Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-20/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ica Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1998/2022-14 od 6. studenog 2022., u sjednici vijeća 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1998/2022-14 od 6. studenog 2022. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1998/2022-14 od 6. studenog 2022. tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije dana 24.3.2022., na temelju zadužnice koju je 16. lipnja 2009. izdao Impuls leasing d.o.o., koja je zadužnica ovjerena 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod brojem OV-2914/09. Odbije je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe u bitnome da je pobijana odluka donesena uz počinjenje povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, predlaže usvajanjem žalbe odluku preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u ovom premetu traži proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji je postupak pokrenut po tuženiku 24. ožujka 2023. na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao u lipnju 2009. društvu Impuls leasing d.o.o.

6. U premetu nema spora da je tužitelj 16. lipnja 2009. u svojstvu jamca placa izdao Zadužnicu kojom se osigurava naplata tražbine društva Impuls leasing d.o.o. u visini od 9.600,00 EUR. Na Zadužnici je potpis ovjeren po javnom bilježniku Borici Kovačević 19. lipnja 2009. pod brojem ovjere OV-2914/09 (u daljnjem tekstu Zadužnica).

7. Nadalje, neprijeporno je:

- da je društvu Impuls leasing d.o.o. na temelju navedene Zadužnice pokrenuo postupak izravne naplate pri FINA-i dana 1. srpnja 2011., te da je Zadužnica "isknjižena" iz očevidnika po FINA-i na temelju odredbe iz članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima sa danom 5. kolovozom 2018.

- da je između društva Impuls leasing d.o.o. i tuženika zaključen dana 12. svibnja 2017. Ugovor o cesiji kojim je tražbina društva Impuls leasing d.o.o. prema tužitelju u ovome predmetu prenesena na navedeno društvo (društvo Eos Matrix d.o.o.),

- da je društvo Eos Matrix d.o.o. na temelju iste Zadužnice 24. ožujka 2023. podnijelo zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine,

- da je tužitelj u ovome predmetu upućen od strane ovršnog suda (u okviru korištenja pravne zaštite u postupku izravne naplate) pokrenuti postupak radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zbog nastupjele zastare.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi osnovno je prijeporno pitanje je li nastupila zastara tražbine tuženika.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena, te da postupak nije vođen uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pobija je odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prije svega valja reći da se u konkretnoj pravnoj situaciji radi o tzv. običnoj Zadužnici na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika po javnome bilježniku pa se na tražbinu iz Zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO (upućuje se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice građanskog odjela tog suda koja je održana 19. studenog 2018.).

13. Početak tijeka zastarnog roka ovisi o dospjelosti tražbine iz pravnog posla koja je osigurana Zadužnicom. U konkretnoj pravnoj situaciji Ugovor o financijskom lizingu zaključen je 16. lipnja 2009., njime se društvo Senex d.o.o. Split obvezalo ispunjavati svoje ugovorne obveze u 48 mjesečnih rata. Iako iz stanja spisa nije vidljivo kada je navedeni Ugovor raskinut, Zadružnica je prvi puta podnesena FINA-i radi izravne naplate 1. srpnja 2011. (2 godine nakon zaključenja Ugovora) dakle u okviru zastarnog roka.

14. Prvostupanjski sud smatra da je podnošenjem Zadužnice radi izravne naplate FINA-i 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare.

15. Pravilno tužitelj ističe tijekom postupka, i sada u žalbi da je Zakon o obveznim odnosima opći propis obveznog prava kojim je uređeno pitanje zastare, njenog tijeka, prekida i ponovnog tijeka zastare, ali da navedenim propisom nije uređena situacija kada do prestanka izvršavanja naplate kod FINA-e dođe na temelju zakonskih odredaba.

16. Prema odredbi iz članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi iz članka 242. ZOO-a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (stavak 1.). Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (stavak 2.).

17. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno smatra da se na konkretnu pravnu situaciju ne može na odgovarajući način primijeniti ranije citirana odredba iz članka 242. ZOO-a kao ni odredba iz članka 243. istog propisa koja regulira situaciju kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili drugog uzroka koji se ne tiče stvari, pa vjerovnik može ponovno podnijeti tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke od njenog odbacivanja, kada se smatra da je zastara prekinuta podnošenjem prve tužbe.

18. U premetu je kao što je već ranije navedeno došlo do isknjiženja Zadužnice iz Očevidnika pri FINA-i, uslijed primjene odredbe iz članak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18. - u daljnjem tekstu ZOPNS).

19. Odredbom iz članka 12. ZOPNS koji je stupio na snagu 2018. normirana je situacija kada se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za koji su zadovoljeni navedeni uvjeti.

20. U konkretnoj pravnoj situaciji kao što je već ranije rečeno radi nastupa pretpostavki normiranih ranije citiranom odredbom iz članka 12. stavak 1. ZOPNS-a došlo je do prestanka izvršavanja osnove za plaćanje, slijedom čega pogrešno tuženik ističe da se ta situacija može poistovjetiti s odbačajem tužbe zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari.

21.Prestanak izvršavanja osnove za plaćanje od strane FINA-e nije posljedica pasivnosti prednika tuženika kako to tužitelj tvrdi u žalbi odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavke iz članka 12. stavak 1. ZPONS-a na koje tuženik ni na koji način nije mogao utjecati, te je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i 1.srpnja 2011. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a.

22. Navedeni prekid zastare trajao je do početka kolovoza 2018. kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je sukladno odredbi iz članka 245. stavak 1. ZOO-a nakon prekida zastara počela ponovno teći iznosa, s time da se vrijeme proteklo prije prekida ne računa u zakonom određen rok za zastaru. Upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske rev-1027/2021-2 od 3. svibnja 2022.i rev-534/2024-2 od 15. svibnja 2024.

23. Kako od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja Zadužnice na naplatu FINA-i 24. ožujka 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok u kojem zastarijevaju tražbine i Zadužnice to je, pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tražbina iz Zadužnice nije zastarjela.

24. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. ZPP-a.

25. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo