REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2003/2023-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/22- 01/317, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula-Pola KLASA: UP/I-410-23/2022-12/2602, URBROJ: 513-007-18-01- 2021-2 od **.**.2022., ČL, ovdje tužiteljici, utvrđeni je mjesečni predujam poreza i prireza porezu na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2022., u iznosu od 1.434,52 kn/190,39 eura, za prihod ostvaren od najamnine za pravo građenja.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-14/22-01/317, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023. odbio. 3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u prvom redu navodi da je su porezna tijela pogrešno utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o naknadi za pravo građenje, jer da namjera stranaka nije bila sklapanje ugovora o pravu građenju, nego zajedničko ulaganje, slijedom čega da je pogrešno utvrđena ne visina ukupne naknade, već i sam njen sadržaj, odnosno narav. S tim u svezi pojašnjava da sadržaj i narav, a potom izravno i visina takve naknade ovisi o volji ugovornih strana, jer da im je odredbom članka 281. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stavljena na potpunu dispoziciju, s time da se u izostanku ugovorne odredbe o visini naknade naknada uzima u visini prosječne zakupnine za takvo zemljište. Smatra da je stoga da je za ocjenu ove odlučne okolnosti, odnosno utvrđenje ove odlučne činjenice mjerodavno u prvom redu ono što su stranke ugovorile, a podredno da se naknada ima obračunati prema prosječnoj tržišnoj zakupnini. Nadalje navodi da ako je bilo koja odredba ugovora dvojbena, da se sadržaj takve odredbe tumači u skladu sa zajedničkom namjerom stranaka te razumijevajući odredbe i odnos tako kako to odgovara načelima obveznog prava, a ne doslovno se držeći pojedinih izričaja. Dodaje da su porezna tijela odlučne činjenice utvrdile na temelju Aneksa ugovora o osnivanju prava građenja poreznog obveznika s društvom Resort Banjole d. o .o. od 9. listopada 2017., Ugovora o prijenosu ugovora o osnivanju prava građenja između Histria building d. o. o. i Resort Banjole d. o. o. od 9. listopada 2017., Aneksa ugovora o osnivanju prava građenja poreznog obveznika s društvom Resort Banjole d. o. o. od 23. ožujka 2018. te Ugovora o kupoprodaji nekretnine između poreznog obveznika i Resort Banjole d. o. o. od 5. rujna 2022., ali da te ugovore nisu pravilno protumačile, jer da je iz odredbi navedenih ugovora jasno da namjera ugovornih strana nije sadržana u osnivanju samog prava građenja, niti se u njemu iscrpljuje, nego u zajedničkom ulaganju u izgradnju višestambenog objekta, u kojem da je nositelj prava građenja trebao uložiti sredstva radi izgradnje tog objekta, a vlasnik zemljišta uložiti svoje zemljište, kako bi se u konačnici, po izgradnji objekta, zemljište s objektom prenijelo investitoru („nositelju prava građenja“), a vlasniku zemljišta ostao stan u objektu, uz određeni novčani iznos, što da je uređeno člancima V. i VIII. Ugovora. Dodaje da je riječ je o odredbama koje aneksima nisu mijenjane, u kojem smislu da je sastavljen i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. rujna 2022. koji da prvostupanjsko tijelo nije pravilno protumačilo. Ističe da se stoga radi o zajedničkom ulaganju, a ne o „golom“ osnivanju prava građenja, što da je posebno izraženo u članku VIII. Ugovora, gdje da se izričito propisuje stjecanje iznosa od 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te stana od 80 m2 izgrađenog i uređenog do faze „ključ u ruke“, uz ugovorenu vrijednost od 1.250,00 eur/m2. Nadalje navodi da je da je nejasno iz kojih je razloga kao mjerodavan uzet dohodak u visini od 200.000,00 eura kao naknada za pravo građenja i zašto je kao porezno relevantno uzeto razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. kolovoza 2022., iz kojeg su porezna tijela izvela iznos mjesečne naknade. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Sud je zakazao ročište za raspravu za 7. veljače 2025., na koje stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile, stoga je ročište je održano u njihovom odsustvu.

6. Među strankama ovoga spora je sporno je li tužiteljici pravilno određen predujam poreza na dohodak po osnovi naknade za pravo građenja.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 8. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 281. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno.

10. Nadalje, odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, dalje: Zakon o porezu na dohodak) dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je tužiteljica kao vlasnica nekretnine 21. ožujka 2016. sklopila Ugovor o osnivanju prava građenja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s trgovačkim društvom Histria building d. o. o., da je 9. listopada 2017. sklopljen Ugovor o prijenosu ugovora o osnivanju prava građenja kojim je nositelj ugovora o pravu građenja umjesto prijašnjeg društva, postalo društvo Resort Banjole d. o. o., te da je istog dana između tužiteljice i društva Resort Banjole d. o. o. sklopljen Aneks ugovora o osnivanju prava građenja na predmetnoj nekretnini, koje pravo je upisano u zemljišne knjige. Aneksom ugovora od 23. ožujka 2018. utvrđeno je da nakon parcelacije predmetne i susjednih nekretnina površina nekretnine na kojoj je osnovano pravo građenja iznosi 1027 m[2] , te je utvrđena sveukupna naknada za pravo građenja u iznosu od 200.000,00 eura na način da se tužiteljici isplati 100.000,00 eura, a za preostalih 100.000,00 eura da će joj pripasti stan koji će se izgraditi na pravu građenja. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica 5. rujna 2022. s društvom Banjole d. o. o. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine i to apartman Cl, etažno vlasništvo E-28, a kupoprodajna cijena je isplaćena iz naknade za pravo građenja.

12. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju sklopljen ugovor o pravu građenja između investitora i tužiteljice kao vlasnice zemljišta, kako bi investitor mogao izgraditi ugovoreni objekt na tom zemljištu. Temeljem navedenog ugovora, tužiteljica je ostvarila naknadu u ugovorenom iznosu, kako je to opisano u Aneksu 1. Ugovora o osnivanju prava građenja od 16. listopada 2017., koja se naknada, koju tužiteljica ostvaruje kao vlasnica zemljišta, temeljem ugovora kojim investitoru daje pravo uporabe odnosno građenja na svom zemljištu, sukladno citiranim odredbama, smatra dohotkom od imovine.

13. Stoga je slijedom navedenog, porezno tijelo pravilno utvrdilo mjesečni iznos najamnine imovinskog prava polazeći od sveukupne naknade iz ugovora o osnivanju prava građenja od 21. ožujka 2016. do 5. rujna 2022. godine (77 mjeseci) u iznosu od 200.000,00 eura, odnosno 1.502.837,50 kn, što mjesečno iznosi 19.517,37 kn, te mjesečni predujam poreza i prireza porezu na dohodak od imovine za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2022., u iznosu od 1.434,52 kn/190,39 eura.

14. Isto je pravno shvaćanje za isti pravni odnos zauzeto i u presudi ovoga Suda poslovni broj Us I-2006/2023-7 od 29. siječnja 2024., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1152/2024-2 od 16. svibnja 2024.

15. Osim toga je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi poslovni broj Usž-1152/2024-2 od 16. svibnja 2024., u odnosu na ista činjenična i pravna pitanja kao iz predmeta ovoga spora obrazložio da u odnosu na prigovor vremenskog razdoblja trajanja prava građenja nalazi da je već u upravnom postupku valjano i detaljno obrazloženo da je razdoblje trajanja prava građenja od dana sklapanja Ugovora o pravu građenja 21. ožujka 2016. pa do dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, stana u zgradi izgrađenoj na pravu građenja 5. rujna 2022., a koje stajalište prihvaća i ovaj Sud.

16. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

17. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eura., međutim, kako nije uspjela u sporu, zahtjev joj je sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbijen.

U Rijeci 12. veljače 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1