REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj K-83/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasmini Sabađija, uz sudjelovanje Dijane Borovec kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 17. veljače 2023., broj KO-DO-70/2023, izmijenjene na raspravi 13. rujna 2024., te podneskom od 20. rujna 2024., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 31. listopada 2024., u prisutnosti optužene ĆS, zamjenice branitelja optuženice, odvjetnice Tihane Hršak te savjetnice Općinske državne odvjetnice u Novom Zagrebu Anamari Rukavine, 6. studenog 2024., objavio je, a 31. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2023., broj K-83/23-2 stavlja se izvan snage.

II. Optužena ĆS OIB [osobni identifikacijski broj], kći Ć i P, djev. PS, rođene **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa boravištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju ugostitelj, sa završenom SSS, zaposlena, sa plaćom u iznosu 1.200,00 eura, bez imovine, neudana, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

kriva je

što je:

- 10. studenog 2021. u Novom Zagrebu, Turinina 3, po svom punomoćniku odvjetniku Petru Caru Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na temelju neistinito ovjerenog ugovora o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], za kojeg je znala da nije ovjeren kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, 10. siječnja 2011. pod brojem ovjere OV-108/11,

- dakle, lažnu ispravu nabavila radi uporabe i lažnu ispravu uporabila kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave

- čime je počinila kazneno krivotvorenja – krivotvorenje isprave – opisano po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11 optužena ĆS se

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženici se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se optuženoj ĆS u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude u proračun Republike Hrvatske platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 1.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državnog odvjetništva u Novom Zagrebu je 17. veljače 2023., podnijelo uvodno citiranu optužnicu protiv optužene ĆS stavljajući joj na teret počinjenje kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave – opisano po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11. U citiranoj optužnici ODO je predložilo izdavanje kaznenog naloga, te je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. travnja 2023., broj K-83/23-2 izdan kazneni nalog protiv kojeg je optuženica uložila prigovor, a povodom kojeg je presuda ovog suda kojom je izdan kazneni nalog stavljena izvan snage. ODO Novi Zagreb je na raspravi 13. rujna 2024., te podneskom od 20. rujna 2024., izmijenilo optužnicu na način kao u izreci.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optužena ĆS se očitovala da se ne smatra krivom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i razgledani Preslika rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela (list 3 spisa), Rješenje o nasljeđivanju (list 4-5 spisa), Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva (list 8-9 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina (list 10-11 spisa), Dopis Javnog bilježnika Vladimira Marčinka (list 26 spisa), Popis stranaka upisanih u javnobilježničkoj knjizi pod brojevima Ovr-108, 109 i 110 (list 27 spisa), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z 29364/2021 (list 29-30 spisa), Prigovor (list 31 spisa), Izjava (list 34-35 spisa), Izjava (list 36-37 spisa), Izjava (list 38-39 spisa), Izvadak iz ZK (list 40 spisa), Izjava (list 46-48 spisa), Podnesak javnog bilježnika Vladimira Marčinka (list 51 spisa), preslika presude Općinskog suda u Novom zagrebu broj:P-1142/2021 (list 81-88 spisa), ispitani su svjedoci ĆST, ZS i VS, pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu te je ispitana optuženica.

3.1. Na temelju članka 421. stavak 1. t. 4. ZKP/08 sud je odbio dokazni prijedlog optužbe da se pročita iskaz PS te je odbio dokazne prijedloge obrane da se ispita u svojstvu svjedoka PS i provede grafološko vještačenje iz razloga koji su dani nastavno.

4. Optužena ĆS je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka u bitnome navela da ona nije krivotvorila ovjeru na predmetnom ugovoru. Naime taj ugovor je njoj ujak predao 2011., na druženju o kojemu su iskazivali i svjedoci tako da su svi vidjeli da joj je on taj ugovor o darovanju predao, s time da isti nakon predaje nije nosila sa sobom u SR Njemačku u kojoj živi već je ugovor ostavila kod mame. Sa provedbom upisa se nije žurila jer nije smatrala da treba, a kasnije joj se razbolio i otac. Ona u Hrvatskoj i ne zna nikoga tko bi mogao krivotvoriti ovjeru javnog bilježnika. Kada se vratila iz SR Njemačke odlučila je provesti upis te ugovor predala odvjetniku i to je to. Odgovarajući na pitanja optuženica je navela da je odvjetniku Petru Caru predala čisti ugovor bez ovjere. Ugovor je prethodno stajao kod njezine majke koja je umrla prije 6 godina u 73-oj godini života. Nastavno odgovarajući na pitanje braniteljice "je li razumjela pitanje suda kakav je ugovor predala odvjetniku" optuženica je navela da ona nije dobro razumjela i da je ona odvjetniku predala ugovor sa nekakvim žigom, ali ona se u to ne razumije pa ne zna kakav je to bio žig. Njezin ujak je htio da ona preuzme i njegove poslove međutim ona se još nije bila spreman vratiti iz Njemačke, a onda je ubrzo i on preminuo. Po predaji ugovora o darovanju Petru Caru od njega je tražila, a zato ga je i angažirala, da u njeno ime podnese prijedlog za uknjižbu prava vlasništva.

4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana optuženice iznesena prilikom prvog ispitivanja, u kojoj je ista navela i da je ugovor naknadno potpisala na nagovor svoje majke koja joj je rekla "daj ajde to potpiši da si to imaš" i vidjela je da je ugovor ovjeren, odnosno vidjela je nekakav štambilj, ali na to nije obraćala pažnju. Nakon reproduciranja obrane optuženica je izjavila da je to njezina obrana i da stoji iza svake riječi.

5. Svjedok ZS, je u svom iskazu u bitnome naveo da optuženicu poznaje dugi niz godina preko njezinih roditelja ali i pokojnog SS, te se sjeća prije 13 godina da je bio kod ĆS, kod kuće na kavi kada je sada pokojni SS došao i donio joj ugovor za koji joj je rekao da je potpisan i da tim ugovorom njoj daruje lokal i parkirno mjesto na adresi [adresa], ali kućni broj ne zna. Njih je tada kod ĆS bilo barem 15ak ali se sada ne može sjetiti tko je sve osim njega bio prisutan. Nakon predaje ugovora koliko se sjeća SS je još ostao čak i nakon što je on otišao kući. Događaj je bio prije 13 godina. On osobno ugovor nije gledao tako da nije vidio da bi isti bio potpisan, a niti da bi bio ovjeren kod javnog bilježnika, međutim da je potpisan je zaključio upravo iz razloga jer je SS prilikom predaje ugovora ĆS rekao da joj je donio potpisani ugovor. SS je poznavao dugi niz godina i po onome kakva je osoba bio ne vjeruje da bi SS znao sam krivotvoriti javnobilježničku ovjeru niti misli da je on poznavao ikoga tko bi to za njega napravio niti vjeruje da bi on ĆS predao ugovor sa krivotvorenom ovjerom od strane javnog bilježnika. SS tada nije bio u izvanbračnoj ili bračnoj zajednici. PS je radila u lokalu, ali ne zna kakvi su njihovi odnosi tada bili. ĆS ne bi bila u stanju krivotvoriti javnobilježničku ovjeru, ona je poštena osoba i ona ne zna nikoga tko bi to napravio.

6. Svjedokinja VS je u svom iskazu u bitnome navela da je ona, misli 2011. godine bila kod Snježanine mame u [adresa], bilo je veliko okupljane i bilo ih je jako puno te se sjeća da je pokojni SS došao i ĆS, kao jedinoj nećakinji predao darovni ugovor za lokal ''Veseli Zagorec'' na [adresa]. Sjeća se da je taj darovni ugovor bio na formularu iz Narodnih novina, misli da je bio potpisan, ali nije vidjela je li isti javnobilježnički ovjeren ili nije, a koliko se sjeća SS je ĆS rekao da s tim ugovor treba ići kod javnog bilježnika. SS poznaje jako dugo i zna kakav je on čovjek i on sigurno ĆS ne bi donio ugovor sa krivotvorenom ovjerom, niti zna ikoga tko bi mogao krivotvoriti javnobilježničku ovjeru. Ne zna da li je pokojni SS bio u izvanbračnoj zajednici sa PS, ali zna da se nikada nije željela družiti s njegovim prijateljima. ĆS je prepoštena i misli da ona ne bi nikada krivotvorila ovjeru.

7. Svjedokinja ĆST je u svom iskazu navela da se sjeća jedne fešte kojoj je bila prisutna kada je SS donio darovni ugovor kojim daruje lokal ''Veseli Zagorac'' ĆS. Ugovor se sastojao od jedne stranice i vidjelo se da se na prednjoj stranici nalazio potpis. Odnosno pojasnila je da, a s obzirom da je daleko sjedila od gospodina SS i ugovora vlastitim očima potpis nije vidjela. Nije vidjela niti je li taj ugovor javnobilježnički ovjeren. SS je poznavala jako dobro i on nije čovjek koji bi ĆS donio ugovor sa krivotvorenom javnobilježničkom ovjerom. Ne zna je li ugovor bio na kakvom obrascu ili je bio natipkan. Pokojni SS je bio u vezi sa PS ali ne zna da li je u tom trenutku bio vjenčan s njom. ĆS nije osoba koja bi bilo što krivotvorila i sjeća se da je SS govorio da je predmet darovnog ugovora lokal ''Veseli Zagorec''.

8. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu i razgledanu materijalnu dokumentaciju, izuzev Ugovora o darovanju nekretnine i dijela izjava na listovima 34 do 39 spisa, (u odnosu na koje je ocjena vjerodostojnosti dana nastavno), ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale vjerodostojnost i istinitost iste. Sud je istinitima ocijenio i iskaze svjedoka ĆST, VS i ZS, budući su isti iskazivali uvjerljivo, dosljedno i međusobno suglasno, međutim za naglasiti je da navedeni svjedoci nisu imali saznanja o spornim, a odlučnim činjenicama u predmetnom kaznenom postupku.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

9.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženica 10. studenog 2021. u Novom Zagrebu, Turinina 3, po svom punomoćniku odvjetniku Petru Caru Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na temelju neistinito ovjerenog ugovora o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], budući da navedeni ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, 10. siječnja 2011. pod brojem ovjere OV-108/11. Navedene okolnosti osim što stranke nisu osporile proizlaze i iz preslike rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, Prijedloga za uknjižbu prava vlasništva, dopisa Javnog bilježnika Vladimira Marčinka, popisa stranaka upisanih u javnobilježničkoj knjizi pod brojevima Ovr-108, 109 i 110, rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Z 29364/2021, podneska javnog bilježnika Vladimira Marčinka, preslike presude Općinskog suda u Novom zagrebu broj:P- 1142/2021 te obrane optuženice. Dakle, u postupku nije bilo sporno da su se u postupanju optuženice, kada sudu putem punomoćnika podnosi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju neistinito ovjerenog ugovora o darovanju nekretnine ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja javne isprave jer je ovjera javnog bilježnika sukladno odredbi članka 2. stavak 1. u svezi članka 3. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, 75/09, 120/16 i 57/22) javna isprava. Naime člankom 2. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu je propisano da se javnobilježnička služba, između ostalog sastoji "u službenom ovjeravanju privatnih isprava", dok je člankom 3. stavak 2. istog Zakona propisano da javno bilježničke isprave i njihovi otpravci po ovom Zakonu imaju snagu javnih isprava.

9.2. Međutim sporno je bilo je li optuženica predmetni prijedlog za uknjižbu prava vlasništva putem punomoćnika podnijela iako je znala da je ovjera javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, 10. siječnja 2011., pod brojem ovjere OV-108/11 neistinita jer ugovor o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] nije ovjeren kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Zagreb, Palmotićeva 43a, 10. siječnja 2011., pod brojem ovjere OV-108/11. To stoga što je optuženica navedeno u svojoj obrani negirala. Međutim iskazujući o odlučnoj okolnosti kako je došla u posjed neistinito ovjerenog ugovora optuženica je u svojoj obrani različito iskazivala. Tako je ista u obrani iznesenoj prilikom prvog ispitivanja tvrdila da joj je predmetni darovni ugovor dao njezin ujak SS 2011., da je isti naknadno potpisala na nagovor majke i da je tada vidjela da je ugovor ovjeren, odnosno vidjela je nekakav štambilj, ali na to nije obraćala pažnju. Iz sadržaja ovakve obrane optuženice bi proizlazilo da joj je sam SS, dakle darovatelj predao neistinito ovjeren ugovor o darovanju, a što je je krajnje nelogično, te se zdravorazumski može odbaciti kao neistinito. Naime, ovaj sud ne nalazi (a niti je obrana ponudila sudu) ikakav, a kamoli logičan razlog zašto bi darovatelj obdareniku predao neistinito ovjeren ugovor o darovanju. Stoga sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je SS optuženici isključivo predao ugovor o darovanju, dakle bez priložene neistinite ovjere javnog bilježnika Marčinka. Ovo utvrđenje suda nije dovedeno u sumnju niti iskazima svjedoka ZS, ČS i VS, a još manje dijelovima pisanih izjava ZS, ES i VS da je SS ovjerio potpis kod javnog bilježnika, a koje se nalaze na listovima 34 do 39. Naime, svjedoci ZS, ČS i VS u svojim iskazima na raspravi isključivo potvrđuju da je predmetni ugovor o darovanju SS optuženici predao, pri čemu izrijekom navode da nisu vidjeli je li isti javnobilježnički ovjeren, čime su izravno odstupili od sadržaja izjava ovjerenih kod javnog bilježnika, koje posljedično navedenome i nisu prihvaćene kao istinite. Istovjetno sud ocjenjuje i u odnosu na dio sadržaja izjave ES, koja u dokaznom postupku nije ispitana. Naime, ocjena je ovog suda da niti imenovana, upravo s obzirom na okolnosti u kojima je SS predao ugovor optuženici nije mogla vidjeti je li isti ovjeren, te da je izjavu u kojoj navodi "pokojni SS je ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika" dala lakomisleno baš kao i ZS i VS jer SS nesporno svoj potpis nije ovjerio kod javnog bilježnika. S druge strane pak, iznoseći obranu na raspravi optuženica je, a na izravan upit suda prvotno navela da je svom punomoćniku, odvjetniku Petru Caru (koji ju je op.a. zastupao kao branitelj u predmetnom kaznenom postupku) predala "čisti" ugovor o darovanju bez ovjere, da bi potom, a na pitanje zamjenice branitelja "je li razumjela pitanje suda kakav je ugovor predala odvjetniku" reterirala i navela da ona nije dobro razumjela pitanje i da je ona odvjetniku predala ugovor sa nekakvim žigom, ali ona se u to ne razumije pa ne zna kakav je to bio žig. Povrh navedenog optuženica je navela i da ona, a nakon što joj je SS dao ugovor isti nije nosila sa sobom u SR Njemačku u kojoj je živjela, već da je isti ostavila kod svoje mame koja je umrla prije 6 godina u 73-oj godini života, a sa provedbom upisa se nije žurila jer nije smatrala da treba, a kada se vratila iz SR Njemačke odlučila je provesti upis te je ugovor predala odvjetniku i to je to. Iz citiranog prikaza obrana optuženice jasnim proizlazi da ista u svojoj obrani nije dosljedna. Tako ista u prvotno iznesenoj obrani implicira da joj je neistinito ovjeren ugovor predao sam darovatelj, što je i pokušala (ali bezuspješno) potvrditi i sadržajem izjava na listovima 34 do 39 spisa, te iskazima svjedoka ZS, ČS i VS, da bi potom navela da je neovjeren ugovor predala odvjetniku Petru Caru, čime se suštinski implicira da je upravo putem njega pribavila neistinitu ovjeru, da bi i od navedenog reterirala uz pojašnjenje da pitanje suda nije razumjela i da je odvjetniku predala ovjeren ugovor koji je neko vrijeme bio kod njezine majke koja je umrla prije šest godina (dakle 2018.)

9.3. Već iz međusobne različitosti, a i životnih nelogičnosti u obrani optuženice izvan svake sumnje se može zaključiti da ista govori neistinu kada suštinski negira da je upravo ona prethodno nabavila neistinitu ovjeru javnog bilježnika, a onda i svjesna neistinitosti te ovjere podnijela prijedlog za upis prava vlasništva. Stoga, otklanjajući istinitost obrane optuženice sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je upravo optuženica prvo nabavila a potom, itekako svjesna da je predmetni ugovor neistinito ovjeren uporabila takav ugovor, podnoseći prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju takvog ugovora, a putem svog punomoćnika. Pritom je za naglasiti da je, a s obzirom na predmet optužbe (nabava i uporaba krivotvorene javne isprave u vidu neistinite javnobilježničke ovjere na ugovoru o darovanju nekretnine) krajnje neodlučno je li SS optuženici želio darovati nekretninu koja je predmet neistinito ovjerenog ugovora, kao i je li potpis darovatelja zaista potpis SS. Posljedično navedenom sud je kao nevažan odbio prijedlog obrane da se provede grafološko vještačenja potpisa na ugovoru jer se optuženici niti ne stavlja na teret da je krivotvorila potpis ili nabavila i uporabila ugovor sa krivotvorenim potpisom darovatelja. Iz istih razloga sud je odbio prijedlog optužbe da se pročita iskaz PS, te prijedlog obrane da se ista ispita kao svjedok, a sve na okolnost je li SS zaista predmetnu nekretninu želio darovati optuženici i je li potpisao ugovor o darovanju. Isto tako neodlučno je i tko je krivotvorio predmetnu, a nesporno neistinitu ovjeru jer se niti navedeno optuženici ne stavlja na teret, već je jedino odlučno je li optuženica istu nabavila i je li prilikom podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva bila svjesna da se radi o neistinitoj ovjeri, a koju okolnost sud, a kako je već navedeno nalazi dokazanom izvan svake sumnje. Pritom je za dodati da se razumnim može zaključiti da je optuženica propustila za života SS ishoditi ovjeru ugovora nužnu za provedbu upisa prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ugovora o darovanju, te da je (a nakon smrti SS) uvidjevši da upis prava vlasništva neće moći ishoditi na temelju neovjerenog ugovora o darovanju nekretnine pribjegla počinjenju predmetnog kaznenog djela, odnosno da je prijedlog za upis podnijela na temelju neistinito ovjerenog ugovora pritom itekako svjesna neistinitosti ovjere jer je istu prethodno upravo ona i nabavila.

9.4. Slijedom navedenog optuženica je predmetno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom jer je, motivirana nastojanjem provedbe brzog i jednostavnog upisa prava vlasništva, nabavila i uporabila neistinito ovjeren ugovor o darovanju, dakle ista je htjela djelo kao svoje. Osim navedenog optuženica je tempore criminis nesporno bila ubrojiva, ali i svjesna zabranjenosti svog postupanja (jer je prosječna poslovno sposobna osoba) te na njezinoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Stoga sud nalazi dokazanim da su se u postupanju optuženice pored objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja javne isprave, za koje je i proglašena krivom.

10. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženice, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na optuženicu primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela dakle Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21), sukladno članku 3. stavak 4. KZ/11 jer Kazneni zakon (Narodne novine broj 114/22, 114/23 i 36/24), a s obzirom na jednako propisane kazne nije blaži za počinitelja.

10.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

10.2. Na strani optuženice sud je kao olakotno cijenio činjenicu da je prema podacima iz izvoda iz kaznene evidencije neosuđivana osoba, a što ovome sudu ukazuje da je njezin dosadašnji život bio uredan i da predmetno djelo predstavlja eksces u njezinu inače urednom životu. Pored navedenog optuženica je zaposlena i njezin raniji život je bio i u skladu sa općeprihvaćenim društvenim normama.

10.3. Na strani optuženice sud je otegotnim cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra koja je s obzirom na vrstu javne isprave koja je krivotvorena (ovjera javnog bilježnika) pojačana.

10.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne propisane za kazneno djelo krivotvorenja javne isprave sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedna godina, te optuženici na temelju članka 56. KZ/11 izreći uvjetnu osudu kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja u trajanju četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je ovog suda da se svrha kažnjavanja, s obzirom da optuženica nije ranije osuđivana osoba, ipak može ostvariti izricanjem uvjetne osude. Konačno sud smatra da će se upravo takvom kaznom postići osim specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženicu te ju odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. S obzirom da je zakonskom odredbom iz članka 148. stavak 1. ZKP/08 određeno da je optuženik, kada ga sud proglasi krivim, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka koji su propisani člankom 145. stavak 2. ZKP/08, to je sud, imajući trošak ovog postupka odredio u paušalnom iznosu 1.500,00 eura uvažavanjem činjenice da je u predmetnom postupku pribavljana dokumentacije, ispitano je više svjedoka, donesena je presuda kojom je izdan kazneni nalog, održana je sjednica optužnog vijeća, te i više rasprava na kojima su ispitivani svjedoci.

U Zagrebu 6. studenog 2024.

SUTKINJA:

Jasmina Sabađija

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. optuženica

3. branitelj