Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-34/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u OD Pavičić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa ODO u Sisku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 15. siječnja 2025., na kojoj su prisustvovali zamjenik punomoćnika tužitelja AD, odvjetnički vježbenik u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri i z.z. tuženika ĐD, viši savjetnik u ODO u Sisku, dana 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po ODO u Sisku, Građansko-upravni odjel, Ferde Hefelea 57, 44000 Sisak platiti tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.322,88 eura eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 16. studenog 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.725,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od 12. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po ODO u Sisku, Građansko-upravni odjel, Ferde Hefelea 57, 44000 Sisak platiti tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 640,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 16. studenog 2023. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnoga postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu dana 19. travnja 2024. tužbu protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587 (dalje: tuženik), a u kojoj navodi da je sukladno članku 186. a., st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora dana 15. studenog 2023. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, a koje je dopisom poslovni broj: N-DO-167/2023-2 od 10. siječnja 2024. godine dostavljeno Ministarstvu pravosuđa i uprave, a koje tijelo je pak donijelo odluku KLASA UP/I-702-03/24-01/20, URBR 514-05-02-02-02-/01-24-02 od 29. siječnja 2024. godine, s kojom odlukom tužitelj nije suglasan. Tužitelj tvrdi da je dana 18. lipnja 2023. godine u Sisku lišen slobode i određen mu je istražni zatvor koji je trajao sve do 21. kolovoza 2023. godine. Navodi da je tužitelju stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021). Ističe da je istražni zatvor temeljem članka 127. st. 1., a u svezi članka 123. Zakona o kaznenom postupku određen rješenjem suca istrage ŽS u Sisku br. H386/2023 od dana 19. lipnja 2023. godine, dok je produljen rješenjem Općinskog suda u Sisku br. Kov-165/2023 od dana 7. srpnja 2023. godine te potvrđen rješenjem ŽS u Sisku br. Kž-185/2023 od 12. srpnja 2023. godine. Tvrdi da je dana 21. kolovoza 2023. godine rješenjem Općinskog suda u Sisku K-259/2023-6 tužitelju ukinut istražni zatvor te je naloženo da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Tužitelj ističe da je zbog neosnovanog lišenja slobode trpio teške posljedice u vidu straha za ishod postupka, kao i utjecaj navedenoga na obiteljske odnose i radnopravni status te strah reakcije sredine s obzirom da isti živi u malom mjestu. Nadalje tužitelj je bio izložen neugodnostima tijekom boravka u zatvoru zbog nehumanih smještajnih i higijenskih uvjeta. Valja istaknuti kako tužitelj ranije nije bio lišavan slobode niti kažnjavan i kako je isti u trenutku uhićenja bio zaposlen na radnom mjestu pomoćni radnik u građevini na neodređeno vrijeme a koji radnopravni odnos je raskinut izvanrednim otkazom poslodavca, zbog određivanja istražnog zatvora tužitelja, što je pak kod istoga izazvalo financijsku nesigurnost i neznanje hoće li moći ubuduće podmirivati financijske obaveze. Također, tužitelj je osoba mlađe životne dobi te će spomenute posljedice trpjeti još dugi niz godina, a što, kao i ranije istaknute činjenice, predstavlja odlučnu okolnost za odmjeravanje pravične novčane naknade. Slijedom navedenog, tužitelj tvrdi da je razvidno kako je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo-pravo na slobodu zajamčeno Ustavom RH te Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Europskom konvencijom te zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje a kako je to ranije istaknuto navodi da je tužitelj u trenutku lišenja slobode bio u radnom odnosu te imao sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme koji je prestao dana 19. lipnja 2023. izvanrednim otkazom poslodavca iz objektivnih razloga (istražni zatvor) a sukladno članku 116. Zakona o radu. Nakon što je došlo do ukidanja istražnog zatvora, tužitelj je ponovno zaposlen kod istog poslodavca pod istim uvjetima dana 28. kolovoza 2023. godine. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje izgubljenu bruto zaradu koju je pretrpio tijekom vremena provedenoga u istražnom zatvoru, a u visini dvije prosječne mjesečne plaće. Tužitelj ističe da u skladu s odredbom iz članka 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24), a u vezi s člankom 19. i člankom 1085. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) potražuje sljedeću naknadu štete:

-na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode (55 euro x 64 dana), u iznosu od 3.520,00 euro

-na ime izgubljene zarade, u iznosu od 1.353,78 euro

UKUPNO: 4.873,78 euro.

Tužitelj tvrdi da se u mirnog postupku dana 15. studenog 2023. godine, odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, odnosno Ministarstvu pravosuđa i uprave koji mu je na ime iznosa neimovinske štete ponudio iznos od 2.415,40 eura, a s kojom ponudom tužitelj nije bio suglasan. Navodi da sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev odnosno od 16. studenog 2023. godine pa do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak tužitelja od 22. studenog 2024.) a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj navodi da obzirom da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu izgubio zaradu u iznosu od 1.442,88 eur da sada svojim zahtjevom potražuje od tuženika ukupno štetu od 4.962,88 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog d2023.(kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora) pa do isplate kao i troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tuženik ističe da se u ovome predmetu primjenjuje Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, dalje ZKP/97) obzirom da je odredbom članka 573. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 dalje ZKP/08) propisano da odredbe ZKP/97 prestaju važiti osim, između ostalog, odredaba iz glave XXX ZKP/97, dok se ne donese poseban zakon. Tuženik navodi da je odredbom članka 480. stavak 3. ZKP/97 propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Isto tako, isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. istoga Zakona. Tuženik ističe da je uvidom u rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kir-386/2023 od 19. lipnja 2023. godine utvrđeno da je tužitelju istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točci 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku, a obzirom su u konkretnom slučaju postojale osobite okolnosti koje su opravdavale bojazan da će 2. osumnjičeni ovdje tužitelj boravkom na slobodi utjecati na žrtvu odnosno da bi ponovio kazneno djelo ili da bi počinio teže kazneno djelo. Nadalje tuženik tvrdi da uz osnovanost posebno osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, navodi da tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.353,78 eura, kao bruto iznos u visini dvije prosječne mjesečne plaće, a na ime naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode ukupan iznos od 3.520,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2023. godine (kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete) do isplate i to za 64 dana provedena u istražnom zatvoru iznos od 55,00 eura po danu. Tuženik, vezano uz dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade ističe da isti nije dokazan obzirom uz tužbu kao niti u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora nije dostavljena odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu te je isti umjesto u neto iskazan u bruto iznosu. Također, ističe da visina tužbenog zahtjeva ne može biti umnožak broja dana provedenih u istražnom zatvoru i novčanog iznosa od 55,00 eura, već je potrebno utvrditi je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i u kojoj mjeri. Tvrdi da navedeni iznos kao previsok odstupa od prakse Ministarstva pravosuđa i uprave, kao i od prakse Vrhovnog suda RH. Tuženik ističe da se naknada štete procjenjuje od strane sudova u smislu odmjeravanja visine iznosa pravične novčane naknade uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, razlog lišenja slobode, trajanje lišenja slobode odnosno značaj povrijeđenog dobra, u razmjeru s ciljem kojem naknada štete služi kako se kod odmjeravanja naknade štete ne bi pogodovalo težnjama koje su nespojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom uzevši u obzir da visina dosuđenog iznosa naknade ne pogoduje tužitelju u smislu poboljšanja njegovog materijalnog stanja već isključivo za pretrpljene duševne bolove. Tuženik tvrdi da prilikom utvrđivanja visine novčane naknade treba uzeti u obzir okolnost da je tužitelj svoj boravak u istražnom zatvoru sam prouzročio, svojim postupcima. Navodi, a obzirom na izneseno da je visina tužbenog zahtjeva previsoko postavljena te bi usvajanje postavljenog tužbenog zahtjeva bilo protivno odredbi članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja s obavijesti o primitku (str. 6-9 spisa), dopis ODO u Sisku od 10. siječnja 2024. (str. 10 spisa), odluku Ministarstva pravosuđa i uprave od 29. siječnja 2024. (str. 11-12 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-259/2023-5 od 21. kolovoza 2023. (str. 13-14 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-259/2023-6 od 21. kolovoza 2023. (str. 15-16 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 9. lipnja 2023. (str. 17-21 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 28. kolovoza 2023. (str. 22-26 spisa), obrazac HZMO-a o početku osiguranja 9. lipnja 2023. (str. 27 spisa), obrazac HZMO-a o prestanku osiguranja 19. lipnja 2023. (str. 28 spisa), obrazac HZMO-a o početku osiguranja 28. kolovoza 2023. (str. 29 spisa), obračunske liste tužitelja (str. 30-32 spisa), rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kir-386/2023 od 19. lipnja 2023. (str. 40-46 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. lipnja 2023. (str. 51 spisa), saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskoj vještakinji Kseniji Vrebac (str. 66- 69 spisa), presliku spisa ovog suda K-259/2023.

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Uvidom Odštetni zahtjev tužitelja od 3. studenog 2023. utvrđeno je da se istim tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu (ODO Sisak) a vezano za predmetni štetni događaj i u kojem zahtjevu tužitelj navodi da je dana 18. lipnja 2023. godine u Sisku lišen slobode i da mu je određen istražni zatvor koji je trajao sve do 21. kolovoza 2023. godine. U sitom navodi da je istražni zatvor temeljem članka 127. st. 1., a u svezi članka 123. Zakona o kaznenom postupku određen rješenjem suca istrage ŽS u Sisku br. H386/2023 od dana 19. lipnja 2023. godine, dok je produljen rješenjem Općinskog suda u Sisku br. Kov-165/2023 od dana 7. srpnja 2023. godine te potvrđen rješenjem ŽS u Sisku br. Kž-185/2023 od 12. srpnja 2023. godine, koji istražni zatvor je dana 21. kolovoza 2023. godine rješenjem Općinskog suda u Sisku K-259/2023-6 tužitelju ukinut i istim rješenjem je određeno da se tužitelj odmah pustiti na slobodu. Tužitelj ističe da je zbog neosnovanog lišenja slobode trpio teške posljedice u vidu straha za ishod postupka, kao i utjecaj navedenoga na obiteljske odnose i radnopravni status te strah reakcije sredine s obzirom da isti živi u malom mjestu, a i navodi da je tužitelj je bio izložen neugodnostima tijekom boravka u zatvoru zbog nehumanih smještajnih i higijenskih uvjeta. Slijedom navedenog tužitelj u istom zahtjevu tvrdi da kako je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo-pravo na slobodu zajamčeno Ustavom RH te Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Europskom konvencijom te zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje u istom zahtjevu ističe da je tužitelj u trenutku lišenja slobode bio u radnom odnosu te imao sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme koji je prestao dana 19. lipnja 2023. izvanrednim otkazom poslodavca iz objektivnih razloga (istražni zatvor) a sukladno članku 116. Zakona o radu, a nakon što je došlo do ukidanja istražnog zatvora, tužitelj je ponovno zaposlen kod istog poslodavca pod istim uvjetima dana 28. kolovoza 2023. godine. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje izgubljenu bruto zaradu koju je pretrpio tijekom vremena provedenoga u istražnom zatvoru, a u visini dvije prosječne mjesečne plaće. Stoga svojim zahtjevom tužitelj je u mirom postupku od tuženika potraživao sljedeću naknadu štete:

-na ime povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode (55 euro x 64 dana), u iznosu od 3.520,00 euro

-na ime izgubljene zarade, u iznosu od 1.353,78 euro, odnosno ukupno iznos od 4.873,78 eur.

6. Uvidom u povratnicu za zahtjev iz toč. 5. ove presude, utvrđeno je da je isti uručen tuženiku (po ODO Sisak) dana 16. studenog 2023..

7. Uvidom u dopis ODO Sisak od 10. siječnja 2024. utvrđeno je da je isto zahtjev tužitelja iz toč. 5. ove presude proslijedilo nadležnom ministarstvu a obzirom da smatraju da se u svezi zahtjeva tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku.

8. Uvidom u odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave od 29. siječnja 2024. KLASA UP/I-702-03/24-01/20, URBR 514-05-02-02-02-/01-24-02 utvrđeno je da je istim nadležno ministarstvo odgovorilo na zahtjev tužitelja upućen istima putem punomoćnika tužitelja, i to upravo zbog predmetnog štetnog događaja (za neimovinsku štetu u iznosu od 5.120,00 eur na ime neutemeljenog uhićenja te imovinska šteta u iznosu od 1.353,78 eur kao i troškovi zastupanja tužitelja) te se u istom odgovoru navodi da obzirom da je tužitelj doista bio u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2023. do 21. kolovoza 2023. a povodom kaznenog postupka koji je u konačnici protiv tužitelja obustavljen, te se u odgovoru ministarstva navodi da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan, i to temeljem čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP u svezi čl. 537. st. 3. ZKP i u svezi kojeg zahtjeva ministarstvo smatra da je je traženje osnovano za neimovinsku štetu, no previsoko postavljeno i smatraju da je pravična neimovinska šteta u iznosu od 2.415,40 eur. Potraživanje po osnovi troškova zastupanja smatraju neosnovanim. U konačnici se navodi da ukoliko je tužitelj suglasan s ponuđenim iznosom naknade da dostavi broj računa za isplatu i u slučaju prihvata takvog iznosa bi bila postignuta nagodba.

9. Obzirom da među strankama nije sporno da po zahtjevu tužitelja između stranaka nije sklopljena nagodba, a tužba u ovom predmetu podnesena dana 19. travnja 2024. sud zaključuje da je tužitelj postupio u skladu s čl. 186. a. st. 1. i st. 5. ZPP te čl. 477. st. 2. i 478. st. 1. ZKP/97 i da su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

10. Uvidom u rješenje ovog suda od 21. kolovoza 2023. poslovni broj K- 259/2023-5, ako i presliku spisa ovog suda K-259/2023, utvrđeno je da je istim temeljem čl. 380. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 452. toč. 4. ZKP obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika ovdje tužitelja (a kako je iz obrazloženja istog rješenja vidljivo jer je na raspravi od 21. kolovoza 2023. oštećena iskazala kako ne želi da se postupak vodi protiv tužitelja).

11. Uvidom u rješenje ovog suda od 21. kolovoza 2023. poslovni broj K- 259/2023-6 a i presliku spisa ovog suda K-259/2023 utvrđeno je da je istim rješenjem, temeljem čl. 127. st. 4. i čl. 129. st. 1. ZKP, ukinut istražni zatvor određen tužitelju rješenjem suca istrage Županijskog suda u Sisku broj Kir 386/2023 od 19. lipnja 2023. a koji istražni zatvor je tekao do 18. lipnja 2023., te je istim rješenjem određeno da se tužitelj odmah pusti na slobodu. Iz predmeta K-259/2023 vidljivo je da je isto rješenje objavljeno na ročištu od 21. kolovoza 2023. te da su se stranke odrekle prava na žalbu, slijedom čega je isto rješenje postalo pravomoćno istog dana.

12. Dakle, iz rješenja navedenih u toč. 10. do 11. ove presude utvrđeno je da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2023. pa do 21. kolovoza 2023. a kada je isti zatvor ukinut i tužitelj (nesporno) pušten na slobodu, a sam kazneni postupak protiv tužitelja, a povodom kojeg je istražni zatvor i bio određen, je pravomoćno obustavljen rješenjem suda.

13. Među strankama, iako je sporna osnovanost zahtjeva tužitelja kao i njegova visina, nije sporno, niti to u odgovoru na tužbu tuženik to osporava da bi tužitelj, a vezao za kazneni predmet K-259/2023 a temeljem rješenja Županijskog suda u Sisku od 19. lipnja 2023. poslovni broj Kir-386/2023-3 proveo 64 dana u istražnom zatvoru, a u kojem periodu je tužitelju bila ograničena sloboda.

14. Za taj period, po mišljenju ovog suda, zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu i s tim u svezi narušavanje obiteljskog života, tužitelj je, a kako i sam navodi, trpio duševne boli, a zbog čega sada traži naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 3.520,00 eura odnosno 55 eur po danu.

15. Obzirom na takav zahtjev tužitelja kao i period lišenja slobode tužitelja, u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011 i 143/12 dalje ZKP/97), obzirom da je odredbom čl. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje ZKP/08) propisano da odredbe ZKP/97 prestaju važiti osim, između ostalog, odredaba iz glave XXX ZKP/97, dok se ne donese poseban zakon.

16. Naime, u smislu čl. 476. ZKP/97 st. 1. pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga (a što je bilo u predmetnom slučaju), a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. St. 2. istog članka propisano je da osuđenik nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio svoju osudu, osim ako je na to bio prisiljen.

U smislu čl. 477.st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Iako je tužitelj drugostupanjsku kaznenu presudu primio dana 17. lipnja 2020. a tužbu u ovom predmetu podnio 5. listopada 2022. (dakle u roku) tuženik prigovor zastare nije isticao, slijedom čega ovaj sud nije o istom niti raspravljao.

17. U smislu čl. 480.st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada i osobi: 1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena,

2) koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne,

3) koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili je zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne,

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

St. 2. istog članka propisao je da osobi koja je prema članku 95. ovoga Zakona uhićena bez zakonske osnove pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određen pritvor niti joj vrijeme za koje je bila uhićena nije uračunato u izrečenu kaznu za kazneno djelo ili za prekršaj, dok je st. 3. istog propisano da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovog članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 95. ovoga Zakona. St. 4. propisano je da u postupku za naknadu štete u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ove glave.

18. Dakle, u konkretnom slučaju, a obzirom da je tužitelju bio određen istražni zatvor te da je uslijed istog mu bila oduzeta sloboda 64 dana a naknadno je protiv njega obustavljen kazneni postupak, tužitelju u smislu čl. 480. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97 pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode.

19. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:

NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u nastavku: ZOO) propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. istog je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Dakle, sama prava osobnosti nisu taksativno navedena već primjerice, slijedom čega je i pravo na slobodu jedno od takvih osobnih prava, a podredno zbog povrede tog prava i pravo na obiteljski život.

20. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Dakle, iz citiranih odredaba jasno je da tužitelju pripada ne samo neimovinska šteta zbog neosnovanog lišenja slobode, već i imovinska šteta koja je uslijed istog uslijedila (u vidu izgubljene zarade). U odnosu na samu krivnju štetnika (ovdje tuženika) ovaj sud ističe da se u predmetnom slučaju odgovornost tuženika utvrđuje kao objektivna (dakle bez obzira na krivnju tuženika) a temeljem specijalnih odredaba čl. 480. ZKP/97, koji pravo na naknadu štete oštećenika ne uvjetuju krivnjom štetnika, već samo činjenicom da je kazneni postupak u konkretnom slučaju obustavljen (uz eventualni gubitak prava na strani tužitelja temeljem čl. 480. st. 3. ZPP).

22. U smislu čl. čl. 1100. ZOO je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

23. U odnosu na razlog ekskulpacije iz čl. 480. st. 3. ZKP/97 ovaj sud ističe da tuženik pogrešno smatra da sam razlog i opravdanost razloga zbog kojeg je određen pritvor tužitelju može osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu. Naime, iako je tijekom kaznenog postupka utvrđeno da je tužitelju istražni zatvor određen radi toga što je postojala osnovana sumnja da je tužitelj počinitelj djela koje mu se stavlja na teret te da će utjecati na iskaz oštećenice odnosno da postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, dakle tužitelj je svojim ponašanjem uzrokovao određivanje istražnog zatvora (u rješenju Županijskog suda u Sisku od 19. lipnja 2023. poslovni broj Kir- 386/2023-3, a kojim je određen istražni zatvor protiv tužitelja, se navodi da je isti određen temeljem č. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 a u obrazloženju sud ističe da su prijetnje oštećenici osumnjičenici, pa i tužitelj, izrekli videopozivom, a nakon izricanja takve prijetnje svojim vozilom došli do kuće oštećenice i čekali, tužitelj pod utjecajem alkohola, a koji tužitelj je višestruki počinitelj kaznenih djela, zbog kojih je i izdržavao kaznu zatvora i protiv kojeg se već vodi kazneni postupak radi kaznenog djela teške tjelesne ozljede, dakle nasilnih kaznenih djela, zbog čega sud smatra da postoji opasnost i opravdanost određivanja istražnog zatvora) , ovaj sud ističe da je Ustavni sud RH u svojoj odluci broj odluke: U-III-1839/2006 od 07. svibnja 2009. utvrdio da je pogrešno je pravno stajalište sudova da podnositelju ne pripada naknada štete koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode. Naime, u toj odluci Ustavni sud RH navodi da su sudovi su pogrešno primijenili odredbu članka 480. stavka 1. točke 3. ZKP/97 te da, za ocjenu podnositeljevog tužbenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da je mjerodavna odredba članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP/97. Dakle, odredbe ZKP/97 odnosno članak 480. stavak 3. u vezi s člankom 95., odnosi se na postupanje redarstvenih vlasti u slučaju uhićenja osobe za koju postoji osnova sumnje da je počinila kazneno djelo. Kako je u konkretnom slučaju predmet spora bio zahtjev podnositelja za naknadu štete zbog vremena provedenog u istražnom zatvoru pritvoru u kaznenom postupku u kojem je postupak protiv njega obustavljen, to je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavna odredba članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a. Dakle, za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode primjenom članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do oslobađanja od optužbi postupka. U primjeni navedene zakonske odredbe bitan je samo ishod postupka (da protiv osobe koja je bila u pritvoru, odnosno izdržavanju kazne zatvora za kazneno, da je u konačnici obustavljen postupak protiv tužitelja).

24. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tuženik, je svakako, a obzirom da je u konačnici protiv tužitelja obustavljen kazneni postupak, dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode za vrijeme istražnog zatvora (64 dana).

25. Slijedom iznesenog za tako provedene dane u istražnom zatvoru, a za koje vrijeme je tužitelj neosnovano lišen slobode, ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja dopušten i osnovan, no odlučujući o samoj visini takvog zahtjeva sud je saslušao tužitelja kao stranku.

26. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da se 17. lipnja 2023. sa kolegom KD vozio u autu, jer ga je nakon što su bili u kafiću isti vozio kući, no KD je skrenuo u cestu prema Topuskom te mu je rekao da ide psu dati hranu, a koji je bio zajednički pas njega i njegove bivše djevojke ĆD. Tužitelj je iskazao da mu je poznato da je KD i ranije hranio tog psa, dok je ĆD bila na straži, jer je bila pripadnica HV. Naveo je da je KD dao konzervu psu te se okrenuo i krenuo kući, a sa ĆD tom prilikom nije osobno ni razgovarao niti mobitelom. Nakon toga, naveo je da ga je KD nastavio voziti kući, no putem ih je zaustavila policija te su njemu rekli da mora ići s njima dok su tužitelju rekli da ne znaju točno što će sa tužiteljem, ali su svi zajedno otišli u policijsku postaju, nakon dva sata su i tužitelju rekli da je uhićen, a tom prilikom im nisu znali reći što im točno stavljaju na teret iako je pitao za što ga točno terete. Iskazao je da je tražio da se javi svojoj bračnoj družici što mu nije omogućeno. Tužitelj je naveo da je nakon toga najprije ispitan u policijskoj postaji, zatim prvi dan u državnom odvjetništvu, a drugi dan kod suca istrage, a na državnom odvjetništvu mu je rečeno da mu se stavlja na teret prijetnja ĆD. Tužitelj je iskazao da je u to vrijeme živio u [adresa], a gdje živi i sada, kod [adresa] i bio je zaposlen u građevini na postavljanju knaufa. Naveo je da je nakon toga završio u istražnom zatvoru u Lipovici i osam dana nije mogao nikoga kontaktirati, a kada su mu odobrili poziv javio se svojoj bračnoj družici koja je bila ljuta na tužitelja što je završio u zatvoru te mu je rekla da je nju sram doći u [adresa] i [adresa], jer svi pričaju da je tužitelj završio u zatvoru. Iskazao je da je njegova bračna družica išla čak i u Centar za socijalnu skrb te je htjela podnijeti zahtjev za razvod braka zbog toga. Tužitelj je naveo da su prije toga živjeli mirno, a njegovu bračnu družicu je to pogodilo. Tužitelj je iskazao da radi toga što je završio u zatvoru, mu je otkazan ugovor o radu kod poslodavca kod kojeg je tužitelj tada bio u radnom odnosu kod poslodavca Tebra interijeri vl. Ivan Lamza. Iskazao je da je iz zatvora izašao 21. kolovoza 2023. te je nakon toga pitao svog bivšeg poslodavca hoće li ga ponovno zaposliti, a što je isti učinio te su zaključili novi ugovor o radu. Tužitelj je naveo da je njegov poslodavac otkazao ugovor o radu u lipnju, ne zna točno koji dan, a na posao se vratio pred kraj kolovoza 2023.. Tužitelj je iskazao da zbog toga što je bio zatvoren, tužitelja je i dan danas sram, a i danas ljudi pričaju da je tužitelj bio u zatvoru. Naveo je da ne zna točno tko je rekao njegovim mještanima da je tužitelj u zatvoru, no najvjerojatnije je to bila policija. Iskazao je da njegova bračna družica nije podnijela zahtjev za razvod braka jer kada je tužitelj izašao iz zatvora, tužitelj joj je objasnio i obzirom da kazneni postupak nije vođen protiv tužitelja rekla je da neće podnijeti zahtjev za razvod braka, a da u protivnom ne bi željela živjeti s kriminalcem. Tužitelj je naveo da prije nego li su otišli spornog dana, koji im se stavljao na teret, nahraniti psa, bili su u Ugostiteljskom objektu Caffe bar Kim i popili su 3-4 pića. Tužitelj je iskazao da se sada ne može sjetiti, ali čini mu se da je to bio petak. Iskazao je da dok je bio u kafiću nije s nikim razgovarao telefonski, a koliko je tužitelju poznato niti KD u kafiću nije s nikim razgovarao, već kada su sjeli u auto da ga KD odveze kući, KD je zvao njegov šogor PD, brat ĆD te ga je vrijeđao i prijetio da će mu slomiti ruke i noge jer da je dužan ĆD nekakve novce. Tužitelj je naveo da PD u to vrijeme nije živio sa ĆD, ne zna gdje je živio. Tužitelj je iskazao da taj poziv PD je bio prije nego li je KD išao nahraniti psa. Koliko je tužitelju poznato, naveo je da ĆD spornog događaja nije bila kod kuće, jer mu je to rekla poslije u razgovoru kada je razgovarala sa tužiteljem. Naveo je da je u zatvoru bio u svezi te prijave 60 i nešto dana. Iskazao je da su drugi ljudi pričali da je tužitelj kriminalac u kafiću, a to mu je rekao i otac, jer radi se o maloj sredini. Tužitelj je naveo da kad je bio mlađi, ljudi su mu znali također prebacivati da je kriminalac, jer je bio nestašan, a radi se o muškim stvarima o kojima tužitelj sada ne želi iskazivati. Tužitelj je iskazao da u zatvoru nije mogao spavati, imao je noćne more, a i uvjeti su bili loši, misli da takvi uvjeti nisu ni za životinje jer se radilo o deset kvadrata, a njih je četvorica bilo u tom prostoru i sve su radili u toj sobi. Naveo je da ĆD zna od djetinjstva i da je s njom bio u dobrim odnosima u vrijeme kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, a i danas su u dobrim odnosima. Iskazao je da je zbog gubitka posla osjećao strah da žena neće imati novaca za egzistenciju nje i mlt. djeteta, starog tada 2 godine te je osjećao i ljutnju jer nije imao novaca niti za sebe te nije imao novaca niti za cigare. Tužitelj je naveo da je bio i tužan i ljut zbog prijetnje bračne družice da će podnijeti zahtjev za razvod braka, a i zvao ju je za vrijeme boravka u zatvoru u više navrata, no ista se nije željela javiti na telefon. Tužitelj je iskazao da je to bilo prvi puta da je njegova bračna družica izjavila da će podnijeti zahtjev za razvod braka, iako je na početku braka bilo problema koje su riješili i nakon toga više problema nije bilo. Iskazao je da sa svojim mlt. djetetom ima odličan odnos, da je dijete malo, ali je njihov odnos odličan, a tužitelj je sada promijenio posao te radi u Njemačkoj 4 dana, a nakon toga je 3 dana kod kuće i onda nakon toga odlazi u Njemačku te radi 4 dana. Tužitelj je naveo da je prije predmetnog događaja bio pritvoren i imao problema s policijom no to je bilo prije 5 godina, a nakon toga sve do spornog događaja nije imao problema s policijom. Tužitelj je iskazao da nakon što je njegova bračna družica ostala u drugom stanju više nije imao problema s policijom.

27. Točnost i preciznost iskaza samog tužitelja ovaj sud je cijenio u okviru nastojanja da tužitelj postigne uspjeh u ovom postupu, te tako iskaz tužitelja u dijelu da tužitelju nije poznato bilo što vezano za kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret (kod utvrđenja iz postupka Županijskog suda u Sisku Kir386/2023 odnosno iz spisa ovog suda K-259/23 da su prijetnje koje su im se stavljanje na teret snimljene videopozivom) kao i dijelu u kojem tužitelj opisuje posljedice predmetnog lišenja slobode odnosno opseg duševnih bolova i povrede prava osobnosti koje je trpio zbog narušavanja obiteljskih odnosa, mišljenja okoline kao i svojih vlastitih dojmova (kod utvrđenja da je tužitelj višestruki počinitelj nasilnih kaznenih djela zbog kojih je već izdržavao kaznu zatvora i zbog kojih je još u tijeku drugi kazneni postupak, kako to proizlazi iz kaznenog predmeta) ovaj sud ne smatra točnim već subjektivno pretjeranim i instruiranim i isključivo danim u cilju postizanja uspjeha u ovom postupku. Naime, eventualna činjenica stavova okoline prema tužitelju kao počinitelju kaznenih djela nikako nije mogla biti uvjetovana isključivo sporni događajem jer tužitelj je nesporno (kako i sam u iskazu navodi) već ranije imao problema sa zakonom (odnosno već je pravomoćno osuđivani počinitelj nasilnih kaznenih djela ali i okrivljenik u kaznenom postupku u tijeku), a kako je to u konačnici i utvrđeno iz predmeta Županijskog suda Kir-386/2023, odnosno rješenja istog suda. Iz istog razloga narušavanje obiteljski odnosa tužitelja i njegove bračne družice se nikako ne može smatrati uzročno posljedično isključivo vezano samo za predmetni štetni događaj, već očito je predmeti događaj bio samo jedan u nizu a koji može, i očito je, narušio odnose među bračnim partnerima. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da posljedice (povreda prva osobnosti koju je tužitelj pretrpio) zbog predmetnog štetnog događaja nije i ne može imati opseg kojeg sada tužitelj navodi da ima i u okviru kojih posljedica tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu. U odnosu na uvjete u istražnom pritvoru, ovaj sud ističe da predmet ovog postupka nisu uvjeti u zatvorskoj prostoriji, stoga ovaj sud nije smatrao relevantnim iskaz tužitelja u tom dijelu.

28. U smislu čl. čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st. 2. istog. čl. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom iznesenog, obzirom da ovaj sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu tužitelju naknade štete za dane provedene u istražnom zatvoru od ukupno 64 dana a u kojima je tužitelju, unatoč okolnostima konkretnog slučaja, sloboda bila ograničena temeljem kaznenog postupka koji je u konačnici završen tako da je postupak u odnosu na tužitelja pravomoćno obustavljen, tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 2.880,00 eur. Ovdje sud napominje da sud smatra da iznos koji tužitelj svojim zahtjevom zahtjeva po osnovi naknade štete za svaki dan u kojem mu je sloboda bila ograničena (lišen slobode) u iznosu od 55,00 eura pretjeranim, a vodeći pritom računa i o orijentacijskim kriterijima VSRH (komparacijski vezano za bolove i strah), te ovaj sud smatra da iznos od 45,00 eura (po jednom danu ograničenja slobode ) po svom iznosu je primjeren okolnostima konkretnog slučaja i posljedicama koje je tužitelj pretrpio zbog lišenja slobode po odluci suda u postupku koji je u konačnici obustavljen. Prilikom odmjeravanja iznosa pravične novčane naknade po svakom danu u kojem je tužitelj lišen slobode, sud je vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, a prvenstveno da posljedice o kojima tužitelj iskazuje (odnos okoline i njegove bračne družice) prema tužitelju nikako nisu uzročno posljedično vezane isključivo za predmetni štetni događaj već općenito za osobu tužitelja i njegovog protupravnih djela.

29. Na tako dosuđen iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to temeljem čl. 1103. ZOO odnosno od dana nakon dana dospijeća (kao dana podnošenja pisanog zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku 16. studenog 2023.) te je odlučeno kao u toč. I izreke.

30. Odlučujući o pravu tužitelja na imovinsku štetu kao i visine takve štete ovaj sud smatra da u tom dijelu je zahtjev tužitelja, a u smislu čl. 1046. ZOO u cijelosti osnovan.

31. Naime, uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. lipnja 2023.utvrđeno je da je tužitelj istog sklopio kao radnik s Teba interijeri d.o.o. Lekenik kao poslodavcem a temeljem kojeg (čl. 5.) je radni odnos tužitelja počeo 9. lipnja 2023. godine i u skladu s kojim je tužitelju kao radniku trebala biti isplaćivana osnovna plaća u iznosu od 676,89 eur bruto (čl. 10. Ugovora o radu) te uvećanja na istu plaću temeljem čl. 11. Ugovora o radu i to za prekovremeni 30%, zatim za rad noću 30%, zatim za rad nedjeljom 35% i rad blagdanom i drugim neradnim danom 35%. Čl. 12. Ugovora po radu ugovoreno je da uz osnovnu plaću ovisno o rezultatima rada radnim ima pravo i na stimulativni dio plaće. Čl. 13. Ugovora o radu ugovoreno je da radniku se plaća isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

32. Uvidom u Prijavu o početku osiguranja HZMO od 9. lipnja 2023. i 27. lipnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj i bio prijavljen na staž osiguranja kod poslodavca Teba interijeri d.o.o. Lekenik s danom 9. lipnja 2023., a koji poslodavac ga je odjavio s danom 19. lipnja 2023. temeljem Izvanrednog otkaza poslodavca. Isto tako iz prijave o početku osiguranja HZMO od 4. rujna 2023. utvrđeno je da je tužitelj dana 28. kolovoza 2023. iznova prijavljen kod istog poslodavca na staž osiguranja.

33. Iz iskaza tužitelja, ali i samog trenutka izvanrednog otkaza ugovora o radu (19. lipnja 2023.) vidljivo je da je upravo tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je tužitelj lišen slobode te nije izvršavao svoje radne zadatke, a što je krajnja posljedica upravo lišenja slobode u kaznenom postupku koji je u konačnici obustavljen u odnosu na tužitelja. Iz navedenog ovaj sud smatra utvrđenom uzročnost samog predmetnog štetnog događaja i izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja, a sam tuženik nije dokazao protivno (eventualnu ekskulpaciju). Da izvanredni otkaz nije dan iz nekog drugog razloga (eventualno izvan predmetnog lišenja slobode tužitelja) zbog kojih radni odnos među strankama ne bi bio moguć (kao razlog izvanrednog otkazivanja) proizlazi i iz činjenice da je tužitelj iznova, nakon što je pušten na slobodu, s istim poslodavcem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 28.kolovoza 2023.

34. Kako u smislu čl. 1046. ZOO šteta, a na koju tužitelj u smislu 480. ZKP/97 ima pravo, nije samo neimovinska već i imovinska (a u konkretnom slučaju izgubljena dobit odnosno zarada koju bi tužitelj imao da do oduzimanja slobode u predmetnom slučaju nije došlo temeljem radnog odnosa.

35. Na okolnost visine takve štete (imovinske) ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja, Obračunske liste tužitelja za 6/23 i 8/23 te je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Vrebac. Osnovom istih sud je utvrdio da za utuženo razdoblje od 18. lipnja 2023. godine do 21. kolovoza 2023. godine ukupno, izgubljena zarada kao prosjek plaće od 700 eur bruto, koju je tužitelj primao prije predmetnog štetnog događaja, i to za utuženi period od 20. lipnja 2023. (budući da mu je za 18. i 19. lipanj isplaćena plaća) do 21. kolovoza 2023. iznosi:

-bruto plaća 1.442,88 eura

-neto plaća 1.148,49 eura

Osim ovih mjesečnih iznosa plaće tužitelj je oštećen i za 288,57 eura koji nije uplaćen kao doprinos za MIO te bi mogao biti oštećen u budućem obračunu mirovine.

36. Nalaz i mišljenje vještakinje za financije Ksenije Vrebac ovaj sud smatra danim potpuno, istinito i u skladu s pravilima struke, kao i sa dostavljenom dokumentacijom, a na isti nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovore.

37. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.442,88 eur (dakle bruto, bez doprinosa, kako to vještakinja i navodi i kako to tužitelj i potražuje), jer je upravo u tom iznosu za tužitelja i nastala šteta i u kojem bruto iznosu tužitelj i ima pravo na plaću (čl. 433. a ZPP) i u kojem iznosu se u konačnici i utvrđuje tužiteljevo pravo na izgubljenu zaradu kao stvarnu štetu (čl. 1046. ZOO, pa tako i u odlukama Vrhovnog suda RH broj Revr - 1497/13 od 24. rujna 2014., Revr 1979/2009-2 od 22. travnja 2010., Revr 446/17-2 od 30. svibnja 2017.).

38. Slijedom svega iznesenog tužitelju je dosuđena, po predmetnom štetnom događaju, ukupno naknada štete u iznosu od 4.322,88 eura (neimovinska 2.880,00 eur i imovinska 1.442,88 eur) te je odlučeno kao u toč. I izreke, dok je višak zahtjeva tužitelja (u dijelu neimovinske štete) u iznosu od 640,00 eura kao neosnovano valjalo odbiti (kako je pobliže objašnjeno u toč. 28. i 29. ove presude) zbog čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

39. Na tako dosuđen iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to temeljem čl. 1103. ZOO odnosno od dana nakon dana dospijeća (kao dana podnošenja pisanog zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku 16. studenog 2023. vidi toč. 6. ove presude) te je odlučeno kao u toč. I izreke.

40. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP a obzirom da je tužitelj uspio sa 87% svoga zahtjeva.

41. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eur (Tbr 32, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), za sastav tužbe u iznosu od u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife), zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2024., 9. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. za svako u iznosu od 250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak sastava podneska od 6. lipnja 2024. i 22. studenog 2024. za svaki u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife), trošak sastava podneska od 17. srpnja 2024., 13. lipnja 2024. i 14. kolovoza 2024. za svaki u iznosu od 62,50 eur (Tbr 8/4 52/3, 54, 46 Tarife) odnosno ukupan trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.937,50 eur. Tužitelju je priznat i materijalni trošak dužne pristojbe na tužbu u iznosu od 47,60 eur (čl. 4. toč. 1. u svezi čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje:

ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba), te pristojbe na presudu u iznosu od 96,09 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe), kao i materijalni trošak financijskog vještačenja u iznos od 250,00 odnosno u ukupan materijalni trošak u iznosu od 393,69 eur. U konačnici ukupan trošak ovog postupka tužitelja iznosi 2.331,19 eur. No, obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku od 87% a od kojeg uspjeha je valjalo odbiti uspjeh tuženika od 13%, tužitelju u konačnici pripada trošak u omjeru od 74% odmjerenog troška odnosno ukupno u iznosu od 1.725,08 eur, a koji je naloženo da plati tuženik, dok je višak zahtjeva tužitelja ocijenjen neosnovanim.

42. Na tako dosuđeni trošak tužiteljuje dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

43. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku, 12. veljače 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po z.z.