Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zagrebu
Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb
75. P-75/2024-116
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: GOG, vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik iz Zagreba, Trnjanska cesta 11c/II, protiv tuženika: HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 30. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 12. veljače 2025. godine kao dana objave
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 2.112.458,96 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 415.844,18 EUR od 1. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 514.054,55 EUR od 1. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 398.168,43 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 398.168,43 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate
- na iznos od 398.168,43 EUR od 1. siječnja 2014. do isplate,
sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Pž-2784/2023-2 od 21. studenoga 2023. potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1898/2021-88 od 25. svibnja 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao od tuženika iznos od 357.808,08 EUR (2.695.905,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2009. do isplate a ukinuo je u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj potraživao od tuženika iznos od 2.112.458,96 EUR (15.916.322,00 kn) uvećano za zatezne kamate koje teku:- na iznos od 415.844,18 EUR / 3.133.178,00 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,- na iznos od 514.054,55 EUR / 3.873.144,00 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,- na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,- na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2013. do isplate - na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2014. do isplate, kao i u točki II. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Navodi se da su stranke 27. studenoga 2006. sklopile Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti (str. 7.-11. spisa) čiji je sastavni dio ponuda korisnika, Dokumentacija za nadmetanje te situacija mikrolokacije objekta s ucrtanom površinom i koordinatama (članak 3. stavak 3. tog Ugovora; str 7. spisa) u kojoj se između ostalog navodi da će tuženik na lokaciji odmorišta za potrebe restorana sa smještajnim objektom izvesti nove prilazne kolnike i parkirališta te izgraditi pješački nathodnik koji direktno povezuje objekt restorana na zapadnoj strani s odmorištem na istočnoj strani, do 2007. godine. Time se tuženik obvezao do nepoznatog datuma 2007. godine odnosno najkasnije do kraja 2007. izgraditi pješački nathodnik koji direktno povezuje objekt restorana na zapadnoj strani s odmorištem na istočnoj strani. Tuženik navedeni nathodnik nije izgradio tijekom 2007. godine, nego je nesporno tek 13. prosinca 2010. sklopio s izvođačem ugovor o izgradnji pješačkog nathodnika, a 21. ožujka 2011. izvođača uveo u posao, čime je tuženik dospio u zakašnjenje s ispunjenjem svoje ugovorne obveze. Sporno je da li tužitelj ima pravo na štetu budući da je tuženik tvrdio da se dokumentacija za građenje pješačkog nathodnika nije mogla ishoditi prije kolovoza 2008. godine i to krivnjom tužitelja koji je suprotno članku 12. Ugovora zatražio izmjenu kapaciteta objekta predviđenih na predmetnoj lokaciji zbog čega je upravni postupak za ishođenje potrebnih dozvola znatno produljen. U ranije vođenom postupku pred prvostupanjskim sudom (prije ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-562/17 od 6. listopada 2021.) prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka ocijenio da tuženik zbog tužiteljeva zahtjeva za izmjenom projekta sve do izdavanja potvrde glavnog projekta 8. kolovoza 2008., odnosno do izdavanje uvjerenja za uporabu 16. prosinca 2008. nije mogao pokrenuti postupak javne nabave pa stoga upravo krivnjom tužitelja pješački nathodnik nije ni mogao biti izgrađen prije kolovoza 2009. godine niti je dokazao visinu štete koju bi ostvario da je nathodnik pravovremeno, sukladno ugovoru bio izgrađen, s čime se složio i drugostupanjski sud. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revt-562/17 od 6. listopada 2021. ukinuo je obje presude nižih sudova, naveo da oba suda nisu dali jasne i razumljive te uvjerljive razloge zbog čega ocjenjuju da tuženik nije mogao pristupiti izvedbi preuzete ugovorne obveze izgradnje pješačkog nathodnika do kraja 2007. godine odnosno zašto je tuženik aktivnostima oko izgradnje tog objekta pristupio tek 13. prosinca 2010. sklapanjem s izvođačem radova Ugovora o izgradnji nathodnika te je tek 21. ožujka 2011. uveo izvođača u posao odnosno na koji su to način navodne izmjene u projektu tužiteljevog objekta bile odnosno mogle biti od utjecaja na započinjanje izgradnje pješačkog nathodnika, kao i to da se financijski vještak na temelju dokumentacije koja se odnosi na poslovanje ugostiteljskog objekta „Zir” prije i poslije otvaranja pješačkog nathodnika trebao izjasniti o visini izmakle koristi. Prvostupanjska odluka je potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade štete na ime izmakle dobiti za 2008. godinu u iznosu od 2.695.905,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2009. do isplate jer tuženik sve do 16. prosinca 2008. nije ni mogao pristupiti izgradnji pješačkog nathodnika, a čemu je pridonio upravo tužitelj svojim zahtjevom za izmjenom (povećanjem) kapaciteta restorana i smještajnog objekta od 30. studenoga 2006., što je utjecalo i na promjenu projektne dokumentacije prometnih površina uslijed čega se oduljilo i vrijeme dovršetka započetih upravnih postupaka, te je tuženik tek nakon ishođenja Uvjerenja za uporabu 16. prosinca 2008. mogao pristupiti postupku javne nabave radi izgradnje pješačkog nathodnika i, nakon okončanja tog postupka, s izvođačem radova sklopiti ugovor o građenju tog nathodnika. Stoga tuženik do kraja 2008. godine i veći dio slijedeće 2009. godine nije mogao izgraditi predmetni nathodnik, a čemu je razlog upravo postupanje tužitelja – njegov zahtjev za izmjenom kapaciteta restorana i smještajnog kapaciteta koji je uslijedio svega tri dana nakon sklapanja Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti. Nadalje, navodi se da je tužitelj inicirao određene izmjene u projektu izgradnje restorana i smještajnog objekta, a tek nakon što je izgrađen taj restoran i smještajni objekt za koji je dobivena Uporabna dozvola i nakon što je tužitelj dostavio kompletnu izmijenjenu dokumentaciju prometnih površina, tuženik je ostvario preduvjete za predaju zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole za ostatak zahvata a koji uključuje i izgradnju pješačkog nathodnika. Osim toga, kako bi se pristupilo izgradnji pješačkog nathodnika, a imajući u vidu da restoran i smještajni objekt čine funkcionalnu cjelinu s pristupnim prometnim površinama i parkiralištem, prije početka radova na izgradnji pješačkog nathodnika bilo je potrebno ishoditi Uporabnu dozvolu za ukidanje servisne ceste te izradu izmijenjenih prometnih površina i površinske odvodnje prometnica i parkirališta izgrađenih za potrebe objekta, a što također proizlazi i iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Prema tome, prije ishođenja Uvjerenja za uporabu 16. prosinca 2008. nije bilo moguće ni da tuženik pristupi provedbi postupka javne nabave radi izgradnje nathodnika. Što se tiče naknade štete u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2013., tuženik je nakon 16. prosinca 2008. mogao pristupiti postupku javne nabave na način da se odabere najpovoljniji ponuditelj koji bi izgradio predmetni nathodnik i s izvođačem sklopiti ugovor o građenju ali nije ispitano u tijeku postupka od strane suda koliki vremenski period predstavlja razuman rok za provedbu postupka javne nabave niti u kojem bi se razdoblju predmetni nathodnik mogao izgraditi, koji se gradio cca 2,5 godina. Također, sud nije ispitao i to je li eventualno tuženik svojim postupcima doprinio produljenju ugovorenog roka za izgradnju nathodnika, niti kada je točno tuženik mogao, neovisno od postupanja tužitelja, ispuniti svoju ugovornu obvezu izgradnje nathodnika, odnosno kada su točno prestali razlozi zbog kojih je tužitelj pridonio nastanku štete u smislu članka 347. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju uvjerenje za uporabu izdano je 16. prosinca 2008., tuženik je tek 13. prosinca 2010. sklopio s izvođačem Ugovor o izvođenju radova na izgradnji nathodnika odnosno on je tek 21. ožujka 2011. izvođača uveo u posao pa je za dio tog razdoblja od preko dvije godine isključivo odgovoran za kašnjenje u ispunjenju svoje ugovorne obveze. Stoga je dana uputa da u ponovnom postupku sud najprije ispita potrebno vrijeme u kojem je tuženik mogao provesti postupak javne nabave (neovisno od toga što je postupak javne nabave tuženik proveo tek tijekom druge polovine 2010. godine), zatim građevinskim vještačenjem utvrditi razdoblje u kojem se predmetni nathodnik mogao izgraditi te oba ta vremenska razdoblja, razdoblje provedbe postupka javne nabave i razdoblje izgradnje objekta, pribroji datumu 16. prosinca 2008. (do kojeg tuženik nesporno nije mogao pristupiti izgradnji nathodnika) te tako utvrdi točan datum kada je tužiteljev zahtjev za izmjenom kapaciteta restorana i smještajnog objekta prestao biti razlog tuženikova zakašnjenja u izgradnji nathodnika. Nakon što utvrdi taj datum, na okolnost utvrđivanja visine štete koju je tužitelju nastala uslijed tuženikova zakašnjenja od tog datuma pa do 2. rujna 2013. uputa je da ovaj sud provede dokaz financijskim vještačenjem.
2. U ponovnom postupku, ovaj Sud je tuženiku naložio da se u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja očituje u kojem je vremenu mogao provesti postupak javne nabave a sve sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke posl.br. Pž-2784/23-2 od 21. studenog 2023.
3. Podneskom od 13. rujna 2024. tuženik se očitovao na način da sukladno Zakonu o javnoj nabavi (NN 110/07, 125/08) koji je tada bio na snazi, javni naručitelj izrađuje i donosi plan nabave za proračunsku ili poslovnu godinu koji minimalno koji mora sadržavati podatke o predmetu nabave, procijenjenoj vrijednosti nabave, planiranim sredstvima i oznaci pozicije financijskog plana, odnosno proračuna na kojoj su sredstva planirana. Javni naručitelj smije započeti postupak javne nabave onda kada su planirana sredstva za nabavu i postupak javne nabave započinje donošenjem odluke o početku postupka javne nabave. U otvorenom postupku javne nabave rok koji javni naručitelj određuje za dostavu ponude iznosi najmanje 52 dana, koji se može produžiti i počinje teći od dana kada je odaslana objava. Danom isteka roka za dostavu ponuda, počinje teći rok za donošenje odluke o odabiru, ako u dokumentaciji za nadmetanje nije naveden rok za donošenje oduke o odabiru, onda rok iznosi 30 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda. Nakon donošenja odluke o odabiru, javni naručitelj ne smije potpisati ugovor prije isteka roka mirovanja koji iznosi 15 dana od dana dostave odluke o odabiru svakom ponuditelju (rok mirovanja ne primjenjuje se ako je u postupku javne nabave sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno i odabrana a što konkretno nije bio slučaj). Rok za izjavljivanje žalbe iznosi 10 dana od primitka odluke o odabiru, protekom roka mirovanja, ako nije izjavljena žalba, odnosno dostavom odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kojom se žalba odbacuje ili odbija, odluka o odabiru postaje izvršna te nastaje ugovorni odnos između javnog naručitelja i odabranog ponuditelja. Ukoliko nije zaprimljena niti jedna žalba, može se provesti postupak javne nabave okvirno u roku od 4 mjeseca. U ovom predmetu javne nabave radova za građenje nathodnika je bila izjavljena žalba, koja je odbijena 1.12.2010., iz kojeg razloga je od odluke o pokretanju postupka nabave (20.07.2010.) do sklapanja ugovora (13.12.2010.) proteklo 4 mjeseca i 23 dana. Nadalje, kako bi se izvođač radova iz ugovora o građenju mogao uvesti u posao, sukladno čl. 177. i 178. Zakona o prostornom uređenju i gradnji 2007., investitor mora ugovoriti stručni nadzor - nadzornog inženjera koji je obvezni sudionik u gradnji a što također podliježe postupku javne nabave. Obzirom da se vrijednost usluge nadzora određuje u postotku od vrijednosti radova građenja koji se nadziru, postupak nabave usluge stručnog i financijskog nadzora provodi se nakon sklapanja ugovora o građenju. Za taj postupak nabave primjenjuju se rokovi iz Zakona o javnoj nabavi propisani ovisno o vrijednosti nabave. U ovom predmetu, postupak javne nabave Stručnog i financijskog nadzora nad radovima izgradnje pješačkog nathodnika u sklopu PUO Zir, izgradnje javnog fiksnog WC-a u sklopu PUO Zir i vanjskog uređenja i usklađenja prometnih površina PUO Zir, započet je odlukom o početku postupka javne nabave tuženika od 31.12.2010. koja je objavljena 12.01.2011. Odluka o odabiru najpovoljnije ponude zajednice ponuditelja Investinženjering d.o.o. i GEO-ING d.o.o. donesena je 14.02.2011. pa je nakon perioda mirovanja ugovor potpisan 16.03.2011. Dakle, postupci javne nabave radova za izgradnju nathodnika te stručni i financijski nadzor tih radova, provedeni su u okviru zakonom predviđenih rokova. Obzirom da bez ugovorenog stručnog nadzora, nije dozvoljeno uvesti izvođača u posao osnovom ugovora o građenju, izvođač radova je uveden u posao 21.03.2011. dok je tužitelj tužbu podigao u veljači 2011. godine, prije nego su radovi uopće mogli krenuti. Što se tiče spornog pitanja vremenskog pokretanja postupka javne nabave u konkretnom slučaju sredinom 2010. godine, tuženik navodi da kao javni naručitelj smije započeti postupak javne nabave onda kada su planirana sredstva za nabavu i ne smije pokrenuti postupak javne nabave bez usvojenog plana nabave za proračunsku tj. poslovnu godinu, a koji mora biti usklađen s financijskim planom (proračunom) kojim su planirana sredstva za konkretne radove/usluge tj. mora imati financijsko pokriće. Plan nabave se javno objavljuje i financijski plan tuženika mora biti predložen na temelju Programa građenja i održavanja javnih cesta kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, a sve na temelju Strategije razvitka javnih cesta koju donosi Hrvatski sabor, a u konačnici Hrvatski sabor donosi odluku o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta d.o.o. Dakle, Financijski plan tuženika usvaja Hrvatski sabor i na temelju toga akta tuženik mora izraditi i objaviti usklađeni plan nabave na temelju kojega smije provoditi postupke javne nabave radova i usluga. U tom smislu, notorna je činjenica da je 2009., kada su otklonjene smetnje koje je direktno stvorio tužitelj, nastupile objektivne okolnosti svjetske gospodarske recesije posljedica kojih je slom građevinarstva koji se u Republici Hrvatskoj dogodio i u kojim uvjetima se odvijalo i poslovanje tuženika koje je u potpunosti podložno odnosno uvjetovano Programom građenja i održavanja javnih cesta Vlade Republike Hrvatske. Nesporno je da je Vlada RH taj Program za razdoblje od 2009. do 2012. godine izmijenila u svrhu prilagođavanja recesiji i nemogućnosti pribavljanja kapitala. Tada su okolnosti u graditeljstvu bile bitno promijenjene u odnosu na 2006. godinu pa su i datumi pokretanja postupka nabave za radove i stručni nadzor gradnje bili prilagođeni tim uvjetima. Iz Programa građenja i održavanja javnih cesta za naredno razdoblje od 2013. do 2016. godine razvidna je statistika realizacije planova prethodnog programskog razdoblja 2009.–2012. u kojem je razina investicijskog ulaganja Hrvatskih autocesta d.o.o. u izvanredno održavanje i rekonstrukciju već izgrađenih dionica bila na razini 54,19% u odnosu na prethodno programsko razdoblje 2005. -2008. i investicije tuženika bile su pretežno obustavljene odnosno tuženik u razdoblju od 2009. do 2012. godine nije poslovao do tada uobičajenom dinamikom građenja. Tuženik nije smio u razdoblju od početka 2009. do sredine 2010. pokretati postupak ugovaranja radova građenja suprotan važećem financijskom planu. Tuženik je 8. travnja 2010. godine donio odluku o Rebalansu Plana građenja i održavanja za 2010. godinu, koji je za tu godinu rađen 2009. godine uz odobrenje nadležnog ministarstva u okviru Vlade Republike Hrvatske, o čemu je obavijestio tužitelja (zapisnik u spisu), na osnovu čega je mogao pristupiti osiguravanju sredstava putem kredita Europske banke za obnovu i razvoj i Europske investicijske banke za što je jamstvo dala Vlada RH. Tužitelj je taj koji je 3 dana nakon sklapanja ugovora u postupku javnog natječaja tražio izmjene predmeta ugovora, tuženik ga je upozorio da će izmjene prihvatiti pod uvjetom da preuzme odgovornost za prekoračenje ugovorenih rokova i obzirom da se u tom smjeru postupalo i pribavila projektna dokumentacija i dozvole, izvodi se zaključak da je konkludentno izmjenjen ugovor o bitnim sastojcima ugovora, a uvjet za tu izmjenu je preuzimanje odgovornosti za prekoračenje rokova za gradnju građevine koju je izgradio tuženik. Poziva se na članak 369.st.4. ZOO koji propisuje da se u slučaju mogućnosti raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, ugovor neće raskinuti ako druga strana pristane na izmjene odgovarajućih odredbi ugovora. Protivi se shvaćanja Visokog trgovačkog suda RH da za ovaj spor nisu odlučne promijenjene okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora koje se ogledaju u financijskom deficitu za investicije tuženika uslijed gospodarske recesije, za što postoje akti državne vlasti prema kojima je tuženik bio dužan uskladiti svoje poslovanje. U tom smislu, sukladno članku 343. Zakona o obveznim odnosima tuženik ne može biti odgovoran za štetu tužitelju, o čemu postoji i analogna sudska praksa Vrhovnog suda RH; Revt-59/04 od 30.11.2004. i Rev- 985/03 od 9.3.2006. Protivi se i shvaćanju Visokog trgovačkog suda RH da Sporazum stranaka od 15.01.2009. (sklopljen u periodu kada su prestale tužiteljeve smetnje za izvršenje obveze tuženika) nema nikakvog utjecaja na ovaj spor jer se tužitelj tim Sporazumom nije odrekao novčanih potraživanja po osnovi troškova za kolnike i parkirališta prema tuženiku, što smatra da je pogrešno jer se tužitelj 29.08.2007. na sastanku s tuženikom odrekao zahtjeva da obvezu gradnje kolnika i parkirališta neposredno izvrši tuženik i sam je preuzeo izvršiti, a Sporazumom je regulirana refundacija troškova jer tuženik kao pravna osoba za novčane transakcije mora imati podlogu u dokumentu. Predmet Sporazuma nije niti bio odricanje od zahtjeva za naknadu štete već utvrđenje nastalog činjeničnog stanja uvjetovanog zahvatom tužitelja uslijed čega su izmijenjeni način i uvjeti ispunjenja ostatka obveza iz Ugovora koji su bili cjelina i to prvenstveno rokovi jer je naznačeno da tuženik obvezu gradnje kolnika i parkirališta nije mogao izvršiti u roku pa je delegirana tužitelju, a tužitelj se već prije kad je i dogovorena izmjena obujma ugostiteljskog objekta odrekao tj. prihvatio odgovornost za sva prekoračenja rokova tuženika jer je to bio uvjet za izmjene. Također smatra da je nelogično da bi tužitelj u periodu u kojem se navodno moglo pristupiti gradnji nathodnika, s tuženikom sklapao Sporazum ako je tada uvjeren da je tuženik u bitnom skrivljenom zakašnjenju s izvršenjem svoje obveze pa potpisuje da se odriče daljnjih potraživanja. Upravo je Sporazum od 15.01.2009. odlučan jer je iz njega i kronologije razvidno da su se stranke konstantno prilagođavale okolnostima, da je tužitelj bio svjestan svog utjecaja na kompletnu realizaciju ugovora te da je preuzeo odgovornost za sve rizike, a osobito u pogledu prekoračenja rokova, što je bio izričit uvjet tuženika. Što se tiče postupka građenja, navodi da je građenje zajedno s tehničkim pregledom (do puštanja u uporabu) trajalo 2 godine i 2 mjeseca jer su to pravila struke zahtijevala, da su radovi trajali od kraja ožujka 2011. do početka lipnja 2013., kada je tuženik postavio zahtjev upravnom tijelu za izdavanje uporabne dozvole, a taj postupak je trajao još 3 mjeseca do rujna 2013., na što tuženik nije imao utjecaja. Ugovoreni kratki rok je posljedica nastojanja tuženika da sve obveza izvrši što prije, a obzirom da su na natječaju pristigle 2 ponude i izvođači koji su dali ponude su očito vjerovali da je to izvedivo, no tijekom građenja otkrivale su se okolnosti koje su dovele do bitnog povećanja količina radova i materijala. Primjerice, stup nathodnika postavljao se u centralnom pojasu autoceste te je bio u koliziji s odvodnjom unutar istog pojasa, projektno rješenje nosivosti kojega se revidiralo i pojačavalo za vrijeme radova. Specifičnost ove građevine ogleda se u tome da su se radovi morali odvijati za vrijeme prometa trasom autoceste koja je cijelo vrijeme morala biti otvorena za promet sa regulacijom koja sprječava zastoje u prometu i uz prilagođavanje vremenskim uvjetima u Lici. Upravo zbog činjenice da su se radovi odvijali na cesti koja je u prometu, strogo se primjenjuju mjere zabrane radova za vrijeme turističke sezone od lipnja do sredine rujna te za vrijeme blagdana i zimskog održavanja ceste svake godine, a sve u svrhu zaštite vozača i putnika. Dakle, građenje je trajalo koliko je kompleksnost zahvata to zahtijevala, a što se utvrdilo u pojedinim fazama građenja pa je tako tuženik 6 puta odobravao vremenske produžetke ugovorenog roka, što nije neuobičajeno. Slijedom navedenog, smatra da je postupke nabave proveo kada je objektivno mogao jer je plan nabave morao biti donesen na temelju financijskog plana kojeg usvaja Hrvatski sabor i provedeni su u zakonom predviđenim rokovima.
4. Tužitelj u podnesku od 11. siječnja 2025. navodi da je ugovoreni rok dovršetka radova 120 dana, da ne postoje nepredvidive ili promijenjene okolnosti koje bi utjecale na sam postupak javne nabave (koji je trajao konkretno 4 mjeseca i 23 dana) i na građenje, kao i da takve okolnosti nisu niti zabrana radova za vrijeme turističke sezone, vremenske neprilike niti gospodarska kriza pa predlaže da sud provede dopunsko vještačenje radi utvrđenja razdoblja u kojem se nathodnik mogao izraditi a zatim i financijsko vještačenje radi utvrđenja visine štete radi čega predlaže da tuženik dostavi podatak o broju vozila koja su se kretala autocestom A1 u razdoblju od 2008. do 2024. Sporazumom od 15. siječnja 2009. tužitelj se nije odrekao potraživanja s osnove naknade štete zbog kašnjenja u izgradnji nathodnika već samo potraživanja po osnovi izgradnje prilaznih kolnika i parkirališta koje je snosio tužitelj i koje mu je tuženik podmirio 21. siječnja 2009.
5. Na ročištu za glavnu raspravu dana 30. siječnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos od 2.112.458,96 EUR uvećano za zatezne kamate, kao i predloženih dokaza vještačenjima a tuženik kod odgovora na tužbu. Tuženik je osporio navode tužitelja vezano uz trajanje postupka javne nabave, da su se vodila dva postupka, jedan postupak javne nabave za odabir izvođača a drugi za odabir nadzora, te da se nisu mogla voditi paralelno.
6. Predmet ponovnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete od 2.112.458,96 EUR (15.916.322,00 kn) uvećano za zatezne kamate koje teku:- na iznos od 415.844,18 EUR / 3.133.178,00 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,- na iznos od 514.054,55 EUR / 3.873.144,00 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,- na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,- na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2013. do isplate - na iznos od 398.168,43 EUR / 3.000.000,00 kn od 1. siječnja 2014. do isplate, na ime izmakle koristi u obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu " [obrt]", u razdoblju siječanj 2009. – prosinac 2013., koju potražuje od tuženika vezano za zakašnjenje tuženika u izgradnji pješačkog nathodnika na autocesti Zagreb-Split-Dubrovnik, lokalnog odmorišta Zir, izvan rokova predviđenih Ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti od 27. studenoga 2006.
7. U ponovnom postupku sukladno uputi Višeg suda potrebno je utvrditi vrijeme u kojem je tuženik mogao provesti postupak javne nabave te zatim građevinskim vještačenjem utvrditi razdoblje u kojem se predmetni nathodnik mogao izgraditi te oba ta vremenska razdoblja, razdoblje provedbe postupka javne nabave i razdoblje izgradnje objekta, pribrojiti datumu 16. prosinca 2008. (do kojeg tuženik nesporno nije mogao pristupiti izgradnji nathodnika) te tako utvrditi točan datum kada je tužiteljev zahtjev za izmjenom kapaciteta restorana i smještajnog objekta prestao biti razlog tuženikova zakašnjenja u izgradnji nathodnika.
8. Ovako postavljen zadatak prema ocjeni ovog suda a obzirom da je sud prethodno ispitao odlučne okolnosti vezane uz trajanje postupka javne nabave i građenja i zakonske propise koji se na te postupke odnose, nije moguće egzaktno utvrditi na način i po formuli koja je postavljena pred ovaj sud.
9. Naime, tuženik je kao javni naručitelj bio u obvezi provesti postupak javne nabave, kako postupak u odnosu na izvođača radova, tako i u odnosu na nadzor u gradnji.
10. Tada važeći Zakon o javnoj nabavi (NN br. 110/07 i 125/08) propisivao je d
a javni
naručitelj smije započeti postupak javne nabave onda kada su planirana sredstva za nabavu, a postupak javne nabave započinje donošenjem odluke o početku postupka javne nabave (čl. 13.), da odluka o početku postupka javne nabave obvezno sadrži podatke o: javnom naručitelju, predmetu nabave, procijenjenoj vrijednosti nabave, izvoru – načinu planiranih sredstava, zakonskoj osnovi za provođenje postupka javne nabave, za izuzeće od primjene ovoga Zakona ili za sklapanje ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B i podatke propisane u članku 25. stavku 2. i u članku 96. stavku 3. ovoga Zakona, odabranom postupku javne nabave, ovlaštenim predstavnicima javnog naručitelja u postupku javne nabave, odgovornoj osobi javnog naručitelja (čl. 13.). Dakle, preduvjet za početak postupka je da je tuženik prvo izradio i donio plan nabave za proračunsku (poslovnu) godinu. U otvorenom postupku javne nabave rok koji javni naručitelj određuje za dostavu ponude iznosi najmanje 52 dana i počinje teći od dana kada je odaslana objava (čl. 41.) Rok za donošenje odluke o odabiru započinje teći danom isteka roka za dostavu ponude te mora biti primjeren a ako u dokumentaciji za nadmetanje nije naveden rok za donošenje odluke o odabiru, onda rok iznosi 30 dana od dana isteka roka za dostavu ponude (čl. 88.). Javni naručitelj donosi odluku o odabiru nakon pregleda i ocjene ponuda (
Čl. 85.) te javni naručitelj ne smije potpisati ugovor prije isteka roka mirovanja koji iznosi 15 dana od dana dostave odluke o odabiru svakom ponuditelju, rok za izjavljivanje žalbe iznosi 10 dana od primitka odluke o odabiru (čl. 88.), protekom roka mirovanja, ako nije izjavljena žalba, odnosno dostavom odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kojom se žalba odbacuje ili odbija, odluka o odabiru postaje izvršna te nastaje ugovorni odnos između javnog naručitelja i odabranog ponuditelja (čl. 89.) Postupak javne nabave završava danom izvršnosti odluke o odabiru ili odluke o poništenju (čl. 90.)
11. Dakle, proizlazi da se postupak javne nabave može provesti otprilike u roku od 4 mjeseca i to u slučaju da nije zaprimljena žalba na odluku o odabiru, što produžuje sam postupak.
12. Konkretno, temeljem Odluke tuženika o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja od 20. studenog 2006. i javnog nadmetanja za ustupanje korištenja cestovnog zemljišta za izgradnju pratećih uslužnih objekata i obavljanje pratećih djelatnosti na lokacijama odmorišta autoceste A1 Zagreb – Split – Dubrovnik i to Lokacija PUO Zir – zapad (smjer Zagreb – Split) restoran sa smještajnim objektom, dionica Lički Osik – Sveti Rok, stranke su sklopile 27. studenog 2006. Ugovor br. 45212-180- 275/06. Tužitelj se obvezao vlastitim sredstvima izgraditi prateći uslužni objekt restorana sa smještajnim objektom; izraditi stručnu podlogu za ishođenje lokacijske dozvole koja mora poštivati idejno rješenje koje je za objekte izradio tuženik te istu dostaviti na odobrenje tuženiku prije ishođenja lokacijske dozvole u roku 30 dana po potpisu Ugovora; ishoditi lokacijsku dozvolu; izraditi glavni projekt i dostaviti ga na odobrenje tuženiku prije podnošenja zahtjeva za ishođenjem građevinske dozvole, a u roku 60 dana po izdavanju lokacijske dozvole; ishoditi građevinsku dozvolu prije početka građenja; ishoditi uporabnu dozvolu; po završetku izgradnje dostaviti projekt izvedenog stanja objekta i instalacija; započeti sa radom objekta najkasnije do 1. srpnja 2007., dok se tuženik obvezao najkasnije do 30. lipnja 2007. godine na lokaciji odmorišta izvesti nove prilazne kolnike i parkirališta. Temeljem dokumentacije za javno nadmetanje tuženik se obvezao za potrebe restorana sa smještajnim objektom izvesti nove prilazne kolnike i parkirališta te izgraditi pješački nathodnik do …… 2007. godine odnosno to bi bilo najkasnije do kraja 2007. godine.
13. Tuženikovim Idejnim arhitektonskim projektom izrađenom od strane tvrtke Area projektiranje d.o.o. od rujna 2006., predviđen je program izgradnje i uređenja pratećih uslužnih objekata i to zgrade restorana kapaciteta 80 – 120 mjesta sa pripadajućom kuhinjom, sanitarijama i manjom prodavaonicom – suvenirnicom na zapadnoj strani PUO Zir u smjeru Splita, te manjeg smještajnog objekta uz restoran kapaciteta od 12 sobnih jedinica sa mogućnosti proširenja za daljnjih 4 do 6 sobnih jedinica i izgradnjom kata.
14. Dana 30. studenog 2006. godine tužitelj je tuženiku dostavio prijedlog izmjene kapaciteta (spis str. 134) i to: zgrada restorana kapaciteta 250–300 mjesta sa pripadajućim prostorom samoposluživanja, te proporcionalno povećanom kuhinjom i sanitarijama te prostorom caffe bara i vanjske terase sa nadstrešnicom te dvoetažni smještajni objekt povećanih tlocrtnih gabarita kapaciteta 60–70 kreveta u dvokrevetnim sobama. Dakle, već u ovoj fazi upravo radi tužiteljevog prijedloga izmjene lokacijske dozvole od 31. siječnja 2007. dolazi do komplikacije s postupkom ishođenja dozvola a što je tuženik podneskom od 02. veljače 2007. (spis str. 135) izvijestio tužitelja o očitovanju nadležnog Ureda državne uprave zaduženog za davanje dozvole budući da je postupak ishođenja lokacijske dozvole bio u tom trenutku pri kraju i kroz tjedan dana očekivala se lokacijska dozvola. Naime, navedeni Ured državne uprave upozorio je na složenost postupanja po prijedlogu tužitelja i na probleme prije svega nejasnoće na koji način se rješava dopuna zahtjeva za lokacijsku dozvolu (opunomoćeni projektant ili investitor), različite osobe izrađivači osnovnog rješenje i njegove dopune, nejasne granice zahvata po dopuni, produženje postupka ishođenja lokacijske dozvole za osnovno planirane zahvate, ishođenje građevinske i načelne dozvole. Stoga tuženik tim dopisom obavještava tužitelja da će dopunu zahtjeva za lokacijsku dozvolu (izmjena osnovnog rješenja) prihvatiti samo u slučaju da tužitelj preuzme odgovornost za provedbu upravnog postupka ishođenja lokacijske dozvole, kao i odgovornost za prekoračenje rokova definiranih Ugovorom. Očigledno je da su se stranke sporazumjele jer je 12. veljače 2007. tuženik izdao tužitelju suglasnost na izmijenjeno Idejno rješenje i 14. veljače 2007. tuženik je ishodio Lokacijsku dozvolu za zahvat u prostoru koji obuhvaća izgradnju restorana, smještajnog objekta, fiksnog javnog wc, pješačkog nadhodnika te uređenje odmorišta na PUO Zir u svemu prema Idejnom projektu iz Dokumentacije za nadmetanje (spis str. 351). Dana 15. veljače 2007. sačinjen je Zapisnik o uvođenju UO Macola na cestovno zemljište kojim se tužitelj suglasio snositi troškove projektiranja izmijenjenih prometnih površina; 27. veljače 2007. tužitelj je ishodio Lokacijsku dozvolu za izgradnju restorana sa smještajnim objektom na PUO ZIR prema „svom“ Idejnom rješenju/projektu iz siječnja 2007. godine (spis str. 362); 4. travnja 2007. godine tužitelj je ishodio Građevinsku dozvolu za restoran i smještajni objekt na osnovu Glavnog projekta iz ožujka 2007.; 10. travnja 2007. tuženik je podnio zahtjev za ishođenje Građevinske dozvole za uređenje odmorišta, fiksni javni wc, pješački nadhodnik i usklađenje prometnih površina (bez restorana i smještajnog objekta) na osnovu Glavnih projekata iz veljače/ožujka 2007.; Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Zaključkom od 25. travnja 2007. poziva tuženika dopuniti zahtjev te dostaviti glavni projekt za cijeli zahvat predviđen Lokacijskom dozvolom od 14. veljače 2007. godine a koji uključuje i izgradnju restorana i smještajnog objekta; 21. lipnja 2007. tuženik potvrđuje kako mu je tužitelj dana 6. lipnja 2007. dostavio Glavni projekt – građevinski projekt, prometni projekt i projekt cestovne odvodnje za izmijenjene prometne površine i parkiralište uz restoran te traži nedostajuću dokumentaciju i to Glavni projekt rasvjete i krajobraznog uređenja koja se odnosi na izmijenjene prometne površine i parkiralište, a koju je zatražio i prijašnjim dopisima od 9. svibnja 2007., 4. lipnja 2007. te 11. lipnja 2007. godine (spis str. 140). Dakle, tužitelj je tuženiku tek 6. lipnja 2007. dostavio Glavni projekt vezano uz izmijenjene površine a tek 21. lipnja 2007. dostavio je tuženiku Glavni projekt rasvjete i krajobraznog uređenja koja se odnosi na izmijenjene prometne površine i parkiralište.
15. Stranke potom sklapaju Dodatak I. Ugovora dana 20. srpnja 2007. kojim prolongiraju datum početka rada objekta tužitelja najkasnije do 1. listopada 2007. (spis str. 12).
16. Dana 24. kolovoza 2007. održan je sastanak radi dogovora oko opsega radova koji su nastali kao posljedica povećanja kapaciteta restorana i smještajnog objekta, kako je tužitelj za restoran sa smještajnim objektom ishodio građevnu dozvolu no dozvolom nisu obuhvaćene izmijenjene prometne površine uz restoran i da je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju za kompletan zahvat na prometnim površinama (građevni projekt, projekt cestovne odvodnje i cestovne rasvjete, prometni projekt i projekt krajobraznog uređenja) na osnovu koje će tužitelj zatražiti dopunu Građevinske dozvole za restoran. Dakle, budući da dobivenom građevinskom dozvolom nisu bile obuhvaćene izmjene, trebalo je izraditi projektnu dokumentaciju obzirom na izmjene a kako bi se mogla zatražiti dopuna građevinske dozvole. 29. kolovoza 2007. održan je sastanak na kojemu je dogovoreno kako će tužitelj uz obvezu projektiranja izmijenjenih prometnih površina (odnosno troškova izrade projekata) i troškove upravnog postupka ujedno i izgraditi te izmijenjene prometne površine za što će mu tuženik isplatiti troškove izgradnje prema razlikovnom troškovniku od prometnih površina predviđenih Dokumentacijom za nadmetanje; dana 3. rujna 2007. tuženik dopisom traži od tužitelja dostavu troškovnika za izvođenje proširenih/izmijenjenih pristupnih cesta i parkirališta uz napomenu da se ne započinje sa izvođenjem radova prije nego se izrade potrebni projekti, ishodi potrebna građevinska dozvola i dok tuženik ne imenuje osobu koja će nadzirati radove; Rješenjem Ministarstva od 25. rujna 2007. odbijen je zahtjev tuženika za izdavanjem Građevinske dozvole obzirom da nije dostavljen Glavni projekt za cijeli zahvat predviđen Lokacijskom dozvolom od 14. veljače 2007. a koji uključuje i izgradnju restorana i smještajnog objekta (spis str. 378); 22. studenog 2007. tužitelj je ishodio Potvrdu glavnog projekta – izmjene i dopune u tijeku izgradnje poslovno – uslužne građevine – restoran sa smještajnim objektom (spis str. 529); 10. prosinca 2007. tužitelj je ishodio Uporabnu dozvolu za poslovno-uslužnu građevinu – restoran sa smještajnim objektom za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, pružanja usluga smještaja i trgovine (spis str. 136); tužitelj dopisom od 27. prosinca 2007. dostavlja tuženiku prijedlog Sporazuma i okončani obračun izvršenih građevinskih radova izgradnje izmijenjenih prometnih površina i parkirališta.
17. Međutim, tu ne staju zahtjevi tužitelja koji je dopisom od 7. travnja 2008. zatražio od tuženika da se pri izradi projektne dokumentacije za prometne i parkirališne površine na odmorištu ZIR-zapad povećaju parkirališni prostori za potrebe autobusnih prijevoznika i osobnih vozila i približe restoranskom dijelu ili da se parkirališni prostori izgrade na novom južnom dijelu između restorana i trafostanice (spis str. 392).
18. Dana 8. kolovoza 2008. tuženik je ishodio Potvrdu glavnog projekta izgradnje PUO ZIR – uređenje odmorišta, fiksni javni wc, pješački nathodnik i usklađivanje prometnih površina prema Glavnom projektu – izmjene i dopune iz 2008. te uz priloženu Građevinsku odnosno Uporabnu dozvolu tužitelja za restoran (spis str. 141).
19. Dana 06. studenog 2008. tuženik priznaje tužitelju troškove izgradnje izmijenjenih prometnih površina i parkirališta uz restoran uz obvezu da tužitelj ishodi Uporabnu dozvolu za izmijenjene prometne površine izvedene po Potvrdi glavnog projekta od 8. kolovoza 2008. (spis str. 546).; 16. prosinca 2008. potpisan je Sporazum o isplati sredstava u kojem se ponovno navodi kako je tužitelj u obvezi ishoditi Uporabnu dozvolu za izmijenjene prometne površine temeljem ishođene Potvrde glavnog projekta od 8. kolovoza 2008. dio građevine 1 – ukidanje servisne ceste zapad i dio građevine 3 – opskrbna prometnica za restoran i smještajni objekt – prometnica sa parkiralištem kao i da izvršenjem isplate prestaju sve obveze tuženika temeljem članka 13. Ugovora; 16. prosinca 2008. tužitelj je u ime tuženika ishodio Uvjerenje za uporabu infrastrukturne građevine – prometne površine i površinska odvodnja (prometnice i parkirališta) za potrebu izgrađenog restorana sa smještajnim objektom odnosno prateći poslovno uslužni objekti PUO Zir (spis str. 138) a koja je izgrađena sukladno Građevinskoj dozvoli od 4. travnja 2007. i Potvrdi glavnog projekta – izmjene i dopune tokom gradnje od 22. studenog 2007. i čini sa izgrađenom poslovnom građevinom tužitelja jedinstvenu tehnološku cjelinu.
20. Stranke Sporazumom od 16. siječnja 2009. (spis str. 393) potvrđuju da je povećanjem kapaciteta restorana i smještajnog objekta na lokaciji PUO Zir došlo do potrebe izmjene projektne dokumentacije zbog povećanja parkirnog prostora ispred objekta, kao i izmjene cjelokupnog koncepta pristupnih prometnica zbog čega tuženik nije bio u mogućnosti izvršiti obvezu izvođenja novih prilaznih kolnika i parkirališta do 30. lipnja 2007., da će tužitelj snositi troškove izrade nove projektne dokumentacije za izmijenjene pristupne prometnice i parkiralište kao i iste izvesti (izgraditi), da će tuženik snositi troškove izvođenja sukladno razlikovnom troškovniku, da je tužitelj prije isplate u obvezi obaviti tehnički pregled i ishoditi Uporabnu dozvolu za predmetne izmijenjene prometne površine te da izvršenjem isplate troškova izvođenja prestaju sve obveze tuženika temeljem članka 13. Ugovora prema tužitelju; 21. siječnja 2009. tužitelj je tuženiku izdao račun za uređenje prometnih površina po Sporazumu (spis str. 396) koji je i podmiren od strane tuženika (spis str. 395).
21. Dakle, radi izmjene kapaciteta restorana i smještajnog objekta u odnosu na idejno rješenje te zatim povećanja parkirnog prostora, sve inicirano zahtjevima tužitelja došlo je izrade nove projektne dokumentacije i do produljenja postupaka ishođenja dozvola a što su obje stranke prihvatile te su prvo sklopile Dodatak I. Ugovoru od 20. srpnja 2007. a zatim i Sporazum od 16. siječnja 2009.
22. Što se tiče postupka trajanja ishođenja dozvola valja kao prvo reći da su postojala dva različita idejna rješenja stranaka (list 571 i 572 spisa), Idejno rješenje tuženika iz srpnja 2006. predviđalo je prvu fazu izgradnje: ukidanje servisne ceste ispred restorana, izgradnju pješačkog nathodnika, izgradnju opskrbne ceste za restoran i smještajni objekt i izgradnju opskrbnog parkirališta sa 21 parkirnim mjestom uz restoran i smještajni objekt; drugu fazu izgradnje: zgrada restorana kapaciteta 80–120 mjesta, prizemni objekt zatvorene površine 543 m2 te vanjski sadržaji tlocrtno 226 m2, manji smještajni objekt uz restoran kapaciteta od 12 sobnih jedinica, prizemni objekt zatvorene površine 405 m2, uređenje okoliša restorana – igralište, nadzemni spremnik za ukapljeni naftni plin zapremine 10 m3, za slučaj potrebe povećanja ugostiteljskih kapaciteta proširenje zapadnog platoa otkupom zemljišta za izvedbu dodatnog parkirališta i proširenje ugostiteljskih sadržaja. Sukladno tom Idejnom rješenju ishođena je Lokacijska dozvola 14. veljače 2007. godine. S druge strane, Idejno rješenje tužitelja iz siječnja 2007. predviđa izmijenjene kapacitete restorana kapaciteta 250–300 mjesta, prizemni objekt zatvorene površine 1045 m2 sa terasom od 270 m2 i dvoetažni smještajni objekt povećanih tlocrtnih gabarita od 758 m2 (po svakoj etaži), čime su izmijenjene opskrbne ceste i povećano je opskrbno parkiralište (sa predviđenih 21 PM na 61 PM), no predmetni Idejni projekt tužitelja u opseg zahvata ne uključuje radove na izvedbi izmijenjenih prometnih površina (opskrbne ceste do restorana i opskrbnog parkirališta). Projekt tužitelja se odnosio isključivo na restoran i smještajni objekt povećanih gabarita i temeljem tog Idejnog projekta tužitelj je ishodio Lokacijsku dozvolu za restoran i smještajni objekt dana 27. veljače 2007.
23. Stoga su se očigledno, gotovo istovremeno, ishodile dvije Lokacijske dozvole na temelju dva Idejna projekta u kojima se preklapaju različita rješenja kako restorana i smještajnog objekta, tako i prometnih površina (opskrbne ceste i opskrbnog parkirališta) a što je zakompliciralo daljnji postupak ishođenja dozvola.
24. Tužitelj je u ožujku 2007. izradio Glavne projekte za restoran i smještajni objekt u skladu sa opsegom zahvata predviđenim „svojom“ lokacijskom dozvolom odnosno bez uključenih prometnih površina oko objekata (bez pristupne ceste prema objektu i bez opskrbnog parkirališta), iako izmijenjene prometne površine (prvo rušenje servisne ceste pa izvedba novih pristupnih prometnica i većeg opskrbnog parkirališta) sa restoranom i smještajnim objektom čini funkcionalnu cjelinu. Ujedno, tužitelj je Zapisnikom od 15. veljače 2007. prihvatio obvezu izrade kompletne projektne dokumentacije ne samo za objekt restorana i smještajni objekt, već i za pripadajuće izmijenjene prometne površine (i njima pripadajuću odvodnju) kao i vođenje upravnog postupka vezano uz ishođenje lokacijske, građevne i uporabne dozvole. Stoga tužitelj nije postupio u skladu sa preuzetim obvezama već je 04. travnja 2007. ishodio Građevinsku dozvolu a 10. prosinca 2007. Lokacijsku dozvolu samo za restoran i smještajni objekt i temeljem kojih je započeo i dovršio gradnju radi korištenja restorana i smještajnog objekta. Kako tužitelj nije ishodio Građevinsku dozvolu za pristupne prometne površine prema objektima, to je tuženik 10. travnja 2007. podnio zahtjev za ishođenje Građevinske dozvole za dio zahvata predviđen Lokacijskom dozvolom od 14. veljače 2007., a koji ne uključuje izvedbu restorana sa smještajnim objektom a uključuje ukidanje servisne ceste ispred restorana sa izgradnjom pristupnih kolnika i parkinga sa parkirnim mjestima za potrebe restorana i smještajnog objekta, izgradnju pješačkog nathodnika i izgradnju novog parkirališta sa 68 parkirnih mjesta. Međutim, rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 25. rujna 2007. tuženik je odbijen sa zahtjevom za izdavanje Građevinske dozvole iz razloga nepotpune dokumentacije odnosno zbog toga što dokumentacija (Glavni projekti) nije izrađena za cijeli zahvat predviđen Lokacijskom dozvolom. Navedeno iz razloga jer tuženik nije bio u mogućnosti dopuniti zahtjev za ishođenjem građevinske dozvole svom potrebnom dokumentacijom obzirom da je tužitelj vodio zaseban postupak za restoran i smještajni objekt i jer do 21. lipnja 2007. tužitelj nije dostavio tuženiku potrebnu izmijenjenu dokumentaciju vezano uz Glavni projekt cestovne rasvjete i krajobraznog uređenja koja se odnosi na izmijenjene prometne površine i parkiralište.
25. Dalje, što je odlučno je da tek po dovršetku izgradnje restorana i smještajnog objekta, ishođenju Uporabne dozvole za navedene objekte, kao i nakon što je tužitelj dostavio/izradio kompletnu izmijenjenu dokumentacije prometnih površina, tuženik je ostvario preduvjete za predaju zahtjeva za ishođenje Građevinske dozvole za ostatak zahvata, a koji uključuje izgradnju pješačkog nathodnika. Građevinska dozvola ishođena je 08. kolovoza 2008. za preostali dio zahvata predviđen Lokacijskom dozvolom od 14. veljače 2007. Kako je već u prethodnom postupku provedenim građevinskim vještačenjem pojašnjeno da se pješački nathodnik sastoji od prilaznog stubišta i samog nathodnika, da je prilaznom stubištu pristup moguć putem kolnika u sklopu opskrbnog parkirališta, da bi se pristupilo izgradnji pješačkog nathodnika, a imajući u vidu da restoran i smještajni objekt čine funkcionalnu cjelinu sa pristupnim prometnim površinama i opskrbnim parkiralištem, prije početka radova na izgradnji pješačkog nathodnika bilo potrebno dovršiti radove i ishoditi Uporabnu dozvolu za ukidanje servisne ceste te izradu izmijenjenih prometnih površina i površinske odvodnje prometnica i parkirališta izgrađenih za potrebe objekata, koja je Uporabna dozvola ishođena dana 16. prosinca 2008. Stoga je vještakinja dala mišljenje da tuženik nije bio u mogućnosti započeti daljnje radnje kojima bi pristupio izgradnji pješačkog nathodnika sve do okončanja svih upravnih postupaka na parceli odnosno da nije mogao započeti postupak javne nabave za radove izgradnje nathodnika i stručni nadzor nad izvođenjem prije 16. prosinca 2008.
26. Što se pak tiče postupka javne nabave za radove izgradnje nathodnika od 16. prosinca 2008. kao trenutka kada su se ostvarili preduvjeti za provođenje tog postupka, kako je već naprijed navedeno sukladno Zakonu tuženik kao javni naručitelj izrađuje i donosi plan nabave za proračunsku ili poslovnu godinu i javni naručitelj smije započeti postupak javne nabave tek onda kada su planirana sredstva za nabavu. Ne smije pokrenuti postupak javne nabave bez usvojenog plana nabave za proračunsku tj. poslovnu godinu, koji mora biti usklađen s financijskim planom (proračunom) kojim su planirana sredstva za konkretne radove/usluge tj. mora imati financijsko pokriće. Plan nabave se javno objavljuje i financijski plan tuženika mora biti predložen na temelju Programa građenja i održavanja javnih cesta kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, a sve na temelju Strategije razvitka javnih cesta koju donosi Hrvatski sabor. U konačnici Hrvatski sabor donosi odluku o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih autocesta d.o.o. Dakle, Financijski plan tuženika usvaja Hrvatski sabor i na temelju toga akta tuženik mora izraditi i objaviti usklađeni plan nabave na temelju kojega smije provoditi postupke javne nabave radova i usluga.
27. Stoga tuženik koji podliježe Zakonu o javnoj nabavi, nije niti mogao u prosincu 2008. započeti postupak javne nabave za radove izgradnje nathodnika već je bilo potrebno izraditi plan nabave i provesti naprijed navedenu proceduru. Tuženik u 2009. nije niti mogao pokretati postupak javne nabave vezan uz građenje nathodnika budući da ti radovi nisu bili predviđeni financijskim planom niti planom nabave za 2009. već tek po donošenju financijskog plana i plana nabave koji bi uključivao planirana sredstva za radove izgradnje nathodnika.
28. Plan nabave tuženik je mogao obzirom na okolnosti slučaja izraditi u 2009. za 2010. a po usvajanju financijskog plana. Stoga je tuženik, kako to i navodi u ponovnom postupku, dana 8. travnja 2010. donio odluku o Rebalansu Plana građenja i održavanja za 2010. godinu, koji je za tu godinu rađen 2009. godine uz odobrenje nadležnog ministarstva u okviru Vlade Republike Hrvatske, o čemu je obavijestio tužitelja a na osnovu čega je mogao pristupiti osiguravanju sredstava putem kredita Europske banke za obnovu i razvoj i Europske investicijske banke za što je jamstvo dala Vlada RH.
29. Tek u 2010. kada je došlo do rebalansa plana tuženik je mogao započeti postupak javne nabave u odnosu na izgradnju nathodnika. Tako je 20. srpnja 2010. tuženik donio Odluku o početku postupka javne nabave za radove na izgradnji pješačkog nathodnika (spis str. 525); kao i Odluku o odabiru najpovoljnije ponude za izgradnju pješačkog nathodnika (spis str. 526), 13. prosinca 2010. sklopio je Ugovor o izgradnji pješačkog nathodnika, javnog fiksnog wc-a, vanjskog uređenja i usklađenja prometnih površina PUO ZIR sa izvođačem KRO-GRAD d.o.o. (spis str. 99) sa rokom izvođenja od 120 dana,
16. ožujka 2011. sklopio je Ugovor o stručnom i financijskom nadzoru nad radovima izgradnje pješačkom nathodnika sa poslovnom udrugom koju čine Investinženjering d.o.o. i Geo-ing d.o.o. (spis str 527); 21. ožujka 2011. tuženik je izvođača KRO-GRAD d.o.o. uveo u posao (spis str. 104); 02. travnja 2012. tuženik je ishodio Potvrdu glavnog projekta – izmjene i dopune u tijeku izgradnje, izmjene elemenata konstrukcije (spis str. 387) i u konačnici 02. rujna 2013. dovršena je izvedba pješačkog nathodnika i isti je pušten u promet (spis str. 184).
30. Što se tiče trajanja samog postupka javne nabave u odnosu na izgradnju nathodnika, 20. srpnja 2010. donesena je Odluka o početku postupka javne nabave za izgradnju pješačkog nathodnika (list 525 spisa) na koju je izjavljena žalba, koja je odbačena 25. studenog 2010. od strane Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave a koja je odluka zaprimljena po tuženiku 1. prosinca 2010. (list 523 spisa). Protiv navedene odluke dopuštena je žalba u roku od 30 dana od primitka iste ali je tuženik unatoč tom roku pristupio donošenju odluke o ponuditelju i donio Odluku o odabiru najpovoljnije ponude za izgradnju pješačkog nathodnika (spis str. 526), a zatim 13. prosinca 2010. sklopio Ugovor o izgradnji pješačkog nathodnika, javnog fiksnog wc-a, vanjskog uređenja i usklađenja prometnih površina PUO ZIR sa izvođačem KRO-GRAD d.o.o. (spis str. 99) sa rokom izvođenja od 120 dana.
31. Dakle, od donošenja Odluke o početku postupka nabave za izgradnju pješačkog nathodnika od 20. srpnja 2010. (list 525 spisa) do sklapanja Ugovora 13. prosinca 2010., proteklo više od 4 mjeseca, s time da tuženik nije pričekao kako bi vidio da li je izjavljena žalba protiv odluke o počeku postupka javne nabave. Potom, tuženik je bio dužan ugovoriti i stručni nadzor a što opet podliježe postupku javne nabave, te prije toga tuženik nije niti mogao izvođača radova uvesti u posao.
32. Sud je prihvatio kao logične i uvjerljive navode tuženika da se vrijednost usluge nadzora određuje u postotku od vrijednosti radova građenja koji se nadziru, te da se postupak nabave usluge stručnog i financijskog nadzora provodi nakon sklapanja ugovora o građenju a upravo zavisno o vrijednosti nabave primjenjuju se rokovi iz Zakona o javnoj nabavi.
33. U ovom predmetu, postupak javne nabave stručnog i financijskog nadzora nad radovima izgradnje pješačkog nathodnika u sklopu PUO Zir, izgradnje javnog fiksnog WC-a u sklopu PUO Zir i vanjskog uređenja i usklađenja prometnih površina PUO Zir, započet je Odlukom o početku postupka javne nabave tuženika od 31. prosinca 2010. koja je objavljena 12. siječnja 2011. (list 921 spisa), Odluka o odabiru najpovoljnije ponude zajednice ponuditelja Investinženjering d.o.o. i GEO-ING d.o.o. donesena je 14. veljače 2011. Dana 16. ožujka 2011. tuženik je sklopio Ugovor o stručnom i financijskom nadzoru nad radovima izgradnje pješačkom nathodnika sa poslovnom udrugom koju čine Investinženjering d.o.o. i Geo-ing d.o.o. (spis str 527. i 912. ); 21. ožujka 2011. tuženik je izvođača KRO-GRAD d.o.o. uveo u posao a nije mogao prije nego je ugovoren stručni nadzor (spis str. 104); 02. travnja 2012. tuženik je ishodio Potvrdu glavnog projekta – izmjene i dopune u tijeku izgradnje, izmjene elemenata konstrukcije (spis str. 387) i u konačnici 02. rujna 2013. dovršena je izvedba pješačkog nathodnika i isti je pušten u promet (spis str. 184).
34. Što se tiče samog tijeka građenja nathodnika građenje je zajedno s tehničkim pregledom (do puštanja u uporabu) trajalo 2 godine i 2 mjeseca odnosno od kraja ožujka 2011. do početka lipnja 2013., kada je tuženik postavio zahtjev upravnom tijelu za izdavanje uporabne dozvole, a taj postupak je trajao još 3 mjeseca do rujna 2013., na što tuženik nije imao utjecaja. Međutim, tijekom građenja otkrivale su se okolnosti koje su dovele do bitnog povećanja količina radova i materijala, što je razvidno i iz Zapisnika sa gradilišta od 15. travnja 2011. (list 944-948 spisa) i Izvještaja o razvoju projekta od 11. lipnja 2011. (list 954-980 spisa). U trenutku sastavljanja Izvještaja nije izrađena i u cijelosti Izvedbena projektna dokumentacija koju je bio dužan dostaviti tuženiku izvođač radova, izvedeno stanje odstupalo je od projektiranog stanja (središnji stup, oborinska kanalizacija, parkiralište i plato, pješačka staza), nisu dostavljeni- terminski plan, ovjeren radionički nacrt čelične konstrukcije, kompletirani izvedbeni projekti, revidirani dinamički plan, što je utjecalo na obim i trajanje radova. Tako tuženik u ponovnom postupku navodi da se stup nathodnika postavljao u centralnom pojasu autoceste te je bio u koliziji s odvodnjom unutar istog pojasa, projektno rješenje nosivosti kojega se revidiralo i pojačavalo za vrijeme radova, a što je vidljivo i iz Zapisnika od 12. prosinca 2012. o obavljenom inspekcijskom pregledu (list 937 spisa). Osim toga, radovi su se morali odvijati za vrijeme prometa trasom autoceste koja je cijelo vrijeme morala biti otvorena za promet sa regulacijom koja sprječava zastoje u prometu i uz prilagođavanje vremenskim uvjetima u Lici. Upravo zbog činjenice da su se radovi odvijali na cesti koja je u prometu, strogo se primjenjuju mjere zabrane radova za vrijeme turističke sezone od lipnja do sredine rujna te za vrijeme blagdana i zimskog održavanja ceste svake godine, a sve u svrhu zaštite vozača i putnika te su i donesena rješenja o zabrani radova na autocesti. Nadalje, tuženik je 6 puta odobravao vremenske produžetke ugovorenog roka i to zadnje do 31. prosinca 2012., a što je razvidno iz činjenice da su sklopljeni sa izvođačem Kro-grad d.o.o. Dodaci Ugovoru za radove na izgradnji nathodnika, javnog wc-a i vanjskog uređenja i usklađenja prometnih površina od 19. rujna 2011., 23. veljače 2012.,17. svibnja 2012., 27. kolovoza 2012., 5. prosinca 2012. (list 981-984 spisa), radi dopune projektne dokumentacije i vremenskih neprilika, kao i iz Zapisnika o primopredaji i činjenice da je Uporabna dozvola izdana 2013. Sve su to okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati i koje nisu neuobičajne u građenju.
35. Dakle, postupci javne nabave radova za izgradnju nathodnika te stručni i financijski nadzor tih radova, provedeni su prema ocjeni suda u okviru zakonom predviđenih rokova. Upravo radi naprijed opisanih radnji tužitelja usmjerenih na izmjene kapaciteta restorana i smještajnog objekta i na povećanje parkirnog prostora, zakompliciran je i prolongiran tijek ishođenja dozvola, a posljedično i početak postupaka javne nabave i samog izvođenja radova pješačkog nathodnika. Da bi se pristupilo izgradnji pješačkog nathodnika, a imajući u vidu da restoran i smještajni objekt čine funkcionalnu cjelinu sa pristupnim prometnim površinama i opskrbnim parkiralištem, prije početka radova na izgradnji pješačkog nathodnika bilo potrebno dovršiti radove i ishoditi Uporabnu dozvolu za ukidanje servisne ceste te izradu izmijenjenih prometnih površina i površinske odvodnje prometnica i parkirališta izgrađenih za potrebe objekata, koja je Uporabna dozvola ishođena dana 16. prosinca 2008. Stoga tuženik nije bio u mogućnosti započeti daljnje radnje kojima bi pristupio izgradnji pješačkog nathodnika sve do okončanja svih upravnih postupaka na parceli odnosno da nije mogao započeti postupak javne nabave za radove izgradnje nathodnika i stručni nadzor nad izvođenjem prije 16. prosinca 2008. Radi tuženikove dužnosti provođenja postupaka javne nabave nije bilo moguće radove izvoditi u kontinuitetu budući da je bio dužan poštivati proceduru uz prethodno izrađen financijski plan i plan nabave u tekućoj godini za slijedeću godinu, koji usvaja Hrvatski sabor. Osim toga, radilo se o složenom projektu čije je izmjene inicirao tužitelj što je zahtijevalo izrade projekata i njihove izmjene, provođenje upravnih postupaka vezanih uz ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola i njihovih izmjena, dakle posljedično prolongaciju samog početka tijeka građenja. Kompleksnost same građevine-nathodnika i njene gradnje, lokacija (povezujući restoran na jednoj i odmorište na drugoj strani ide preko trase autoceste), nedostajuća dokumentacija i odstupanja izvedenog stanja od projektiranog utjecala su na tijek i duljinu izvođenja radova na izgradnji nathodnika koji su trajali preko dvije godine, kao i na samu količinu i vrijednost radova koja se povećala u tijeku gradnje a na što sve tuženik nije imao utjecaja a niti mu je to bilo u interesu.
36. Stoga ovaj sud nalazi da nema krivnje tuženika vezano uz duljinu trajanja postupka javne nabave koji su provedeni u zakonskim rokovima odnosno tuženik je proveo postupak javne nabave u 2010. kada je jedino i mogao. Po provođenju postupaka javne nabave prvo u odnosu na izvođača a zatim u odnosu na nadzor sklopljeni su s istima i ugovori, uveden je izvođač u posao 21. ožujka 2011. a 02. travnja 2012. ishođena Potvrda glavnog projekta – izmjene i dopune u tijeku izgradnje, izmjene elemenata konstrukcije i u konačnici 02. rujna 2013. dovršena je izvedba pješačkog nathodnika i isti je pušten u promet. Stoga nema niti krivnje tuženika vezano uz duljinu trajanja gradnje nathodnika. Pored ovakve ocijene nije bilo osnove provoditi daljnje građevinsko vještačenje utvrđenjem u kojem se razdoblju mogao izgraditi nathodnik pribrajanjem razdoblja provedbe postupka javne nabave i razdoblja izgradnje nathodnika, kao niti financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine štete.
37. Stoga tužitelj neosnovano potražuje izmaklu koristi u iznosu od 2.112.458,96 EUR (15.916.322,00 kn) uvećano za zatezne kamate, radi nemogućnosti obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu " [obrt]", u razdoblju 2009. do 2013., kako je odlučeno u točki I. izreke.
38. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu a tuženik je potraživao troškove na ime plaćenih sudskih pristojbi na ime odgovora na žalbu u iznosu od 331,81 EUR i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 165,90 EUR, odnosno ukupno 497,71 EUR, to je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 12. veljače 2025. godine
Sudac:
Sanda Jeromela
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju po odvj.
2. Tuženiku
3. Kal. 60 dana-pisarnica
