Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-61/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv tuženika ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-90/2024-25 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-90/2024-25 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazložene

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, utvrđeno je da na dan 26. listopada 2020. postoji tražbina tužitelja prema tuženiku temeljem stjecanja bez osnove u iznosu od ukupno 25.563,79 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. listopada 2020. do isplate.

Pod točkom II. izreke, utvrđeno je da na dan 26. listopada 2020. postoji tražbina tuženika prema tužitelju dosuđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-30/2017-42 od 19. prosinca 2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-516/2020-2 od 1. srpnja 2020. u iznosu od ukupno 11.913,74 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. listopada 2020. do isplate.

Pod točkom III. izreke, izvršen je prijeboj tražbina tužitelja i tuženika iz točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, te je nalaženo tuženiku da tužitelju na ime razlike tražbine tužitelja koja je preostala nakon izvršenog prijeboja, isplati tužitelju iznos od 13.650,05 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. listopada 2020., do isplate.

Pod točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.105,50 eura, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.U žalbi se izlaže odluke i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u radnim sporovima radi isplate naknade za prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba.Pozivom na presude Europskog suda za ljudska prava po zahtjevu Solomun protiv Hrvatske i Stažnik protiv Hrvatske, tvrdi da su njegovo vlasništvo postali iznosi isplaćeni prije deset godina temeljem pravomoćne presude koja je ukinuta revizijskom odlukom, tim prije što je u istovrsnom predmetu odbačena revizija odlukom broj Revr- 1035/12 od 27. listopada 2015., pa stoga smatra da ne stoji obrazloženje da je sama činjenica podnošenja revizije od strane tužiteljice predstavljala mogućnost da otpadne osnova po kojoj je naplatio tražbine.Smatra da se podnošenje revizije razmatra kroz pojedinačni predmet, a ne generalno, jer podnošenje revizije ne može biti zapreka mirnom uživanju vlasništva.Nadalje navodi da je u odnosu na odluku o kamatama narušeno načelo ravnopravnosti, pravične ravnoteže i proporcionalnosti, jer su zatezne kamate višestruko veće od kamata na oročenu štednju.Ističe da se od tuženika traži povrat neto plaće, ali tužiteljica ne traži vraćanje više naplaćenog bruto iznosa, pa zaključuje da je bez osnove stjecanje bruta na proračunskim računima tužiteljice.U odnosu na odluku o trošku prigovara da tužiteljica nije uspjela sa 100% zahtjeva, jer je njegov zahtjev za isplatu bruto iznosa bio neosnovan. Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, uključujući i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

6. Predmet spora je zahtjev za povrat isplaćenog na temelju pravomoćne presude koja je ukinuta u povodu revizije tužiteljice.

7. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 2891/2013-2 od 11. rujna 2014., djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-355/2011-34 od 4. srpnja 2013. kojom je tužiteljici naloženo da tuženiku po osnovi razlike plaće isplati iznos od 118.119,75 kn, te parnične troškove u iznosu od 20.317,62 kn,

- da je tuženik u postupku izravne naplate naplatio tražbine iz presude i tom naplatom stekao tražbinu u visini neto razlike plaće u iznosu od 9.957,73 eura, tražbinu po osnovi zateznih kamata od dospijeća do pljenidbe u iznosu od 7.920,36 eura, te tražbinu po osnovi troškova postupka u iznosu od 3.235,64 eura, ukupno iznos od 21.113,73 eura,

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-195/2015-2 od 14. prosinca 2016., ukinute presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 2891/2013-2 od 11. rujna 2014. i Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 355/2011-34 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 118.119,75 kn,

- da je u ponovnom postupku donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-516/2020-2 od 1. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-30/2017- 42 od 19. prosinca 2019., te tuženiku dosuđena razlika neto plaće u iznosu od 5.363,93 eura, zatezne kamate u iznosu 6.549,81 eura, ukupno 11.913,74 eura,

- da je tuženik podneskom od 26. listopada 2020. izjavio prijeboj svojih tražbina od 11.913,74 eura utvrđenih pravomoćnom presudom.

8. Temeljem ovih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice pozivom na odredbe članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18. – dalje : ZOO ).Naime, prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO, kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.Prema članku 1111. stavak 3. ZOO, obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. Kada je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-195/2015-2 od 14. prosinca 2016., ukinuta pravomoćna presuda, otpala je pravna osnova po kojoj je tuženik stekao iznose naplaćene u postupku izravne naplate.Temeljem članka 1111. stavak 3. ZOO, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je tuženik primio od tužiteljice na temelju pravomoćne presude koja je prestala egzistirati donošenjem revizijske odluke.Obzirom da je tuženik izjavio prijeboj svojih tražbina utvrđenih pravomoćnom presudom s tražbinom tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud nakon izvršenog prijeboja, obvezao tuženika isplatu preostalog dijela tražbine tužiteljice.

10. Tuženik u žalbi izlaže da je revizijska odluka u njegovom predmetu donesena nakon odluke broj Rev-1035/12, pa da je stoga imao legitimno očekivanje da su njegovo vlasništvo postali iznosi isplaćeni po pravomoćnoj presudi donesenoj u sporu koji je vodio protiv tužiteljice.Odlukom broj Rev-1035/12-2 od 27. listopada 2015. kojom je odbačena kao nedopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, Vrhovni sud nije iznosio pravna stajališta, već je utvrdio da nema pretpostavki za podnošenje revizije zbog različite prakse drugostupanjskih sudova, jer u odlukama na koje se revizija pozivala, drugostupanjski sudovi nisu zauzimali pravna shvaćanja o pravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena.Europski sud za ljudska prava u predmetu Ćelap protiv Hrvatske, zahtjev broj 16981/20 ( i u predmetu Krpić protiv Hrvatske od 31. svibnja 2016. ), se izjasnio da puko postavljanje određenog pravnog pitanja, te tvrdnja da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, nisu dovoljni za ispunjenje procesnih pretpostavki za podnošenje revizije.Temeljem odluke kojom je u istovrsnom predmetu odbačena revizija za koju nije bilo procesnih pretpostavki, tuženik nije mogao pouzdano očekivati da će ostati njegovo vlasništvo iznos koji je naplatio na temelju pravomoćne presude protiv koje je protivna strana podnijela reviziju.

10.1. Na povredu konvencijskog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva ne upućuje stajalište Europskog suda po zahtjevu Solomun protiv Hrvatske, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.U tom predmetu utvrđena je povreda na mirno uživanje vlasništva zbog ukidanja pravomoćne presude u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti kojeg je bilo ovlašteno podnijeti državno tijelo, ali ne i druga stranka u postupku.

10.2. Povodom revizije tužiteljice u sporu koji su vodile stranke ukinute su nižestupanjske presude uz stajalište da se u prekovremeni rad u stražarskoj službi ne ubrajaju sati odmora u trajanju od osam sati tijekom kojih djelatna vojna osoba nije obavljala nikakvu stvarnu djelatnost, pozivom na raniju odluku Vrhovnog suda Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009.Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da je tuženik u povodu revizije koju je podnijela tužiteljica mogao očekivati odluku kojom se ukida pravomoćna presuda po osnovi koje je primio isplatu.

11. Neosnovano tuženik pobija odluku o zateznim kamatama.Prema odredbi članka 1115. ZOO, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.Prema odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.Budući je izvršen prijeboj tražbina stranaka, pravilna je odluka o tijeku zatezne kamate od dana izvršenog prijeboja.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama, o troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP.Ujedno su troškovi postupka odmjereni pravilnom primjenom odredbi članka 155. ZPP.

13. Iz ovih razloga je odbijena žalba i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

13.1. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troška bez naznake troškova za koje traži naknadu, a kako nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu, 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp