Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Lj. Posavskog 5

Poslovni broj: K-50/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Mariji Jurić, uz sudjelovanje Nikoline Samardžija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ST radi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-655/2024 od 27. studenoga 2024., nakon javno provedene rasprave 12. veljače 2025., u odsutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i optuženog ST, a prisutnosti branitelja optuženika, Marka Galovića, odvjetnika u Kutini, dana 13. veljače 2025. objavio je, a 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženi ST, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], zvan „ S“, sin Ž i ŽT, djevojački F, rođen **.**.1993. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanina Bosne i Hercegovine, sa završenom srednjom školom, elektrotehičara, nezaposlen, bez primanja, vlasnik vozila Volvo vrijednosti 800,00 eura, bez nekretnina, razveden, otac troje maloljetne djece, vojsku nije služio, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je,

9. studenog 2024. oko 21,50 sati, na području Općine Topusko, nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane nepoznate osobe - organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 150,00 eura po prevezenoj osobi, osobnim automobilom marke i modela „Volkswagen Passat", registarske oznake [registarska oznaka], došao na prethodno dogovorenu lokaciju u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je u navedeno osobno vozilo preuzeo jedanaest državljana Republike Turske, bez putnih isprava i bez viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, nakon čega se sa tim osobama, znajući da su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku uputio u smjeru Grada Zagreba, kada su ga u 22,00 sati u mjestu Katinovac bb, zaustavili policijski službenici,

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je

počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. -dalje: KZ/11)

te se temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 optuženi ST osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca

Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom ST u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 9. studenog 2024., pa nadalje.

Na temelju članka 270. ZKP/08 u vezi članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog ST oduzima se mobilni uređaj marke Huawei P30 Pro, model VOG- L29, IMEI brojeva: [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji je od optuženika privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna serijskog broja [serijski broj] od 10. studenog 2024., uz pripadajući zapisnik, a koji postaje vlasništvo Republike Hrvatske te se navedeni mobitel povjerava na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 i članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos od 300,00 eura (slovima: tri stotine eura) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ST ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 300,00 eura (slovima: tri stotine eura) postao imovina Republike Hrvatske. Nalaže se optuženom ST da iznos od 300,00 eura (slovima: tri stotine eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude uplati u Državni proračun Republike Hrvatske.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženi ST oslobađa se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ST zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

2. Suglasnošću stranaka raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac u smislu članka 19.b stavak 3. ZKP/08.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi ST izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 9. studenog 2024., pouka o pravima uhićenika, izvješće o postupanju Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna od 9. studenog 2024., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna serijskih brojeva [serijski broj] i 01574301 od 10. studenog 2024. s pripadajućim zapisnikom i izjave o osobnim podacima stranca, a optuženik je ispitan na početku dokaznog postupka.

5. U obrani optuženi ST na raspravi je naveo da je točno što je navela državna odvjetnica, kao što je već i rekao. Naveo je da se našao u teškoj financijskoj situaciji, posudio je iznos od 4.000,00 eura od kamatara, a koji iznos je morao vratiti, a nije mogao. Mjesečno je plaćao kamatu u visini od čak 500,00 eura mjesečno. Radio je u Sloveniji kao keramičar, u međuvremenu se i rastao, želio je ponovno pokrenuti svoj posao, a što je i učinio, ali u nedostatku posla odlučio se vratiti u Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini odlučio je otvoriti Fast Food zajedno sa svojom majkom koja je kuharica. U isti su uložili između 1.000,00 do 1.500,00 eura, te im je još falilo vozilo koje nisu mogli kupiti. Par dana prije počinjenja kaznenog djela radio je na građevini te je pitao kolege da li znaju koga da posuđuje novac i tako je saznao za jednog momka iz [adresa]. On mu je rekao da mu neće posuditi novac već da ima ponudu da preveze 3 do 5 ljudi od Zagreba do Slovenije. Izvadio je i pokazao mu veću svotu novca i rekao da zašto bi plaćao kamatu ako može odmah zaraditi prijevozom tih ljudi. Ta osoba mu je rekla da kupi hrvatski broj kako bi imao internet i da vozi prema Zagrebu. Nekih 40 do 50 km od Zagreba bilo je isključenje sa autoceste za Sisak, a kada mu je on poslao lokaciju preko Whats App-a. Cijelo vrijeme je dijelio s njim lokaciju preko mobitela, odnosno koordinate. Kada je stigao na odredište, a nije znao gdje je to točno, kasnije je saznao da je to mjesto Topusko, izletjelo je mnogo više ljudi nego što mu je bilo rečeno. Policijskom kontrolom je utvrđeno da ih je bilo 11. Kada je vozio prema Topuskom čak je prošao pored policijske patrole. Mjesto gdje se zaustavio je bio običan put, magistralna cesta, a svuda okolo je bila šuma. Ljudi koje je preuzeo su odjednom istrčali iz šume i sami su počeli ulaziti u auto. On ih je počeo voziti, a netko od njih nije zatvorio vrata pa je to učinio on. Nakon nekih 50 metara vožnje vidio je svjetla policije, zaustavili su ga, a on je odmah stao. Mislio je da će preuzeti 3 do 5 ljudi i da će oni moći normalno sjesti u vozilo i zavezati se sa sigurnosnim pojasevima. Međutim, njih je puno više ušlo u vozilo, a njega je tada obuzeo strah jer ih je bilo puno i izgledali su opasno. Za prijevoz je trebao dobiti 150 eura po osobi, a koji novac nije dobio zato što nije uspio obaviti prijevoz. Dobio je iznos od 300,00 eura za putne troškove, odnosno za gorivo. Iskreno se kaje i žao mu je što je to učinio. Teško mu je jer nikada prije nije dolazio u sukob sa zakonom. Otac mu je preminuo prije 10 mjeseci , majka mu je teško bolesna, teški srčani bolesnik, ima troje male djece za koje plaća uzdržavanje u ukupnom iznosu od 600,00 eura mjesečno. Bivša supruga nije zaposlena pa on snosi sav teret uzdržavanja. Moli sud za razumijevanje, od srca mu je žao. Prije počinjenja kaznenog djela nalazio se u teškoj financijskoj situaciji, a sada je u teškom psihičkom stanju. Svjestan je da ovakvo ponašanje nije društveno prihvatljivo. Djeca su mu: Đ u dobi od 7 godina, I u dobi od 4 godine i H u dobi od 12 godina. Nakon izlaska iz zatvora planira se zaposliti i dalje uzdržavati svoju djecu. Ima namjeru i želju da se vrati u Sloveniju jer su tamo bolje prilike, a također posjeduje i slovenske dokumente. Njegova majka ima 63 godine i nije zaposlena, a on u vlasništvu nema nikakvih nekretnina. Od slovenskih dokumenata ima radnu i boravišnu dozvolu, a putovnica od BiH mu je privremeno oduzeta.

6. Obzirom sadržaj materijalnih dokaza izvedenih na raspravi potvrđuje optuženikovo priznanje sud je obranu optuženika cijenio iskrenom i cjelovitom.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući svaki dokaz posebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, temeljem priznanja optuženika koje je u cijelosti potkrijepljeno materijalnim dokazima koji prileže spisu, sud je našao nedvojbeno dokazanim da je ST počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

7.1. Dakle, 9. studenoga 2024., na području Općine Topusko, optuženik je u nakani stjecanja protupravne imovinske koristi, u osobni automobil marke Volkswagen Passat smjestio i prevozio jedanaest državljana Republike Turske koji su bez isprava za ulazak i boravak, van graničnog prijelaza, iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku.

8. Optuženik je priznao krivnju za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, odnosno da je pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, znao je da se radi o ilegalnim migrantima koji su na nezakoniti način ušli u Republiku Hrvatsku, pristao je prevoziti iste po dogovoru s nepoznatom osobom, pri čemu je stvarni motiv bilo koristoljublje, odnosno želja za brzom i lakom zaradom, obzirom je optuženik priznao da je za prijevoz ilegalnih migranata trebao dobiti naknadu od 150,00 eura po osobi. Kako iz izvješća o postupanju Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna od 9. studenoga 2024. proizlazi da su upravo optuženika zaustavili za vrijeme upravljanja osobnim automobilom marke Volkswagen Passat u kojem vozilu su zatekli jedanaest nezakonitih migranata, sud zaključuje da je optuženi ST prevoženjem ilegalnih migranata za unaprijed obećanu nagradu ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

9. Kako je priznanje optuženika suglasno sa svim izvedenim dokazima, sud će u nastavku presude, a sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti samo odluku o kazni za optuženika.

10. Na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

10.1. Tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika.

10.2 Optuženik je bio svjestan svoje radnje, odnosno bio je svjestan da prevozi osobe koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku. Navedeno proizlazi iz činjenice da je ilegalne migrante preuzeo van graničnog prijelaza, da su ilegalni migranti izašli iz šume, a što potvrđuje navode o dogovoru s organizatorom. Navedeno jasno ukazuje da je optuženik želio pomoći osobama koje su nezakonito ušle na područje Republike Hrvatske nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj te ih prevesti s ciljem stjecanja materijalne koristi, odnosno zbog koristoljublja kao krajnjeg cilja kaznenog djela. Dakle, optuženik je htio to postupanje kao takvo i kao svoje, iz čega je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom.

10.3. Svijest o protupravnosti nije sporna jer je opće poznato da nije dozvoljeno prevoziti osobe koje su na područje Republike Hrvatske nezakonito ušle van graničnog prijelaza, odnosno bez isprava za ulazak i boravak. Svakom prosječnom čovjeku jasno je da je preuzimanje ilegalnih migranata u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, a van graničnog prijelaza, u šumi, i njihovo daljnje prevoženje nezakonita radnja, ali je optuženik ipak motiviran koristoljubljem, iste prevozio. Nadalje, ilegalni migrantski val je medijski popraćen i poznato je da se ovakvim postupanjem može zaraditi novac, a kako je i sam optuženik priznao da je ovakvim postupanjem upravo želio zaraditi novac. Pored toga, nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala postupanje optuženika.

11. Stoga je utvrđeno da je optuženi ST u vrijeme počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom i bio svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku sud je, temeljem članka 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno olakotne i otegotne okolnosti.

13. Stupanj krivnje optuženika je maksimalan, jer je ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom te je bio svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

14. Sud je optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela čime je uvelike doprinio ubrzanju i ekonomičnosti ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, kaznenu neosuđivanost iz čega je zaključio da je počinjenje ovog kaznenog djela eksces u njegovom urednom ponašanju, činjenicu da je otac troje maloljetne djece, tešku materijalnu i životnu situaciju njega i njegove obitelji, dok je otegotnim našao činjenicu da je zatečen u ilegalnom prijevozu jedanaest ilegalnih migranata.

14.1. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od jedne do osam godina.

15. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud smatra da je optuženiku kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca prikladna počinjenom djelu i težini posljedice kaznenog djela.

16. Takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest optuženika, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te utjecati na svijest optuženika i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Dakle, ovakva kazna treba utjecati i na optuženika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i da više ne čine kaznena djela.

17. Dakle, cijeneći da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te utvrđene okolnosti, svrhu kažnjavanja te zapriječenu kaznu za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma od jedne do osam godina, ovaj sud je optuženika na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

18. Uvidom u izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 9. studenog 2024. utvrđeno je da je optuženik uhićen 9. studenog 2024. te se od 11. studenog 2024. nalazi u istražnom zatvoru, slijedom čega mu je, temeljem članka 54. KZ/11, navedeno oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

19. S obzirom na navode optuženika da je koristio mobilni uređaj za počinjenje kaznenog djela i to za komunikaciju s organizatorom, to je temeljem članka 270. ZKP/08 u vezi članka 79. stavka 2. KZ/11, od optuženog ST oduzet mobilni uređaj marke Huawei P30 Pro, model VOG-L29, IMEI brojeva: [IMEI broj], s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji je od optuženika privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s ispostavom Bojna serijskog broja [serijski broj] od 10. studenog 2024., uz pripadajući zapisnik. Budući je oduzeti mobilni uređaj iskoristiv, to je odlučeno da isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske slijedom čega je povjeren na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

20. Budući je optuženik u svom iskazu priznao da je primio iznos od 300,00 eura, i to u svrhu prijevoza ilegalnih migranata, za putne troškove, to je utvrđeno da je optuženik navedeni novac primio na ime predujma za prijevoz migranata. Dakle, optuženik je počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 stekao iznos od 300,00 eura koji predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

20.1. Stoga je sud, na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 i članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08, utvrdio da novčani iznos od 300,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ST ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11, utvrdio da je novčani iznos od 300,00 eura postao imovina Republike Hrvatske te naložio optuženom ST da iznos od 300,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude uplati u Državni proračun Republike Hrvatske.

21. U postupku je utvrđeno da je optuženik nezaposlena osoba, da nema nikakvih primanja, da je u dugu, da nema nekretnina, da ima samo jednu pokretninu i to vozilo vrijednosti 800,00 eura, da je otac troje maloljetne djece, o kojoj skrbi isključivo on jer je bivša supruga nezaposlena i da plaća uzdržavanje u iznosu od 600,00 eura mjesečno.

21.1. Stoga je utvrđeno da optuženik nije u mogućnosti snositi troškove ovog kaznenog postupka, odnosno da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove maloljetne djece, pa je temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, sud optuženika oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

U Sisku, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Jurić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud. Ova presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 464. stavak 7. ZKP/08).

Dostaviti:

1. ODO Sisak, na broj KO-DO-655/2024

2. Optuženi ST putem Kaznionice u Lipovici- Popovači

3. Branitelj optuženika, odvjetnik marko Galović – e-kom.

4. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, po pravomoćnosti