REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-410/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1506/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-674/2023-20 od 19. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1506/2024-2 od 11. studenoga 2024., u odnosu na pitanje:

„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?“.

II. O troškovima nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1506/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-674/2023-20 od 19. kolovoza 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?

2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?

3. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

4. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?

6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

2.2. U prijedlogu je tuženik naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje i pravo vlasništva.

3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika osporava navode tuženika i predlaže prijedlog tuženika odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje označeno u izreci ovog rješenja predstavlja važno pitanje za odluku u ovom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa revizijskog suda nije jedinstvena (na što upućuju odluke broj: Rev- 1096/22-2 od 8. studenoga 2022., Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-637/19 od 15. studenoga 2022.) Osim toga i praksa viših sudova nije jedinstvena (u tom smislu i u Revd-837/2021, Revd-2498/2021, Revd-2628/2020, Revd-3066/2022, Revd- 1232/2023, Revd-2938/2023, Revd-192/2024. i dr.).

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a ocijenjeno da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na ostala pitanja, te u odnosu na navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

8. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, ostavljena je, u smislu odredbe čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić