Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-1011/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak- Bedić, odvjetnici iz Čakovca, Kralja Tomislava 1, protiv tuženice NM [adresa], [osobni identifikacijski broj] (ranije NM [adresa]), zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-397/2023-14 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja DD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-397/2023-14 od 30. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj: 146-365/20006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.11.2006., potvrđen – solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, I.G.Kovačića 6, dana 23.11.2006., pod brojem OU-1823/06, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao ni za založne dužnike.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tužitelj je dužan tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 812,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, pa do isplate, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud usvoji žalbu te presudom preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te da ujedno naloži tuženiku platež troška postupka uključujući i trošak ove žalbe.

3. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja, uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, broj: 146- 365/20006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21.11.2006., te da kao takav ne proizvodi pravni učinak.

7. Među strankama nije prijeporno da su tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženica u svojstvu kreditora dana 21.11.2006. zaključili Ugovor o kreditu, broj: 146-365/20006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine te da su parnične stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

8. Međutim, i nadalje je prijeporno da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan.

9. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer da su u suprotnosti s prisilnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 - dalje ZZP/03), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje jer je Ugovor o kreditu zaključen 8. siječnja 2007. Pritom tužitelj ističe da su te odredbe ništetne jer su sastavljene u „tipskom“ obliku i oko njihova sadržaja tužitelj da nije mogao prigovarati već se kao slabija ekonomska strana morao tome ''povinuti'' pa da su time sporne ugovorne odredbe ništetne, kao i iz razloga što se ne navode kriteriji na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa čime da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj jer mu prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije objašnjeno koji su to uvjeti koji dovode do promjene visine kamatne stope radi čega tužitelj kao potrošač bez tih parametara nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Isto da se odnosi i na valutnu klauzulu pa da je time tuženica kao ugovorna strana postupala protivno odredbama Direktive 93/13/EEZ.

9.1. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj smatra kako je Ugovor o kreditu od 8. siječnja 2007. ništetan u cijelosti.

10. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisano koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

10.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

11.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

12. S obzirom na činjenične navode tužitelja prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužitelj smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

12.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

12.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženic u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

13. Pritom valja ukazati tužitelju da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

14. Stoga je neutemeljen navod žalitelja kako je u kolektivnom sporu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ništetne, odnosno da bi bile ništetne u cijelosti jer to ne proizlazi iz navedenih pravomoćnih presuda već se tijekom kolektivnog spora ocjenjivalo da li su tužene banke, a među kojima je i tuženica u ovom konkretnom slučaju, postupale na način da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koji su sadržavali ugovorne odredbe koje su zbog povrede kolektivnih prava potrošača u određenom dijelu ništetne.

15. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona, a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Međutim, postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

17. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

18. Daljnje je prijeporno pitanje da li može Ugovor o kreditu u konkretnom slučaju opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, a stav je ovog drugostupanjskog suda da takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet Ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da u smislu odredbe čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

19. Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda tužitelj neosnovano traži ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi radi čega su neutemeljeni žalbeni navodi tužitelja da su i ostale ugovorne odredbe o nadležnosti, izlaznoj naknadi, primjeni Općih uvjeta tuženice i dr. također ništetne.

20. Sve i da su eventualno sporedne ugovorne odredbe i ništetne iste nemaju za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer nisu bitni sastojci tog pravnog posla pa kako taj Ugovor može opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO i u slučaju djelomične ništetnosti bitnih sastojaka iz čl. 1021. istog Zakona, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je glavni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Odluka o trošku postupka pravilno se temelji na odredbi čl.154. st.1. ZPP.

23. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zadru 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica