Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž R-110/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Simić, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica – Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupana po punomoćniku Edi Slivar, odvjetniku iz Pule, odlučujući o žalbi radi isplate, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-204/2022-51 od 31. srpnja 2024.godine na sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dijelom se uvažava žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-204/2022-51 od 31. srpnja 2024. godine u točki I. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati bruto iznos od 725,86 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 35,19 € od 16.12.2013.

- na iznos od 99,48 € od 16.02.2014.

- na iznos od 23,60 € od 16.03.2014.

- na iznos od 203,41 € od 16.06.2015.

- na iznos od 2,90 € od 16.07.2015.

- na iznos od 1,90 € od 16.08.2015.

- na iznos od 69,35 € od 16.10.2015.

- na iznos od 6,65 € od 16.01.2016.

- na iznos od 9,88 € od 16.06.2016.

- na iznos od 15,68 € od 16.07.2016.

- na iznos od 4,68 € od 16.09.2016.

- na iznos od 12,56 € od 16.10.2016.

- na iznos od 0,91 € od 16.12.2016.

- na iznos od 13,01 € od 16.01.2017.

- na iznos od 11,13 € od 16.02.2017.

- na iznos od 5,45€ od 16.03.2017.

- na iznos od 44,82 € od 17.06.2017.

- na iznos od 37,07 € od 16.07.2017.

- na iznos od 33,25 € od 16.08.2017.

- na iznos od 11,80 € od 16.10.2017.

- na iznos od 21,06 € od 16.11.2017.

- na iznos od 6,83 € od 16.12.2017.

- na iznos od 11,56 € od 16.01.2018.

- na iznos od 12,67 € od 16.04.2018.

- na iznos od 2,39 € od 16.05.2018.

- na iznos od 12,67 € od 16.06.2018.

- na iznos od 2,94 € od 16.07.2018.

- na iznos od 12,09 € od 16.11.2018.

- na iznos od 0,96 € od 16.12.2018.

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.213,80 eura u roku od 15 dana.

2. U preostalom dijelu do iznosa 1.718,70 eura se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

II. Žalba tužene se dijelom odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda u točki III. izreke.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 216,04 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici na ime razlike plaće isplati iznos od 1.718,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos u razdoblju od 16. prosinca 2013. zaključno sa 16. svibnja 2018. godine kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.431,80 kuna u roku 15 dana (točka I. izreke); odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenih u točki I. izreke( točka II: izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka III. Izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. 153/23. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje tužbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu prihvaćanja osnovnog nalaza i mišljenja vještaka kao i u pogledu tumačenja zaključaka 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva (dalje u tekstu Povjerenstvo) za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13, 96/15 –dalje KU/13.) i to članka 51. stavak 10. odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN29/18 – dalje u tekstu KU/18).

2.2. Također ostaje kod svojih ranijih žalbenih navoda protiv prve presude u ovome postupku te smatra da se Dodatak III. KU ne može primjenjivati retroaktivno već tek od 1. travnja 2020. godine kada je uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra u cijelosti osnovanim tako da se presuda može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće zbog tvrdnje da joj je nezakonito izvršen obračun u vremenskom periodu od 16. prosinca 2013. do 16. svibnja 2018. godine odnosno u suprotnosti sa odredbama KU/13 i KU/18.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužiteljica u spornom periodu radila na mjestu medicinske sestre u turnusima kao i to da je obzirom na mjesto i potrebe rada radila na blagdane i u neradne dane.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud kao i u ranijoj presudi usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti a svoju odluku u bitnom obrazlaže ( imajući u vidu zaključke Povjerenstva u pogledu načina utvrđivanja mjesečnog fonda sati koji treba biti za sve radnike isti neovisno o smjenskom radu, dežurstvu i pripravnosti) da je tužena pogrešno vršila obračun plaće suprotno zaključcima 148. i 153. tj. da redovni mjesečni fond sati nije bio jednak za sve radnike jer je tužena radnicima koji nisu radili na blagdane priznavala i te neradne dane i neodrađene dane kao radne dane uračunavajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati iako ti djelatnici nisu stvarno radili te dane, jednako kao i tužiteljici koja je za blagdane radila.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud prihvaćajući osnovni nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke (list 171-184 spisa) dosuđuje tužiteljici iznos od 1.718,70 eura odnosno 12.949,52 kune bruto prema konverzijskom tečaju te ne prihvaća dopunski nalaz i mišljenje koji je vještak izradio nakon ukidbenog rješenja ovoga suda poslovni broj GŽ R 14/22-3 od 14. studenog 2022. godine ( list 343-354 spisa).

9. Pri tome prvostupanjski sud navodi razloge koji su po ocjeni ovoga suda neosnovani obzirom na recentnu sudsku praksu VSRH u istovrsnim predmetima (Rev 281/21, Rev 658/21, Rev 290/21, Rev 281/21, Rev 683/22).

9.1. Naime sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati odnosno primjena zaključaka broj 148. i broj 153. kroz utuženi vremenski period.

9.2. Iz navedene sudske prakse VSRH proizlazi da se obračun fonda sat i a time i eventualne razlike u plaći treba računati sukladno zaključku broj 148. do 21. prosinca 2015 godine prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana , subota i nedjelja ) u tekućem mjesecu s 8 sati a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad na koji sukladno pravnom shvaćanju VSRH na sjednici Građanskog odbora od 9. prosinca 2019. godine zdravstveni radnici pa tako i tužiteljica ostvaruje pravo na sve dodatke propisane kolektivnim ugovorom. Obračun fonda radnih sati nakon 21. prosinca 2015. godine treba vršiti sukladno zaključku 153. prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati predstavljaju sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 –satnog radnog tjedna a tvori ga umnožak radnih dana ( bez subota i nedjelja ) u tekućem mjesecu s 8 sati.

9.3. Slijedom navedenog a imajući u vidu obrazloženje prvostupanjskog suda i dosuđeni iznos žalba tužene je dijelom osnovana te je ovaj sud sukladno odredbi članka 373. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke imajući u vidu nalaz vještaka koji je izrađen sukladno uputi ovoga sud iz ukidbenog rješenja te je tužiteljici na ime razlike plaće dosuđen iznos od 725,86 eura sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

9.4. U pogledu ostalih žalbenih navoda tužene ovaj sud napominje da su isti raspravljeni i odbijeni kao neosnovani u ranijem ukidbenom rješenju tako da je žalba tužene u preostalom dijelu odbijena kao neosnovana.

9.5. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačio i odluku o troškovima postupka imajući u vidu odredbe članka 154. stavak 2. i 155. navedenog zakona , vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN138/23 dalje u tekstu OT) .

Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznati su troškovi sastava tužbe, zastupanje na 7 ročišta, sastav 3 obrazložena podneska, PDV te troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 2.431,80 eura.

Obzirom na uspjeh u postupku od 42% (100% po pravnom osnovu, 42% po tužbenom zahtjevu /2 = 71% -29% uspjeha tužene) tužiteljici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.213,80 eura pri čemu su joj u cijelosti dosuđeni troškovi vještačenja (331,80 eura) .

9.6. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a su tuženoj priznati troškovi sastava žalbe po Tbr.10. točka 2. OT, PDV i troškovi sudske pristojbe (53,00 eura ) u ukupnom iznosu od 303 eura.

Obzirom na uspjeh po žalbi od 68% tuženoj je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 206,04 eura.

Vukovar, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić