Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-712/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RLŽF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Saši Omeragić, odvjetnici iz Pule protiv tužene Republike Hrvatske (OIB:52634238587), zastupane po Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 231/2020-74 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužene uvažava pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-231/2020-74 od 27. listopada 2023.:

- potvrđuje se toč.II. i odbijajućem dijelu toč.III. izreke;

- preinačava u toč.I.–, u dosuđujućem dijelu toč. III- i u toč.IV izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica RLŽ sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva na dijelu čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjaka sa 113.097 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u približnoj površini od 90 m2 označenoj u skici lica mjesta vještaka Tina Verbanca od 29. ožujka 2021. slovima A- B-C-D-E-F-A markirane oker bojom te joj se nalaže da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka u iznosu od 2.488,55 Eur (dvije tisuće četiri stotine osamdeset i osam eura i pedeset i pet centi) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.990,84 Eur (tisuću devet stotina i devedeset eura i osamdeset i četiri centa) od 12. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na dijelu čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjaka sa 113.097 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u približnoj površini od 90 m2 označenoj u skici lica mjesta vještaka Tina Verbanca od 29. ožujka 2021. – koji je sastavni dio presude – slovima A-B-C-D-E-F-A markirane oker bojom.

1.1. Toč.II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da je tužiteljica ovlaštena tražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisanog dijela nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva, a što da je tužena dužna trpjeti.

1.2. Toč.III. izreke obvezana je tužena naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.251,06 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu (ne navodi se nominalno kojem) tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbijen. Toč.IV. izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška postupka.

2. Navedenu presudu pravovremenim žalbama pobijaju obje parnične stranke – tužiteljica u odnosu na toč.II. – i odbijajući dio toč.III. izreke, a tužena u odnosu na toč.I. izreke, dosuđujući dio toč.III. izreke i toč.IV. izreke. Oboje žalitelja žalbe izjavljuju iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) – i kako navode – "zbog odluke o trošku", s prijedlogom ovom sudu da pobijane dijelove presude preinači sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tužene osnovana.

5. Po analizi rezultata opširnog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužiteljica vlasnica etaže E-2 stana sa 146,39 m2 koji se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], s kojim je vlasnički povezan zemljišni pripadak s oznakom "pripadak 2" označen zelenom križastom šfrafurom ukupne površine 113 m2 i ukupnog udjela od 113/731 u čkbr. [katastarska čestica] sve upisano u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

-da je prije nego što je 2019. na čkbr. [katastarska čestica] uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova, ista od 1973. bila upisana kao društveno vlasništvo korisnika općine Pula, od 1982. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja RL i GL, da je 1992. brisano društveno vlasništvo a RL i GL uknjiženi kao suvlasnici svaki u ½ dijela, da je 2011. uknjiženo pravo vlasništva u korist PL (DL), a od 2011. da su suvlasnice DL u 600/731 i tužiteljica u 131/731 dijela;

-da je PL (Oertel) kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa RL i GL dana **.**.1995. kupila čkbr. [katastarska čestica] u naravi obiteljska zgrada i dvorište;

-da je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa DL dana **.**.2011. kupila 131/731 dijela čkbr. [katastarska čestica] u naravi stan u prizemlju obiteljske kuće i da je stan kupljen bez okućnice i vrta;

-da iz međuvlasničkog ugovora kojeg su DL i tužiteljica sklopile 2. ožujka 2019. proizlazi da je uz posebni dio nekretnine - smještajnu jedinicu "stan 2" sa 146,39 m2 vlasnički povezan zemljišni pripadak sa oznakom pripadak "2" označen zelenom križastom šrafurom 113 m2 i ukupnog dijela u čkbr. [katastarska čestica] dijela te da je posebni dio "stan 2" i pripadajući zemljišni pripadak "2" vlasništvo tužiteljice;

-da je čkbr. [katastarska čestica] nastala 1980. cijepanjem od čkbr. [katastarska čestica] – između ostalog – i na novu čkbr. [katastarska čestica] sa 731 m2 te bila evidentirana kao društveno vlasništvo korisnika Skupštine općine Pula, da je od 1984. u posjedu RL i GL, od 2002. u posjedu DL ([adresa]), a od 2011. u suposjedu DL u 600/731 i tužiteljice u 131/731;

-da je tužena od 2009. vlasnica susjedne (predmetne) čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjaka sa 113.097 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je čkbr. [katastarska čestica] nastala 1980. cijepanjem matične čkbr. [katastarska čestica] – između ostalog – i na novu čkbr. [katastarska čestica] sa 113.350 m2 u društvenom vlasništvu korisnika Šumarije Pula, da je 1990. cijepana – između ostalog - na čkbr. [katastarska čestica] sa 113.340 m2 u posjedu PJUR Šumarije, da je 1997. cijepana – između ostalog - na novu čkbr. [katastarska čestica] sa113.097 m2 u posjedu Hrvatskih šuma, Uprave šuma Buzet, a da je od 2010. upisana u posjedu tužene;

-da je provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno da tužiteljica posjeduje dvorište omeđeno ogradnim zidom i to uz zapadnu stranu čkbr. [katastarska čestica] – koje se nalazi na čkbr. [katastarska čestica], a koje dvorište čine kamin, terasa i vrt sa cca 90 2 te je na skici lica mjesta označeno površinom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-A i markiranom oker bojom;

-da ogradni zid kojim je prijepor ograđen postoji najkasnije od 1996. u nepromijenjenom stanju (prema ortofoto snimkama za čkbr. [katastarska čestica] koje su sačinjene 1996., 2004. i 2009.);

-da su svjedoci RL, ŠL, ML, JL i tužiteljica suglasno iskazali da su predmetni ogradni zid sagradili tadašnji vlasnici čkbr. [katastarska čestica] k.o. - ABC i ABC 1984. ili 1985. godine te da da je taj ogradni zid od izgradnje do danas nepromijenjen, a da se od izgradnje na čkbr. [katastarska čestica] koristio zajedno s kućom i okućnicom na čkbr. [katastarska čestica] od strane R, kasnije UL (Balks) i tužiteljice koja na tom dijelu ima kamin, a koristila ga je i za sjedenje i ležanje, time da je tužiteljica iskazala da je prijepor kupila i otplatila te da je tek 2017. kada je odlučila prodati predmetni apartman i pozvala geodetu u svrhu etažiranja predmetne nekretnine utvrdila "da nešto nije u redu".

5.1. Prosuđujući opisana činjenična utvrđenja iz aspekta odredbe čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV-a) kojom je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed nekretnine barem pošten, stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s time da za nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, samostalni posjed mora trajati dvostruko dulje (20 odnosno 40 godina), prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica kako osobno, tako i preko svoje pravne prednice DL u isključivom i neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] od 1996. time da sporni dio čini jednu uporabnu cjelinu sa tužiteljičinim stanom, dvorištem i vrtom na čkbr. [katastarska čestica], da je njezin posjed zakonit jer je stečen na valjanoj pravnoj osnovi i na valjan način – kupoprodajom, da je istinit obzirom da su RL i GL zid sagradili 1984. ili 1985. te tako ograđenu nekretninu 1996. prodali DL ([adresa]) dok je tužiteljičin posjed pošten jer ni tužiteljica niti njezina pravna prednica DL (Balks) nisu znale da stvar koju posjeduju nije njihova, obzirom da su vjerovale da je prijepor zapravo dio dvorišta i vrta čkbr. [katastarska čestica].

5.2. U odnosu na prigovor tužene da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu ne može računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju do 8. listopada 1991. prvostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i dr. da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja da polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“ broj 53/1991 koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (kojim je bilo propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu dosjelošću ne može steći pravo vlasništva), da bi stupanjem na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) njegovom odredbom čl. 388. stav. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. No citirana odredba čl.388.stav.4. ZV/96 ukinuta je odlukom Ustavnog suda od 17. studenoga 1999. broj U-I-58/1997, U- I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 („Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja (ZID ZV objavljen u "Narodnim novinama" broj 114/01).

5.3. No pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. posljedica je shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske). Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“ Posljedično tome, kasnije izmjene ZV-a odnosno donošenje Odluke Ustavnog suda ne mogu imati negativnog utjecaja na tužiteljičino već stečeno pravo vlasništva, a u konkretnom slučaju, ne bi se vrijeđala vlasnička prava tuženice na predmetnoj nekretnini, budući da ona kao država nema privatni, već javni interes pa je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

5.4. Usvojivši tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a u odnosu na prijepor koji se nalazi na dijelu čkbr. [katastarska čestica] u naravi pašnjaka sa 113.097 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u približnoj površini od 90 m2 označenoj u skici lica mjesta vještaka Tina Verbanca od 29. ožujka 2021. – koji je sastavni dio presude – slovima A-B-C-D-E-F-A markirane oker bojom, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev radi ovlaštenja tužiteljice da ishodi uknjižbu prava vlasništva opisanog dijela nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje upisanog zemljišnoknjižnog vlasništva. Navedeno uz obrazloženje da tužiteljica nije odredila način na koji bi se u zemljišnim knjigama izvršila uknjižba prava vlasništva – da li se radi o uknjižbi prava vlasništva na suvlasničkom dijelu čkbr. [katastarska čestica] ili bi se provela parcelacija spornog dijela na čkbr. [katastarska čestica] nakon čega bi se tužiteljica uknjižila kao vlasnica te novonastale čestice. Uz to da je odredbom čl. 83. stav. 4. ZP propisano da se poljoprivredno zemljište koje se nalazi izvan granica građevinskog zemljišta ne može geodetskim elaboratima dijeliti na katastarsku česticu površine manje od 1 ha, osim u slučajevima nasljeđivanja ili izgradnje infrastrukturnih građevina pa tužiteljica nema mogućnost izvršiti parcelaciju spornog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uknjižiti u zemljišne knjige svoje pravo vlasništva čestice koja bi nastala takvo parcelacijom.

6. Na žalbu tužene:

6.1. Osporavajući materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica vlasništvo prijepora stekla dosjelošću, tužena ističe nesavjesnost tužiteljičinih prednika

– bračnog para GL za koje ističe da su zasigurno znali kada su gradili predmetni zid da grade na tuđem pa se pri tom može raditi isključivo o uzurpaciji tuđe nekretnine to više što je svjedokinja JL čija se kuća nalazi na susjednoj parceli iskazala da se njihove (i tužiteljičina) kuća nalaze na kraju ulice prema šumi pa je taj dio bio nužno ograditi jer su tamo dolazile životinje i zvijeri, a što upućuje da je pravni prednik tužiteljice RL znao da koristi nekretninu koja nije njegova te je pomaknuo zid iz razloga koji navodi spomenuta svjedokinja i time se proširio na dio zemljišta u vlasništvu tužene, a što potvrđuje tvrdnju tužene da je pravni prednik imao saznanja da koristi tuđu nekretninu.

7. Osnovano tužena u žalbi stoga ističe da nije protekao rok za stjecanje prava vlasništva prijepora temeljem instituta dosjelosti.

8. Naime, prihvaćajući utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužiteljica i njezina pravna prednica DL kvalificirane posjednice prijepora čiji je posjed zakonit, istiniti i pošten – potonje jer ni po ocjeni ovoga suda nisu mogle znati da prijepor nije sastavni dio kupljene čkbr. [katastarska čestica] obzirom da su uvedene i u posjed prijepora te isti i faktički izvršavale, to se međutim posjed R ne može smatrati poštenim, a na što upućuje činjenica da im je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama u vezi dodjele zemljišta na korištenje od 2.11.1981. na korištenje dana isključivo čkbr. [katastarska čestica] u površini od 731 m2 koliko ista prema stanju zemljišne knjige ima i danas. Stoga su izgradnjom ogradnog zida na susjednoj čkbr. [katastarska čestica] znali odnosno morali znati da zadiru u površinu koju nisu dobili na korištenje pa niti njihov posjed prijepora ne uživa kvalitetu poštenja kako to pravilno upućuje i tužena.

8.1. Imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) izraženim u odlukama Trgo protiv RH (Zahtjev br. 35298/04), Radomilja protiv RH (zahtjev br. 37685/10) te Jakeljić protiv RH (zahtjev br.37685/10) da u vrijeme dosjedanja treba računati i vrijeme tijekom kojega su nekretnine bile u društvenom vlasništvu (dakle prije 8. listopada 1991. kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona osnovnim vlasničkopravnim odnosima) ali pod uvjetom da su se do 14. prosinca 1999. kao dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. kojom je ukinuta odredba čl. 399. stav. 4. ZV (koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana) ispunili uvjeti za stjecanje dosjelošću, odnosno da je do toga datuma protekao rok od 40 godina posjedovanja spornih nekretnina i da se radi o nekretninama u odnosu na koje ne polažu pravo treće osobe – polazeći od činjenice da je prijepor do 2010. bio u režimu društvenog vlasništva, kao i da je prednica tužiteljice UL Oertel u posjed prijepora ušla temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa RL i GL dana **.**.1995., to je evidentno da u konkretnom slučaju do 14.12.1999. nije protekao rok dosjedanja. Imajući u vidu da je 2010. tužena uknjižena vlasnicom prijepora, te da je odredbom čl. 159. stav. 4. ZV propisano da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za izvanredno dosjedanje

- pošteni posjed u trajanju 40 godina to niti po toj odredbi rok dosjedanja nije navršen. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tužene uvažiti, preinačiti toč.I. izreke pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a i odbiti tužiteljicu sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

9. Obzirom da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je stekla vlasništvo prijepora to je neosnovan i nastavni tužbeni zahtjev radi trpljenja odnosne uknjižbe pa je i njezinu žalbu protiv odnosnog odbijajućeg dijela sadržanog u toč.II. izreke valjalo odbiti kao neosnovanu, jednako kao i njezinu žalbu izjavljenu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka sadržanog u toč.III. izreke.

10. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima sadržanu u dosuđujućem dijelu toč.III- i u toč.IV izreke i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova tuženoj. Trošak tužene utemeljen je na odredbi čl.163. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) a obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u (zatraženom) iznosu od 497,71 Eur, za zastupanje na dva ročišta za glavnu raspravu po Tbr. 9/1 Tarife u (zatraženim) iznosima od po 497,71 Eur te za zastupanje na uviđaju održanom dana 14. rujna 2023. po Tbr. 9/7 Tarife u (zatraženom) iznosu od 497,71 Eur sa zateznom kamatom od dana donošenja ovosudne presude. Tuženoj je dosuđena i nagrada za sastav predmetne žalbe po Tbr.10/1 Tarife u zatraženom iznosu od 497,71 Eur.

U Varaždinu, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec