REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-12939/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Mariji Malenica-Marić, uz sudjelovanje Nataše Pilipović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČI zbog prekršaja iz čl. 57. st. 7. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, povodom obaveznog prekršajnog naloga PU zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-07/24-4/40878, nakon žurnog postupka, 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

Okrivljenik: ČI, sin Č, rođen **.**.1981., državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SSS, po zanimanju administrator, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu 1.500,00 eura, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što:

dana 29. ožujka 2024. u 15.00 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], kolnikom Radničke ceste iz smjera zapada u smjeru juga, dolaskom do raskrižja s Heinzelovom ulicom, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, prošavši pored prometnog znaka Raskrižje s cestom s prednošću prolaska, ušao je u raskrižje skrećući u desno, ali ne propustivši sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, pa je prednjim dijelom vozila naletio na desni bočni dio autobusa [registarska oznaka], koji se kretao desnom prometnom trakom Heinzelove ulice u smjeru juga, a u prometnoj nesreći na vozilima je nastala materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 57. st. 7. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22),

pa mu se na osnovi istog propisa, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) eura

II Temeljem odredbe čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17,118/18 i 114/22), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

III Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. t. 2. i t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 145,00 (stočetrdesetpet) eura i to trošak prometnog vještačenja u iznosu od 125,00 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 20,00 eura u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 30 dana po primitku presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb, pod klasom: 211-07/24-4/40878, izdala je 13. svibnja 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, koji je temeljem pravovremenog prigovora okrivljenika, stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo, da nije točno da upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], nije propustio sva vozila koja su se kretala prednosnom cestom, odnosno, da nije postupio po prometnom znaku Raskrižje s cestom s prednošću prolaska. Naime, s kolnika Radničke ceste uključivao se na kolnik Heinzelove ulice, zaustavio se vozilom ispred prometnog znaka Raskrižje s cestom s prednošću prolaska, te kako nije nailazilo niti jedno vozilo počeo se uključivati na kolnik, međutim u tome trenutku naišao je autobus, čija je vozačica prešla preko pune uzdužne linije na kolniku i udarila u njegovo vozilo, s time da je u trenutku nesreće bio zaustavljen.

3. Nadalje, sud je u svojstvu svjedoka ispitao SI, proveo prometno vještačenje sa stalnim sudskim vještakom za cestovni promet mr. sc. Robertom Spudićem, dipl. ing., pročitao podatke iz zapisnika o očevidu, izvješća o poduzetom, izvješća o počinjenom prekršaju, razgledao skicu i fotografije, te pročitao podatke iz izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenika.

4. Svjedokinja SI iskazala je, da se 29. ožujka 2024. kretala autobusom desnom prometnom trakom Heinzelove ulice u smjeru juga, a dolaskom do raskrižja s Radničkom cestom skretala je prema autobusnoj stanici, napominjući da u tome trenutku nije bilo niti jednog vozila koje bi izlazilo sa sporedne ceste. Međutim, kada je počela skretati i gotovo skrenula na autobusnu stanicu, na desni bočni dio njezinog autobusa, prednjim dijelom naletjelo je osobno vozilo [registarska oznaka], koje je dolazilo sa sporedne ceste i koje, u trenutku skretanja na autobusnu stanicu, nije vidjela. Zadnjim dijelom autobusa prešla je preko pune linije, ali, po njezinom mišljenju, to nije utjecalo na uzrok prometne nesreće. Na pitanje suda još jednom je odgovorila, da u trenutku prilaska, a i kada je skretala na autobusnu stanicu osobnog vozila okrivljenika nije bilo.

5. Prometni vještak mr. sc. Robert Spudić, dipl. ing. nakon što je proučio spis predmeta dao je svoj nalaz i mišljenje u kojemu je naveo da se međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može zaključiti da je osobni automobil okrivljenika prednjim lijevim dijelom naletio na stražnju desnu bočnu stranu autobusa oštećenika u području stražnjeg desnog blatobrana. Kako na kolniku nisu ostali nikakvi materijalni tragovi otpali s vozila sudionika prometne nesreće, osim vidljivih dijelova plastike otpale s osobnog automobila okrivljenika, tehničkim putom se ne može utvrditi točno mjesto kontakta. Približno mjesto kontakta bilo je na desnoj prometnoj traci Ulice Vjekoslava Heinzela. Budući da na kolniku nisu utvrđeni tragovi kočenja ili zanošenja vozila, a vozila su pomaknuta s mjesta prometne nesreće, nema temelja za analitičko utvrđivanje njihovih brzina. Naletna brzina osobnog automobila okrivljenika na autobus oštećenika iznosila je oko 10 km/h. Preglednost raskrižja na mjestu nastanka prometne nesreće omogućavala je da se okrivljenik i oštećeni uoče na najmanjoj udaljenosti 25-30 m prije mjesta kontakta. Do prometne nesreće ne bi došlo da je okrivljenik propustio kretanje autobusa oštećenika koji se uključivao na desnu prometnu traku prema autobusnom stajalištu, te da vozačica autobusa nije započela s promjenom vozne trake preko pune uzdužne crte kolnika. Na pitanje da li je okrivljenik prije uključivanja na prednosnu cestu mogao uočiti autobus, prometni vještak je odgovorio, da je u točki 5. nalaza utvrdio da je mogućnost uočavanja autobusa bila oko 25-30 metara prije mjesta kontakta. Na konstataciju okrivljenika da je u trenutku kada je uočio autobus stajao na priključnoj cesti, da nije izišao na cestu s prednošću prolaska, te da je autobus naletio na njegovo vozilo, prometni vještak je odgovorio, da je brzina kretanja osobnog automobila okrivljenika bila minimalna od oko 10 km/h, a obzirom na sudarni kut između vozila proizlazi da je autobus sa više od jedne trećine djela vozila prešao preko pune uzdužne crte kolnika što je i napisao u točki 6. nalaza. Nadalje, na pitanje okrivljenika, da zašto bi on bio kriv za prometnu nesreću ako u trenutku kontakta još nije bio na prednosnoj cesti, a vozačica autobusa je sjekla punu liniju, prometni vještak je odgovorio, da je prema fotografskom elaboratu vidljivo, da se osobni automobil okrivljenika uključio na desnu stranu kolnika koja je traka za kretanje vozila na kolnik Heinzelove ulice. Prema skici mjesta događaja vidljivo je, da ta traka u dužini od preko 100 metara i da se može kretati po njoj. Međutim, ulazak na srednju prometnu traku Heinzelove ulice omogućen je tek nakon prestanka pune uzdužne crte kolnika, dakle, okrivljenik je u trenutku prometne nesreće već započeo s radnjom uključivanja na kolnik prednosne ceste. Na konstataciju okrivljenika da je autobus "zakvačio" njegovo vozilo, prometni vještak je odgovorio, da je u primarnom kontaktu došlo do minimalnog naleta osobnog automobila, a u sekundarnom kontaktu je došlo do "povlačenja" odnosno struganja stražnjeg desnog bočno djela autobusa.

6. Nakon ovako provedenog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7. Naime, nesporno je utvrđeno da je upravljajući osobnim vozilom kolnikom Radničke ceste iz smjera zapada u smjeru juga, dolaskom do raskrižja s Heinzelovom ulicom, koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, prošavši pored navedenog prometnog znaka ušao u raskrižje skrećući u desno, ali ne propustivši sva vozila koja su se kretala cestom s prednošću prolaska, pa je prednjim dijelom vozila i naletio na desni bočni dio autobusa [registarska oznaka], postupivši na taj način protivno odredbi čl. 57. st. 7. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8. Sud nije uvažio obranu okrivljenika, ocjenjujući je neutemeljenom, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet mr.sc. Roberta Spudića, dipl. ing., cijeneći isti objektivnim, logičnim, stručnim i nepristranim, te danim po pravilima znanosti i vještine, budući je uzeo u obzir sve elemente relevantne za utvrđivanje materijalne istine, a također je u vezi okolnosti nastanka prometne nesreće uvažio i iskaz svjedokinje SI, jer je u cijelosti suglasan nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti porekao počinjenje prekršaja, između ostalog, navodeći da da nije točno da upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], nije propustio sva vozila koja su se kretala prednosnom cestom, odnosno, da nije postupio po prometnom znaku Raskrižje s cestom s prednošću prolaska, ističući da se s kolnika Radničke ceste uključivao na kolnik Heinzelove ulice i zaustavio vozilom ispred prometnog znaka Raskrižje s cestom s prednošću prolaska, te kako nije nailazilo niti jedno vozilo počeo se uključivati na kolnik, međutim u tome trenutku naišao je autobus, čija je vozačica prešla preko pune uzdužne linije na kolniku i udarila u njegovo vozilo, s time da je u trenutku nesreće bio zaustavljen, dakle otklanjajući svaku mogućnost odgovornosti za terećeni prekršaj. Međutim, nalazom i mišljenjem prometnog vještaka mr. sc. Roberta Spudića, dipl. ing. u potpunosti, se opovrgavaju navodi iz obrane okrivljenika, jer je neprijeporno ustvrdio, da se međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može zaključiti da je osobni automobil okrivljenika prednjim lijevim dijelom naletio na stražnju desnu bočnu stranu autobusa u području stražnjeg desnog blatobrana, a preglednost raskrižja na mjestu nastanka prometne nesreće omogućavala je da se okrivljenik i vozačica autobusa uoče na najmanjoj udaljenosti 25 do 30 metara prije mjesta kontakta, što znači da je okrivljenik prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska mogao uočiti autobus [registarska oznaka], koju konstataciju je prometni vještak potvrdio i u svojemu odgovoru nakon iznesenog nalaza i mišljenja, jer je ponovno naveo da je mogućnost uočavanja autobusa od strane okrivljenika bila 25 do 30 metara prije kontakta. Prema tome, okrivljenik je uključujući se osobnim vozilom [registarska oznaka] s kolnika Radničke ceste na kolnik Heinzelove ulice, odnosno, na cestu s prednošću prolaska, trebao propustiti autobus [registarska oznaka], ali kako to nije učinio, to je prednjim dijelom osobnog vozila i naletio na desni bočni dio autobusa. Također je prometni vještak u zaključnom dijelu prometnog vještačenja nesporno ustvrdio i time ujedno potvrdio navode iz obaveznog prekršajnog naloga, čime se još jednom u cijelosti osporava obrana okrivljenika, jer je jasno naveo da do prometne nesreće ne bi došlo da je okrivljenik propustio kretanje autobusa koji se uključivao na desnu prometnu traku prema autobusnom stajalištu. Dakle, još jednom se neprijeporno potvrđuju svi navodi iz obaveznog prekršajnog naloga da se okrivljenik krećući osobnim vozilom [registarska oznaka], sporednom cestom, dolaskom do raskrižja s cestom s prendošću prolaska, Heinzelovom ulicom, nije zaustavio ispred prometno znaka Raskrižje s cestom s prednošću prolaska, već je ušao u raskrižje ne propustivši sva vozila koja su se kretala prednonom cestom, uslijed čega je i izazvao, u izreci presude, opisanu prometnu nesreću, postupivši na taj način suprotno odredbi čl. 57. st. 7. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik je u svojoj obrani tvrdio i da je u trenutku kontakta njegovog osobnog vozila i autobusa bio zaustavljen i da nije bio na prednosnoj cesti, te da nije kriv za prometnu nesreći, budući je vozačica autobusa sjekla liniji. Međutim i navedeno se u cijelosti opovrgava nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, jer je i odgovarajući na pitanje okrivljenika jasno naveo da je prema fotografskom elaboratu vidljivo, da se osobni automobil okrivljenika uključio na desnu stranu kolnika koja je traka za kretanje vozila na kolnik Heinzelove ulice. Prema tome, osobno vozilo okrivljenika u trenutku kontakta nije bilo zaustavljeno, već se kretalo, a prema skici mjesta događaja vidljivo je, da je ta traka u dužini od preko 100 metara i da se može kretati po njoj, međutim, ulazak na srednju prometnu traku Heinzelove ulice omogućen je tek nakon prestanka pune uzdužne crte kolnika, što znači da je okrivljenik u trenutku prometne nesreće već započeo s radnjom uključivanja na kolnik prednosne ceste, te je u primarnom kontaktu došlo do minimalnog naleta njegovog osobnog automobila, a u sekundarnom kontaktu je došlo do "povlačenja" odnosno struganja stražnjeg desnog bočno djela autobusa. Dakle, i navedenim se još jednom u cijelosti osporava obrana okrivljenika i u cijelosti potvrđuju svi navodi iz obaveznog prekršajnog naloga, odnosno, da okrivljenik uključujući se osobnim vozilo [registarska oznaka], sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska, nije postupio po prometnom znaku raskrižje s cestom s prednošću prolaska i propustio sva vozila koja su se kretala prednosnom cestom, pa je uslijed toga i izazvao opisanu prometnu nesreću.

9. Nadalje, navodi iz obrane okrivljenika isključuju se i iskazom svjedokinje SI, koji je sud uvažio, jer je iskazujući o spornom događaju, u nazočnosti okrivljenika, djelovala vrlo uvjerljivo, jasno i sa sigurnošću opisujući sve bitne okolnosti vezane uz navedeni prekršaj, odnosno, tijek nastanka prometne nesreće koji je u potpunosti suglasan nalazu i mišljenu prometnog vještaka, kao i činjeničnom opisu djela prekršaja iz obaveznog prekršajnog naloga, budući je navela da se kretala autobusom desnom prometnom trakom Heinzelove ulice u smjeru juga, a dolaskom do raskrižja s Radničkom cestom skretala je prema autobusnoj stanici, napominjući da u tome trenutku nije bilo niti jednog vozila koje bi izlazilo sa sporedne ceste, ali kada je počela skretati i gotovo skrenula na autobusnu stanicu, na desni bočni dio njezinog autobusa, prednjim dijelom naletjelo je osobno vozilo [registarska oznaka], koje je dolazilo sa sporedne ceste i koje, u trenutku skretanja na autobusnu stanicu, nije vidjela, s time da je zadnjim dijelom autobusa prešla preko pune linije, ali to, po njezinom mišljenju, nije utjecalo na uzrok prometne nesreće, još jednom ponavljajući, da u trenutku prilaska, a i kada je skretala na autobusnu stanicu osobnog vozila okrivljenika nije bilo. Dakle, i iskazom svjedokinje SI još se jednom osporava obrana okrivljenika i nedvojbeno potvrđuje okolnost da okrivljenik upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka], prije ulaska u raskrižje s cestom s prednošću prolaska nije propustio autobus kojim je kolnikom navedene ceste upravljala SI, pri čemu treba naglasiti i da je čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano, da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, što je okrivljenik u konkretnom slučaju, propustio učiniti, tako da je i izazvao opisanu prometnu nesreću, postupivši na taj način protivno odredbi čl. 57. st. 4. kažnjivo po čl. 57. st. 7. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Prema tome, kada se obrana okrivljenika analizira i dovede u vezu sa svim provedenim dokazima, kako pojedinačno, tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, prvenstveno nalazom i mišljenjem prometnog vještaka mr. sc. Roberta Spudića, dipl. ing. to i sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja djela prekršaja za koji se optužuje.

11. Stoga je sud okrivljenika i proglasio krivim, te mu izrekao novčanu kaznu koja odgovara značaju i težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, primijenivši čl. 37. Prekršajnog zakona, kojim je ublažio ispod najnižeg iznosa predviđenu novčanu kaznu, smatrajući da će se tako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, cijeneći pri tome kao olakotnu okolnost da je okrivljenik do sada prekršajno nekažnjavan, što je vidljivo iz izvatka iz evidencije Ministarstva pravosuđa, koji je sud pročitao, dok otegotnih okolnosti nije našao.

12. Nadalje, sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), tako da, ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

13. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. i t. 3 Prekršajnog zakona, tj. trošak prometnog vještačenja prema računu prometnog vještaka, koji iznos sud smatra opravdanim s obzirom na utrošeno vrijeme i složenost predmeta, te paušalnu svotu odmjerenu obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

14. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, koju mu je tužitelj izrekao u obaveznom prekršajnom nalogu, smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom, bez izricanja zaštitne mjere dovoljno utjecati na okrivljenika da ne počini novi prekršaj, posebice cijeneći pri tome okolnost da je do sada prekršajno nekažnjavan, što je vidljivo iz izvatka iz evidencije Ministarstva pravosuđa, koji je sud pročitao, tako da će se svrha prekršajnopravnih sankcija u konkretnom slučaju postići i bez izricanja navedene zaštitne mjere.

Zagrebu 12. veljače 2025.

Zapisničar

Sudac

Nataša Pilipović

Marija Malenica-Marić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena

Ova presuda je pravomoćna

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku, ČI, [adresa],

2. tužitelju ,PUZ,I Postaji prometne policije,klasa:211-07/24-4/40878,

3. pismohrana, ovdje.