Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

Kutina

Poslovni broj: Pn-30/2023.-33.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (OIB 52634238587) Ministarstvo unutarnjih poslova kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57., protiv tuženika US (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik OD Cvrković & Partneri d.o.o. Vukovar, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 23. siječnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske koji glasi:

"Nalaže se tuženiku US da tužitelju Republici Hrvatskoj Ministarstvu unutarnjih poslova isplati iznos od 5.640,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2020. do isplate."

II Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj da tuženiku US naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj 3.11.2020. tužitelj navodi da je presudom Općinskog suda u Sisku Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj Pp P-2676/2019. od 4. srpnja 2019. tuženik proglašen krivim za prekršaj iz članka 46. stavak 21. kažnjiv po članku 46. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je tuženik upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], da se dolaskom do kbr.66 nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je kotačem zahvatio zapadnu zemljanu bankinu i sletio vozilom u odvodni kanal, da je na vozilu nastala materijalna štete i da je za popravak štete tužitelj platio iznos od 42.500,09 kuna. Predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 42.500,09 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2020. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje da je na automobilu nastala šteta prilikom silaska automobila s ceste, da je nastala manja materijalna šteta, da je daljnja šteta nastala prilikom izvlačenja vozila od strane vučne službe Cvetnić radi nepravilnog načina izvlačenja vozila. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Podneskom primljenim 23. siječnja 2025. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u važećoj valuti i predložio da se tuženiku naloži da isplati iznos od 5.640,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2020. do isplate.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici broj Pp P-2676/2019. od 4. srpnja 2019., račune, dokumentaciju očevida, spis Općinskog suda u Sisku Pp P-2676/2019., izvide štete, službene zabilješke o postupanju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, saslušanjem svjedoka DS, CS, GS, AS, ŽS, saslušanjem tuženika US i vještačenjem po vještaku prometne struke Brod – promet d.o.o. Slavonski Brod.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije smatrajući da je tužitelj naknadu štete trebao potraživati od osiguravatelja.

7.Člankom 117. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/13.) propisano je da su policijski službenici dužni naknaditi štetu koju u službi ili u svezi s obavljanjem službe namjerno ili krajnjom nepažnjom nanesu Republici Hrvatskoj. Među parničnim strankama nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] vlasništvo Republike Hrvatske i da je do štete na vozilu došlo u vrijeme kada je vozilom upravljao tuženik. Činjenica da je Republika Hrvatska vlasnik vozila daje aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za naknadu štete koja je nastala na njenom vozilu i to prema osobi koja je tu štetu uzrokovala. Kako je tuženik upravljao vozilom u vrijeme oštećenja vozila pasivno je legitimiran u ovom sporu budući da je navedenom zakonskom odredbom izričito propisana odgovornost policijskog službenika za nastalu štetu. S obzirom na navedeno sud smatra tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije neosnovanim.

8.Među parničnim strankama je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu.

9.Saslušan kao parnična stranka tuženik je u svojoj izjavi naveo da se prometna nesreća dogodila 2.5.2019. u večernjim satima, da je obnašao službu u zaštiti državne granice u vremenu od 20,00 sati do 8,00 sati u mjestu Kuljani, da je prilikom nadzora i osmatranja državne granice na području BIH zamijećena grupa od nekoliko nepoznatih osoba, da je jedini način da prijeđu granicu bio željeznički most kod Volinje, da je, radi postupanja prema tim osobama, počeo radnju zaustavljanja vozila uz cestu, da prilikom zaustavljanja vozila nije vidio kanal i da je prednji desni dio vozila skliznu zbog mokre trave u odvodni kanal dubine oko pola metra, da je nakon dva do dva i pol sata vučna služba Cvetnić vršila izvlačenje vozila iz kanala i da je tada došlo do daljnjeg i većeg oštećenja vozila u odnosu na oštećenje koje je nastalo radi slijetanja vozila u kanal. Navode tuženika potvrdio je i svjedok AS koji je u trenutku slijetanja vozila bio suvozač navodeći da je tuženik pokušao stati na most, da je bilo mokro i da je vozilo samo skliznulo prije mosta preko vlažne trave u jarak. Ostali saslušani svjedoci nisu bili očevici štetnog događaja i nisu im poznate okolnosti skliznuća vozila niz kosinu ceste.

10.Izjavu tuženika o okolnostima prometne nesreće sud je prihvatio kao istinite budući da su ti navodi potvrđeni od strane svjedoka AS te djelomično i od strane drugih svjedoka koji su na mjesto nesreće došli naknadno i vidjeli položaj vozila.

11.Vještak prometne struke u svom mišljenju je naveo da se na osnovu materijalnih činjenica utvrđenih u tijeku očevida sa sigurnošću može konstatirati da se prometna nesreća dogodila 2.5.2019. u noćnim uvjetima vožnje u naselju Kuljani ispred kbr. 66., izvedene s dvije prometne trake namijenjene za kretanje vozila u oba smjera, kao nekretanje po kolniku (slijetanje) osobnog automobila Seat Altea registarske oznake [registarska oznaka]. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao objektivno i stručno.

12.Prihvaćajući izjavu tuženika i svjedoka AS kao istinite sud nalazi utvrđenim da je do oštećenja vozila došlo kada je tuženik US pokušao zaustaviti automobil uz cestu kod kbr. 66., u naselju Kuljani, da je došlo do klizanja automobila niz kosinu desnom stranom vozila i zaustavljanja u položaju da su lijevi kotači automobila bili na cesti, a desni na travnatoj kosini (kako je prikazano na fotografijama F-1, F-2, F-3 i F-4 dokumentacije očevida) te da je do daljeg oštećenja automobila došlo pri izvlačenju vozila.

13.Sukladno članku 117. Zakona o policiji tuženikova odgovornost za nastalu štetu postoji ako je štetu uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje. S obzirom da je tuženik pokušao zaustaviti automobil uz cestu kako bi mogli postupati prema osobama koje su zatečene na tom mjestu za očekivati je da mu nije bila namjera automobilom skliznuti niz kosinu ceste i oštetiti automobil. Krajnja nepažnja znači propuštanje štetnika da kod poduzimanja određene radnje upotrijebi pažnju koju bi upotrijebila prosječna osoba. Tuženik je pokušao zaustaviti vozilo uz cestu, u noćnim uvjetima bez ulične rasvjete (kako je naveo svjedok CS) što znači da nije mogao jasno vidjeti i raspoznati stvarni izgled prostora izvan ceste. Iz fotografija mjesta gdje je došlo do klizanja automobila niz kosinu ceste vidljivo je da je taj prostor obrastao višljom travom, da nije uočljiva veća kosina, a to osobito kada se ima u vidu prostor ispred prometnog znaka, što sve upućuje na zaključak da s pažnjom prosječne osobe tuženik nije mogao uočiti da će doći do propadanja desne strane vozila. Pri tome treba napomenuti da je mjesto zaustavljanja vozila bilo uvjetovano i činjenicom da je tuženik sa suvozačem uočio kretanje grupe osoba prema kojima su imali namjeru postupati kao policijski službenici, da je tuženik, sukladno tom opažanju, morao odmah ili u što kraćem vremenu zaustaviti vozilo te da, slijedom te nužnosti, nije imao prostorne ni vremenske mogućnosti detaljno analizirati mjesto zaustavljanja. S obzirom na sve navedene okolnosti u kojima je tuženik poduzeo radnju zaustavljanja vozila sud smatra da nije postupao s krajnjom nepažnjom.

14.Kako je namjera ili krajnja nepažnja uvjet tuženikove odgovornosti za štetu koja je učinjena tužitelju, a tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da je tuženik postupao namjerno ili s krajnjom nepažnjom, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Pri tome se napominje da je namjera ili krajnja nepažnja, kao uvjet za odgovornost za nastalu štetu, bila propisana i člankom 116. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22.), a koji se primjenjivao u vrijeme kada je nastala šteta na vozilu tužitelja.

15.Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na jednom ročištu 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 250,00 eura, sastav četiri podneska po 200,00 eura i PDV 425,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tuženiku je na ime naknade za sastav odgovora na tužbu priznat iznos od 200,00 eura (Tbr.8.1.), na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu od 28.4.2022., 22.9.2022. i 7.2.2023. po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime sastava podneska od 2.11.2022. iznos od 200,00 eura (Tar.br.8.1.) i na ime PDV-a 250,00 eura (Tar.b.r.46.). Naknada za sastav podnesaka od 22.7.2024., 14.11.2024. i 23.1.2025. nije priznata budući da je sud iste cijenio kao nebitne za postupak. Naknada za jedan sat nije priznata budući da je tuženik izborom punomoćnika izvan sjedišta suda sam uzrokovao trošak putovanja odnosno izbivanja iz pisarnice (ukoliko se zahtjev odnosi na Tar.br.39.). Kako je tužbeni zahtjev odbijen tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 147/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Kutini 12. veljače 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. ODO Sisak

2. Pun. tuženika