REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] M 5
Poslovni broj: Us I-728/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja MR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Samardžić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, P. R. Vitezovića 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijske uprave primorsko-goranske, Rijeka, Žrtava fašizma 3, kojeg zastupa službena osoba ĆR radi odjave prebivališta, 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I-220-01/23-08/20, URBROJ: 511-09-19-24-8 od 20. veljače 2024., te radi nadoknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-220-01/23-08/20, URBROJ: 511-09- 19-24-8 od 20. veljače 2024. tužitelju je, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (na inicijativu ČR, putem opunomoćenika FR), odjavljeno prebivalište s adrese [adresa].
2. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Punomoć koji je ČR izdala FR nije valjana. U odnosu na spornu adresu tužitelj ima zaključen ugovor o najmu, koji nikada nije zakonito otkazan. U osporavanom rješenju nije navedeno na temelju iskaza kojeg susjeda je tuženik utvrdio da tužitelj ne živi na toj adresi. Tužitelj jedini ima ključ dotičnog stana, pa je nejasno kako je tuženik utvrdio da stan nije pogodan za stanovanje kada u taj stan nije ni pristupio. Pored ugovora o najmu stana, tužitelj i pok. AR zaključili su 1997. i predugovor za kupnju stana, po kojem ugovoru je tužitelj uplatio predujam u iznosu od 10.000,00 DM. Tužitelj je u međuvremenu prebivalište prijavio na drugoj adresi jer zbog sporne odjave prebivališta drukčije nije mogao registrirati vozilo. Tužitelj predlaže poništiti osporavanu odluku tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 700,00 eura.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Odlučne činjenice u upravnom su postupku utvrđene su, između ostalog, na temelju terenskih provjera i izjave sâmog tužitelja od 3. ožujka 2023. godine. Fakticitet trajnog nastanjenja ne može se dokazivati ugovorom o najmu, niti predugovorom o kupnji nekretnine. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. siječnja 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi (čl. 2. st. 1. Zakona o prebivalištu, Narodne novine“, broj 144/12, 158/13 i 114/22).
7. Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.
8. Za primjenu netom citiranih odredbi odlučno je utvrditi da konkretna osoba ne živi na adresi prijavljenog prebivališta, u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu, pri čemu nije nužno utvrditi gdje doista živi.
9. U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o prebivalištu (općedostupnome putem službene mrežne stranice Hrvatskog sabora), u okviru parlamentarne procedure njegova donošenja, navedeno je, između ostalog:
„Važeći Zakon o prebivalištu i boravištu građana ne predviđa mogućnost odjave prebivališta osobe bez njezina osobnog zahtjeva, pa se tako često događa da osobe koje nemaju nikakve veze s prijavljenim prebivalištem (ne stanuju na prijavljenoj adresi) i dalje imaju isprave u kojima je ispisana adresa na kojoj ne stanuju i ostvaruju prava koja proizlaze s osnove prebivališta.
Navedeno dovodi do određenih problema pri sastavljanju popisa birača, izdavanja javnih isprava s netočnim podacima, nemogućnosti pronalaska osoba od strane sudova i drugih državnih tijela i slično. Evidencija prebivališta i boravišta građana mora odgovarati stvarnom stanju nastanjenja građana, s obzirom da se na prebivalištu temelji niz prava propisanih posebnim propisima, kao što su, primjerice, porezni propisi, propisi o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, propisi o socijalnoj skrbi, propisi koji reguliraju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i drugi.
Građani koji u zakonom utvrđenom roku ne prijave promjene vezane uz svoje prebivalište ili boravište čine prekršaj koji je teško sankcionirati jer se osobe nalaze na nepoznatim adresama, najčešće u inozemstvu, a pri tome se i nadalje vode u evidenciji prebivališta.
Zbog naprijed navedenih manjkavosti u važećem Zakonu o prebivalištu i boravištu građana predlaže se donošenje novog Zakona o prebivalištu kojim će se nastojati ukloniti poteškoće koje su nastale u primjeni važećeg Zakona, a evidenciju prebivališta i boravišta građana u što većoj mjeri uskladiti sa stvarnim stanjem. (…) Definicije pojmova prebivališta i boravišta u predloženom Zakonu ne iziskuju ispitivanje subjektivne namjere osobe o njenom trajnom nastanjenju ili pak privremenom boravljenju u nekom mjestu, nego je dovoljno utvrditi objektivne činjenice koje ukazuju na trajnu povezanost osobe s nekim mjestom ili činjenice koje ukazuju da osoba boravi u nekom mjestu privremeno. (…)
Predloženim Zakonom se uređuju postupci odjave prebivališta po službenoj dužnosti osoba za koje se ispostavi da na prijavljenoj adresi nisu nikad živjele, kao i osoba koje su živjele na adresi prijavljenog prebivališta, ali su odselile u neko drugo mjesto u Republici Hrvatskoj ili su iselile iz Republike Hrvatske, a nisu prijavile promjenu prebivališta odnosno odjavile prebivalište u [adresa]. Postupci odjave prebivališta pokretat će se po službenoj dužnosti na temelju podataka koje utvrdi sama policijska uprava ili postaja, ili podataka koje joj dostave tijela javne vlasti ili zainteresirane pravne ili fizičke osobe. Iznimno, postupci odjave neće se provoditi za osobe koje su u skladu s odredbama ovoga Zakona prijavile svoj privremeni odlazak iz Republike Hrvatske zbog privremenog rada, školovanja ili drugih razloga, kao ni za osobe koje su obuhvaćene programom obnove ili stambenog zbrinjavanja, ako im nekretnina još nije obnovljena, vraćena ili nisu na drugi način stambeno zbrinute u Republici Hrvatskoj. (…)
Važećim Zakonom o prebivalištu i boravištu građana prebivalište je definirano kao mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi. Kako je subjektivni element ove definicije odnosno namjeru življenja teško provjeriti, u predloženoj odredbi pojam prebivalište definiran je kao mjesto u kojem se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. (…)“
10. Citirani dio obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona ukazuje na jasnu namjeru predlagatelja, a nastavno na to i zakonodavca, da naglase objektivni element prebivanja, te da prijavljeno prebivalište odražava stvarno stanje nastanjenja, između ostalog, radi učinkovite provedbe propisa na raznim pravnim područjima. Osnovano, stoga, tuženik ističe da stvarnopravni odnosi sami po sebi ne razumijevaju fakticitet nastanjenja u konkretnoj nekretnini. Uzgredno, funkcija prijave prebivališta nije ni poboljšavanje izgleda stranke za uspjeh u drugim pravnim postupcima vezanima uz odnosnu nekretninu.
11. Osporavano rješenje tuženika bazira se na dokaznom sredstvu propisanom odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, tj. na terenskoj provjeri. Prema službenoj zabilješci o terenskoj provjeri od 20. studenoga 2023., na spomenutoj je adresu zatečena kuća u raspadajućem stanju bez ikoga unutar nje. Susjed navodi da u kući ne stanuje nitko, niti za to postoje uvjeti, jer kuća nije spojena na električnu energiju ni na dovod pitke vode. Dodaje da tužitelj rijetko dolazi do te kuće.
12. Tomu u prilog ide i izjava tužitelja uzeta 3. ožujka 2023. na zapisnik kod tuženika. Premda u toj izjavi tužitelj navodi da povremeno živi na navedenoj adresi, a da povremeno boravi kod supruge u zajedničkoj kući na adresi [adresa], tužitelj istodobno navodi i sljedeće: „Da ja uistinu živim na prijavljenoj adresi ne mogu potvrditi jer susjedi ne žele. Vodu i struju sam iskopčao i nitko ne plaća jer ne koristim. Komunalne usluge isto ne plaća nitko.“ Zapisnik je tužitelj potpisao bez primjedbi, te zapisnik ima svojstvo javne isprave (članak 76. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP, vezano uz članak 60. stavak. 2. toga Zakona).
13. Pri izjavi samog tužitelja da su u rečenoj nekretnini isključeni električna energija i dovod vode, očito je da je posrijedi objekt neuvjetan za nastanjenje u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu. Kada se tom utvrđenju kao podupirući dokaz pridodaju rezultati terenske provjere, nije bilo potrebno daljnje dokazivanje u ovome sporu.
14. Predmetni upravni postupak nije pokrenut na zahtjev ČR kao stranke, već po službenoj dužnosti, povodom njezine obavijesti (članak 12. stavak 1. Zakona o prebivalištu, podredno članak 42. stavak 2. ZUP-a). Zbog toga za rješavanje ove upravne stvari nije odlučno ima li osoba koja je tuženiku dostavila obavijest ČR njezinu valjanu stranačku punomoć.
15. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da je tuženik imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za odjavu spornog prebivališta tužitelja po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu, vezano uz članak 2. stavak 1. toga Zakona.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona. tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 12. veljače 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Milanu Samardžiću, Rijeka, P. R. Vitezovića 2
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Rijeka, Žrtava fašizma 3
