Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-263/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD Čistoća d.o.o. Rijeka (OIB: 06531901714), Dolac 14, zastupanog po punomoćniku CO, diplomiranom pravniku, protiv tuženika Login sustavi d.o.o. Rijeka (OIB:22480447126), Mihačeva Draga 3, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Povrv-418/2022 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I/Uvažava se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj Povrv- 418/2022 od 21. prosinca 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja broj Ovrv-14223/2022 od 30. lipnja 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev (toč.I izreke). Toč.II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 995,00 Eur. Nepobijanim rješenjem ukinut je opisani platni nalog u dijelu zatražene isplate iznosa od 1.467,80 Eur sa zateznom kamatom te je u tom dijelu tužba utvrđena povučenom.
2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Naime, polazeći od predmeta spora - naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada u odnosu na poslovni prostor tuženika za razdoblje od svibnja 2019. do veljače 2022., da je tužitelj u spis dostavio račune samo za period od svibnja 2019. do lipnja 2020., a da je tuženik osporio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je cijena utužene usluge nezakonita jer je protivna Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom jer je tužitelj protivno citiranim propisima razdvajao korisnike javne usluge na „kućanstvo“ i „one koji nisu kućanstvo“ i uzimao kvadraturu objekta kao kriterij obračunavanja troškova umjesto načela „onečišćivač plaća“ - prvostupanjski sud utvrđuje da obveza plaćanja odvoza i zbrinjavanja komunalnog odvoza proizlazi iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO - „Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19), Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba/17 - „Narodne novine“ broj 50/17 i 84/19) i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području grada Rijeke, koja odluka je donesena od strane Gradskog vijeća Grada Rijeke, sa cjenikom usluga (dalje: Odluka - “Službene novine Grada Rijeke” broj 4/18, 9/18 i 9/18, 9/19).
5.1. Uz to navodi da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021. broj U-II-2492/17 i dr. („Narodne novine“ broj 31/2021) ukinuti čl.3.a, Uredbe/17, čl. 4. stav.1. točka 7. Uredbe/17 u dijelu: »razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i potkategorije korisnika koji nisu kućanstvo«, čl.4. stav.8. i 9. Uredbe/17, čl. 14. stav.11. i 12. Uredbe/17, čl. 20. stav.2. Uredbe/17 u dijelu: »i cijena ugovorne kazne«, čl. 20. stav. 10. i 11. Uredbe/17 te čl. 24. iste iz razloga što ZOGO nije dao ovlaštenje Vladi da uredbom propisuje dvije kategorije korisnika javne usluge (kao kategoriju kućanstvo i kategoriju koja nije kućanstvo) pa stoga ne može postojati ni razlika u načinu obračuna cijene javne usluge odnosno cijene obvezne minimalne javne usluge između ove dvije kategorije - time da su ukinuti članci prestali važiti 15. rujna 2021. dok je izvršenje svih općih i pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju ukinutih članaka privremeno obustavljeno rješenjem Ustavnog suda od 29. siječnja 2020. broj U-II-2492/2017 („Narodne novine“ broj 14/2020).
5.2. Imajući u vidu navedeno, kraj činjenice što je tužitelj u spis dostavio tek račune za dio utuženog perioda, prvostupanjski sud zaključuje da je na tužitelju teret dokaza da su ispostavljeni računi u skladu sa važećim odredbama zakona te da su u skladu i sa citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske za razdoblje kada je bila obustavljena primjena propisa kojima se propisuje razlikovanje dvije kategorije korisnika javne usluge, a da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao ni cijenu niti način obračuna fiksnog dijela naknade koji je na utuženim računima označen kao „obvezna minimalna javna usluga – zajednički spremnik 1100L-480L“ i to u iznosu od 313,96 kn mjesečno, kao ni cijenu niti način obračuna javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada tzv. „varijabilni dio“, a naročito način na koji je izvršen obračun udjela korisnika u korištenju spremnika i dinamika odvoza. Toviše što nije dostavio nikakve isprave iz kojih bi se mogla provjeriti istinitost i ispravnost izračunatih troškova pružene usluge. Račune koje tužitelj jest dostavio u spis (za razdoblje od svibnja 2019. do lipnja 2020.) prvostupanjski sud ne smatra dovoljnim dokazom o visini tražbine, jer se radi o ispravama koje sastavlja tužitelj, tuženik ih osporava, a sudu nisu predočeni dokazi (isprave) na temelju kojih može provjeriti istinitost i ispravnost izračunatih troškova pružene usluge.
5.3. Smatrajući da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 451. stav.3. ZPP-a ukinuo plati nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev.
6. Ističući u žalbi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužitelj navodi da su razlozi navedeni u presudi proturječni provedenim dokazima i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i provedenih dokaza jer prvostupanjski sud pogrešno smatra da propise koji su prestali važiti ne treba primijeniti niti u razdoblju kad su bili na snazi pa tako nije primijenio ni odluku o kriterijima za obračun troškova gospodarenja komunalnim otpadom JLS-a, Cjenik gospodarenja komunalnim otpadom niti Uredbu/17. Obrazlažući Odluku Ustavnog suda od 23. ožujka 2021. prvostupanjski sud propušta utvrditi da je istom stavljeno van snage rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-2492/2017 i dr. od 29. siječnja 2020 kojom je bilo privremeno obustavljeno izvršenje svih općih i pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju ukinutih članaka.
6.1. Nastavno ističe da su stupanjem na snagu Uredbe/17 jedinice lokalne samouprave donijele Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom i cjenike takvih usluga pa tako i grad Rijeka dana 27. veljače 2018. (objavljen u Službenim novinama Grada Rijeke broj 4/18) sa primjenom od 1. studeni 2018. pa je i tužitelj u utuženom razdoblju obračunavao cijenu javne usluge prema cjenicima koji su važili u pojedinom utuženom razdoblju.
7. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a ovaj sud nalazi da pobijana presuda odražava manjkavosti koje su zapreka za njezino meritorno ispitivanje. Naime, prvostupanjski sud je svoje stajalište da tužitelj nije dokazao visinu tražbine utemeljio na tezi da u spis priloženi računi ne mogu predstavljati dokaz jer se radi o ispravama "koje sastavlja sam tužitelj". Navedeni zaključak je pogrešan. Prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je račun knjigovodstvena isprava i jednostrani akt poslovnog subjekta koju izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i kojom kao porezni obveznik zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge (sukladno odredbi čl.8. Zakona o računovodstvu). Činjenica da je sastavlja jedan poslovni subjekt (vjerovnik) ne odriče takvoj ispravi njezinu vjerodostojnost i dokaznu snagu uopće, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
7.1. Zbog pogrešnog stava o vjerodostojnosti sadržaja predmetnih računa, prvostupanjski sud je propustio analizirati njihov sadržaj iz aspekta propisa na koje se u prosudbi predmetnog obvezno-pravnog odnosa parničnih stranaka sam poziva – ZOGO, Uredbe/17, Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području grada Rijeke, a i Zakona o gospodarenju otpadu ("Narodne novine" broj 84/21).
7.2. Konačno, iako citira sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021. broj U-II-2492/17 i dr. kojim su ukinute neke od odredbi Uredbe/17 - time da su ukinuti članci prestali važiti 15. rujna 2021., prvostupanjski sud propušta učinke citirane odluke analizirati u odnosu na utuženu tražbinu koja obuhvaća period od svibnja mjeseca 2019. nastavno do zaključno veljače mjeseca 2022.
8. Zaključno valja nadodati da pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a sud primjenjuje samo kao izuzetak i to u slučaju kada na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku relevantnu činjenicu. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja. No pri tom je dužan prethodno izvršiti ocjenu svakog dokaza – a imajući u vidu da tuženik tvrdi da su računi ispostavljeni protivno odredbama ZOGO, Uredbe/17 i Odluke JLS teretivši ga kao poslovni subjekt, fakturirajući mu uslugu odredivši udio u zajedničkom spremniku prema površini objekta na koje se usluga odnosi i da mu je nezakonito fakturirao fiksni dio usluge, prvostupanjski sud je trebao analizirati sadržaj računa iz aspekta upravo odredbi mjerodavnih zakona i podzakonskih akata. Izostala je i ocjena Zapisnika od 22. srpnja 2007. sastavljenog po predstavnicima parničnih stranaka vezano uz utvrđivanje činjenica mjerodavnih za plaćanje naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada.
9. Imajući u vidu utvrđena proturječja u iznošenju razloga obrazloženja zauzetog stajališta, valjalo je usvajanjem tužiteljeve žalbe ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a.
9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovom ukidnom rješenju te će ocjenom u spis priloženih dokaza iz aspekta odredbi zakonskih – i podzakonskih akata koji se odnose na utuženi period, novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti i o svim troškovima postupka, pa i troškovima žalbenog postupka
– sukladno odredbi čl.166.stav.3. ZPP-a.
10. Nepobijano rješenje kojim je ukinut predmetni platni nalog u dijelu zatražene isplate iznosa od 1.467,80 Eur sa zateznom kamatom, ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu, 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
