dok je odredbom čl. 88 st. 1 id. Zakona bilo određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

29. Ministrica obrane donijela je 25.rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 9/03, kojim je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

30. U dijelu utuženog razdoblja kao posebni propisi primjenjivali su se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, te je vještak primijenio navedene propise u utuženom razdoblju.

31. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate, NN 118/09.- dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g., a stupio na snagu 1. listopada 2009.godine, određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), te je tužitelj osim slobodnih dana za obavljena dežurstva i straže, dobivao i druge slobodne dane (odnosno u ovom slučaju nije imao dežurstva), a id. Pravilnikom je uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

32. Tužitelju je dakle dosuđen predloženi iznos razlike plaće od 1.510,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr. izmjene i dopune cit. zakona. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je tužitelj pravilno naznačio. To je pravilno iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te se sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

33. Napominje se da je vezano uz zastaru potraživanja Zakonom o radu, NN 93/14, produžen zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećan s tri na pet godina. Time je isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 12.lipnja 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora datiran je s danom 13.rujna 2017.godine, te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarjevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP- a na rok od tri mjeseca. Stoga je tuženik osnovano iznio prigovor zastare, a tužitelj je isti uvažio i umanjio svoje potraživanje za izračunate iznose u zastari, pa je u cijelosti valjalo prihvatiti potraživanje tužitelja osnovano i tužitelju na ime neisplaćene razlike plaće dosuditi zatraženi iznos od 1.510,30 eur kao u točki I. izreke presude, sa zatraženom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos s tijekom i u visini kako je to navedeno u točki I. Izreke presude.

34. Uz to je primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev tužitelja u točki II. Izreke za isplatom glavnice s pripadajućim kamatama na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu. To iz razloga jer je čl. 433.a st. 1. ZPP- a određeno da radnik kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, te da će po st. 2 primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz st. 1. ovoga članka sud dostaviti i Poreznoj upravi. Kako je u konkretnom slučaju riječ o sporu za isplatu razlike plaće, to je riječ o dohotku po osnovi nesamostalnog rada u bruto iznosu. Prema čl. 2. st. 1 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20., u daljnjem tekstu: ZPD, porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi čl. 86. istog Zakona tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu. Pravilnik o porezu na dohodak, Narodne novine broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20. i 74/20., u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu, u čl. 92. razrađuje citiranu odredbu čl. 86. ZPD-a i određuje da u skladu s čl. 86. ZPD-s tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke odnosno nerezidentnima na njihov račun; iznimno od st. 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 21. Zakona. Ugovor pak koji je protivan prisilnim propisima ništetan je sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., pa iako opseg punomoći (koja je ugovor o nalogu) određuje stranka (a tužitelj je ovlastio punomoćnika da primi novac i da o tome izda potvrdu), isti ne može biti protivan imperativnom propisu. Stoga imajući u vidu kogentnu narav odredbe čl. 86. ZPD-a i čl. 433. a ZPP-a, proizlazi da nije moguće isplatu razlike plaće izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja već isključivo na račun tužitelja osobno, pa je odnesena odluka kao u točki II. izreke ove presude.

35. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19.

36. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, a odbijen je samo kao u točki II. izreke za isplatu na račun punomoćnika tužitelja. No, radi se o sporednom i nebitnom potraživanju pa nije bilo potrebe umanjivati trošak tužitelja u skladu s izmijenjenim čl. 154. Zakona o parničnom postupku (prema članku 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19). Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska 04.12.2017., 12.03.2018., 04.02.2020. i 24.08.2021., te za zastupanje na ročištima od 10.05.2018., 06.04.2022. i 11.11.2024., za svaku radnju iznos od po 250,00 eur računajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 7. veljače 2018., kao i za dva ročišta za objavu odluke priznata je 50%-na naknada, a za sastav podneska od 3.09.2021. priznata je 25%-na naknada ili iznos od 62,50 eura prema Tbr. 8 točka 3 Odvjetničke tarife. Za sastav žalbe priznat je zatraženi iznos od 312,50 eur. Tužitelju nije priznat trošak za sastav ostalih podnesaka od 18.12.2017., 9.01.2018., 01.09.2023., 14.06.2024., 20.06.2024. i 28.08.2024. jer se radi ili o podnescima koji su prekobrojni odnosno izlaze iz broja obrazloženih podnesaka za koje se može priznati naknada, ili su isti bili nepotrebni. Naime, tužitelj je ili opetovao prijedloge i navode koje je već iznio ili je mogao iznijeti u drugim podnescima za koje mu je priznata naknada troška, ili je navode kao u podnesku kojim dostavlja potvrdu o uplaćenoj naknadi za dopunu za dodatno očitovanje mogao dati u drugom pondesku ili pridonijeti na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja. Ukupno je tužitelju za naprijed navedene radnje, za koje mu je priznat trošak postupka, dosuđen trošak postupka u iznosu od 3.125,00 eura u koji je uključen pripadajući pdv. Tom trošku je pridodan trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 499,42 eur koliko je tužitelj potraživao na ime plaćenog predujma pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.624,42 eur kao u dijelu točke I. Izreke ove odluke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki I. izreke ove odluke.

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Anti Pecirep, odvjetniku u Zagrebu,

2.Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-981/2017