Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1085/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku mr.sc. Nikoli Boškoviću-Slivonji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Velika Gorica, OIB: 75834963344, Trg kralja Tomislava 34, Velika Gorica, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku dr.sc. Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-96/2021-36 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika u cijelosti se odbija kao neosnovana, dok se žalba umješača djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-96/2021-36 od 1. srpnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 11.414,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.830,65 EUR od 11. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 3.583,35 EUR od 3. veljače 2022. do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 7.830,65 EUR od 8. srpnja 2021. do 10. prosinca 2021. i na iznos od 3.583,35 EUR od 8. srpnja 2021. do 2. veljače 2022.;

- potvrđuje u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba umješača djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-96/2021-36 od 1. srpnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.264,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024. do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 EUR.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova pretrpljene neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 11.414,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtijeva 8. srpnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova pretrpljene imovinske štete u vidu troškova liječenja isplati iznos od 79,63 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja računa 15. studenog 2021. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.639,97 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik ne navodeći određeno žalbene razloge, međutim predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmete vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija i umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima i dosudi mu troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba umješača djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela zbog pada na nogostupu [adresa] u [adresa], dana 7. lipnja 2021., iz razloga što je nogom zapela za žicu koja je bila zavezana za šaht, kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka i tužiteljice, te provedenim medicinskim vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica 7. lipnja 2021. prilikom šetnje s unukom AC tada starim 2 godine i 8 mjeseci pala na nogostupu [adresa] u [adresa], te zadobila prijelom vrata desne nadlaktične kosti i otvoreni višekomadni prijelom gornjeg dijela desne lakatne kosti

- da je do pada tužiteljice došlo iz razloga što je nogom zapela za tanku žicu koja je bila zavezana za šaht (vidljivo na fotografijama priloženim spisu), u svezi čega je u potvrdi Policijske postaje Velika Gorica navedeno da se radi o šahtu oborinskih voda, kod kojeg je tužiteljica naišla na tanku metalnu žicu koja je dijelom bila pričvršćena za poklopac šahta, a dijelom zamotana na gornjoj površini poklopca, te se na istu spotaknula i pala na tlo

- da mjesto na kojem je tužiteljica pala ni na koji način nije bilo označeno odnosno nije postojao nikakav znak upozorenja

- da je tužiteljica nakon pada vozilom hitne medicinske pomoći prevezana u Kliniku za traumatologiju gdje je zadržana na bolničkom liječenju do 17. lipnja 2021.

- da je za održavanje javnih površina na području Grada Velike Gorice odgovoran tuženik, koji je istaknuo da je poslove održavanja oborinske odvodnje povjerio društvu VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, [adresa], temeljem Ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti održavanja objekata za odvodnju oborinskih voda na području Grada Velike Gorice u 2021. godini, klasa: 325-11/20- 001/24 od 31. prosinca 2020.

- da iz očitovanja VG Vodoopskrba d.o.o. od 14. srpnja 2021. proizlazi da na predmetnoj lokaciji posljednje dvije godine to društvo nije izvodilo nikakve radove, a nakon predmetnog štetnog događaja da je utvrđeno da se ispod poklopca nalazi mamac (otrov za štakore) pričvršćen za komad žice, kojeg djelatnici VG Vodoopskrbe d.o.o. ne postavljaju, te nemaju saznanja tko je istog postavio

- da je tužiteljica odštetnim zahtjevom od 8. srpnja 2021. zatražila od tuženika na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatu iznosa od 150.000,00 kn

- da je tužiteljica tužbom od 4. prosinca 2021. na ime pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete zatražila od tuženika isplatu iznosa od 59.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. srpnja 2021. do isplate

- da je podneskom od 3. veljače 2022. tužiteljica povisila tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 86.600,00 kn, kojeg je podneskom od 23. siječnja 2024. uskladila s važećom valutom i nalazom medicinskog vještaka potražujući i nadalje od tuženika ukupni iznos od 11.493,63 EUR/86.600,00 kn, i to po kriteriju bolova iznos od 2.250,00 EUR, po kriteriju straha iznos od 1.750,00 EUR, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4.350,00 EUR, po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 2.350,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu (141 sat x 5,00 EUR) iznos od 714,00 EUR i trošak liječenja u iznosu od 79,63 EUR

- da iz računa Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion Krapinske Toplice, broj: 10648/AZG/1 od 15. studenog 2021., proizlazi da je tužiteljica u toj ustanovi obavila specijalistički pregled + UZV i isto platila 600,00 kn

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med., proizlazi da je tužiteljici nakon prijema na bolničko liječenje učinjena kirurška stabilizacija prijeloma gornjeg dijela nadlaktične kosti te vrha lakatne kosti, nakon čega je provedena dugotrajna fizikalna terapija uz redovite kontrole kirurga i RTG kontrola sanacijskog tijeka prijeloma, te je liječenje tužiteljice završeno nakon provedene fizikalne terapije i kontrole kirurga 10. prosinca 2021., uglavnom da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda - prijeloma vrata desne nadlaktične kosti i otvorenog višekomadnog prijeloma gornjeg dijela desne lakatne kosti, zbog koji je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta sumarno 15 dana, te slabijeg intenziteta sumarno 56 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, nadalje tzv. primarni strah da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, te manjeg intenziteta kumulativno 25 dana, time da su navedene ozljede desne ruke (prijelom u području desnog ramena i desnog lakta) dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od ukupno 15%, što se očituju u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena i desnog lakta uz bolove u području desnog ramena i desnog lakta, dok ožiljci u području desne ruke predstavljaju naruženje na granici između lakog i srednjeg stupnja koji su vidljivi kada je tužiteljica u donjem rublju i kupaćem kostim, a ožiljak u području lakatnog zgloba kada nosi odjeću kratkih rukava, a osim toga tužiteljici da je nakon štetnog događaja trebala tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, 60 dana po 2 sata dnevno te još 45 dana po jedan sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i sl., uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja.

7. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna šteta tužiteljici nastala od opasne stvari - gotovo nevidljive tanke žice zavezane za šaht koji se nalazi na nogostupu namijenjenom za kretanje pješaka, kojim se tužiteljica propisno kretala, pa pozivajući se na odredbu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) i navodeći da je nedvojbeno da je navedena žica bila uzrok pada tužiteljice te posljedično svih teških tjelesnih ozljeda koje je zadobila, zaključio je da je osnov tužbenog zahtjeva dokazan. Stoga, a temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti, dosudio je tužiteljici u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u zatraženom iznosu od 10.700,00 EUR, te u smislu odredbe čl. 1095. ZOO- a na ime tuđe pomoći i njege zatraženi iznos od 714,00 EUR, odnosno ukupno 11.414,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, te na ime troškova liječenja zatraženi iznos od 79,63 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja računa do isplate.

8. U žalbi tuženik ističe da je sporno je li tužiteljica uopće pala preko žice zavezane za šaht, je li žica bila vidljiva i je li predstavljala opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a, kao i tko je vlasnik odnosno posjednik žice kao opasne stvari ukoliko je ista postojala na tom mjestu. Ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude vrlo paušalno i šturo utvrdio nastanak, tijek, uzrok, pa time i njegovu odgovornost za nastanak štete, ničime ne obrazlažući da bi, unatoč istaknutom prigovoru, bio pasivno legitimiran u ovom sporu.

9. Umješač u žalbi navodi da je među strankama sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, u svezi čega je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrđivao saslušanjem tužiteljice, te je pogrešno utvrdio navodni nastanak štetnog događaja. Nadalje, ukazuje na nedopuštenost preinake tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, navodeći da je nakon zaključenja prethodnog postupka i medicinskog vještačenja tužiteljica podneskom preinačila tužbu na način da je povisila tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete. Ističe da se toj preinaci protivio, no sud je je dopustio, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona. Osporava i dosuđenu visinu naknade neimovinske štete smatrajući je previsoko odmjerenom, kao i odluku o zateznoj kamati koja počinje teći od 2021. (pa i za preinačeni tužbeni zahtjev), koja odluka nije obrazložena pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i umješača, te po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska odluka nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, izreka je razumljiva, obrazloženje u bitnome sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) na koju tuženik (sadržajno) i umješač ukazuju u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a, na koju umješač neosnovano ukazuje u žalbi, budući da su navedene odredbe čl. 190. i čl. 191. ZPP-a pravilno primijenjene. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 3. istog članka - nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, time da se prema stavku 4. istog članka - smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. U konkretnom slučaju tužiteljica je tužbu preinačila (povećanjem zahtjeva) prije zaključenja prethodnog postupka - podneskom od 3. veljače 2022., čemu se tuženik nije protivio, te se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica nije povećala postojeći zahtjev, već je visinu pojedinih vidova štete uskladila s nalazom vještaka (pri čemu nije, kako to neosnovano u žalbi navodi umješač, povisila tužbeni zahtjev s naslova neimovinske štete), pa je i navedeno u skladu s citiranim odredbama, što isključuje počinjenje odnosne bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Nadalje, neosnovano umješač osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tuženik je odgovoru na tužbu istaknuo da ne čini spornim da je tužiteljica predmetne zgode u šetnji u [adresa] u [adresa] zapela za žicu i pala (jer to proizlazi iz dokumentacije dostavljene uz tužbu), međutim osporio je, kao i sada u žalbi svoju pasivnu legitimaciju.

14. Protivno žalbenim navodima tuženika i umješača, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna šteta tužiteljici nastala od opasne stvari - gotovo nevidljive takne žice zavezane za šaht oborinske odvodnje za koju je zapela nogom i pala, a koji šaht se nalazi na nogostupu namijenjenom za kretanje pješaka, dakle na javnoj površini. Pri tome opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a ne predstavlja samo žica (kako to u žalbi insinuira tuženik), već navedena kombinacija žice i šahta na javnoj površini, odnosno nogostupu namijenjenom za kretanje pješaka. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a prema odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG-a), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Tuženik tijekom postupka nije osporio vlasništvo na predmetnoj javnoj površini, već je samo istaknuo da je poslove održavanja oborinske odvodnje povjerio društvu VG Vodoopskrba d.o.o.

15. Osim toga, pasivna legitimacija tuženika proizlazi i iz odredaba ZKG-a, prema kojem je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave), a jedinice lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi tog Zakona dužne su postupati u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Prema odredbi čl. 8. navedenog Zakona komunalne djelatnosti se obavljaju kao javna služba, dok je prema čl. 17. istog Zakona isporučitelj komunalne usluge dužan komunalnu uslugu isporučivati korisnicima usluga na način koji ne može štetiti njihovoj imovini, pravima i pravnim interesima (načelo sigurnosti). Prema odredbi čl. 21. ZKG-a komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (uslužne komunalne djelatnosti). Komunalne djelatnosti sukladno čl. 22. st. 1. istog Zakona između ostalog su i održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima (pločnika, javnih prolaza, šetališta, biciklističkih i pješačkih staza i sl.) te održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda i održavanje čistoće javnih površina, pri čemu se prema odredbama čl. 23. st. 2. tog Zakona pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

15.1. Obzirom na navedeni zakonski propis nedvojbena je pasivna legitimacija tuženika koji upravlja i odgovoran je za održavanje između ostalog pješačkih staza (nogostupa) u gradu [adresa], odnosno dužan je osigurati sigurno kretanje pješaka na javnim površinama te spriječiti uzrokovanje i nanošenje štete građanima, pa kako je u konkretnom slučaju uzrok pada i ozljeđivanja tužiteljice nesanirana javna površina, na kojoj se nalazila žica zavezana za šaht oborinske odvodnje (za koju je tužiteljica zapela nogom hodajući nogostupom), postoji odgovornost tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene javne površine, odnosno komunalne infrastrukture. Identično stajalište o odgovornosti jedinice lokalne samouprave proizlazi iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-1203/2016-2 od 19. svibnja 2021., Rev-340/2011 od 2. travnja 2013., Revx-542/2015 od 2. srpnja 2014), time da se u odluci Rev-2596/11-3 od 24. lipnja 2014., osim da su za održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina odgovorne jedinice lokalne samouprave, dakle gradovi i općine, pa je tuženik (općina) dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, navodi i da se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravnog djelovanja tih osobe, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu. Stoga prenošenjem na društvo VG Vodoopskrba d.o.o. poslova održavanja oborinske odvodnje, tuženik se nije oslobodio obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravnog djelovanja te osobe, kao ni odgovornosti za štetu koja nastaje radi propusta u njezinom radu.

15.2. Na okolnost da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na naprijed opisani način i da u njezinom ponašanju nije bilo nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja, proizlazi praktički iz svih izvedenih dokaza, pa i iskaza tužiteljice, koja je, usprkos tome što je navela da nije vidjela žicu na šahtu, izričito navela da joj je u trenutku pada zaostala desna noga, pa se neutemeljenim i kontradiktornim stanju spisa ukazuju žalbeni navodi tuženika da je upitan i dvojbeni zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica pala preko žice zavezane za šaht.

16. Protivno žalbenim navodima umješača, pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a i Orijentacijskih kriterijima VSRH iz 2020., a uvažavajući činjenicu da je od usvajanja istih proteklo vrijeme dulje od četiri godine, kao i stalno rastuću inflaciju, te medicinskim vještačenjem utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeni postotak smanjenja životnih aktivnosti i utvrđeni stupanj naruženosti, osnovano je prvostupanjski sud prema ocjeni ovog suda odmjerio tužiteljici visinu pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 10.700,00 EUR, i to po kriteriju fizičkih bolova u zatraženom iznosu od 2.250,00 EUR, po kriteriju straha u zatraženom iznosu od 1.750,00 EUR, po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti u zatraženom iznosu od 4.350,00 EUR i po kriteriju naruženosti u zatraženom iznosu od 2.350,00 EUR.

17. Međutim, pravilno umješač u žalbi osporava dio dosuđene kamate, jer je prvostupanjski sud odlučujući o zateznoj kamati pogrešno primijenio materijalno pravo - odredbu čl. 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev je podnesen 8. srpnja 2021., a liječenje tužiteljice je prema nalazu medicinskog vještaka završeno 10. prosinca 2021. Tek završetkom liječenja, odnosno stabilizacijom zdravstvenog stanja tužiteljice, bili su poznati opseg i visina štete. Stoga, neovisno o trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, obzirom da je predmetna neimovinska šteta nastala naknadno odnosno po završetku liječenja, kamate na pripadajuću naknadu neimovinske štete mogu početi teći tek slijedeći dan od utvrđenog dovršetka liječenja, tj. od 11. prosinca 2021. No, pri tome valja imati u vidu i da je tužiteljica tužbom zahtijevala iznos od 59.000,00 kn (7.830,65 EUR), te da je tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći na iznos od 86.000,00 kn povećala podneskom od 3. veljače 2022., pa joj sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a pravo na zateznu kamatu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva pripada od trenutka kada je isti postavljen (tako i VSRH broj Rev-297/2024-2 od 5. lipnja 2024.).

17.1. Navedeno se dakle odnosi i na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete za tuđu pomoć i njegu, glede čega valja ukazati na odredbu čl. 1086. ZOO-a kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga u situaciji kada sud određuje visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, oštećenik ima pravo na zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate. Međutim, u situaciji kao što je predmetna, kada sud nije odredio visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, već cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme kada je ta pomoć pružana (5,00 EUR/h), dakle prema cijenama kada je šteta nastala, onda oštećenik ima pravo na zatezne kamate tekuće od trenutka nastanka te štete pa do isplate (tako i VSRH broj Rev-725/2024 od 22. svibnja 2024.), slijedom čega tužiteljici na iznos dosuđene naknade štete za tuđu pomoć zatezne kamate pripadaju i za vrijeme prije presuđenja, i to od nastanka štete (završetka liječenja), odnosno postavljanja preinačenog dijela tužbenog zahtjeva.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti žalbu tuženika, te djelomično odbiti žalbu umješača i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi štete u iznosu od 11.414,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.830,65 EUR od 11. prosinca 2021. do isplate i na iznos od 3.583,35 EUR od 3. veljače 2022. do isplate, te o naknadi štete u iznosu od 79,63 sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2021. do isplate, sve temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je valjalo djelomično uvažiti žalbu umješača i preinačiti pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od 7.830,65 EUR za razdoblje od 8. srpnja 2021. do 10. prosinca 2021. i na iznos od 3.583,35 EUR za razdoblje od 8. srpnja 2021. do 2. veljače 2022. te u tom dijelu zahtjev odbiti, temeljem odredbe čl. 373. ZPP-a.

19. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužiteljici za radnje i izdatke navedene u točki 22. obrazloženja dosudio troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.639,97 EUR.

19.1. Žalbeni navodi umješača kojima osporava odluku o troškovima u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari nisu osnovani. Također, nisu osnovani žalbeni navodi umješača kojima osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa) na troškove nastale prije njezinog stupanja na snagu, obzirom da je Tbr. 52. toč. 3. Tarife određeno da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19.2. Što se tiče žalbenog navoda umješača o pravilnoj primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, valja navesti da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud odredio tužiteljici naknadu troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice, međutim istoj za sastav podneska od 23. siječnja 2024. kojim je samo precizirala tužbeni zahtjev pripada sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife pravo na 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2024. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife pravo na 100,00 EUR i za pristup na ročište 4. travnja 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife pravo na 50,00 EUR. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 2.264,97 EUR, pa je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe umješača preinačena te je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 EUR odbijen kao neosnovan.

20. Budući da je umješač sa žalbom protiv presude uspio samo u dijelu tijeka zatezne kamate i troškova postupka, iako je pobijao i odluku o glavnoj stvari, valja istaknuti kako troškovi i kamata, kao sporedne tražbine, ne čine glavni zahtjev te kako zbog navedenog nisu nastali posebni troškovi, pa je zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

Varaždin, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer