REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5110/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice THG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Monika Grabovac Herceg, odvjetnica u Zadru, protiv prvotuženika UHG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotuženika TH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetuženika UH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Davor Ukalović, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 789/2022-2 od 27. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1325/2021 od 1. rujna 2022., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-789/2022-2 od 27. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1325/2021 od 1. rujna 2022. zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedistvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Tužiteljica ujedno tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije, da su joj donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prva tri postavljena pitanja koja se odnose na ocijenjivanje poštenja posjednika, su pitanja činjenične naravi i potpuno su vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takva pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Nadalje, podredno se, a s obzirom i na iznošenje razloga opravdanja postavljenih pitanja, navodi kako se odluka nižestupanjskih sudova ne temelji samo na zaključku da tužiteljica nije pošteni stjecatelj iz razloga što pravni prednici tužiteljice nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama predmetnih nekretnina za cijelo, već i iz razloga što: je tužiteljica morala znati da joj tuženici osporavaju pravo posjeda i vlasništva za cijelo; da je i sudjelovala kao nasljednica u ostavinskom postupku iza pok. PH, pri donošenju rješenja iz 2012. o naknadno pronađenoj imovini, kada su sve stranke u postupku nasljeđivanja utvrđene suvlasnicima i kao takve upisane u zemljišne knjige kao i činjenice da je trećetuženik (brat tužiteljice) naveo da je on upozoravao i svoje roditelje i sestru o tome da oni ne bi bili vlasnici za cijelo predmetnih nekretnina.
5. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje navodi se da tim pitanjima tužiteljica polazi od suprotnih utvrđenja od onih u postupku. Naime, tim pitanjima tužiteljica problematizira pravilnost zastupanja prvo i drugo tuženika od strane treće tuženika. Međutim, iz obrazloženja pobijane odluke vidljivo je da su prvo i drugo tuženici, PHG i TH ovlastili treće tuženika UH da on u njihovo ime ovlasti za zastupanje pred sudom odvjetnika, što je on i u činio i opunomoćio odvjetnika Davora Ukalovića. Tako, prvo i drugo tuženici tijekom postupka nisu niti bili zastupani po treće tuženiku, već po odvjetniku Davoru Ukaloviću.
6. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
7. Vezano za navode tužiteljice da bi joj pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna ljudska prava, valja navesti da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s time da tužiteljica niti ne navodi na koji način bi do povrede nekog temeljnog ljudskog prava tijekom postupka došlo.
8. S obzirom na izloženo, valjalo je odbaciti prijedlog u dijelu u kojem je on podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
