Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-141/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i 2. tuženika Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, oboje zastupani po Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, povodom žalbe 1. i 2. tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-5601/2021-32 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-5601/2021-32 od 11. studenog 2024.

II Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je 1. i 2. tuženicima da u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, solidarno na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplate tužitelju iznos od 11.760,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata u razdoblju od podnošenja tužbe 19. travnja 2021. do presuđenja.

Pod točkom III. izreke, naloženo je 1. i 2. tuženicima da u roku od 15 dana isplate tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.090,34 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pod točkama I. i III. izreke pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi ističu da tužitelj pravo na otpremninu nije stekao u vrijeme prijenosa ugovora o radu 1. srpnja 2017., jer mu u to vrijeme nije bio otkazan radni odnos, pa u tom trenutku nije bilo stečeno pravo na otpremninu.Tvrde da tužitelj nema pravo na otpremninu iz Kolektivnog ugovora iz 2006., jer Hrvatska brodogradnja d.o.o. [adresa] nije primjenjivala taj ugovor, niti je bila potpisnik.Pozivom na odredbu članka 137. stavak 12. Zakona o radu i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1033/2021, navode da se Kolektivni ugovor iz 2006. mogao primjenjivati najduže godinu dana od prijenosa ugovora o radu, odnosno najkasnije do dana 1. srpnja 2018.Smatraju da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu članka 199. Zakona o radu.Ukazuju da je prednik 2. tuženika otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga nakon isteka godine dana od prijenosa ugovora o radu tužitelja, odnosno nakon što je završio program restrukturiranja koji je vezan za Ugovor o prijenosu i prodaji dionica Brodotrogir d.d. od 6. travnja 2013. koji se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu.Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da kolektivni ugovori koji se spominje u obavijesti od 14. lipnja 2017., traje sve do završetka procesa restrukturiranja.Tvrde da je program restrukturiranja iz Ugovora o prijenosu i prodaji dionica Brodotrogir d.d. od 6. travnja 2013. trajao pet godina, do travnja 2018., da se na taj proces ne odnosi Plan restrukturiranja za razdoblje 2019. do 2028., donesen 2019. godine u predstečajnom postupku u predmetu St-115/2019.Nadalje, ukazuju da tuženici nisu potpisnici Socijalnog sporazuma o minimalnim radnim i socijalnim pravima, kojim je ugovorena primjena Kolektivnog ugovora iz 2006.Nadalje, tvrde da se članak 31. Kolektivnog ugovora iz 2006. kojim je uređena visina otpremnine primjenjuje ako je prestala potreba za radom radnika zbog promjene osnovne djelatnosti ili bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, no ovim pretpostavkama u presudi nema razloga.Obzirom da u vrijeme otkaza nije bio na snazi kolektivni ugovor, tužitelju je otpremnina mogla biti određena primjenom odredbi članka 126. Zakona o radu.Prigovaraju da sud nije usmeno saslušao vještaka, niti se vještak očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 11. ožujka 2024., na koje je ukazano na ročištu od 24. rujna 2024. Predlažu da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traže trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu je podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, na koju ukazuju žalitelji prigovorom da nije usmeno saslušan vještak, iako su iznijeli primjedbe na nalaz i mišljenje u podnesku od 11. ožujka 2024., te na raspravi od 24. rujna 2024. naveli da se vještak nije očitovao na njihov podnesak.Iz sadržaja podneska sa lista 991 spisa, proizlazi da su tuženici predložili da se vještak očituje o pravnom sljedništvu, relevantnim zakonskim odredbama koje su tuženici iznosili, točnije da je kolektivni ugovor prestao važiti istekom godine od preuzimanja.Očitovanje o pravnim pitanjima nije zadaća vještaka, već o pravnim pitanjima odlučuje sud.Obzirom da tuženici nisu imali konkretnih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka o načinu i metodama izračuna visine otpremnine zbog koje činjenice je i određeno vještačenje, niti su stranke predlagale saslušanje vještaka, time što nije usmeno saslušan vještak, tuženici nisu onemogućeni u raspravljanju.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu dijela otpremnine u povodu odluke o otkazu ugovora o radu koju je donio novi poslodavac kao preuzimatelj gospodarske cjeline.

8. Iz nespornih činjenica i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj sa 1. tuženikom kao poslodavcem imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. ožujka 2003. na radnom mjestu referent nabave (list 55 spisa ),

- da je 2. tuženik pravni sljednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. (listovi 46 do 48 spisa),

- da je 1. tuženik 14. lipnja 2017. obavijestio tužitelja da je 20. prosinca 2013. sklopljen Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline, dijela koji obavlja djelatnost novogradnje, te da u povodu sklapanja tog ugovora prestaje njegov radni odnos s Brodotrogirom d.d. s danom 30. lipnja 2017., a s danom 1. srpnja 2007., započinje radni odnos s Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o., sukladno Dodatku II Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline,

- da je u toj obavijesti određeno navedeno da se na radnike s prenesenim ugovorom o radu, do završetka procesa restrukturiranja, nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor od 17. srpnja 2006. (dalje: KU/06), te da tužitelj čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu (prava u svezi s otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa),

- da je KU/06 sklopljen na neodređeno vrijeme (članak 57.) uz mogućnost otkazivanja s otkaznim rokom od 3 mjeseca (članak 52.),

- da je 16. svibnja 2019. Brodotrogir d.d. donio odluku o otkazu Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca sklopljenog dana 17.srpnja 2006. ,

- da je odlukom o otkazu KU/06 određen otkazni rok od 3 mjeseca,

- da je nadležno tijelo evidentiralo otkaz KU/06 s danom 29. svibnja 2019,

- da je odlukom o otkazu od 3. rujna 2019., prednik 2. tuženika Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., otkazao tužitelju ugovor o radu od 14. ožujka 2003. sklopljen na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga (gospodarski razlozi) uz otkazni rok od 2 mjeseca i otpremninom u iznosu od 30.146,28 kn,

- da je tužitelju isplaćena otpremnina određena odlukom o otkazu ugovora o radu,

- da prema provedenom financijskom vještačenju otpremnina tužitelja obračunata primjenom članka 31. KU/06, iznosi 118.755,90 kn, pa razlika ove otpremnine i isplaćene otpremnine iznosi 88.609,62 kn, odnosno 11.760,52 EUR.

9. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 137. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) koje uređuju prenošenje ugovora na novog poslodavca, i članka 199. tog Zakona, kojima je uređena produžena primjena kolektivnog ugovora, zaključio da tužitelj ima pravo na otpremninu u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu iz članka 31. KU/06, jer su se odredbe KU/06 primjenjivale u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

10. Neodlučni su žalbeni navodi kojima tuženici izlažu da tužitelju ne pripada pravo na otpremninu, jer to pravo nije stekao u vrijeme prijenosa ugovora o radu 1. srpnja 2017.Pravo na otpremninu stječe radnik kojem je otkazan ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada.Tužitelju nije otkazan ugovor o radu sklopljen sa prijašnjim poslodavcem danom prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća iz članka 137. stavak 1. ZR, već donošenjem odluke o otkazu od 3. rujna 2019.Prema odredbi članka 137. stavak 3. ZR, poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu zbog statusne promjene ili prijenosa poduzeća, preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.Budući postoji kontinuitet radnog odnosa tužitelja kod novog poslodavca na kojeg je prenesen ugovor o radu sklopljen 14. ožujka 2003. i radnog odnosa zasnovanog tim ugovorom kod prijašnjeg poslodavca, pravo tužitelja na otpremninu stečeno u trenutku otkaza prosuđuje se prema trajanju ukupnog radnog odnosa.

11. I u žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužitelju pripada otpremnina iz članka 31. KU/06 ili otpremnina iz članka 126. stavak 6. ZR.

11.1. Prema članku 31. KU/06 radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu.

12. Žalitelji ustraju u tvrdnji da se KU/06 temeljem članka 137. stavak 12. ZR, mogao primjenjivati najduže godinu dana računajući od 1. srpnja 2017., kada je na novog poslodavca prenesen ugovor o radu.

12.1. Prema odredbi članka 137. stavak 12. ZR, ako je u poduzeću, dijelu poduzeća, u vezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen kolektivni ugovor, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.

12.2. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 543/2023-9 od 25 listopada 2023., odredba članka 137. stavak 12. ZR, nije prisilne prirode, pa je dopušteno strankama kolektivnog pregovaranja sporazumjeti se (prešutno ili konkludentno) o nastavku primjene kolektivnog ugovora.Odluka se poziva na članak 3. stavak 3. Direktive 2001/23/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica, koji glasi: "Nakon prijenosa, preuzimatelj nastavlja poštovati odredbe i uvjete dogovorene kolektivnim ugovorima pod istim uvjetima koji se prema tom ugovoru primjenjuju na prenositelja, do dana ukidanja ili isteka kolektivnog ugovora ili stupanja na snagu ili primjene drugog kolektivnog ugovora.Države članice mogu ograničiti razdoblje poštovanja takvih odredbi i uvjeta, pod uvjetom da nije kraće od jedne godine."

12.3. KU/06 sklopljen je između 1. tuženika, kao poslodavca i Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir.

12.4. U pisanoj obavijesti od 14. lipnja 2017. iz članka 137. stavak 4. ZR, izričito je navedeno da se na radnike s prenesenim ugovorom o radu, do završetka procesa restrukturiranja, nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor od 17. srpnja 2006., sve pozivom na odredbu članka 16. stavak 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A), sklopljenog 6. travnja 2013. između prodavatelja Republike Hrvatske i dr., i kupca Kerams energija d.o.o., Zagreb., kojim su ugovorne strane utvrdile da društvo Brodotrogir d.d. obvezuje postojeći Kolektivni ugovor do eventualnih izmjena, raskida ili sklapanja novog Kolektivnog ugovora (listovi 63 do 82 spisa).

12.5. Između Sindikata metalaca Hrvatske i Nezavisnog sindikata Brodotrogir, s jedne strane i kupca Kerams energija d.o.o., s druge strane, je 17. rujna 2013. sklopljen Socijalni sporazum o minimalnim radnim i socijalnim pravima (listovi 808 do 810 spisa).Člankom 6. Socijalnog sporazuma ugovoreno je da će se na radnike čiji će ugovori o radu biti preneseni na novog poslodavca primjenjivati važeći Kolektivni ugovor.

12.6. Iz sadržaja obavijesti od 14. lipnja 2017., članka 16. stavak 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., [adresa] (BRDT-R-A) od 6. travnja 2013. i članka 6. Socijalnog sporazuma od 17. rujna 2013., proizlazi da je u povodu prijenosa gospodarske cjeline iz članka 137. stavak 1. ZR, između stranaka KU/06, postignut sporazum o nastavku primjene KU/06 s trajanjem sve do završetka procesa restrukturiranja.

12.7. Primjenjujući stajalište izloženo pod točkom 12.2. ove odluke, trajanje KU/06 nije bilo ograničeno rokom iz članka 137. stavak 12. ZR, već završetkom procesa restrukturiranja, kako su se to sporazumjele stranke kolektivnog ugovora.Nema propisa koji u slučaju prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća zabranjuje sporazuman nastavak primjene kolektivnog ugovora izvan roka iz članka 137. stavak 12. ZR, niti je takav sporazum u suprotnosti s Ustavom ili moralom društva, već naprotiv u skladu je s načelom slobode ugovaranja iz članka 9. ZR, točnije načelom primjene za radnika najpovoljnijeg prava iz stavka 3. ove odredbe.

13. Međutim, KU/06 otkazan je odlukom 1. tuženika od 16. svibnja 2019. s otkaznim rokom od tri mjeseca, a kao razlog otkaza navedeno je da poslodavac nije u mogućnosti ispunjavati o dospijeću svoje obveze zbog nelikvidnosti i blokade svih poslovnih računa.Prema razlozima otkazivanja navedenim u odluci, nedvojbeno je da do donošenja odluke o otkazu KU/06 nije bio završen proces financijskog restrukturiranja.

13.1. KU/06 sklopljen je na neodređeno vrijeme, time da je člankom 52. ugovoren otkazni rok od tri mjeseca.Prema odredbi članka 200. stavak 6. ZR, otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.U smislu navedene odredbe, učinci otkaza kolektivnog ugovora nastupaju dostavom otkaza stranci kolektivnog ugovora (tako i u odluci broj Revr-17/2004-2 od 31. ožujka 2004.), pa od tada teče otkazni rok.Tuženici su u odgovoru na tužbu tvrdili da je otkazni rok istekao 19. kolovoza 2019., budući je odluka o otkazu KU/06 dostavljena strankama kolektivnog ugovora Sindikatu metalaca Hrvatske i Nezavisnom sindikatu Brodotrogir danom donošenja odluke, no ove tvrdnje tijekom postupka nisu dokazali.Dopisom nadležnog tijela od 29. svibnja 2019. (list 120 spisa), tuženici su dokazali da je evidentiran otkaz KU/06, ali dopis ne sadrži podatak o prestanku važenja KU/06, propisan člankom 5. stavak 5. točka 5. Pravilnika o postupku dostave i načinu vođenja evidencije kolektivnih ugovora (Narodne novine broj 32/15).Teret dokazivanja da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja (3. rujna 2019.), prestao važiti KU/06 zbog isteka otkaznog roka, bio je na 1. tuženiku koji je donio odluku o otkazu kolektivnog ugovora.

14. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 199. stavak 1. ZR, zaključio da je KU/06 bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 3. rujna 2019.Prema navedenoj odredbi pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

15. Budući tuženici nisu dokazali da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu prestao važiti KU/06, niti je u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu istekao zakonski rok produžene primjene kolektivnog ugovora iz članka 199. stavak 1. ZR, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da tužitelj ima pravo na otpremninu iz članka 31. KU/06.

15.1. Ne stoje žalbene tvrdnje da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke iz članka 31. KU/06.Prema navedenoj odredbi radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne plaće po godini neprekidnog staža provedenog u društvu.Pravo tužitelja na otpremninu iz članka 31. KU/06, proizlazi iz odluke o otkazu kojom je ugovor o radu otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga koji se obrazlažu potrebom smanjenja broja radnika uslijed neprofitabilnosti, teških uvjeta privređivanja, blokade računa i otvaranja predstečajnog postupka.Prema članku 137. stavak 13. ZR, kada se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.

16. U izloženom smislu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava naložio tuženicima, kao solidarnim dužnicima da isplate tužitelju preostali dio otpremnine iz članka 31. KU/06.

17. Iz ovih razloga je odbijena žalba i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

17.1. Budući tuženici nisu uspjeli sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijeni su sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp