REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-98/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO, iz [adresa]. i [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin, Božica Petak Vujec i Andrea Fosin u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3206/2021-2 od 29. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-581/2019-46 od 27. srpnja 2021., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3206/2021- 2 od 29. listopada 2021., kao i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 581/2019-46 od 27. srpnja 2021. pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka, te pod točkom III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 44.723,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti do isplate, pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 14.037,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2021. do isplate, dok je preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnih troškova od 3.750,00 kuna odbijen, a pod točkom III. izreke je odbijen u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena objektivna preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 11. siječnja 2021. kojim se tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom vještaka od 14. travnja 2020. na način da se s osnova preplate temeljem primjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te na ime preplate s osnova valutne klauzule potražuje iznos od 44.723,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, čime je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni povećan za iznos od 1.109,24 kune.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1221/2022-3 od 10. rujna 2024. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3206/2021-2 od 29. listopada 2021., u odnosu na pitanje:

„Je li sud u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te vrati postupak na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno saslušati svjedokinju zaposlenicu tuženika na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 44.723,20 kn / 5.935,79 eur s pripadajućim kamatama, s osnova stečenog temeljem nepoštenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, koje se odnose ime preplaćene promjenjive kamatne stope te na ime preplaćenog iznosa s osnove valutne klauzule.

9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 44.723,20 kn / 5.935,79 eur na ime stečenog bez osnova vezano za promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i po osnovi glavnice vezano za CHF, ocjenjujući da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo.

9.1. Naime, ocjenjujući da se razlozi za promjenjivost kamatne stope i tečaja valute CHF (koje navodi tuženik) ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a niti se to može utvrditi iz sadržaja tuženikovih općih akata, sudovi su zaključili da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i tečaja valute nerazumljive, a time i nepoštene.

9.2. Nadalje, polazeći u bitnom od toga:

- da, polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/2014, 110/2015) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka (istovjetno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“, broj 79/2007, 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013. - dalje: ZZP/2007), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi sa čl. 131. st. 1. ZZP/2007),

- da su u smislu tih zakonskih odredbi ali i odredbe čl. 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati,

sudovi su ocijenili da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

9.3. Osim toga, polazeći od utvrđenja da je u predmetnom Ugovoru o kreditu u čl. 3., ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, da je odredba čl. 2. istog Ugovorom kojom je ugovorena valuta glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018), te da u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, drugostupanjski sud je ocijenio da je osnovano prvostupanjski sud zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita ništetne i da na te okolnosti nije potrebno saslušavati svjedoke.

9.4. Slijedom iznesenog, a pozivom na odredbe čl. 1111. st. 3., čl. 1115., čl. 29. st. 1. i st. 2. t. 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 - dalje: ZOO), sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tuženik naznačenim pitanjem u osnovi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. ZZP, kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, Naime, tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

11. Sporno je stoga u revizijskom stupnju postupka može li se sud, u situaciji kada se tužitelj poziva na ništetnost spornih ugovornih odredbi u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, odnosno na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te odbiti provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kako to propisuje odredba čl. 81. st. 2. ZZP, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4. navedenog članka).

13. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača na koji se pozivaju nižestupanjski sudovi saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorene odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tome su postupku odbijeni dokazni prijedlozi banaka da se saslušaju zaposlenici banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

14. Tuženik je u ovom postupku predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnika tuženika) na okolnost (pregovaranja i davanja tužitelju odgovarajućih informacija u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu) da je tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu, kao i na okolnost da je da je zaposlenik tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodima, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF.

15. Prema shvaćanju ovog suda, u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, sud je dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ako je tuženik predložio dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu.

16. Stoga, s obzirom da je tuženik u ovom postupku predložio dokaz na navedenu okolnost, predloženi je dokaz trebao biti izveden jer okolnost na koju je predložen nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Isto pravno shvaćanje ovaj sud je izrazio više svojih odluka, pa tako primjerice i u odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev- 1143/2023-2 od 16. travnja 2024. i dr.

16.1. U navedenim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.

17. Stoga, prema ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima tuženiku (trgovcu) je dopušteno, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkom sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženiku banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., te ovaj sud primjerice u odlukama broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-1143/2023-2 od 16. travnja 2024. i dr.).

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. i dr. izrazio pravno shvaćanje da je protivan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

19. Osim toga, glede navedenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom predmetu, treba odgovoriti da je ovaj sud u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji glede istog pravnog pitanja u odlukama broj Rev 1046/2023-2 od 9. listopada 2024., Rev 1143/2023-2 od 16. travnja 2024. i dr. izrazio pravno shvaćanje i dao odgovor na postavljeno pitanje: „Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi te nije ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.“.

20. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovog suda (a time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom predmetu), ocjena je ovog suda da su, s obzirom da je i u ovom konkretnom slučaju (a riječ je o istovrsnom sporu kao i primjerice u odluci broj Rev- 1143/2023-2 od 16. travnja 2024. i dr.) tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati djelatnicu revidenta ĐO, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, a da su nižestupanjski sudovi odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu, nižestupanjski sudovi takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.

21. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

22. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

23. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić