REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3830/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-386/2024-12 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-386/2024-12 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1121, URBROJ: 443-02-04-17-24-03 od 5. veljače 2024. te je odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, uklanjanje građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija 7,40 x 7,40 m, visine 3,15 m, katnosti P, s ravnim krovištem anagrafske oznake Palera 14C i ogradnog zida na istočnoj međi zemljišta u dužini od cca 17,60 m i visine od 1,50 m, sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, općina Ližnjan, područje Palera, uz upozorenja na posljedice nepostupanja precizirane točkama 2.-7. predmetnog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se u obrazloženju pobijane presude ne navode sve činjenice koje su stranke iznijele, a niti način na koji ih je sud utvrdio. Tvrdi da su u konkretnom predmetu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 105. Zakona o upravnim sporovima za prekid spora. Ističe da nije bio prisutan prilikom provedbe nadzora, a slijedom čega nije bio u mogućnosti izjasniti se o svim važnim činjenicama i okolnostima. Ukazuje na okolnost da je u konkretnom predmetu bilo potrebno utvrditi predstavlja li predmetna građevina jednostavnu ili drugu građevinu, a koja se činjenica nije mogla utvrditi samo uvidom u osporeno rješenje. Navodi da bi u slučaju uklanjanja nekretnine, a koja bi se eventualno naknadno ozakonila, bio doveden u izuzetno tešku materijalnu i financijsku situaciju te da bi mu se na taj način nanijela nenadoknadiva šteta, a naročito kraj činjenice da u toj nekretnini živi sa svojom obitelji. Naglašava da je pobijano rješenje manjkavo jer ne sadrži niti sve sastavne dijelove koji proizlaze iz odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku, budući da uvodni dio rješenja ne sadržava naziv i osobni identifikacijski broj javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo. Smatra da je trebalo provesti test razmjernosti, odnosno utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanje je li miješanje u pravo tužitelja na dom utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li bilo nužno u demokratskom društvu pri čemu tuženik nije ocijenio služi li predmetna nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja. Obzirom da je riječ o nekretnini koja služi za stanovanje, provedbom rješenja o uklanjanju bi bilo povrijeđeno pravo na dom iz odredbe članka 34. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kao i odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti na način da se poništi rješenje tuženika te naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio valjane, pravno prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

6. Prvenstveno treba reći da ovaj Sud ne nalazi osnovanim procesni prigovor dan u smjeru da je sukladno odredbi članka 105. ZUS-a valjalo prekinuti spor, jer se u konkretnom predmetu ne radi niti o jednoj od situacija propisanoj odredbom članka 105. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a sukladno kojima bi sud bio dužan, odnosno mogao prekinuti spor.

7. Rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18., 117/21., 67/23., dalje ZDI) kojom je propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku, uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je inspekcijskim nadzorom provedenim 25. listopada 2023. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izgrađene prethodno opisana građevina i ogradni zid, a o čemu o čemu spisu predmeta prileži zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1121, URBROJ: 443-02-02-17-23-01 te fotografije zatečenog stanja. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a izvršenim uvidom u Prostorni plan uređenja općine Ližnjan, da se navedena zemljišna čestica nalazi izvan građevinskog područja naselja Šišan, na poljoprivrednom zemljištu, unutar granica zaštićenog obalnog pojasa od 1000 m od mora. Također, uvidom u dokumentaciju nadležnog županijskog ureda za graditeljstvo u Puli, utvrđeno je da za navedenu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola. Dopisom tuženika od 27. listopada 2023. tužitelju je uz zapisnik s provedenog očevida dostavljen poziv radi izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretnog predmeta, a kojem pozivu tužitelj nije udovoljio.

9. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja neosnovani su žalbeni navodi tužitelja usmjereni na to da mu je u upravnom postupku bilo onemogućeno izjasniti o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari te da mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu. Naime, prema odredbi članka 106. stavka 4. ZDI, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Propust tuženika da pozove tužitelja na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika jer je tužitelju u postupku omogućeno sudjelovanje na način da je dopisom tuženika od 27. listopada 2023. pozvan očitovati se na dostavljeni zapisnik o provedenom nadzoru, a na koji se tužitelj nije očitovao. Osim navedenog, tužitelju je i za vrijeme upravnog spora, na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom 16. srpnja 2024., a na kojoj je sudjelovao putem opunomoćenika, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a. Stoga u provedenom upravnom postupku i sporu, nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

10. Kraj opisanih utvrđenja inspekcijskog nadzora vezanih uz pravno odlučne činjenice nezakonitosti gradnje, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem da tužitelj paušalnim prigovorima, usmjerenima na to da se radi o jednostavnoj građevini, nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja.

11. U vezi s istaknutim prigovorom povrede prava na dom valja reći da kada se provodi test razmjernosti i razumnosti tada se ispituju tri kriterija, odnosno ispituje se je li miješanje tuženika (javne vlasti) utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Ukoliko je odgovor na sva tri postavljena pitanja pozitivan tada nije povrijeđeno pravo na dom.

11.1. U konkretnom slučaju prema ocjeni Suda tužitelju nije povrijeđeno pravo na dom. Naime, osim što tužitelj ničim nije dokazao da je riječ o nekretnini u kojoj stanuje, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (članka 113. stavka 1. točka 1. ZDI-a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužitelj predmetnu građevinu izgradio bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole. Takvom, nezakonitom gradnjom tužitelj je dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje te je morao biti svjestan u što se upušta i takvim svojim postupanjem pristao je na mogućnost da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje građevine koja se gradi bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju. Stoga, pozivanje tužitelja na ustavno pravo nepovredivosti doma u situaciji kad tužitelj nije ispunio zakonsku obvezu, odnosno nije ishodio odobrenje za gradnju, uslijed čega mu je i naređeno uklanjanje predmetnog objekta, nije osnovano. Odgovarajuće stajalište izloženo je kako u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske ( npr. Broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012.), a tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 63081/14 od 20. rujna 2016.

12. Glede prigovora tužitelja o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

13. Zaključno prigovor tužitelja dan u smjeru da osporavano rješenje u uvodnom dijelu ne sadrži naziv i osobni identifikacijski broj (OIB) javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da navedeni propust tuženika nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari jer se radi o formalnom propustu, a jasno je tko je donositelj rješenja.

14. Slijedom svega iznesenog, pravilno su primijenjene odredbe ZDI koje daju ovlaštenje inspektoru za poduzimanje mjera među kojima je i donošenje rješenja o uklanjanju, budući u konkretnom predmetu tužitelj nesporno nije ishodio nikakvo odobrenje za gradnju.

15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić