REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-478/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-107/2024-4 od 5. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-61/2021-154 od 22. studenog 2023., na sjednici održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-107/2024-4 od 5. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-61/2021-154 od 22. studenog 2023., postavljajući pravna pitanja koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koji glase:
„1. Je li zaključak nižestupanjskih sudova da bi tužitelj da nije bilo ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi i posljedične trajne radne nesposobnosti nastavio raditi kod dotadašnjeg poslodavca, a na kojem se temelji dosuda novčane naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade, u skladu sa shvaćanjima revizijskog suda npr. iz odluke Revr-479/2008-2 od 22.04.2009. godine i Revr-1057/2014-2 od 09.01.2018. godine, te Revr-410/2018-2 od 22.09.2020. godine, kod činjenica da se iz ponašanja ostalih radnika poslodavca tužitelja može pretpostaviti da bi i tužitelj po redovnom tijeku stvari koristio pravo snižavanja dobne granice za stjecanja prava na starosnu mirovinu tijekom razdoblja potraživanja izgubljene zarade, te da nitko od radnika nakon ozljeđivanja nije zamijenio tužitelja, odnosno nije zaposlen na njegovom radnom mjestu?
2. Je li činjenice da na radno mjesto tužitelja nakon njegovog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi nije zaposlen drugi radnik, te da su ostali radnici poslodavca tužitelja iskoristili pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, koje pravo u razdoblju potraživanja naknade štete s osnove izgubljene zarade u ovoj pravnoj stvari stječe i tužitelj, dovodi u sumnju zaključak da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari nastavio raditi kod dotadašnjeg poslodavca i nakon stjecanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu?
3. Je li pri odlučivanju o potraživanju naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade koje se temelji na tvrdnji tužitelja da bi po redovnom tijeku stvari nastavio raditi kod dotadašnjeg poslodavca, narušeno načelo procesne ravnopravnosti stranaka ukoliko parnični sud odbije izvesti predloženi dokaz od strane tuženika kojim on u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a i u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda iz odluke Revr-479/2008 od 22.04.2009. godine, nastoji pobiti takvu tvrdnju tužitelja dokazujući ponašanje ostalih radnika poslodavca tužitelja iz kojih bi se moglo pretpostaviti da bi i tužitelj, po redovnom tijeku stvari, koristio pravo snižavanja dobne granice za stjecanja prava na starosnu mirovinu, te ne bi nastavio raditi i ostvarivati plaću, već bi bio u mirovini?
4. Je li parnični sud postupio protivno shvaćanju revizijskog suda npr. iz odluke Revr-479/2008 od 22.04.2009. godine kada zaključuje da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari nastavio raditi kod dotadašnjeg poslodavca, bez da je izveo dokaze predložene od strane tuženika putem kojih bi se utvrdilo ponašanje ostalih radnika poslodavca tužitelja po identičnoj okolnosti (korištenju prava na prijevremenu mirovinu)?
5. Je li parnični sud pri izračunu visine naknade štete u vidu neisplaćene otpremnine, u situaciji kada je kolektivnim ugovorom propisan njezin izračun uzimajući, među ostalim, u obzir i „svaku navršenu godinu staža kod Poslodavca“, obvezan uzeti u obzir trajanje radnog odnosa s tim poslodavcem, odnosno broj navršenih godina rada tužitelja kod tog poslodavca od kojeg bi ostvario otpremninu, ili je obvezan uzeti u obzir i navršene godine rada i kod prethodnih poslodavaca?“
2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka ovog suda, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u toj odluci.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe u primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva, koji su u bitnim elementima podudarni. Pravno pitanje zbog kojeg se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije mora biti postavljeno tako, da se odgovorom na to pitanje na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama, a istovremeno o odgovoru na to pitanje treba ovisiti odluka u sporu u kojem se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije. U konkretnom slučaju postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu, jer tuženik u postavljenim pitanjima sadržajno ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti prvo do četvrto postavljenih pitanja, valja reći da se tuženik poziva na odluke ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje da bi za oštećenika koji radi na radnom mjestu, na kojem se primjenjuje Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, po redovnom tijeku stvari došlo do snižavanja dobne granice za stjecanja prava na starosnu mirovinu. Međutim, navedeno je različiti pravni institut u odnosu na odlazak u prijevremenu mirovinu, za koji su nižestupanjski sudovi izrazili pravno shvaćanje da se suprotno tvrdnjama tuženika ne radi o redovnom tijeku stvari, već da ostvarivanju prava na prijevremenu mirovinu ima prethoditi takva odluka radnika. U odnosu na peto postavljeno pitanje valja reći da isto polazi pogrešne pretpostavke da je tužitelj radio kod više poslodavaca, kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj kod istog poslodavca (neovisno o promjenama o organizacijskom obliku) radio od zasnivanja radnog odnosa, te da mu je pri izračunu visine otpremnine trebalo uračunati cjelokupni radni staž.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
