Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-767/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov- Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FIK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car Pavlic&Poparić j.t.d. iz Zagreba, Gajeva ulica 19, protiv tuženika FI iz [adresa], F 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, Amruševa 10, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2075/2019-34 od 25. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2075/2019-34 od 25. siječnja 2021. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje ista presuda u točki I. izreke, u dijelu u kojem je obvezan isplatiti tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 61.000,00 kn / 8.096,09 eur (slovima: šezdesetjednatisuća kuna / osamtisućadevedesetšest eura i devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2019. do isplate, imovinsku štetu u iznosu od 6.750,00 kn / 895,88 eur (slovima: šesttisućasedamstopedeset kuna/ osamstodevedesetpet eura i osamdesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2021. do isplate te u točki III. izreke za iznos od 9.984,00 kn / 1.325,10 eur (slovima: devettisućadevestoosamdesetčetiri kune / tisudćutristodvadesetpeteuraidesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2021. do isplate.

III. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika, preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 25. siječnja 2021. te zahtjev za isplatu za iznosa od 371,00 kn / 49,24 eur (slovima: tristosedamdesetjedna kuna / četrdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2021. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 61.000,00 kn / 8.096,09 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2019 do isplate, te iznos od 6.750,00 kn / 895,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2018., u točki II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 9.000,00 kn / 1.194,50 eur sa zateznom kamatom od 30. rujna 2019. do isplate te iznosa od 2.700,00 kn / 358,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2018. do isplate, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.355,00 kn /1.374,34 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 25. siječnja 2021. do isplate.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, tužiteljica protiv presude u točki II. izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), a tuženik protiv presude u točkama I i III izreke, zbog istih žalbenih razloga kao i tužiteljica.

3. Tužiteljica u žalbi ukazuje da je naknada neimovinske štete dosuđena u preniskom iznosu, jer da sud nije vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja. Tako da je zanemario težinu tjelesnih ozljeda koje je pretrpjela u štetnom događaju, zatim dužinu liječenja te nelagodnosti koje je pritom trpjela, kao i njezinu dob u vrijeme štetnog događaja, a koje sve okolnosti da opravdavaju dosuditi naknadu neimovinske štete u utuženom iznosu. Glede naknade imovinske štete, ističe da je nejasno na temelju kojih kriterija je utvrđena cijena sata tuđe pomoći te ukazuje da je u spis dostavila dva cjenika iz kojih da bi proizlazilo kako prosječna cijena sata pomoći u kućanstvu iznosi 35,00 kn, što pomnoženo sa trajanjem potrebe za tuđom pomoći daje utuženi iznos imovinske štete. Smatra pogrešnom i odluku o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete, uz obrazloženje da joj kamata pripada od dana kada je prestala potreba za tuđom pomoći. Osporava i zakonitost oluke o parničnom trošku, ističući da joj neosnovano nije priznat trošak zastupanja odvjetnika koji se odnosi na sastav podnesaka od 5. ožujka, 31. kolovoza i 23. rujna 2020., te trošak pristupa na ročište za objavu presude.

4. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i dosuditi preostali iznos naknade štete i parničnog troška, pri čemu potražuje i trošak žalbenog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu tužiteljice odbiti.

6. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer da je propuštanjem dostave poziva za ročište koje je održano 23. rujna 2020. onemogućen u raspravljanju. Istu povredu nalazi i u tome što nije proveden dokaz njegovim saslušanjem, pritom ukazujući na sadržaj čl. 265. st. 1. ZPP- a o mogućnosti saslušanja samo jedne stranke u postupku kao o izuzetku od pravila. Tvrdi da je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo, u čemu nalazi povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naglašava da je tužiteljica podneskom od 6. studenog 2020. djelomično povukla tužbu, da se tuženik tome usprotivio pa da je trebala biti donesena odluka o dijelu tužbenog zahtjeva koji je povučen, što da je u nazočnom slučaju izostalo.

7. Nadalje ističe da je nalaz vještaka nejasan i konfuzan jer se spominje prijelom desne lakatne kosti te desne natkoljenične kosti, da bi se u ocjeni posljedica u nalazu spominjala redukcija kretnji lijevog lakta te lijevog kuka. Pored toga da je vještak u nalazu dao mišljenje o postojanju uzročne veze između dinamike ozljeđivanja tužiteljice i samih ozljeda, što da nije bio zadatak vještaka. Naglašava da je vještak svoje mišljenje o ozljedama dao bez uvida u tužiteljičin zdravstveni karton te da je ostala nerazjašnjena situacija s degenerativnim promjenama koje su postojale kod tužiteljice prije štetnog događaja. Glede imovinske štete, ukazuje da je tužiteljica u spis dostavila dva cjenika o satu tuđe njege i pomoći, ali nakon zaključenja prethodnog postupka pa da je nejasno jesu li narečeni cjenici uzeti u obzir pri utvrđivanju visine štete. Pogrešnom smatra i odluku o zateznoj kamati na imovinsku štetu, jer da je kamata mogla biti dosuđena samo od presuđenja. Osporava i odluku o parničnom trošku, uz obrazloženje da je pogrešno utvrđen postotak uspjeha tužiteljice u parnici.

8. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

9. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava izložene navode koje tuženik ističe u žalbi, kako u odnosu na glavni zahtjev, tako i u odnosu na odluku o parničnom trošku pa predlaže žalbu odbiti i obvezati tuženika na nadoknadu troška sastava tog podneska.

10. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, i to u odnosu na dio sporedne tražbine (zatezne kamate i parničnog troška).

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika o povredi postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, budući da su netočne tvrdnje tuženika da nije primio poziv za ročište koje je održano 23. rujna 2020. Naime, suprotan zaključak proizlazi iz dostavnice o uručenju poziva za ročište, koji prijem je potvrđen potpisom tuženika 12. veljače 2020., uz napomenu da je uz poziv za ročište dostavljen i zapisnik od 5. veljače 2020. s prilozima. Stoga je sud prvog stupnja bio ovlašten provesti to ročište u odsutnosti tuženika, te na tom ročištu provesti dokaz saslušanjem dvojice svjedoka te tužiteljice kao stranke. Glede primjene čl. 265. ZPP-a, treba navesti da je sud prvog stupnja bio ovlašten na glavnoj raspravi provesti dokaz saslušanjem samo jedne stranke, tužiteljice, budući da se tuženik, bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda. Nije počinjena ni povreda postupka iz čl. 354.st. 2.točka 11. ZPP-a, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju koji se zbio 25. siječnja 2018. na tržnici Dolac u Zagrebu, na način da je tuženik, vozeći dostavna kolica s teretom, kolicima s leđa udario u tužiteljicu, koja je uslijed toga pala i pretrpjela teške tjelesne ozljede.

13. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da se zbog istog događaja protiv tuženika kao okrivljenika vodi kazneni postupak u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu pod brojem K-1005/2019, koji postupak još nije pravomoćno okončan. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Jakše Filipovića te uvida u medicinsku dokumentaciju je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela prijelom desne natkoljenice, prijelom desne lakatne kosti, te prijelom šestog i sedmog rebra desno, da je nakon hospitalizacije tužiteljice u KBC Sestre Milosrdnice učinjen operativni zahvat desne natkoljenične i desne lakatne kosti, da je tužiteljica u bolnici boravila do 5. veljače 2018., a potom je obavljala ambulantne preglede i fizikalne terapije. Na temelju istih dokaza su utvrđene kvalifikatorne okolnosti, duljina i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te intenzitet i duljina pretrpljenog straha.

14. Glede osnove tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štete, budući da nije dokazao da bi postojali razlozi za oslobođenje od odgovornosti u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; - dalje ZOO), a glede visine štete ocjenjuje da primjerena novčana naknada neimovinske štete prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznosi 14.000,00 kn, pretrpljenog straha 12.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 27.000,00 kn te naruženosti 8.000,00 kn pa tužiteljici dosuđuje naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 61.000,00 kn sa zateznom kamatom čije dospijeće određuje primjenom čl. 1103. ZOO-a. U odnosu na imovinsku štetu, tužiteljici priznaje pravo na naknadu za tuđu njegu i pomoć za ukupno 270 sati, pomnoženo sa cijenom sata od 25,00 kn, odnosno 6.750,00 kn, primjenom čl. 1095. ZOO-a, sa zateznom kamatom od nastanka štete, na temelju čl. 1086. ZOO- a.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, s tim što je utvrđeno da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 85% pa je za troškove zastupanja odvjetnika dosuđen iznos od 6.375,00 kn, srazmjerno uspjehu, dok su troškovi medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi priznati u cijelosti pa je dosuđen ukupan iznos od 10.355,00 kn.

16. Tuženik u žalbi u osnovi ne iznosi činjenice kojima bi se dovela u pitanje pravilnost stajališta suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti tuženika za štetu koju je u štetnom događaju pretrpjela tužiteljica, pa u tom dijelu treba samo navesti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio provedene dokaze i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik isključivo odgovoran za štetu te da u nazočnom slučaju nema doprinosa tužiteljice nastanku štete u smislu čl. 1067. ZOO-a.

17. Glede dokaza koji su provedeni na okolnost visine neimovinske štete te naknade za tuđu njegu i pomoć, treba navesti da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, u skladu s čl. 219. st. 1. ZPP-a, i to najkasnije na pripremnom ročištu (čl. 299. st. 1. ZPP-a), a tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

18. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve provedene dokaze, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka, pri čemu treba reći da je iz medicinske dokumentacije sasvim jasno koje je ozljede tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, a da se, u ocjeni posljedica pretrpljenih prijeloma, na jednom mjestu u nalazu spominje lijevi lakat i lijevi kuk, umjesto desne natkoljenične kosti i desne lakatne kosti, što se ima pripisati grešci u pisanju, s obzirom na činjenicu da je u preostalom dijelu, u navođenju ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica, nalaz vještaka u potpunosti podudaran s priloženom medicinskom dokumentacijom.

19. U nazočnom slučaju su bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 1100. ZOO-a za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete, jer težina povrede prava osobnosti tužiteljice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi naknadu, pri čemu je sud prvog stupnja, odlučujući o visini pravične naknade, pravilno cijenio značenje i utjecaj kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

20. Glede visine imovinske štete, naknade za tuđu njegu i pomoć, treba navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. ZOO-a kada je za taj vid štete tužiteljici priznao iznos od 6.750 kn / 895,88 eur, prema visini satnice od 25,00 kn. Na žalbene navode stranaka u tom dijelu, valja istaći da iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljici njegu u kući pružao njezin suprug, da tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije pružila dokaz o tome da bi satnica bila veća, a iz obračuna te naknade nesumnjivo proizlazi da sud prvog stupnja nije prihvatio dokaze koji su u tom smislu dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka.

21. Na žalbene navode tužiteljice u odnosu na djelomično odbijanje zahtjeva za naknadu neimovinske štete, treba navesti da su neosnovane tvrdnje o tome da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja te sve tegobe koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja. Naime, iako je točno da je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne ozljede različitih dijelova tijela, prijelome lakatne kosti, natkoljenične kosti i prijelom rebara, da je trpjela mnoge nelagodnosti tijekom liječenja, kao što su hospitalizacija, operativni zahvati, hod uz pomoć štaka, posjećivanje liječnika, te provođenje fizikalne terapije, što je zasigurno, zbog svoje životne dobi, teže doživjela nego što bi to bilo u mlađoj životnoj dobi, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, sud se rukovodio Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( dalje: Orijentacijski kriteriji), koji ne predstavljaju matematičku formulu, ali omogućuju ujednačenu primjenu mjerodavnih odredbi ZOO-a.

22. Osnovano tuženik osporava dospijeće zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete. Naime, s obzirom na utvrđenje da tužiteljica nije imala izdataka za tuđu njegu i pomoć te da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je visina te naknade dosuđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, zatezna kamata dospijeva danom donošenja presude (25. siječnja 2021.). Točni su i navodi o tome da je vještak, mimo naloga suda, ocijenio i postojanje uzročne veze između postupanja tuženika pri vožnji teretnim kolicima i štete koju tužiteljica potražuje u ovom postupku. Međutim, na okolnost postojanja takve uzročne veze provedeni su i drugi dokazi na temelju kojih je nesumnjivo utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela štetu na način kako je to iznosila u postupku pa narečeno postupanje vještaka nije ni na koji način utjecalo na zakonitost pobijane presude.

23.Glede odluke o parničnom trošku, treba navesti da je sud prvog stupnja propustio cijeniti protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a pa konačni uspjeh tužiteljice u parnici treba obračunati prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu od 104.000,00 kn. Kako je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, o trošku treba odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu treba imati u vidu činjenicu da je tužiteljica s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu je uspjela u omjeru od 59% (dosuđeni iznos od 61.000,00 kn, a zatražena isplata iznosa od 104.000,00 kn). Tako proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 80% (100% + 59% = 159% : 2 = 80%). Tužiteljici je pravilno priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav tužbe od 100 bodova prema Tbr.7.toč.1.Tarife, nagrada za pristup na tri ročišta prema Tbr.9.toč.1 Tarife te za sastav dvaju podnesaka prema Tbr 8.toč.1.Tarife, odnosno ukupno 600 bodova. Međutim, tužiteljica ima pravo i na nagradu odvjetnika za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova, prema Tbr.9.toč.3.Tarife, jer je to radnja koja je bila potrebna za vođenje postupka, odnosno ukupno 650 bodova ili 6.500,00 kn , što uz porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.625,00 kn prema Tbr. 42.Tarife, daje iznos od 8.125,00 kn. S obzirom na uspjeh u parnici, tužiteljica ima pravo na trošak zastupanja u iznosu od 6.500,00 kn te srazmjerni trošak sudskih pristojbi u iznosu od 1.984,00 kn. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja u cijelosti, budući da na visinu tog troška ne utječe uspjeh u parnici, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 9.984,00 kn/1.325,10 eura, pri čemu treba navesti da tuženik nije postavio zahtjev za nadoknadu troškova prvostupanjskog postupka.

24. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, zatim žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke potvrditi, osim u odnosu na dospijeće zatezne kamate na iznos imovinske štete, te u točki III. izreke potvrditi za iznos od 9.984,00 kn/1.325,10 eura, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je valjalo žalbu tuženika djelomično prihvatiti i u preostalom dijelu točke I. i III. izreke presudu suda prvog stupnja preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

25. Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova žalbenog postupka.

26. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku pa nema pravo na nadoknadu troška sastava žalbe, a trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu nije priznat, budući da je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

27. Još treba navesti da su iznosi u ovoj odluci izraženi dvojno, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 eur = 7,53450 kn, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara