Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-1040/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa Davor Popović, odvjetnik u Karlovcu, Kralja Tomislava 6, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Jagićeva 33, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. Zagreb, Kranjčevićeva 11, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-25/2023-9 od 17. listopada 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ZL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-25/2023-9 od 17. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
« I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenim postupak izravne naplate po zahtjevu tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862 iz Zagreba, Jagićeva 33 protiv tužitelja TL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a koji postupak je pokrenut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine dana 23.5.2022.g. kod FINA Zagreb, a temeljem ovršne isprave koju predstavlja zadužnica Javnog bilježnika Marine Augustinović iz [adresa] broj OV-6279/2011 od 19.5.2011.g. što je tuženik dužan priznati, a ujedno je dužan tužitelju naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove, sve navedeno u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku 15 dana.»
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da županijski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači time da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tuženika obveže da tužitelju naknadi parnični trošak prema troškovniku u spisu kao i trošak sastava ove žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate po zahtjevu tuženika protiv tužitelja, koji postupak je pokrenut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine 23. svibnja 2022. kod FINA Zagreb, a temeljem ovršne isprave koju predstavlja zadužnica javne bilježnice Marine Augustinović iz [adresa] broj OV-6279/2011 od 19. svibnja 2011.
6.1. U ovršnom postupku poslovni broj: Ovr-948/2022 ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. protiv ovršenika ZL, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, taj prijedlog ovršenik je podnio zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. i 131/20.), tvrdeći je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno navedenom Zadužnicom.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da predmetna Zadužnica s potvrdom o solemnizaciji predstavlja ovršnu ispravu sa statusom javnobilježničkog rješenja, te da je zadužnica solemnizirana 19. svibnja 2011., međutim da tužitelj pogrešno smatra da se ovrha na temelju predmetne zadužnice može tražiti u zakonskom roku od 10 godina od dana solemnizacije, budući je zadužnica izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, dok je člankom 7. Ugovora o kreditu br. 233352 ugovoreno da se kredit otplaćuje u 96 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.655,09 kn koji anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 1. lipnja 2011. te da bi u ovom slučaju zastara počela teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, a kako je banka zadužnicu na naplatu dostavila 13. studenoga 2013. i 9. svibnja 2016., to je zastara tražbine prekinuta u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21.,114/22. i 156/22.) podnošenjem zadužnice na naplatu.
8. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud te na žalbeni navod tužitelja valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare predmetnog potraživanja, budući je tuženik svojim radnjama prekinuo zastaru.
9. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati da je od dospijeća tražbine iz Ugovora o kreditu do podnošenja prvog zahtjeva za izravnu naplatu istekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, što tužitelj nije dokazao. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Predmetnom Zadužnicom osigurana je tražbina iz Ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio s prednikom tuženika i o dospijeću te tražbine ovisi kada je prednik tuženika, kao vjerovnik, imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine jer bi se u suprotnom moglo dogoditi da zastara za zadužnicu istekne prije nego što vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika kojem je zadužnica izdana da bi se osigurala ta tražbina (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-832/2018 od 22. prosinca 2020. i druge).
10. Točno je da tuženikovo potraživanje prema tužitelju proizlazi iz Ugovora o kreditu br. 233352 od 19. svibnja 2011. sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i Volksbank d.d. (kasnije Sberbank d.d., sada Nova hrvatska banka d.d.; dalje u tekstu Banka) te da je radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kreditu tuženik predao Zadužnicu od 9. svibnja 2011. potvrđenu po javnom bilježniku Marini Augustinović 19. svibnja 2011. pod brojem OV-6279/2011 i Izjavu o suglasnosti od 19. svibnja 2011. potvrđenu po javnom bilježniku Marini Augustinović 19. svibnja 2011. pod brojem OV- 6278/2011, a s obzirom da tužitelj nije poštivao odredbe Ugovora o kreditu, banka je raskinula Ugovor o kreditu 12. travnja 2017. te je banka Izjavom o ustupu prava po ispravi od 5. rujna 2017. tuženiku ustupila sva prava koja proizlaze iz Ugovora o kreditu uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenata osiguranja potraživanja, a naročito Zadužnicu OV-6279/2011 te Suglasnost o zapljeni primanja OV-6278/2011., s tim što je tuženik o navedenom ustupu uredno obavijestio tužitelja.
11. Dakle, cjelokupno potraživanje tuženika dospjelo je na naplatu raskidom Ugovora o kreditu, odnosno s 12. travnja 2017. te je banka predmetnu zadužnicu dostavila na naplatu 13. studenoga 2013. i 9. svibnja 2016. dok je 19. siječnja 2017., 5. travnja 2017. i 12. travnja 2017. banka od Financijske agencije tražila povećanje iznosa dugovanja koji se zapljenjuje po predmetnoj Zadužnici te je tuženik obavijestio Financijsku agenciju o promjeni vjerovnika po predmetnoj zadužnici 1. ožujka 2018.
12. Pored toga, banka je 19. svibnja 2011. dostavila poslodavcu tužitelja na provedbu Izjavu o suglasnosti, te je banka 11. studenoga 2016. od poslodavca tužitelja zatražila povećanje mjesečne ustege, nakon čega je 14. prosinca 2016. banka dostavila Izjavu o suglasnosti na provedbu novom poslodavcu tužitelja, a 14. veljače 2017., zatražila povećanje mjesečne ustege, a s obzirom da poslodavac tužitelja nije postupao po Izjavi o suglasnosti, banka je 17. ožujka 2017. poslodavcu tužitelja poslala opomenu te je tuženik 1. ožujka 2018. obavijestio poslodavca tuženika o promjeni vjerovnika te je tuženik 18. studenoga 2019. i 9. prosinca 2021. dostavio novim poslodavcima tužitelja Izjavu o suglasnosti na provedbu.
13. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su tuženik i njegov prednik prekinuli zastaru predmetnog potraživanja poduzimanjem navedenih radnji protiv tuženika radi ostvarenja tražbine u smislu odredbe čl. 241. ZPP, što znači da nije nastupila zastara predmetne zadužnice.
14. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
15. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.
U Zadru, 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
