REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4512/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Horvat, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, radi povećanja iznosa uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob – 102/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob - 6/2022-9 od 3. svibnja 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob – 102/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P Ob - 6/2022-9 od 3. svibnja 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, u konkretnom slučaju odbijen je zahtjev tužitelja za razdoblje nakon 1. kolovoza 2022. pa do 5. srpnja 2023. pozivom na odredbu čl. 291. st. 1. u svezi s odredbama čl. 311. i čl. 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“; broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), cijeneći da je maloljetno i punoljetno dijete koje ostvaruje pretpostavke za uzdržavanje dužno doprinositi za vlastito uzdržavanje ukoliko ostvaruje prihode. U tom smislu, prema razlozima na kojima se temelji pobijana odluka (zauzetih pravnih shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tužitelj) postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, glede navoda tužitelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, valja navesti da, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tužitelj nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2.ZPP) da mu je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa