REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-33/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-343/2024-5 od 8. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3833/21-26 od 11. listopada 2023., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-343/2024-5 od 8. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3833/21-26 od 11. listopada 2023. postavljajući tri pitanja, koja smatra važnim za rješenje spora ili za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„1. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?
2. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.
2. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova, revizijskog suda i Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Nadalje, predlagatelj navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/03, 1/06 i 13/17) i to prava na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske).
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud ocijenio je da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje navodi se da odgovor na postavljeno pitanje nije odlučan za odluku u sporu. Postavljenim pitanjem polazi se od obveze utvrđivanja postojanja tražbine (s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita), u slučaju istaknutog prigovora radi prebijanja i u slučaju utvrđenja ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli, a u obrazloženju pobijane odluke polazi se od toga da tuženik nije niti pobijao prvostupanjsku odluku žalbom u smislu da prvostupanjski sud ne bi odlučivao o postojanju tražbine istaknute prigovorom radi prebijanja, pa da o tome nije niti drugostupanjski sud mogao odlučivati.
7. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., dok treće postavljeno pitanje ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iznesenog u presudi broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Nadalje, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije, naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznese sve tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su valjano obrazložene te se su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno navedeno temeljno Ustavom Republike Hrvatske, zajamčeno pravo.
9. Slijedom svega navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci pod st. I. dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP valjalo odlučiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. kao u izreci pod toč. II.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
