Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-822/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika NM (Plus), ..., KL, Slavonski Brod, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-157/2022-31 od 22. srpnja 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice ČŽ i žalba tuženika NM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-157/2022-31 od 22. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku NM (Plus), KL, Šetalište braće Radić 5, Slavonski Brod, trajno ukloniti članak objavljen dana 10. rujna 2022. na web portalu "Plusportal.hr" na web stranici www.plusportal.hr pod naslovom "Nešto ste iz medija načuli o ravnatelju muzeja. Gradska uprava, ustvari, spašava obraz ČŽZ", na poveznici https://plusportal.hr/politika/gradska- uprava-ustvari-spasava-obraz-mireli-pavlicic-hein-46920, a u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku NM (Plus), OIB 69708791024, Šetalište braće Radić 5, Slavonski Brod, da tužiteljici ČŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi naknade štete isplati iznos od 1.000,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, a koja se utvrđuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počev od 12. listopada 2022. pa do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), a u roku od 15 dana.

III S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu z. z. kamate na iznos od 1.000,00 eura počev od 10. rujna 2022. pa do 11. listopada 2022. te i zahtjevom za isplatom naknade štete u iznosu od 2.981,68 eura sa z. z. kamatom od 10. rujna 2022. pa do isplate tužiteljica se odbija.

IV Nalaže se tuženiku NM (Plus), OIB 69708791024, Šetalište braće Radić 5, Slavonski Brod, da tužiteljici ČŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 537,39 eura, sa z. z. kamatom od 22. srpnja 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 1.842,00 eura sa z. z. kamatom od 22. srpnja 2024. pa do isplate odbija.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. III i IV izreke, žalbu je izjavila tužiteljica te osporava presudu zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Smatra kako je novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 EUR prenisko određena, a uzimajući u obzir sve provedene dokaze te utvrđenja prvostupanjskog suda. Tuženik je objavio neistinite i neprovjerene informacije kojima se tužiteljicu portretira kao nesposobnu, neučinkovitu i nestručnu ravnateljicu Gradskog muzeja koju gradska vlast pokušava smijeniti. Insinuira se da bi tužiteljica bila politički uhljeb te se iznosi neprovjerena i netočna informacija da su proceduralne pogreške tijekom izbora novog ravnatelja posložile samo kako bi se tužiteljica smijenila na način na koji će joj se "sačuvati obraz". Upućuje na iskaz svjedoka gradonačelnika iz kojeg proizlazi da je tužiteljica kao ravnateljica muzeja vrlo učinkovito i uspješno vodila isti. Također je utvrđeno da je tužiteljica nakon objave članka doživjela šok, da je teško podnijela objavu sporne informacije, da su arheološka i muzeološka struka usko povezane i da kolege međusobno prate tuđi rad zbog čega je predmetni članak prepreka u daljnjem profesionalnom napredovanju tužiteljice. Tuženik je tijekom predmetnog postupka nastavio objavljivati članke vezane za tužiteljicu i ismijavati činjenicu da je podnijela tužbu radi naknade štete, a koji članci se nalaze u spisu. Dakle, tuženik kontinuirano pokazuje namjeru za povredom časti i ugleda tužiteljice te bez zadrške, nastavlja objavljivati članke o tužiteljici navodeći kako zaslužuje dobiti "pljusku pravosuđa". Dakle, smatra da je tužiteljici visina naknade štete prenisko određena. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti osporenu presudu tako da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a tuženika obveže naknaditi troškove parničnog postupka ili podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Protiv uvodno označene presude pod toč. I, II i IV izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također sud da nije naveo iz kojih činjenica proizlazi postojanje odgovornosti za štetu, protupravnost tuženikovih radnji odnosno iz čega proizlazi zaključak o navodnoj neistinitosti i senzacionalizmu navoda iz spornog članka. Nijedan dio spornog članka ne sadrži bilo kakve difamacijske navode koji bi na bilo koji način makar tangirali tužiteljicu niti bi predstavljali vrijednosni sud usmjeren na tužiteljicu koji bi se mogao smatrati štetnom radnjom u uzročnoj vezi s eventualno nastalom štetom. Radi se o kritici sustava lokalne samouprave u kojemu je ime tužiteljice spomenuto isključivo u kontekstu nositelja javne funkcije – ravnatelja muzeja. Autor teksta od gradske uprave saznao je da je razlog poništaja natječaja za imenovanje novog ravnatelja nezadovoljstvo "gradske vlasti". Učinkovitost dosadašnje ravnateljice je činjenica koja ne predstavlja neistinitu informaciju koja je mogla biti otklonjena kontaktiranjem tužiteljice. Sve da je autorica kontaktirala tužiteljicu i da je ova rekla kako to ne može biti stvarni razlog konkretni sporni tekst ne bi bio ni u čemu drukčiji. Sud je zanemario da je objava informacije imala opravdanje u javnom interesu. Osim toga, spornim tekstom implicira se kako tužiteljica nije imenovana jer nije uhljeb. Stoga je nejasno koji je to dio spornog teksta kod tužiteljice izazvao povredu prava osobnosti. Cilj teksta bila je isključivo kritika funkcioniranja lokalne samouprave prilikom odlučivanja o voditeljima javnih ustanova. Potpuno je nebitno je li bivši gradonačelnik bio zadovoljan radom tužiteljice ili ne s obzirom da stvarne razloge u datim okolnostima nije niti moguće dokazati. Znakovita je činjenica kako se tuženiku sa zahtjevom za demanti nije obratio poslodavac tužiteljice, Gradski muzej, niti Upravno vijeće istog muzeja niti bilo tko iz gradske vlasti. Navedeno iz razloga što je tekstom prožimajuća kritika posve osnovana, dok je tužiteljica ustala ovom tužbom uslijed potpuno pogrešne interpretacije sadržaja spornog teksta. Nadalje, sud u konkretnoj stvari nije imao niti potrebu stavljati u odnos dvije Ustavom zaštićene kategorije – pravo na slobodno izražavanje i pravo na zaštitu dostojanstva, s obzirom da do povrede dostojanstva nije niti došlo. Sud je propustio navesti razloge za visinu dosuđenog iznosa posebno naglašavajući kako tužiteljica nije nikada tražila bilo kakvu liječničku ili drugu stručnu pomoć. Predlaže pobijani dio presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti u smislu žalbenih navoda te dosuditi troškove tuženiku uključivo trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 3.981,68 EUR koje pravo da je tuženik povrijedio objavom članka na web portalu Plusportal.hr te da se isti trajno ukloni sa web stranice.

9. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za uklanjanjem spornog članka sa web stranice tuženika te je tuženiku naložio da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 1.000,00 EUR, dok je za više zatražen iznos od 2.981,68 EUR zahtjev odbio kao neosnovan. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud obrazlaže time da EŽ nije poduzela sve potrebne mjere radi provjere utuženih štetnih navoda, da nije postupila niti po Kodeksu novinarske etike (nije kontaktirala obje stranke), da na strani tuženika nema ekskulpacijskih razloga u smislu čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22.; dalje ZM). Također smatra da tužiteljica zbog objavljene informacije, iako je tuženik objavio ispravak informacije ima pravo pozvati se na odredbu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) i ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Prilikom odlučivanja o visini naknade prvostupanjski sud je pošao od odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO uzimajući u obzir iskaz svjedoka, kao i same tužiteljice čiji iskaz ocjenjuje danim uvjerljivo i iskreno. Međutim, smatra da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za povredu časti i ugleda u iznosu od 1.000,00 EUR te da je tužbeni zahtjev tužiteljice previsoko postavljen. Također je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljice da se ukloni sporni članak koji je na portalu tuženika dostupan i nadalje.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno isti djelomično, kao neosnovan, odbio.

11. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja slijedi :

- da je muzejsko vijeće Gradskog muzeja Požega donijelo Odluku o raspisivanju natječaja za imenovanje ravnatelja Gradskog muzeja Požega Urbroj: 195/18 od 28. svibnja 2018., na određeno vrijeme od 4 godine,

- da su se na pisani poziv od 31. srpnja 2018. prijavile kandidatkinje četiri kandidatkinje, između kojih je bila i tužiteljica,

- da je tužiteljica s 9 bodova nakon pisane provjere znanja (testiranja) za imenovanje ravnatelja Gradskog muzeja Požega bila prva na rang listi, odnosno nakon usmene provjere znanja (intervjua) Gradski muzej Požega da je objavio rezultate 17. kolovoza 2018. i na rang listi kandidata je tužiteljica bila prva s 50 bodova,

- da je Gradski muzej Požega 20. kolovoza 2018. donio Odluku o prijedlogu imenovanja tužiteljice za ravnateljicu u Gradskom muzeju Požega,

- da je prijedlog imenovanja ravnateljice u Gradskom muzeju Požega prihvaćen i od strane osnivača Gradskog muzeja Požega, tj. od strane Grada Požege te

- da je tuženik kao nakladnik na portalu www.plusportal.hr 10. rujna 2022. objavio tekst pod naslovom "Nešto ste iz medija načuli o ravnatelju muzeja. Gradska uprava ustvari spašava obraz ČŽZ. Mada je bilo tehničkih grešaka tijekom izbornog procesa, oni nisu temeljni razlog za poništenje natječaja. Osnivač Muzeja tom se činjenicom, izgleda, poslužio jer mu ona omogućuje da aktualnoj ravnateljici uskrati drugi mandat." Također je objavljeno "a, to da ni bivša gradska Uprava Požege, već nakon šest mjeseci rada aktualne ravnateljice Muzeja, nije bila zadovoljna njezinom učinkovitošću, poznato je svima koji su bili, ili jesu, bliski Ustanovi, i Gradskoj kući". "Kako bi sačuvali obraz aktualnoj ravnateljici, jer je ostala jedini formalno-validni kandidat – a ne žele je za ravnateljicu – kako je tijekom izbornog procesa ne bi doveli do gradskog vijeća i tamo odbili, mada bi bila jedini kandidat gradska uprava je putem upravnog vijeća natječaj poništila te gospođu BŽ imenovala za vršiteljicu dužnosti ravnatelja do izbora novog… Rijetka je ovo prilika u kojoj vladajuća politika stručne poslove prepušta stručnjacima, a svoju moć koristi tek da im osigura primjerene uvjete za rad. Rijetka je ovo prilika u kojoj pametni imaju prednost nad podobnima".

12. I u ovoj fazi postupka ostalo je prijeporno – da li su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. i 2. ZM, - da li su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu po čl. 21. st. 4. ZM te – visina štete.

13. Pravilno je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu objavom sporne informacije i pobijanom presudom tužiteljici dosudio obeštećenje u vidu pravične novčane naknade primjenom odredbi ZM i ZOO.

14. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom. Stavak 2. navedenog članka definira pojam štete, dok je čl. 22. st. 1. istog Zakona određeno da se nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade u skladu sa općim propisima obveznog prava.

15. Ukazati je da je odredbom čl. 19. ZOO propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (st. 1.), dok je st. 2. tog članka propisano da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16. Po ocjeni ovog suda iznošenjem sporne informacije tuženik je tužiteljicu prikazao na uvrjedljiv način te je i sam način izražavanja uvredljiv, a kada se uzme u obzir kontekst cijelog članka koji je također bitan za procjenu da li sporna izjava može prouzročiti štetu. Ne stoje žalbeni navodi kako se u konkretnom slučaju radi o kritici sustava lokalne samouprave u kojem je ime tužiteljice spomenuto isključivo u kontekstu nositelja javne funkcije – ravnatelja Muzeja, a to stoga što se već samim naslovom spornog članka, koji definira temu članka i čitatelja jasno upućuje, upravo na tužiteljicu kojoj da je gradska uprava „spasila obraz“. Sporni naslov kada navodi „ustvari“ upućuje na zaključak da je to stvarno, pravo, stanje stvari i da je tužiteljici, bilo potrebno "spasiti obraz" odnosno braniti ugled te da se nije radilo o tehničkoj grešci tijekom izbornog procesa odnosno da iste nisu temeljni razlog za poništenje natječaja. Osim toga, javnost se informira o tome da bivša gradska uprava Požege nakon šest mjeseci rada aktualne ravnateljice Muzeja, nije bila zadovoljna njezinom učinkovitošću, te da je to poznato svima koji su bili, ili jesu, bliski Ustanovi i "gradskoj kući". Također sporna informacija objavljuje da je imenovanjem vršiteljice dužnosti ravnatelja prilika u kojoj pametni imaju prednost nad podobnima. Dakle, zaključiti je da je tužiteljica bila prikladna prema kriterijima politike, a ne sposobnosti. Navedeno nikako ne predstavlja kritički osvrt budući da objavljeni sadržaj nema adekvatne argumente o objavljenoj temi, već se uvredljivo izražava u odnosu na tužiteljicu. Po ocjeni ovog suda tuženik je prešao granice slobode izražavanja, vrijeđajući tako dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice u pogledu kojih vrijednosti je dopušteno ograničiti slobodu izražavanja.

17. Naime, sloboda izražavanja zajamčena je odredbom čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. st. 1. ZM, ali je istovremeno podložna ograničenjima. Prema čl. 3. st. 3. ZM slobode medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

18. Također i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 10. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Međutim, također navodi i pod kojim okolnostima to pravo može biti ograničeno: “Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.”

19. Dakle, tužiteljica je nesporno, kao ravnateljica Gradskog muzeja Požega kroz vrijeme od četiri godine, javnosti, u svijetu arheološke i muzeološke struke poznata i kao takva privlači pozornost javnosti, međutim ima pravo zahtijevati zaštitu dostojanstva, ugleda i časti (čl. 7. st. 1. ZM). Točno je da javnosti poznate osobe ne mogu zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani (čl. 7. st. 3. ZM), a što je ovaj sud uzeo u ocjenu pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, pa žalbeni navodi ni tužiteljice ni tuženika izneseni u svezi s time nisu osnovani.

20. Kako je, i po ocjeni ovog suda, objavom spornih informacija tuženik prouzročio štetu tužiteljici budući da je ista bila izvrgnuta prijeziru kao osoba koja nije bila stručna već podobna i koja je primala plaću bez truda te kao osoba kojoj je potrebno prikriti i sačuvati ugled, slijedi da su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. i 2. ZM, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima se dovodi u pitanje osnova zahtjeva time da je izostala štetna radnja odnosno uzročno posljedična veza s eventualno nastalom štetom.

21. Sporno je i u ovoj fazi postupka da li je sporna informacija utemeljena na točnim činjenicama odnosno činjenicama za koje je autorica imala osnovani razlog povjerovati da su točne.

21.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, po ocjeni ovog suda, za sporne informacije ne postoji uporište da bi iste bile točne ili da je autorica imala osnovan razlog povjerovati da su točne, niti je tuženik svoje tvrdnje dokazao po čl. 21. st. 6. ZM (postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. toga članka dokazuje tuženik), kada već tvrdi da je „svima koji su bili, ili jesu, bliski Ustanovi i gradskoj kući" bilo poznato da gradska uprava Požege nije bila zadovoljna učinkovitošću tužiteljice, a imao je priliku dokazati istinitost objavljenih podataka. Također nije dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljene informacije u pogledu pribavljanja mjerodavnih izvješća gradske uprave o radu tužiteljice. Naspram tome iz iskaza bivšeg gradonačelnika Grada Požege ne slijedi zaključak da bi tužiteljica bila osoba čijim radom odnosno njezinom učinkovitošću gradska uprava nije bila zadovoljna, štoviše njegov iskaz je potpuno suprotan, kao i iskaz tužiteljičine kolegice čija su saznanja također neposredna.

22. Vezano za žalbenu tvrdnju o postojanju javnog interesa za objavom spornog članka reći je da je za objavu istog nesporno postojalo zanimanje javnosti jer je tema bila informiranje javnosti o osobi rukovoditelja Gradskog muzeja Požega, međutim činjenica što postoji zanimanje javnosti svakako ne oslobađa odgovornosti nakladnika koji javnost mora obavještavati na način da isti predstavlja profesionalni standard.

23. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik nije postupio u dobroj vjeri jer to niti ne proizlazi iz samog konteksta cijelog članka, načina izražavanja, ali ni činjenice da se prije objave spornog članka tuženik nije obratio tužiteljici za komentar niti je na drugi način provjerio točnost objavljene informacije.

24. U odnosu na mogućnost traženja uklanjanja s internetskog portala objavljenog članka za kojeg je utvrđeno da je osnova za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, ovaj sud smatra da se radi o zahtjevu u smislu odredbe čl. 1048. ZOO prema kojoj odredbi svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povrjeđuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica te se tako na taj način traži daljnje sprječavanje štetnih posljedica i eventualnog povećanja štete. Prema zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1331/2016-2 od 23. siječnja 2018., koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, nema nikakvih zapreka da se kod zahtjeva za popravljanje nematerijalne štete ili naknadu štete sukladno čl. 21. i čl. 22. ZM traži i uklanjanje radnje ili izvora kojima se povrjeđuje pravo osobnosti, a to je u svakom slučaju i traženje uklanjanja spornog teksta s internetskog portala koji je bio osnova za naknadu nematerijalne štete. Stoga da nema učinkovite pravne zaštite bez mogućnosti uklanjanja spornih sadržaja s Interneta, jer se u protivnom nastavlja s postupcima povrede prava osobnosti i čak povećava šteta.

25. Pri odlučivanju o visini naknade prvostupanjski sud je pravilno, po ocjeni ovog suda, vrednovao okolnosti konkretnog slučaja, sadržaj sporne informacije koji je objavljen u digitalnom izdanju pa je tako postao dostupan velikom broju čitatelja. Također je pravilno prvostupanjski sud cijenio iskaz tužiteljice u pogledu štetnih posljedica koje je ista trpjela zbog objave sporne informacije te je svakako trpjela osjećaj poniženja i nelagodnosti što je izazvalo duševne boli zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti, a to što nije tražila medicinsku pomoć ne znači da tužiteljica uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda nije trpjela duševne boli i povredu prava osobnosti.

25.1. Međutim, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da naknada štete u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju te iznos koji zahtijeva tužiteljica nema opravdanje u jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli koji odgovara cilju kojemu služi ta naknada i ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, u svezi s čime je ukazati kako javnosti poznata osoba ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani što se u konačnici odražava na visinu naknade, kao i činjenica uklanjanja članka sa web portala odnosno objave ispravka.

26. Stranke su izjavile žalbu i u odnosu na troškove parničnog postupka, ali žalbenim navodima nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu, budući da se odluka o trošku pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).

27. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti kao neosnovane žalbe i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zadru 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica