Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-470/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐĆ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i 2., u vezi sa člankom 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika ĐĆ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, pod brojem K- 601/2024 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ĐĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu K-601/2024 od 13. studenog 2024. optuženi ĐĆ je poglašen krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, te mu je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju članka 118. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ĐĆ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 1. prosinca 2023., pa nadalje.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 542,96 eura i trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe kao i naknaditi nagradu i nužne izdatke branitelja određenog po službenoj dužnosti, koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi ĐĆ, putem svog branitelja po službenoj dužnosti Maria Karaice, odvjetnika iz Karlovca, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno preinači pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optuženiku izrekne blaža kazne od pobijane.
3. Odgovor na žalbu je podnesen od strane državnog odvjetnika u kojem predlaže odbiti optuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
6. Žalba optuženika ĐĆ nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženi ĐĆ kada navodi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, budući je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe članka 35. i 36. ZKP/08, jer je prvostupanjski sud rješenjem donesenim na raspravi od 13. studenog 2024. pravilno, temeljem članka 35. stavak 5. ZKP/08 odbacio zahtjev optuženika za izuzećem sudaca Općinskog i Županijskog suda u Karlovcu, obzirom da nisu navedeni konkretni dokazi i okolnosti zbog kojih optuženi smatra da postoje razlozi za izuzeće.
8. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08, jer se prvostupanjski sud neovlašteno upustio u izmjene činjeničnog opisa djela. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je intervenirao u činjenični opis predmetnog djela iz optužnice, jer nije dokazano da bi optuženik prijetio riječima: "Nećeš izaći večeras van iz kuće, ja ću te ubiti, otići ćeš u sanduku", već riječima: "Sad si moj, imam vremena, ja ću te ubiti, sva krv će ići iz tebe, ići ćeš u zemlju“, kako je to kod suca istrage decidirano izjavio oštećenik, te da time sud nije prekoračio svoje ovlasti jer optuženika nije proglasio krivim za neko drugo ili teže kazneno djelo, već je činjenični opis uskladio s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Stoga, kako je sud ovlašten izmijeniti činjenični opis optužnice na način da ga na temelju utvrđenog činjeničnog stanja preciznije opiše, što je u konkretnom predmetu slučaj, jer je optužnica ostala u potpunosti u okvirima obilježja kaznenog djela i kaznenopravne odgovornosti kako je državni odvjetnik optuženiku stavio na teret.
9. Suprotno tvrdnji žalitelja da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, koja nije nerazumljiva, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude. Tvrdnja kako je prvostupanjski sud bezrazložno poklonio vjeru oštećenom KĆ, žalitelj ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
10. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nije u pravu žalitelj kada smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je iskaz oštećenog KĆ pravilno ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivao detaljno, a iskaz oštećenog je pravilno doveden u vezu s zapisnikom o očevidu od 2. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi da je na podu pronađen drveni štap i drvene noge od stolca, prijave ozljeda OB Karlovac iz koje je razvidno da je oštećeni zadobio ozljede u vidu prijeloma nosne kosti i otvorene rane glave, koje su okvalificirane kao lake tjelesne ozljede, zatim nalaza i mišljenja odnosno iskaza vještaka dr. Petra Miloševića iz kojeg proizlazi da su ozljede oštećenika mogle nastati bilo kojim tupo-tvrdim predmetom, npr. štapom, šakom, odnosno da je mala vjerojatnost da su ozljede oštećenika mogle nastati padom kroz prozor. S obzirom na istovjetnost iskaza oštećenog KĆ s navedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaz oštećenog vjerodostojnim i istinitim. Na temelju izvedenih dokaza sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženi počinio kazneno djelo teške ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, upravo na način kako je to opisano u izreci presude i za svoja utvrđenja dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.
11. Nadalje, optuženi u žalbi navodi da se kazneno djelo prijetnje može počiniti samo s namjerom, a optuženik je u svojoj obrani porekao da je prijetio svom ocu KĆ, te da u pogledu kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju nije dokazano da je optuženi postupao s namjerom nanošenja teške tjelesne ozljede. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude je dao jasne razloge zašto smatra da je optuženi postupao s namjerom da teško tjelesno ozlijedi svog oca, odnosno da ga zastraši, uzevši u obzir da je optuženik više puta udarao svog oca, čovjeka starije životne dobi, rukama, nogama drvenim štapom i nogom od stolca po tijelu i glavi, te uzevši u obzir i iskaz vještaka dr. Petra Miloševića iz kojeg proizlazi da su ozljede oštećenika nastale silom srednje jakog intenziteta i da su radnjom optuženika mogle nastati teške tjelesne ozljede, tj. da je teška tjelesna ozljeda izostala samo stjecajem sretnih okolnosti, tako da nije ostvarena povreda kaznenog zakona, na koju se u žalbi optuženi poziva.
12. Budući je žalba optuženika ĐĆ usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je otac troje djece, narušenog zdravlja, te da je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir da je optuženi ranije pravomoćno osuđen za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te da je optuženi prekršajno kažnjavan zbog kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
13. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2 KZ/11, te utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, te potom izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, primjerena kazna svim navedenim okolnostima, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
15. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima pravilno utemeljio na odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08. Obvezujući optuženika na podmirivanje paušalne svote i troškove vještačenja, kao i nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o troškovima, cijeneći trajanje i složenost postupka, te materijalne prilike optuženika. Ističe se kako optuženi, sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08 ima mogućnost biti oslobođen dužnosti naknade troškova postupka u slučaju utvrđenja novonastalih okolnosti koje utječu na imovinsko stanje optuženika.
16. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene ni ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Dubrovniku 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić