Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Povrv-7/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u parničnom postupku tužiteljice ĐL, vlasnice obrta [obrt], obrt za knjigovodstveno-računovodstvene usluge, Varaždin, Krešimira Filića 36, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ksenija Borček-Ptiček, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika VE-GRADNJA j.d.o.o., Trnovec, Varaždinska ulica 91, OIB:70060711173, kojeg zastupa punomoćnik Boris Ravić, odvjetnik iz Novog Marofa, u sporu male vrijednosti radi isplate, 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-538/2024 od 09. srpnja 2024., u kojem je tuženiku VE-GRADNJA j.d.o.o., Trnovec, Varaždinska ulica 91, OIB:70060711173, naloženo da tužiteljici ĐL, vlasnici obrta [obrt], obrt za knjigovodstveno-računovodstvene usluge, Varaždin, Krešimira Filića 36, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana plati
iznos od 66,39 eura sa zateznim kamatama koje teku od 05. studenoga 2022. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 04. prosinca 2022. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 09. siječnja 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. veljače 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 07. ožujka 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 07. travnja 2023. do isplate,
iznos od 431,35 eura sa zateznim kamatama koje teku od 02. svibnja 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 09. svibnja 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. lipnja 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. srpnja 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. kolovoza 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. studenoga 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2023. do isplate,
iznos od 165,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 09. siječnja 2024. do isplate i
iznos od 215,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2024. do isplate,
s time da zatezne kamate teku po stopi po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 12,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 12,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. i po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za osam postotnih poena,
kao i iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 09. srpnja 2024. pa do isplate po stopi od 7,25% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2024. i po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.
II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika VE-GRADNJA j.d.o.o., Trnovec, Varaždinska ulica 91, OIB:70060711173, u iznosu od 3.036,02 eura istaknuta radi prebijanja.
III. Odbacuje se kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 6.968,93 eura.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 09. srpnja 2024. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-538/2024. Po prigovoru tuženika kao ovršenika sud je rješenjem broj Povrv-7/2025-2 od 09. siječnja 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Tužiteljica je kao vjerodostojne isprave na temelju kojih je predložila donošenje rješenja o ovrsi naznačila slijedeće isprave:
- račun broj 1039/1/1 od 28. listopada 2022. na iznos od 1.250,00 kn / 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 10/2022),
- račun broj 1154/1/1 od 28. studenoga 2022. na iznos od 1.250,00 kn / 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 11/2022),
- račun broj 1264/1/1 od 29. prosinca 2022. na iznos od 1.250,00 kn / 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 12/2022),
- račun broj 113/1/1 od 31. siječnja 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 01/2023),
- račun broj 232/1/1 od 27. veljače 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 02/2023),
- račun broj 373/1/1 od 30. ožujka 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 03/2023),
- račun broj 411/1/1 od 24. travnja 2023. na iznos od 431,35 eura (usluga izrade završnog računa za 2022. s pripadajućom dokumentacijom, usluga izrade dokumentacije za banku),
- račun broj 527/1/1 od 28. travnja 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 04/2023),
- račun broj 644/1/1 od 31. svibnja 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 05/2023),
- račun broj 763/1/1 od 30. lipnja 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 06/2023),
- račun broj 883/1/1 od 28. srpnja 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 07/2023),
- račun broj 1003/1/1 od 31. kolovoza 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 08/2023),
- račun broj 1124/1/1 od 29. rujna 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 09/2023),
- račun broj 1250/1/1 od 31. listopada 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 10/2023),
- račun broj 1381/1/1 od 30. studenoga 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 11/2023),
- račun broj 1509/1/1 od 29. prosinca 2023. na iznos od 165,90 eura (usluga knjigovodstva prema Ugovoru za 12/2023),
- račun broj 590/1/1 od 30. travnja 2024. na iznos od 215,68 eura (usluga izrade završnog računa za 2023.),
- izvod iz poslovnih knjiga – lista otvorenih stavaka od 27. svibnja 2024.,
a iz kojih isprava je vidljivo da glavnična tražbina tužiteljice iznosi ukupno 3.036,02 eura. Ističe se da su navedene isprave podobne za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).
3. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi ističe da osporava visinu i osnovu zahtjeva tužiteljice. Tuženik ističe da je tužiteljica vršila knjigovodstvene usluge ne samo za tuženika već i za druge povezane osobe, a koje usluge su bile zbirno fakturirane u računima te nije moguće raspoznati koji se dio fakture odnosi na tuženika, a koji na druge poslovne subjekte. Također, tuženik ističe da ima protupotraživanje prema tužiteljici s osnova naknade štete zbog materijalnih nedostataka pruženih usluga i to u iznosu od 10.004,95 eura (75.382,26 kn). Iznos naknade štete odnosi se na obvezu tuženika za isplatu poreza na dohodak od otuđenja nekretnine (upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) u smislu čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dohodak te tuženik iznosi stav da se navedena porezna obveza uz primjenu dužne pažnje tadašnje uprave tuženika i knjigovodstvenog servisa mogla potpuno izbjeći pa stoga tuženik smatra da se radi o solidarnoj odgovornosti tužiteljice i tadašnje uprave tuženika za štetu te stoga tuženik ističe prigovor radi prebijanja u navedenom iznosu. Također, tuženik ističe da ima nepodmireno potraživanje prema bivšem članu uprave ZL u iznosu od 6.000,00 kn odnosno 796,34 eura s osnova sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-281/2021 te je tuženik spreman s tužiteljicom sklopiti nagodbu na način da se radi naplate njegovih tražbina iz ovog postupka na tužiteljicu prenese preostali dio nenamirene tražbine prema ZL u smislu čl. 88. Zakona o obveznim odnosima. U dokaznom postupku tuženik predlaže pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis, saslušati svjedokinju ZL te i saslušati stranke. Završno tuženik u svom prigovoru predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage. U daljnjem tijeku postupka tuženik se više nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoravan.
4. Budući da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti ovaj sud je rješenjem broj Povrv-7/2025-2 od 09. siječnja 2025. (te i tuženika ponovno u dopisu poslovnog broja Povrv-7/2025-5 od 21. siječnja 2025.) stranke upozorio na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i dužnost predlaganje dokaza te i predlaganja održavanja usmene rasprave, a to sve u skladu sa čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). U istom rješenju sud je u smislu čl. 461.a st. 8. ZPP-a stranke upozorio na postupovna pravila u ovom postupku male vrijednosti koji je pisani postupak.
5. U povodu prednjeg poziva i upozorenja tužiteljica se očitovala u podnesku od 16. siječnja 2025. te u istome ističe da tuženikov prigovor osporava u cijelosti te i pojašnjava da se vjerodostojne isprave – računi odnose na knjigovodstvene usluge koje je tužiteljica temeljem sklopljenog ugovora vršila za tuženika, a koju činjenicu tuženik ne osporava. Tužiteljica ističe da je netočno da bi izdavala zbirne račune u kojima bi bile obuhvaćene naknade za knjigovodstvene usluge koje je osim za tuženika vršila i za druga trgovačka društva povezana sa tuženikom. Ističe da se računi odnose na razdoblje od listopada 2022. do travnja 2024. te da izdanim računima tuženik nikada nije prigovarao niti iste osporio, a uz to tužiteljica ima saznanja da je tuženik račune knjigovodstveno knjižio te i da su mu priznati kao trošak prilikom obračuna poreza na dobit. Također, tužiteljica osporava postojanje bilo kakve štete koja bi bila osnova za protupotraživanje tuženika prema njoj. Pojašnjava da je tuženik voljom tadašnje uprave društva nekretninu koja se spominje u prigovoru prodao 2019. i po osnovu iste kupac je platio PDV od 25%. Da li je tuženik na kraju obračunske godine platio kakav porez na dobit to ovisi o cjelokupnom poslovanju subjekta tijekom godine, a ne samo o prihodu ostvarenom od kupoprodaje nekretnine te je i nejasno na kakvu povredu dužne pažnje misli tuženik. Zbog sve ga tužiteljica ne priznaje ikakvo prebijanje tražbina te i ne prihvaća ponuđeno ustupanje tražbine umjesto ispunjenja, a koju tražbinu tuženik ima prema ZL. U konačnici tužiteljica predlaže da sud održi na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Tužiteljica ne predlaže održavanje usmene rasprave.
6. Podnesak tužiteljice od 16. siječnja 2025. dostavljen je punomoćniku tuženika 23. siječnja 2025. zajedno sa dopisom poslovnog broja Povrv-7/2025-5 od 21. siječnja 2025. te se tuženik nije u roku od 15 dana od primitka podneska tužiteljice očitovao u skladu sa čl. 461.a st. 7. ZPP-a.
7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Isto tako utvrđeno je da je tuženikov prigovor radi prebijanja djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten. 8. Prema čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog s time da sud može odbiti prijedlog stranke za održavanjem ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Uz navedeno pravilo sud ponovno apostrofira da su stranke dužne svoja očitovanja u postupcima u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga dostaviti sudu u roku i na način kako je određeno u čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP-a. Tužiteljica je u ovom postupku ovu svoju proceduralnu obvezu izvršila, dok se tuženik nije očitovao iako je na obvezu očitovanja bio upozoren. Također, u dokaznom postupku sud je primjenjivao i procesno pravilo iz čl. 492.a ZPP-a gdje je određeno da će sud u postupku pred trgovačkom sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.
9. Tužiteljica u ovom postupku, dakle, traži isplatu iznosa od ukupno 3.036,02 eura zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka. Glavnični iznos tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu naknade za izvršene knjigovodstvene usluge koje su pobrojane u svakom pojedinom računu (točka 2. obrazloženja).
10. U dokaznom postupku sud je analizirao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to:
- sve pobrojane vjerodostojne isprave iz točke 2. obrazloženja (listovi 27 do 44 spisa),
- presliku zapisnika od 16. ožujka 2022. iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-281/2021-7 (listovi 68 i 69 spisa),
- povijesni izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (listovi 70 do 72 spisa).
11. Iz analize činjeničnih navoda koje prezentira tužiteljica te i navoda tuženika iz prigovora ovaj sud primarno zaključuje da između stranaka nema spora o tome da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu u kojem je tužiteljica obavljala knjigovodstvene usluge za tuženika kao naručitelja. Posljedično, dakle, osnovna obveza tužiteljice u ugovornom odnosu je pružanje knjigovodstvenih usluga, a osnovna obveza tuženika je platiti tužiteljici naknadu. Tužiteljica svoju tražbinu dokazuje primarno dostavom dokumentacije i to vjerodostojnim ispravama izvodom otvorenih stavaka i računima u kojima točno specificira izvršenu uslugu te i naknadu koju potražuje (vidi točku 2. obrazloženja). Sud je detaljno analizirao dostavljenu dokumentaciju te, uzevši u obzir navode tuženika iz prigovora prema kojima tuženik ne osporava da bi tužiteljica vršila knjigovodstvene usluge, sud zaključuje da je tužiteljica izvršila svoju obvezu iz ugovornog odnosa parničnih stranaka.
12. S druge strane tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi platio naknade iz predmetnih računa, osim djelomično naknadu iz računa broj 1039/1/1 od 28. listopada 2022., a što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 44 spisa).
13. Tuženik pokušava osporiti svoju obvezu plaćanja na način da u prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja o ovrsi ističe da je tužiteljica vršila knjigovodstvene usluge i za povezana trgovačka društva, ali tuženik navedeno ne pojašnjava. Isto tako tuženik ističe prigovor radi prebijanja te tvrdi da ima tražbinu prema tužiteljici s osnova naknade štete u iznosu od 10.004,95 eura te i pojašnjava da se ovaj iznos koji predstavlja porez na dohodak mogao izbjeći uz primjenu dužne pažnje tadašnje uprave tuženika i knjigovodstvenog servisa. Osim navedenog navoda niti jedan drugi činjenični navod vezano za moguću obvezu tužiteljice na isplatu naknade štete tuženik ne navodi već ističe da će svu dokumentaciju koja se odnosi na potencijalnu obvezu tužiteljice dostaviti do idućeg stadija postupka. Tuženik, međutim, to nije učinio odnosno tuženik čak niti nije dostavio svoje očitovanje, a koja obveza proizlazi iz već ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Ističe se da su prema čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221.a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Imajući u vidu procesna načela iz citiranih odredbi ZPP-a, kao i iz ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP-a, razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev. U ovom parničnom postupku tuženik nije sudu prezentirao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za naknadu štete odnosno nije sudu prezentirao činjenice iz kojih bi sud mogao zaključiti da su ispunjenje sve pretpostavke za naknadu štete određene u Zakonu o obveznim odnosima. Nejasno je koja bi to točno bila protupravna radnja koju je počinila tužiteljica te i zašto bi ista bila povezana sa iznesenom činjenicom da je tuženik pretrpio štetu u iznosu od 10.004,95 eura. Posljedično sud ne može cijeniti osnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja pa je u točci II. izreke utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika i to do visine tužiteljičine tražbine odnosno do visine od 3.036,02 eura. Iznad navedenog iznosa prigovor tuženika radi prebijanja je nedopušten iz razloga što je prigovor radi prebijanja dopušteno u parničnom postupku podnijeti samo do visine tražbine tužitelja.
14. Vezano za tuženikov prijedlog iz prigovora za namirenje tražbine tužiteljice ustupanjem umjesto namirenja budući da tuženik ima tražbinu prema ZL ističe se da navedeno ne utječe na odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva već navedeno potkrepljuje zaključak suda da je tuženik svjestan svoje obveze prema tužiteljici pa u skladu s tim iznosi prijedlog namirenja tražbine tužiteljice.
15. Zbog svega sud predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice cijeni osnovanim odnosno tuženik je dužan platiti tražbine iz svakog pojedinog računa odnosno ukupno je tuženik dužan na ime naknade platiti iznos od 3.036,02 eura. Uz glavnični iznos tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu, a to njezino pravo proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. ZOO-a za osam postotnih poena. Vezano za dospijeće tražbine ističe se da je isto određeno u svakom pojedinom računu te tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu koja teče od slijedećeg dana u odnosu na datum dospijeća naveden u svakom pojedinom računu.
16. Završno sud ističe da je u skladu sa čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Tužiteljica je u svom podnesku od 16. siječnja 2025. navela da ne predlaže održavanje usmene rasprave. Iako je tuženik u svom prigovoru predložio određene personalne dokaze (saslušanje svjedokinje ZL i saslušanje stranaka) ovaj sud smatra da se odlučno činjenično stanje može utvrditi već na temelju isprava koje su dostavljene u spis pa stoga sud smatra da održavanje ročišta u ovom postupku nije potrebno. Stoga je sud donio ovu presudu bez održavanja ročišta.
17. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužiteljice cijeni u cijelosti osnovanim te je sud u izreci presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv- 538/2024. Vezano za prigovor tuženika radi prebijanja u točci II. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 3.036,02 eura, a u točci III. izreke za iznos od 6.968,93 eura tuženikov prigovor radi prebijanja odbačen je kao nedopušten.
18. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužiteljici priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 3.036,02 eura):
- trošak javnobilježničke naknade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21, 18/22 i 154/22 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od 25,00 eura (uključen PDV),
te u fazi parničnog postupka:
- sastav podneska od 16. siječnja 2025. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 200,00 eura,
odnosno sumarno je tužiteljici priznat trošak postupka u iznosu od 225,00 eura. Trošak u iznosu od 25,00 eura dosuđen je u izreci i to kao održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a vezano za trošak u iznosu od 200,00 eura naloženo je tuženiku isti naknaditi u roku od 8 dana. Tužiteljica ima pravo i na zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.
U Varaždinu 12. veljače 2025.
Sudac:
Denis Krnjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e- Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika