REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4953/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja OKTAVIJAN d.o.o., OIB: 17681011860, Zagreb, Radnička cesta 39, kojeg zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Praljak & Svić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojega zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 5.076,26 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2877/2023-22 od 12. studenog 2024., 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2877/2023-22 od 12. studenog 2024. u točki I. izreke u pobijanom dijelu u iznosu od 1.015,25 Eur i u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke naložio tuženiku isplati tužitelju iznos od 5.076,26 EUR (slovima: pet tisuća sedamdesetšest eura i dvadesetšest centi), sa zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za tri postotna poena. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje na iznos od 5.076,26 EUR teku od 14. do 27. rujna 2022. U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.395,81 EUR (slovima: dvijetisuće- tristodevedesetpet eura osamdesetjedan cent).

2. Svoju odluku sud je donio na temelju odredbe čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i prihvatio tužbeni zahtjev. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

3. Protiv točke I. izreke presude preko iznosa od 4.061,01 Eur do dosuđenih 5.076,26 Eur, dakle, za iznos od 1.015,25 Eur (trošak PDV-a) tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnom navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o regresnom potraživanju, niti je tužitelj Oktavijan d.o.o. osiguravajuće društvo da bi kod istog predmetno vozilo bilo osigurano. U ovoj pravnoj stvari radilo se o zahtjevu tužitelja za naknadu štete nastale na vozilu temeljem police kasko osiguranja. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu temeljem ugovora o kasko osiguranju kojim je osigurano vozilo čiji je vlasnik Raiffeisen leasing d.o.o., a koje je društvo kao osiguranik, odnosno osoba kojoj pripadaju prava iz police kasko osiguranja, prepustilo svoja prava u korist tužitelja. Dakle, ne radi se o izvornom potraživanju tužitelja, već o ustupljenom potraživanju, a tužitelj koji se poziva na prijenos potraživanja od strane osiguranika tuženika (Raiffeisen leasing d.o.o.) ne može potraživati više nego što pripada samom osiguraniku temeljem Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila. Slijedom navedenog sud je u konkretnom slučaju počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 5.076,26 Eur u koji je uračunat PDV. Poziva se na čl. 24. Uvjeta kasko osiguranja iz kojeg proizlazi da osiguranicima koji su obveznici poreza na dodanu vrijednost ne pripada naknada s uključenim PDV-om. Pobija i odluku o trošku jer je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.395,81 Eur, iako iz obrazloženja presude proizlazi kako sud tužitelju priznaje trošak od ukupno 1.895,81 Eur. Tvrdi i da je sud neosnovano tužitelju dosudio trošak zastupanja na ročištu 2. srpnja 2024. po Tbr. 9.

1., u iznosu od 200,00 Eur, umjesto po Tbr. 9. 2. (50% Tbr. 7. t. 1.). Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev i tuženiku naknadi zatražene parnične troškove, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode. Tvrdi da je sud pravilno utvrdio da je svrha naknade materijalne štete uspostava prijašnjeg stanja, odnosno isplata naknade u iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje prije nastale štete. Naknada ukupne štete uključuje i PDV pri čemu nije odlučno što oštećenik ima pravo na odbitak pretporeza. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu štete nastale na osobnom vozilu kasko osiguranika reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽM i koja je nastala 10. rujna 2022. u Glini, a temeljem ugovora o kasko osiguranju kojim je osigurano vozilo čiji je vlasnik Raiffeisen leasing d.o.o., a koje je društvo kao osiguranik, odnosno osoba kojoj pripadaju prava iz police kasko osiguranja, prenijelo svoja prava u korist tužitelja, a ne regresni zahtjev kako je to pogrešno u svojoj odluci obrazlaže sud. Međutim, to predmetnu presudu ne čini nezakonitom.

8. Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja da će osiguraniku ili korisniku osiguranja isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO-a).

9. Iz sadržaja Ugovora o financijskom leasingu broj 64290/20 od 2. studenoga 2020. (str. 18.-20. spisa) i zapisnika o preuzimanju od 13. studenoga 2020. (str. 21. spisa) jasno proizlazi da je osiguranik (davatelj leasinga) Raiffeisen leasing d.o.o. tim pravnim poslom na tužitelja prenio objekt leasinga (čl. 80. st. 1. ZOO-a).

10. Među strankama u ovom žalbenom postupku sporno je samo pripada li tužitelju pravo na štetu zaračunati i PDV koji žalitelj osporava u iznosu od 1.015,25 Eur.

11. Žalitelj navodi kako tužitelj nema pravo obračunati PDV na štetu s obzirom na to da je Raiffeisen leasing d.o.o., odnosno osoba kojoj pripadaju prava iz police kasko osiguranja, a koji je prepustilo svoja prava u korist tužitelja pravna osoba u sustavu PDV-a koji ima pravo na odbitak PDV-a, pozivajući se na odredbe čl. 24. kasko osiguranja.

12. Prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).

13. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije nastanka štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

14. Dakle, osnovno je pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

Time se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Stoga suprotno žalbenim navodima nije odlučno to što oštećenik ima pravo na odbitak pretporeza jer odredbom čl. 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu uključuje i porez na dodanu vrijednost. Takva pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1667/10 i Rev-x 341/10 i odluci ovog suda poslovni broj

15. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

16. Pravilno je sud utvrdio da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, a čija visina je utvrđena u postupku vještačenjem po ovlaštenom vještaku Robertu Jakopčeviću ing. strojarstva i poreza na dodanu vrijednost. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1085. st. 1., čl. 1090. u vezi s čl. 921. ZOO-a valjalo potvrditi točku I. izreke u pobijanom dijelu.

17. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Žalbeni navod da je odluka o troškovima pogrešna budući je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.395,81 Eur iako iz obrazloženja presude proizlazi kako sud tužitelju priznaje trošak u iznosu od 1.895,81 Eur, te da je sud pogrešno dosudio tužitelju trošak pristupa na ročište 2. srpnja 2024. po punoj Tarifi, nije osnovan.

19. Točno je kako sud u točki 17. presude obrazlaže i popisuje odvjetnički trošak zastupanja koji ukupno iznosi 1.895,81 Eur. Međutim, tužitelj je u tijeku postupka predujmio trošak vještačenja u iznosu od 500,00 Eur što čini troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.395,81 Eur, koje je tuženik dužan namiriti tužitelju. Činjenica da je sud propustio u obrazloženju navesti trošak vještačenja u iznosu od 500,00 Eur koje je tužitelj zatražio u svom troškovniku (str. 165.-166. spisa) ne čini povredu koja bi činila odluku o troškovima postupka pogrešnom. Pravilno je sud dosudio tužitelju i trošak postupka na ročište 2. srpnja 2024. po Tbr. 9. 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. 1. s obzirom na to da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari.

20. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak