Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1041/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Sanji Joki Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, protiv tuženika BU, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl- 1295/2022-13 od 21. prosinca 2023., dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1295/2022-13 od 21. prosinca 2023 u točki I, III i IV izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1295/2022-13 od 21. prosinca 2023 u točki V izreke u dijelu kojem nije prihvaćen trošak privremenog zastupnika u iznosu od 240,93 EUR i sudi:

1. Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku troškove zastupanja u iznosu od 194,29 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev za naknadu troškova zastupanja privremenog zastupnika u iznosu od 46,64 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3434/21-15 od 7. srpnja 2023. u dijelu, kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 174,15 eura1/1.312,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od:

- na iznos od 32,46 eura/244,58 kn tekućim od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 27,57 eura/207,76 kn tekućim od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 28,55 eura/215,08 kn tekućim od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 24,53 eura/184,83 kn tekućim od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 36,36 eura/273,98 kn tekućim od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 24,68 eura/185,93 kn tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3434/21-15 od 7. srpnja 2023. u dijelu, a kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6,84 eura/51,54 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 11. veljače 2021. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 89,59 eura/675,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

V Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku troškove zastupanja u ovosudnom predmetu gornji poslovni broj u iznosu od 132,20 eura/996,09 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točaka I, III, IV i V prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud nije s dovoljno pozornosti ocijenio dokumentaciju koja prileži spisu te je izreka presude u suprotnosti s istom dokumentacijom, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te je na taj način počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka. Osporava usklađenost utuženih računa s izvatkom iz poslovnih knjiga, tj. da iz vjerodostojne isprave nije razvidno o kojim je računima riječ i na što se oni odnose. Osporava visinu potraživanja te tvrdi da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na to da ne postoji konkretna veza između izvoda iz poslovnih knjiga i računa na koji se izvod odnosi. U odnosu na točku V prvostupanjske presude, ističe kako je riječ o naknadi troškova zastupanja privremenog zastupnika, a ne posebnog skrbnika. Ističe da se troškovi privremenog zastupnika odmjeravanju u skladu s odvjetničkom tarifom, a ne Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika. Tvrdi da mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom dana 9. studenog 2023. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 174,15 EUR (1.312,16 kuna) na ime nepodmirenih računa za isporučene vodne usluge u razdoblju od siječnja do lipnja 2020. godine na adresi [adresa].

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga. Platni nalog je sadržan u Rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2022., poslovni broj P-3434/2021-15, a protiv kojeg je tuženik podnio prigovor.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je:

- da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke vode

- da je tuženik u utuženom razdoblju evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod sistemskim brojem obveznika 501101239226 i sistemskim brojem objekta 04069064, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge

- da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 174,15 eura / 1.312,16 kn odnosi na usluge isporučene vode za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od siječnja do lipnja 2020.

- da tuženik nije izvršio odjavu korištenja vodnih usluga kod tužitelja prije ili za vrijeme utuženog razdoblja

- da utuženo potraživanje nije podmireno

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP- a.

11. Suprotno žalbenim razlozima tuženika, presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, presuda nema nedostataka i može se ispitati pa sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženik korisnik usluge koju pruža tužitelj te da nije dokazao da je podmirio iznos usluge koja je predmet ovog postupka, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 174,15 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, a sve sukladno a sve sukladno članku 3. st. 1 toč. 6. i članku 42. st.1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj: 66/19) te čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

13. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu potraživanja ne mogu biti predmetom razmatranja ovog suda, budući da se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba.

14. Žalbeni navod tuženika da ne postoji konkretna veza između izvoda iz poslovnih knjiga i računa na koji se isti izvod odnosi je paušalan i ničime potkrijepljen, tj. tuženik nije argumentirano osporio vjerodostojnost i istinitost isprava koje je podnio tužitelj. Iznos dugovanja u izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima je istovjetan. S obzirom na navedeno, ovaj sud ocjenjuje da postoji veza između izvatka iz poslovnih knjiga i računa, a koje je tužitelj dostavio.

15. Zbog navedenoga se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

16. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točkama III i IV izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

17. Slijedom navedenog, po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Međutim, osnovana je žalba tuženika u pogledu točke V prvostupanjske presude, a koja se odnosi na trošak privremenog zastupnika koji je postavljen tuženiku u konkretnom predmetu.

19. Odredbom čl. 84. st. 1. ZPP-a određeno je da, ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika. Nadalje, odredbom čl. 85. st. 3. ZPP-a propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. ZPP-a na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

20. Iz svega navedenog proizlazi da ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, a kako je u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen tuženiku odlukom suda za potrebe parničnoga postupka zbog razloga propisanog odredbama ZPP-a, tako u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad za postavljanje skrbnika.

21. Dakle, postoji razlika između privremenog zastupnika – odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZPP-a te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad po odredbama čl. 218. do 246. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19, 47/20).

22. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP-a).

23. Prema tome, u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika.

24. Uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.), u konkretnom slučaju privremeni zastupnik ima pravo na naknadu troška sastava prigovora protiv platnog naloga od 28. srpnja 2022. prema Tbr 8.1. u iznosu 25 bodova (49,75 EUR), sastav podneska od 10. siječnja 2023. i 30. ožujka 2023. prema Tbr. 8.1., za oba podneska u iznosu od 25 bodova (99,50 EUR) te za zastupanje na ročištu dana 17. srpnja 2023. i dana 9. studenog 2023. prema Tbr. 9.1., za oba ročišta u iznosu od 25 bodova (99,50 EUR), te za zastupanje na ročištu dana 19.1.2023. u iznosu od 25% od zatraženog iznosa od 25 bodova prema Tbr. 9.5. (12,44 EUR) obzirom je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, svekupno 261,19 EUR, a što uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 326,49 EUR.

25. Budući da je točkom V pobijane presude već priznat trošak privremenog zastupnika u iznosu od 132,20 EUR, da je privremeni zastupnik potraživao trošak od 373,13 EUR te da prema ocjeni ovog suda ima pravo na trošak u iznosu od 326,49 EUR, privremenom zastupniku je dosuđena naknada troškova u iznosu od 194,29 EUR (točka II. stavak 1. ove odluke). U odnosu na trošak u preostalom zatraženom iznosu od 46,64 EUR, valjalo je privremenog zastupnika odbiti (točka II. stavak 2. ove odluke).

26. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević