Poslovni broj: Us I-2578/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (prije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), u Zagrebu, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske vode u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 200, OIB: 28921383001, radi ovrhe naknade za uređenje voda, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/24-02/142, URBROJ: 517-09-2-2-24-2, od 11. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora .

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363- 03/2023-14/0614, URBROJ: 251-10-01/055-23-1, od 5. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), naloženo je tužiteljici da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje u iznosu od 29,68 eura, utvrđeno rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2018-08/80026, URBROJ: 374-25-6-18-1, od 22. siječnja 2018. (u daljnjem tekstu Rješenje Hrvatskih voda), kao i zakonske zatezne kamate od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa specificiranog u navedenom rješenju do isplate.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je Rješenje Hrvatskih voda postalo izvršno 11. lipnja 2018., čime je steklo svojstvo ovršne isprave, dok zastara prava na naplatu naknade za uređenje voda i sukladno članku 108. stavku 4. Općeg poreznog zakona, nije nastupila.

3. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužiteljica, u svojoj tužbi, navodi kako nije točan stav tuženika da je Rješenja Hrvatskih voda ovršno, jer da ona to rješenje nikada i nije zaprimila. Ukazuje i da je u osporenim rješenjima paušalno naznačeno da je Rješenje Hrvatskih voda postalo izvršno, dok za takvo odlučno utvrđenje nisu priloženi nikakvi dokazi. Nadalje, tužiteljica ustraje u prigovoru zastare predmetnog potraživanja na temelju podataka o datumima Rješenja Hrvatskih voda, kao i na činjenicu da ni iz rješenja, niti iz priložene dokumentacije, nije razvidno o kojem se konkretno poslovnom prostoru na adresi [adresa] u [adresa] radi, a imajući na umu kako na toj adresi postoji više poslovnih prostora u vlasništvu tužiteljice. Predlaže sudu da poništi Prvostupanjsko i osporeno rješenje i vrati predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako u cijelosti ostaje kod sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i na snazi ostavi osporeno rješenje.

5. Zainteresirana osoba, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako se u cijelosti priklanja navodima sadržanim u osporenom rješenju, kao i razlozima tuženika. Smatra kako je iz dostavnice koja prileži spisu uz Rješenje Hrvatskih voda, vidljivo da je isto rješenje ostavljeno u kovčežiću 18. lipnja 2019. te da se time dostava tužiteljici smatra obavljenom i da je stoga predmetno rješenje postalo izvršno. Mišljenja je da, sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona zastara za predmetno potraživanje nastupa za šest godina nakon isteka godine u kojoj je nastala porezna obveza. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Sud je 5. veljače 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, u prisutnosti opunomoćenika zainteresirane osobe te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sukladno razlozima tužbe Sud nalazi kako se u ovom predmetu spornim ukazuje valjanost dostave Rješenja Hrvatskih voda (a kao rješenja o utvrđenju obveze), zastara prava na izvršenje tog rješenja o utvrđenju, kao i specifikacija objekta za kojeg se naknada određuje.

10. Člankom 70. stavkom 3. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16. i 127/17.) propisano je da žalba protiv rješenja o obračunu naknada ne odgađa njegovo izvršenje.

11. Člankom 133. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

12. Slijedom navedenoga, a u odnosu na izvršnost Rješenja Hrvatskih voda, ukazuje se da sukladno citiranoj zakonskoj odredbi žalba protiv istog ne odgađa njegovo izvršenje pa se radi o rješenju koje postaje izvršno danom njegove dostave stranci.

13. Člankom 85. stavkom 1. Zakona propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

14. Člankom 109. Zakona propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

15. Iz navedenog je razvidno da se rješenje Hrvatskih voda trebalo dostaviti tužiteljici osobnom dostavom, budući da tom dostavom počinje teći rok za žalbu od 15 dana, a koji rok je zakonom propisan i ne može se produžiti.

16. Člankom 85. stavkom 2. Zakona propisano je da kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno.

17. Sukladno sadržaju spisu priložene dostavnice Rješenja Hrvatskih voda, Sud nalazi kako je na istoj naznačeno da je dostava prvi put i sukladno naprijed citiranom članku 85. stavku 2. Zakona, pokušana 1. lipnja 2018. te da primatelj tada nije zatečen na mjestu gdje treba dostaviti otpravak, kao i da je tada uredno obavješten da u drugo određeno mu vrijeme bude na mjestu dostave. Takva obavijest uredno je potpisana po dostavljaču.

18. Člankom 85. stavkom 3. Zakona propisano je da ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.

19. Uvidom u dostavnicu, a čiji sadržaj ima dokaznu snagu javne isprave, Sud nalazi kako je druga dostava pokušana 11. lipnja 2018., u 11 sati te da primatelj ni tada nije zatečen na mjestu dostave. Iz ovog razloga pismeno je ostavljeno u sandučiću te je i takva okolnost uredno potpisana po dostavljaču.

20. Budući da tužiteljica i ne dokazuje kako je sadržaj dostavnice nevaljan, već tvrdi da ona pismeno nije primila, Sud zauzima stav kako je Rješenje Hrvatskih voda uredno dostavljeno 11. lipnja 2018.

21. U odnosu na prigovor zastare Sud navodi kako slijedi.

22. Člankom 74. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje Opći porezni zakon. 23. Člankom 108. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16) propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

24. Člankom 108. stavkom 5. Općeg poreznog zakona istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

25. Kako iz sadržaja obrazloženja ove presude proizlazi da je Rješenje Hrvatskih voda postalo izvršno tijekom 2018. godine, zastara je i sukladno članku 108. stavku 5. Općeg poreznog zakona započela teći istekom te godine, odnosno 1. siječnja 2019. te bi sukladno naprijed citiranom članku 108. st. 1. Općeg poreznog zakona i da nije bilo ovog spora (članak 108. stavak 6. Općeg poreznog zakona), nastupila 1. siječnja 2025. Kako na dan Prvostupanjskog rješenja zastara nije nastupila, Sud prigovor tužiteljice iskazan u tom smislu ocjenjuje neosnovanim.

26. Konačno i u odnosu na stav tužiteljice kako prostor za kojeg se naplaćuje javno davanje nije dostatno specificirano, Sud navodi kako je u obrazloženju rješenja o utvrđenju javnog davanja, odnosno u Rješenju Hrvatskih voda, jasno naznačen prostor za kojeg se naknada određuje (13,72 m2 zatvorenog poslovnog prostora čija namjena nije određena, na adresi u [adresa]). Isto tako Sud nalazi i kako se Prvostupanjsko rješenje upravo izrekom bazira na rješenje o utvrđenju obveze, kao i da je u obrazloženju navedena adresu poslovnog prostora. Stoga Sud ocjenjuje kako je prostor za kojeg se ovrha određuje jasno određen.

27. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje ako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

28. Trebalo je stoga temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

29. S obzirom na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njenim troškovnikom od 5. veljače 2025., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužiteljica ovaj upravni spor izgubila te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić Begović, Zagreb, Ksaverska cesta 35a,

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80,

3. Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 200,

4. U spis