Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-1875/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševec , kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog II, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 19/22. i 59/23., dalje u tekstu ZOZP ), pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: KLASA: 336-02/23-01/4502., URBROJ: 443-02-04-01-23-4. od 05. srpnja 2023., nakon dovršene glavne rasprave, na temelju članka . 1., 2. i 3. i članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona ( Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/17, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ), dana 17. veljače 2025. objavio je, a dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 182. točka 1. PZ

okrivljeni II, OIB [osobni identifikacijski broj], sin I, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

što je protivno odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35.,čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), od dana 1. siječnja 2023. godine do 13.032023., u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta krčme „” [obrt]”, koji posluje u sastavu obrta „ [obrt]” sa sjedištem u [adresa], L prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristio nepoštenu, odnosno, agresivnu poslovnu praksu, u odnosu prema potrošačima, na način da je u navedenom razdoblju ugostiteljske usluge naplaćivao po cijenama višim nego što su bile važeće 31.12.2022.g. i to:

-za usluženo piće „kava s mlijekom ”dana 31.122022.g. naplaćivao cijenu 1,19 eura/9,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 1,40 eura/10,55 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,21eura/1,55 kuna što je povećanje od 17,65%,

-za usluženo piće „pelinkovac 0,03 1 ”dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,00 eura/7,50 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 1,20 eura/9,04 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,20 eura/1,54 kuna što je povećanje od 20,00%,

-za usluženo piće cedevita 0,25 l ''dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,59 eura/1 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 1,86 eura/ 13,56 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,21eura/1,56 kuna što je povećanje od 13,21 %,

-za usluženo piće „pago naranča 0,20 1 ”dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,99 eura/15,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 2,00 eura] 15,07 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,01 eura/0,07 kuna što je povećanje od 0,50%,

-za usluženo piće „kava "dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 0,93 eura/7,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 1,00 eura/7,53 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,07 eura/0,53 kuna što je povećanje od 7,53%,

-za usluženo piće „cappuccino ”dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,59 eura/ 12,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 2,00 eura/15,07 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,41 eura/3,07 kuna što je povećanje od 25,79 %

- za usluženo piće „ožujsko 0,50 1 ”dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,99 eura/15,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 2,20 eura/16,58 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,21 eura/1,58 kuna što je povećanje od 10,55%,

-za usluženo piće „škropec 0,10 l "dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 0,66 eura/5,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 0,70 eura/5,27 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,04 eura/0,27 kuna što je povećanje od 6,06%,

-za usluženo piće „romerquelle 0,33 l "dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,59 eura/ 1 2,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 1,70 eura/ 12,81 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,11 eura/0,81 kuna što je povećanje od 6,92%,

-za usluženo piće „karlovačko 0,33 l ”dana 31.12.2022.g. naplaćivao cijenu 1,73 eura/ 13,00 kuna, dok je nakon tog dana istu uslugu naplaćivao 2,00 eura/ 15,07 kuna, dakle povećao cijenu usluženog pića za 0,27 eura/0,81 kuna što je povećanje od 6,92%,

pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. kao službene valute, a te okolnosti u kojima se potrošači nalaze bitno utječu na odluku potrošača pri kupnji usluga

dakle, okrivljeni se koristio nepoštenom, odnosno agresivno poslovnom praksom,

čime je počinio prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača

II Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnio je ovome sudu protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj : KLASA: 336-02/23-01/4502., URBROJ: 443-02-04-01-23-4. od 05. srpnja 2023., zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti.

2. Na glavnu raspravu uredno pozvani okrivljenik nije se odazvao, ali je svoj izostanak opravdao poslovnim obvezama, dok je branitelj okrivljenika u spis predao pisanu obranu okrivljenika.

2.1. U pisanoj obrani okrivljenika navodi se kako je on kao vlasnik obrta neznatno povisio cijene nekih pića, a koji su navedeni u Optužnom prijedlogu, nakon što su njegovi dobavljači također povisili cijene navedenih pića, stoga da on nije povisio cijene istima bez opravdanog razloga već iz razloga što su dobavljači njemu povisili nabavnu cijenu. Nadalje, cijene energenata također su porasle. Imajući u vidu sve navedeno poslovanje je postalo neprofitabilno. Istaknuo je kako je uslijed gore navedenih okolnosti povećanje cijena dijela proizvoda bilo sasvim opravdano i uvjetovano zakonima tržišta, a osim navedenog da je on postupno povećao cijene, stoga nije jasno iz kojih to dokaza je podnositelj Optužnog akta koji je kontrolu radio 13.02.2023. utvrdio kako je okrivljeni navedene cijene koje su se nalazile na cjenicima 13.03.2023. vrijedile i dana 01.01.2023., o navedenom da se inspektor nije izjasnio.

3. U okviru dokaznog postupka sud je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15.5.2023., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13.3.2023., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 01.02.2023., izvadak iz obrtnog registra i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud nalazi da djelo, a na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj.

5. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti su na sadržaj iste imale ili stavile kakve primjedbe, a ista je, uz suglasnost stranaka, pregledana i pročitana.

6. Naime, iz činjeničnog opisa u Optužnom prijedlogu, u bitnom proizlazi da Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga smatra da je okrivljenik neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023. kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti bi bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljeniku stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

7. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, iako Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljeniku stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, sud smatra potrebnim osvrnuti se na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

8. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisana su u članku 6. temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno stavku 2. članka 7., preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz stavka 1 članka 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

9. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga.

10. Okrivljenik u svojoj obrani ističe kako je neznatno povećao cijene za neke od proizvoda i da je to činio postupno, nakon 01.01.2023., a to zbog povećanja nabavne cijene robe od svojih dobavljača i povećanja cijene energenata. U odnosu na opravdanost povećanja maloprodajnih cijena proizvoda, sud nije provodio daljnje dokaze, obzirom da Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a ni ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača. Državni inspektorat pri tome ne konkretizira u optužnom prijedlogu, pod koji oblik nepoštene odnosno agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika, odnosno podizanje maloprodajnih cijena proizvoda nakon 31. prosinca 2022.

11. Sud je stoga, prilikom utvrđivanja odgovornosti okrivljenika, iako to nije bio dužan učiniti, s obzirom da je Državni inspektor trebao točno i precizno kvalificirati djelo, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane Zakonom o zaštiti potrošača u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31. prosinca 2022. koje se okrivljeniku stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka 149. stavak 1. točka 49., kažnjivog po članku 149. stavak 3. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

13. Sukladno članku 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema stavku 4., nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

14. Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U stavku 2. članka 35. Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.

15. Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stavka 2. članka 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka 2. članka 35. Zakona, niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.

16. Iz Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 13.03.2023., koji je sastavljen od strane više turističke inspektorice, na temelju njezinog osobnog i neposrednog zapažanja, koji kao takav, prema članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona, služi i koristi se kao dokaz, razvidno je i sud nalazi utvrđenim da se okrivljenik kao trgovac koji je u okviru svoje poslovne djelatnosti pružao ugostiteljske usluge nije koristio u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća, budući je konkretne usluge, odnosno proizvode označio točnom informacijom o cijeni proizvoda odnosno cjenikom usluga koji je u primjeni od 1. siječnja 2023., te je utvrđeno da su na cjeniku cijene dvojno iskazane na jasan, čitljiv i uočljiv način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljenik nije doveo prosječnog potrošača u zabunu i nije ga poticao na donošenje odluke o kupnji iste usluge. Naime, trgovci u smislu citiranog Zakona su dužni potrošaču dati jasnu i točnu obavijest, a opisanim predstavljanjem ugostiteljskih usluga i navođenjem točne cijene predstavljene na jasan način u euru i kuni nije po ocjeni suda kod potrošača-kupaca ugostiteljskih usluga stvoren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donesu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenika u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

17. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

18. Prema članku 39. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

19. Razmotrivši optužni prijedlog kao i obranu okrivljenika, te u dokaznom postupku provedene materijalne dokaze sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika – konkretno povećanje maloprodajnih cijena - na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu.

20. Iz materijalnih dokaza, odnosno iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da su potrošači imali mogućnost, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom usluga, uvidom u cjenik koji im je bio dostupan, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga koje pruža i ugostiteljski objekt okrivljenika, te okrivljenik nije ničim utjecao na izbor potrošača pri odabiru ugostiteljskog objekta. Nadalje, ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenika eventualno bili korišteni u odnosu s klijentima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse.

21. Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka 1. članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno sud utvrdio iz materijalne dokumentacije, sastavljene na temelju osobnog i neposrednog zapažanja, službene osobe - inspektora, informacije o cijeni usluge, bile su iskazane na cjeniku na jasan, način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR=7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik usluga okrivljenika istaknutim u poslovnim prostorijama okrivljenika. Iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je okrivljenik prema potrošačima – kupcima ugostiteljskih usluga koristio bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri korištenju, odnosno kupnju ugostiteljskih usluga okrivljenika.

22. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovom postupku.

23. Obzirom na sve navedeno sud je okrivljenika oslobodio optužbe temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako se okrivljeniku stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

24. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. PZ, temeljem članka 140. stavka 1. i 2. PZ, padaju na teret proračunskih sredstava suda

25. Radi svega navedenoga, odlučeno je, kao u izreci presude.

U Varaždinu, 12. veljače 2025.

Zapisničarka:

Sudac:

Štefanija Novoselec , v.r.

LI, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: Državni inspektorat, Varaždin, Ulica Stanka Vraza 4

2. Okrivljenik: II, [adresa]

3. Branitelj: Dalibor Gradinščak, odvjetnik iz Varaždina

4. Za spis, ovdje