Poslovni broj: UsI-1677/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić , u upravnom sporu tužitelja Općine Ervenik, Ervenik, Butiga 24, OIB: 92918905402, zastupana po opunomoćeniku Anti Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić&Koudela, protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I br. 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe C.E.M.P. d.o.o., Donji Stupnik, zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Dominković i Osrečak, Zagreb, Kneza Borne 1, radi komunalne naknade, nakon javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. U prisutnosti opunomoćenika zainteresirane osobe, te u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i tuženika, 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, KLASA: UP/II 363-02/22-01/19, URBROJ: 2182-16/28-23-5 od 11. svibnja 2023.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 363-02/22-01/19, URBROJ: 2182-16/28-23-5 od 11. svibnja 2023., po žalbi C.E.M.P. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, poništeno je rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Ervenik KLASA: UP/I 363-02/22-03/4, URBROJ: 2182-14-03-22-9 od 31. kolovoza 2022. godine i predmet je dostavljen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđena je obveza plaćanja komunalne naknade trgovačkom društvu C.E.M.P. d.o.o. za građevinu označenu kao Vjetroelektrana Krš Pađene, ukupne snage 142 MW, transformatorska stanica TS 33/220 Pađene i priključni dalekovod DV/220 kw od TS 33/220 (400) kw Pađene do DV 220 kv Brinje-Konjsko u godišnjem iznosu u visini od 29.617.949,30 kuna, odnosno mjesečni iznos od 2.051.495,77 kuna.

3. Tužitelj u pravodobnoj tužbi u bitnome navodi stav kako je u cijelosti pogrešan stav tuženika da je za predmetnu građevinu neosnovano naplaćena komunalna naknada za cjelokupno područje vjetroparka jer da iz stanja spisa ne proizlazi da je obveza plaćanja komunalne naknade prenesena na korisnika, pošto korisnik nekretnine može biti obveznik plaćanja komunalne naknade samo ako je na njega ta obveza prenesena ugovorom (pravnim poslom), a što da u konkretnom slučaju nije dokazano. Tužitelj ističe da su u prvostupanjskom postupku jasno raščlanjene vrste prostora za koje se utvrđuje komunalna naknadu, a od kojih se pretežiti dio odnosi na građevinsko zemljište u površini od 14.786.105,00 m2. Sukladno odredbi čl. 92.st.1.tč.4 Zakona o komunalnom gospodarstvu definirano je da se komunalna naknada plaća i na građevinsko zemljište koje služi za obavljanje gospodarske djelatnosti, a prema odredbi članka 92. st.3. Zakona o komunalnom gospodarstvu građevinsko zemljište koje služi za obavljanje gospodarske djelatnosti predstavlja zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojem se odvija gospodarska djelatnost. Kako je drugostupanjsko tijelo i samo ispravno utvrdilo, nije uopće sporno da je žalitelj korisnik nekretnine, pa tako nije sporno niti da je korisnik cjelokupnog obuhvata predmetne građevine, i to, očito, bez pravne osnove, pa je isti sukladno odredbi čl. 93.st.2.tč.2 Zakona o komunalnom gospodarstvu za dio građevine tj. nekretnine koji u naravi predstavlja građevinsko zemljište koje služi za obavljanje gospodarske djelatnosti, i to u površini od 14.786.105,00 m2 u obvezi plaćanja komunalne naknade. Osim toga, upravo je sama zainteresirana osoba iskazala u Tehničkom dijelu Opće mape glavnog projekta za predmetnu građevinu koji nosi oznaku BS_13/2018 i to list 235. točka 8. Uređenje obuhvata zahvata u prostoru kako je ukupna površina zone zahvata VE KPA „oko 20.778.367,00 m2“. Nadalje, Pravilnik o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja jasno propisuje površine i gabarite nužne za određenu snagu vjetroparka. Pa tako, propisano je da za vjetropark snage od 50- 100 MW nužna površina tlocrtne projekcije prostora razvoja ima biti od 20-40 km2. U konkretnom slučaju, radi se o vjetropraku snage 142 MW, a cjelokupna površina, dakle, površina tlocrtne projekcije prostora razvoja na području Općine Ervenik i Grada Knina iznosi nešto više od 20 km2. Osim navedenoga, na predmetnom području nije moguća niti gradnja, niti bilo koji drugi zahvat u prostoru koji bi ometao vjetropark, a cijelo područje je zapravo definirano kao područje vjetroelektrane i prošarano je putovima i komunikacijskim kabelima koji služe isključivo vjetropraku tj. pristupu i komunikaciji s pojedinom vjetroagregatom. U konkretnom slučaju se, dakle, radi upravo o zemljištu koje je zauzeto vjetroparkom i u površini koja je nužna da se vjetropark formira u snazi u kojoj postoji, a upravo je i sam investitor cijeli zahvat u prostoru jasno označio kao takav, opisao u tehničkom izvješću te, da je kojim slučajem manja površina zahvata, niti snaga vjetroelektrane ne bi mogla biti ova postojeća, te investitor ne bi nikada mogao dobiti elektroenergetsko odobrenje, niti bilo koji drugi akt koji bi predstavljao suglasnost za proizvodnju električne energije. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže da se tužba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Pozvana rješenjem od 24. svibnja 2024. u smislu odredbe članka 19. stavak 3. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, C.E.M.P. d.o.o. u bitnome navodi kako je sukladno čl. 93. kao i Odluci o komunalnoj naknadi Općine Ervenik u čl. 11. propisano da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine, pri čemu korisnik naknadu plaća samo u slučaju da je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena tim ugovorom. Međutim u prvostupanjskom rješenju uopće nije obrazloženo zašto bi zainteresirana osoba bila obveznik te naknade, niti je utvrdila tko je vlasnik te je potpuno pogrešno zainteresiranu osobu utvrdila obveznikom plaćanja komunalne naknade iako je ona u spis predmeta dostavila dokaze da zemljište koristi temeljem ugovora o služnosti. Zainteresirana osoba nadalje, navodi kako su u cijelosti netočni o promašeni navodi tužitelja o tome da zainteresirana osoba građevine koristi bez pravne osnove, te navodi kako je Ministarstvo državne imovine, te Ministarstvo poljoprivrede sa zainteresiranom osobom sklopilo ugovore o služnosti, da je Ministarstvo graditeljstva i državne imovine zainteresiranoj osobi izdalo uporabne dozvole, da je Hrvatska regulatorna agencija izdala dozvolu za proizvodnju električne energije, te da je Hrvatski operator tržišta energije sa zainteresiranom osobom sklopio ugovor o otkupu električne energije. Osim toga, zainteresirana osoba ističe kako je Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano da se komunalna naknada plaća samo za zemljišta na kojima se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i javne rasvjete, koje je najmanje opremljeno pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a vjetroelektrana, trafostanica i dalekovod za koje je prvostupanjsko tijelo obračunalo komunalnu naknadu nalaze se na području na koje je pristup moguć samo pristupnim putovima koje je zainteresirana osoba sama izgradila i za koje je platila naknadu za osnivanje prava služnosti, dok Općina Ervenik ne održava pristupne ceste na tom području. Do pristupnih puteva dolazi se s državne ceste koja, prema Zakonu o cestama, spada u javne ceste, a ne u nerazvrstane. Također, na tom području nema javne rasvjete, niskonaponske električne mreže niti vode. Sve navedeno je vidljivo iz Prostornog plana uređenja Općine Ervenik, iz kojeg jasno proizlazi da na području Vjetroelektrane ne postoji osnovna infrastruktura čije je postojanje preduvjet za obvezu plaćanja komunalne naknade. Tužitelj je, osim toga pogrešno obračunao površine na kojima se obavlja poslovna djelatnost te koeficijent jer veći dio prostora za koji je zainteresiranoj osobi razrezana komunalna naknada i dalje koriste njegovi vlasnici ili posjednici u skladu s propisanom namjenom (npr. poljoprivredno ili šumsko zemljište) što je vidljivo u javno dostupnom ARKOD-u (evidenciji uporabe zemljišta u poljoprivrednom obliku) koji vodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U sporu je održana rasprava 14. siječnja 2024., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u vezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u njihovoj odsutnosti. Zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe je istaknula kako zainteresirana osoba ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu odredbe članka 92. i 93. ZKG-a. Opunomoćenik zainteresirane osobe ustrajao je u navodima iz odgovora na tužbu te je popisao trošak spora prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje Tarifa), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000, eura i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV od 25% .

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, te u dokumentaciju priloženu spisu upravnog postupka, kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu.

8. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade zainteresiranoj osobi, pri čemu je među strankama prvenstveno sporno je li i po kojoj osnovi zainteresirana osoba obveznik plaćanja komunalne naknade.

10. Iz spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjskim rješenjem od 31. kolovoza 2022., kojim je po žalbi zainteresirane osobe izmijenjeno prethodno rješenje prvostupanjskog tijela od 25. ožujka 2022., zainteresirana osoba obvezana na plaćanje komunalne naknade u korist Općine Ervenik, ovdje tužitelja, za građevinu označenu kao Vjetroelektrana Krš Pađene, ukupne snage 142 MW, transformatorska stanica TS 33/220 Pađene i priključni dalekovod DV/220 kw od TS 33/220 (400) kw Pađene do DV 220 kv Brinje-Konjsko u godišnjem iznosu u visini od 29.617.949,30 kuna, odnosno mjesečni iznos od 2.051.495,77 kuna i to za objekt u površini od 475.195 m2 u iznosu od 12,60 kuna po m2 te za građevinsko zemljište površine 14.786.105m2 u iznosu od 1,26 kuna. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo u bitnom ističe kako su zainteresiranoj osobi, izdane uporabne dozvole kojima se istoj dozvoljava uporaba kompletnog obuhvata zahvata navedenog u glavnom projektu pa da je stoga jasno proizlazi da je upravo zainteresirana osoba korisnik nekretnina u obuhvatu toga projekta jer nedvojbeno iste koristi i upotrebljava za obavljanje djelatnosti, te je stoga nedvojbeno u obvezi plaćanja komunalne naknade, te su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 92. stavak 2. i 93. stavak 2. ZKG-a.

11. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je protiv prvostupanjskog rješenja zainteresirana osoba izjavila žalbu, koja je usvojena osporenim rješenjem tuženika, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako u postupku uopće nije razmatrano pitanje vlasništva nekretnina kojih je korisnik ovdje zainteresirana osoba, odnosno nije utvrđeno da bi na zainteresiranu bila prenesena obveza plaćanja komunalne naknade, a kako je to propisano odredbom članka 93. stavak 2. ZKG-a, pa da ista nije mogla biti utvrđena obveznikom plaćanja naknade samo temeljem činjenice da je korisnik predmetnih nekretnina, a kako je to učinilo prvostupanjsko tijelo.

12. Sud je suglasan s iznijetim obrazloženjem tuženika.

13. Naime, komunalna naknada je u skladu s odredbom članka 91. ZKG-a novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Prema odredbi članka 92. stavak 1. i 2. ZKG-a komunalna naknada se plaća za:

1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

14. Odredbom članka 93. stavak 1. ZKG-a propisano je kako komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Prema stavku 2. te zakonske odredbe korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili 3. ako se ne može utvrditi vlasnik. Stavkom 3. je propisano kako vlasnik nekretnine solidarno jamči za plaćanje komunalne naknade ako je obveza plaćanja te naknade prenesena na korisnika nekretnine pisanim ugovorom.

15. Među strankama nije sporno da je zainteresirana osoba korisnik prostora u obuhvatu Vjetroelektrane Krš Pađene, ukupne snage 142 MW, transformatorske stanica TS 33/220 Pađene i priključni dalekovod DV/220 kw od TS 33/220 (400) kw Pađene do DV 220 kv Brinje-Konjsko, kao što nije sporno niti da je prvostupanjsko tijelo isključivo temeljem te činjenice zainteresiranoj osobi utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade. Međutim nesporna činjenica da je zainteresirana osoba korisnik nekretnina u navedenom obuhvatu, ne znači nužno da je ista u obvezi plaćanja komunalne naknade, obzirom da je prethodno citiranom odredbom čl. 93. ZKG-a propisano da korisnik naknadu plaća u slučaju da je vlasnik na njega prenio obvezu plaćanja komunalne naknade, ukoliko prostor koristi bez pravne osnove ili ukoliko se ne može utvrditi vlasnik. Prvostupanjsko tijelo uopće nije utvrđivalo činjenicu vlasništva nekretnina u obuhvatu zahvata, niti je utvrđivalo da li je na zainteresiranu osobu kao korisnika (ukoliko zainteresirana osoba nije vlasnik) uopće prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, pa je stoga pravilno tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak u kojem je potrebno na nedvojben način utvrditi ove odlučne činjenice. Tužitelj u tužbi navodi kako bi za zainteresiranu osobu nastala obveza plaćanja komunalnog doprinosa budući da navedeni prostor, odnosno nekretnine u obuhvatu zahvata Vjetroelektrane Krš Pađene koristi bez pravne osnove, no zainteresirana osoba je za izvođenje predmetnog zahvata ishodila odgovarajuće dozvole, dok tužitelj ničim ne dokazuje koje to nekretnine i u kojoj površini zainteresirana osoba koristi bez valjane pravne osnove, pa se stoga zasada ne može govoriti da bi za zainteresiranu osobu po toj osnovi nastala obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Činjenicu da li je, eventualno po tom osnovu nastala obveza plaćanja komunalne naknade prvostupanjsko tijelo može utvrditi u ponovnom postupku. Napominje se kako je stajalište da korisnik plaća komunalnu naknadu samo u slučaju da je na njega vlasnik prenio obvezu plaćanja naknade izrazio i Visoki upravni sud u presudi Usž-682/2024 od 4. srpnja 2024.

16. Slijedom iznijetog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

17. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st.1. kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

18. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u zainteresiranoj osobi kao nužan i opravdan priznat zatraženi trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi pred ovim sudom 14. siječnja 2025. od po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, te uz PDV od 25% daje ukupan iznos od 2.500,00 eura naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 81. stavak 2. ZUS-a.

19. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu, 12. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA: 1. Općina Ervenik, po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Burić&Koudela.

2. Šibensko-kninska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I br. 2.

3. C.E.M.P d.o.o., po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Dominković&Osrečak, Zagreb.

4. u spis.