Poslovni broj: Us I-951/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Sejadu Ajazu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. veljače 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 12. veljače 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/162, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 27. veljače 2024., i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-361-03/13-04/8790, URBROJ: 2181-1- 10-3/26-23-5 od 1. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/162, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 27. veljače 2024., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena se tužiteljeva žalba na rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-361-03/13-04/8790, URBROJ: 2181-1- 10-3/26-23-5 od 1. ožujka 2023.
2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj navodi kako su osporena rješenja neosnovana i nezakonita. Navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi, već o nadogradnji na postojećoj nekretnini koja je izgrađena prije 1968. godine, a koja predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu i jedini dom tužitelja, pri čemu je dom Ustavom zaštićena kategorija a što da upravno tijelo uopće nije uzelo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo Generalni urbanistički plana iz 2014. godine, a ne onaj iz 2013., te je na taj način materijalni propis primijenilo retroaktivno. Također, prvostupanjsko rješenje doneseno je bez provođenja ispitnog postupka, što je odredbama Zakona o upravnom postupku dozvoljeno samo u slučaju da u postupku ne sudjeluju stranke sa suprotnim interesima i to ako se udovoljava zahtjevu stranke, a što ovdje nije slučaj. Predlaže da sud poništi osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, te tuženiku naložiti snašanje troška ovog upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.
5. Prije svega valja reći kako je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio poništenje rješenja KLASA: UP/II-361-05/23-26/161 od 28. veljače 2024., međutim tužbi je priložio rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/162, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 27. veljače 2024. Budući da je sud uvidom u spis ovog suda UsI 950/24 utvrdio kako tužitelj u tom predmetu osporava rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/23- 26/161 od 28. veljače 2024, te kako je nedvojbeno predmet ove tužbe zahtjev za ozakonjenje zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a o kojem je tuženik odlučio upravo rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/162, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 27. veljače 2024., to je sud u ovom predmetu odlučivao o zakonitosti upravo tog rješenja.
6. U sporu je održana rasprava 4. veljače 2025. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.36/2024 - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je u svim navodima iz tužbe, te je popisao trošak spora.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja te priloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženog dokaza njegovim stranačkim saslušanjem, kao nepotreban smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojima je odlučeno o zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
10. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 6. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) prema kojem se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park- šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.
11. Tuženik je u osporenom rješenju utvrdio kako se predmetna zgrada prema GUP-u koji je važio na dan stupanja na snahu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na dan podnošenja predmetnog zahtjeva za ozakonjenje, kao i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja nalazila izvan građevinskog područja unutar područja Park šume Marjan, te da se radi o zgradi koja nije izgrađena u skladu s prostornim planom, odnosno da u konkretnom slučaju na spornom području nije određena tradicijska naseobina.
12. S navedenim stajalištem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga u svemu prihvaća kao pravilno i zakonito.
13. U konkretnom slučaju nesporno je među strankama da se predmetna zgrada nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst) izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ – Park šuma Marjan za koju vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita. Isto tako, nije sporno da se zgrada izvan građevinskog područja, a unutar Park šume Marjan, nalazila i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (2012), u vrijeme podnošenja zahtjeva (2013.)
14. Obzirom na navedeno, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak kako, s obzirom na područje na kojem se nalazi zgrada čije se ozakonjenje traži, postoji zakonom propisana smetnja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahvat u prostoru. Prostorno planski uvjeti i njihove izmjene nisu od utjecaja kod ocjene zakonitosti ovdje osporavanog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, čija se zakonitost može ispitivati pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (članak 12. stavak 3. točka 2. ZUS).
15. U odnosu na navode tužitelja o tome da se u konkretnom slučaju radi o tome da je dio objekta građen prije 15. veljače 1968. godine, te da stoga čitava zgrada čini konstruktivnu cjelinu građenu prije 15. veljače 1968. godine, a koju činjenicu da upravna tijela nisu uzela u obzir, valja reći kako su isti u cijelosti neosnovani. Naime, u slučaju da je zgrada građena prije 15. veljače 1968. godine, tada ne bi bilo potrebe za donošenjem rješenja o izvedenom stanju, jer se za zgrade izgrađene prije 15. veljače 1968. godine smatra da su izgrađene temeljem pravomoćne građevinske dozvole. Budući da tužitelj traži donošenje rješenja o izvedenom stanju, to znači da sam drži kako zgrada ne udovoljava prethodno navedenoj zakonskoj presumciji, pa je u situaciji kada je neosporno riječ o zgradi izgrađenoj na području Park šume Marjan, pravilno njegov zahtjev za donošenjem rješenja o izvedenom stanju odbijen jer u konkretnom slučaju postoji prepreka iz odredbe čl. 6. st.1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na pravo na dom, jer se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj je tužitelj svjesno pristupio (do)gradnji predmetne građevine, na području koje nije predviđeno za gradnju, pa se stoga ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom.
16. Obzirom na navedeno ovaj sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.
17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. Izreke rješenja.
U Splitu, 12. veljače 2024. godine
S u t k i nj a
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - opun. tužitelja,
- tuženiku,
- u spis.
