Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-155/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Alenke Laptalo kao članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri d.o.o., Zadar, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-78/2019 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-78/2019 od 21. srpnja 2023. u točkama I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-78/2019 od 21. srpnja 2023. odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužitelju ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 203.076,97 kuna / 26.952,95 eura bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, osim u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, teku kako slijedi:

- na iznos od 2.204,82 kuna / 292,63 Eur od dana 15. veljače 2014. godine,

- na iznos od 6.340,13 kuna / 841,48 Eur od dana 15. ožujka 2014. godine,

- na iznos od 823,06 kuna / 109,24 Eur od dana 15. travnja 2014. godine,

- na iznos od 3.326,84 kuna / 441,55 Eur od dana 15. lipnja 2014. godine,

- na iznos od 1.029,29 kuna / 136,61 Eur od dana 15. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 1.741,81 kuna / 231,18 Eur od dana 15. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 55,15 kuna / 7,32 Eur od dana 15. rujna 2014. godine,

- na iznos od 2.422,75 kuna / 321,55 Eur od dana 15. listopada 2014. godine,

- na iznos od 5.214,03 kuna / 692,02 Eur od dana 15. studenog 2014. godine,

- na iznos od 6.256,33 kuna / 830,36 Eur od dana 15. prosinca 2014. godine,

- na iznos od 129,33 kuna / 17,17 Eur od dana 15. siječnja 2015. godine,

- na iznos od 3.418,21 kuna / 453,67 Eur od dana 15. veljače 2015. godine,

- na iznos od 1.926,10 kuna / 255,64 Eur od dana 15. ožujka 2015. godine,

- na iznos od 9.322,80 kuna / 1.237,35 Eur od dana 15. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 14.728,85 kuna / 1.954,85 Eur od dana 15. lipnja 2015. godine,

- na iznos od 3.654,76 kuna / 485,07 Eur od dana 15. srpnja 2015. godine,

- na iznos od 2.374,20 kuna / 315,11 Eur od dana 15. kolovoza 2015. godine,

- na iznos od 501,13 kuna / 66,51 Eur od dana 15. rujna 2015. godine,

- na iznos od 1.842,59 kuna / 244,55 Eur od dana 15. listopada 2015. godine,

- na iznos od 4.138,91 kuna / 549,33 Eur od dana 15. siječnja 2016. godine,

- na iznos od 4.032,33 kuna / 535,18 Eur od dana 15. veljače 2016. godine,

- na iznos od 8.763,89 kuna / 1.163,17 Eur od dana 15. svibnja 2016. godine,

- na iznos od 2.131,84 kuna / 282,94 Eur od dana 15. lipnja 2016. godine,

- na iznos od 7.293,59 kuna / 968,03 Eur od dana 15. srpnja 2016. godine,

- na iznos od 5.316,29 kuna / 705,59 Eur od dana 15. kolovoza 2016. godine,

- na iznos od 2.320,99 kuna / 308,05 Eur od dana 15. rujna 2016. godine,

- na iznos od 1.365,74 kuna / 181,26 Eur od dana 15. travnja 2017. godine,

- na iznos od 2.052,61 kuna / 272,43 Eur od dana 15. kolovoza 2017. godine,

- na iznos od 10.558,90 kuna / 1.401,41 Eur od dana 15. rujna 2017. godine,

- na iznos od 9.284,82 kuna / 1.232,31 Eur od dana 15. listopada 2017. godine,

- na iznos od 9.324,30 kuna / 1.237,55 Eur od dana 15. studenog 2017. godine,

- na iznos od 203,53 kuna / 27,01 Eur od dana 15. prosinca 2017. godine,

- na iznos od 2.966,73 kuna / 393,75 Eur od dana 15. veljače 2018. godine,

- na iznos od 21.086,09 kuna / 2.798,61 Eur od dana 15. ožujka 2018. godine,

- na iznos od 2.907,93 kuna / 385,95 Eur od dana 15. travnja 2018. godine,

- na iznos od 2.848,72 kuna / 378,09 Eur od dana 15. lipnja 2018. godine,

- na iznos od 11.578,75 kuna / 1.536,76 Eur od dana 15. srpnja 2018. godine,

- na iznos od 8.221,47 kuna / 1.091,18 Eur od dana 15. kolovoza 2018. godine,

- na iznos od 5.176,80 kuna / 687,08 Eur od dana 15. rujna 2018. godine,

- na iznos od 3.265,51 kuna / 433,41 Eur od dana 15. listopada 2018. godine,

- na iznos od 290,19 kuna / 38,51 Eur od dana 15. studenog 2018. godine,

- na iznos od 10.634,88 kuna / 1.411,49 Eur od dana 15. siječnja 2019. godine, po stopi koja za razdoblje 15. siječnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023.g. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 62.265,62 kuna/ 8.264,07 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana presuđenja pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 62.265,62 kuna/ 8.264,07 eura, a do zatraženog iznosa od 117.812,53 kuna/15.636,41 eura.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkom I i II izreke zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se svim žalbenim navodima protivi kao neosnovanim, predlaže istu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom u razdoblju od siječnja 2014. do zaključno prosinca 2018.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, niti one iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Izreka presude je jasna i ne proturječi sama sebi niti razlozima presudu, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i stvarnih tih isprava i zapisnika, nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

8. Iz provedenog postupka proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik Policijske uprave Zadarske, Postaja pomorske policije Zadar na ophodnom brodu,

- da je tuženik organizirao rad i odredio vrijeme trajanja posla tužitelju,

- da je tužitelj dobivao jedinstvene višednevne radne naloge za službu na plovilu na moru, tijekom kojih nije mogao napuštati plovilo niti danju niti noću,

- da je izvršavajući dobivene radne naloge kao policijski službenik tijekom višednevne službe na moru provodio na policijskom ophodnom brodu po nekoliko dana za redom (tri – četiri dana), boraveći za to vrijeme neprekidno na radnom mjestu u aktivnom dežurstvu jer se služba vrši po potrebi ili na poziv, pa je tako radio i prekovremeno, noću, na državne blagdane, subotom i nedjeljom, a za koji rad mu tuženik nije isplatio razliku plaće,

- da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju radnih naloga tuženik vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje je u utuženom razdoblju isplaćivao plaću tužitelju,

- da tuženik nije donio rješenje o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te radu u turnusu,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su policajci morali biti aktivni u službi od 0-24 h ili biti u pripravnosti, kao i da brod ne smiju napuštati, no da su imali vrijeme za odmor i spavanje,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 227 spisa) proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju po osnovu prekovremenog rada noću, rada subotom, rada nedjeljom, rada na blagdan (sve umanjeno za isplate za pasivno dežurstvo) ukupno u promatranom razdoblju od 2014. do 2018. bruto iznos od 203.076,97 kn,

- da je vještak nalaz izradio uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 h za svaki dan proveden u službi, od kojih 8 sati je uključeno u noćni rad od 50 %, a 50 % prekovremenog rada je smješteno u dnevne smjene, koji je prvostupanjski sud prihvatio smatrajući da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanja višednevne ophodarske službe na moru, a koje vrijeme se odnosi na sate nakon redovitog radnog vremena u trajanju od 8, 10 ili 12 sati, ali bez perioda od 8 sati odmora, predstavlja prekovremeni rad, odnosno prekovremene sate.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u odluci poslovni broj Revr- 1318/16-2 od 26. listopada 2016. prema kojemu nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 h dnevno, četiri do sedam dana uzastopno i da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevne službe na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati dnevno, zaključio da vrijeme koje policijski službenik provede za trajanje višednevne službe na brodu, a koje se odnosi na sate nakon redovnog radnog vremena, u trajanju od 8, 10, 12 ili 14 sati, ali bez perioda od 8 sati odmora predstavlja prekovremeni rad, te pozivom na odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 112/17), članka 33., 41. i 42. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 – dalje ZP) prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da se višednevna služba izvršavala u okviru dnevne satnice od 8 do 12 sati koju određuje zapovjednik plovila sukladno izdanom radnom nalogu i potrebama službe i da su tužitelju svih ostvareni dodaci na plaću u utuženom razdoblju plaćeni.

12. Sukladno odredbi članka 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR/14) za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 42. ZR/09 odnosno člankom 60. stavak 1. ZR/14 propisano je da se radno vrijeme određuje kao razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, slijedom čega je prema članku 43. stavak 2. ZR/09 (članak 62. ZR/14) puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Isto tako i prema Direktivi 2003-88/EEZ od 4. studenog 2003. u članku 2. točki 1. i 2. radno vrijeme jest razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

13. Pravilno je prvostupanjski sud za rad izvan redovnog radnog vremena i umanjeno za 8 sati odmora primijenio odredbe važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, koji u članku 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj ili drugoj smjeni 10 %, a za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10 %, za rad u turnusu 5 %. Stavkom 2. istog članka je propisano da se dodaci iz stavka 1. tog članka međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. određeno je da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi članka 41. Kolektivnog ugovora plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sati rada tužitelja utvrđeni radnim nalogom i ostalim evidencijama za obračun plaće predstavljaju stvarno odrađene sate rada tužitelja, budući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i to iz iskaza svjedoka, ali i drugih dokaza iz kojih nedvojbeno proizlazi da se obračun plaća vršio na način da se uzimao u obzir samo broj radnih sati utvrđenih radnim nalogom za svakog radnika (kojeg je popunjavao poslodavac), ali se nije uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu, obzirom da nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenih radnim nalogom djelatnici nisu smjeli napustiti brod, već su morali ostati na brodici i biti spremni za isplovljavanje u svakom trenutku.

15. Budući da se rad tužitelja u obračunu plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, jer nije fizički moguće niti životno logično da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i to kontinuirano više dana uzastopno, to je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženim u odluci poslovni broj Revr- 1318/16-2 od 26. listopada 2016. uzeo u obzir trajanje odmora od 8 sati unutar 24- satnog radnog vremena, zbog čega suprotna žalbena izlaganja tuženika u tom pravcu nisu osnovana. Osim toga, nalaz i mišljenje vještaka temelji se isključivo na službenoj dokumentaciji koju je dostavio tuženik, a iz koje je razvidno trajanje radnog vremena tužitelja u spornom razdoblju, kao i da je cijelo vrijeme službe bio na plovilu kojeg nije smio napustiti nekoliko dana i da je sve vrijeme morao biti na raspolaganju poslodavcu. Budući da je vještak u svom pisanom očitovanju i usmeno saslušan otklonio sve prigovore tuženika i pojasnio da ukupni neisplaćeni dodaci na plaću prema kolektivnom ugovoru koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, po odbitku već isplaćenih dodataka za pasivno dežurstvo iznose ukupno 203.076,97 kn / 26.952,95 EUR bruto, to žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost provedenog financijskog vještačenja nisu osnovani.

16. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica, primjenom materijalnog prava utvrdio obvezu tuženika spram tužitelja u dosuđenom iznosu, zbog čega se žalba tuženika protiv pobijane presude ukazuje neosnovanom, pa je ista primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I i II izreke.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP-a).

18. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe.

19. Odgovor na žalbu nije potreban trošak prema članku 155. ZPP-a pa tužitelju nije dosuđen trošak za odgovor na žalbu.

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić