Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-544/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Diani Milin odvjetnici u Rijeci, protiv 1.tuženika OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.tužene NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćnici Lani Perčić, odvjetnici u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-47/2022-46 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 47/2022-46 od 4. ožujka 2024.
- preinačuje tako da se proglašava nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Delnice, poslovni broj Ovr Ob-31/2020 od 22. srpnja 2020. radi naplate tražbine 1.tuženika u iznosu 15.828,18 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno listopada 2012., tražbine 2.tužene u iznosu 21.305,25 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013., te tražbine 3. tužene u iznosu 19.368,41 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013.
- potvrđuje u preostalom dijelu.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-47/2022-46 od 4. ožujka 2024. u stavku I. izrijeke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ 1. Proglašava se da nije dopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Delnice posl. br. ovr Ob-31/2020 od 22. srpnja 2020. g. radi naplate tražbine 1.-3. tuženika koju čini obveza uzdržavanja utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl .br. P-4062/05 od 12. lipnja 2006. g.",
te je u stavku II. izrijeke naloženo tužitelju isplatiti tuženicima parnični trošak u iznosu 1.450,00 EUR u roku od 15 dana dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 312,50 EUR.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba je djelomično osnovana, te djelomično neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjenja niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
5. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužitelj u žalbi poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izrijeka pobijane presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude.
6. Sud prvog stupnja je na osnovi svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju:
- da su tuženi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama pod brojem Ovr Ob-31/2020 podnijeli 17. srpnja 2020. prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, a radi isplate 1.tuženom i 2.tuženoj iznosa od 24.678,20 EUR / 185.937,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te isplate 3.tuženoj iznosa od 20.187,14 EUR / 152.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama,
- da je isti sud rješenjem broj Ovr Ob-31/2020 od 22. srpnja 2020. odredio predloženu ovrhu, a povodom žalbe ovršenika zaključkom od 27. prosinca 2021. uputio ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
-da je tužitelj parnicu u ovom predmetu pokrenuo 12.siječnja 2022. u skladu s uputom iz zaključka od 27. prosinca 2021.,
- da se dug tužitelja temelji na ovršnoj ispravi – pravomoćnoj presudi navedenog suda broj P-4062/05 od 28. lipnja 2006. kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje OB i FB iznos od po 146,00 EUR mjesečno, a za NB iznos od 189,45 EUR mjesečno počevši od 28. lipnja 2006. pa dok za to budu postojali uvjeti, na ruke majke i z.z. GB,
- da prema podacima FINA-e od 23. lipnja 2022. ukupni dug tužitelja po svim osnovama uključujući i kamate i trošak iznosi 130.379,11 EUR / 982.341,37 kn, a od toga na tuženika otpada 121.888,03 EUR,
- da je tužitelj kuću u [adresa] prenio u vlasništvo tuženih, uz sporazum s bivšom suprugom, s time da se radi o podjeli bračne tečevine, a ne o tome da bi ista bila prepuštena kao alimentacija premda bi to tužitelj htio,
- da su nekretnina u [adresa] i račun kod Zagrebačke banke d.d. otvoreni / stavljeni na ime 1.tuženog OB samo formalno radi izbjegavanja ovrhe protiv tužitelja koji ima dugovanja, a što proizlazi iz podataka FINA-e iz Očevidnika o plaćanju.
7. Također, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se stjecanje vlasništva tuženika na kući u [adresa] po drugoj osnovi odnosno po osnovi podjele bračne tečevine između tužitelja i njegove bivše supruge, a majke tuženih, ne može uračunati u obvezu tužitelja za plaćanje alimentacije svojoj djeci ovdje tuženima,da je tužitelj imao obvezu plaćati alimentaciju na ruke majke ovdje tuženih, a ne preko iznajmljivanja, davanja djeci, ili na bilo koji drugi način.
8. Međutim, pogrešno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir iznose privremenog uzdržavanja koje je Centar za socijalnu skrb Rijeka isplatio prema dostavljenim podacima na listovima 158-163 spisa i to za 1.tuženika u iznosu 15.828,18 kn u razdoblju od srpnja 2010. do zaključno listopada 2012., za 2.tuženu u iznosu 21.305,25 kn u razdoblju od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013., te za 3.tuženu u iznosu 19.368,41 kn u razdoblju od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate.
8.1. Odredbom članka 352. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/04 - dalje: OBZ) koji je bio na snazi u vrijeme tih isplata, propisano je da ako roditelj koji je na temelju pravomoćne sudske odluke, privremene mjere radi uzdržavanja ili nagodbe sklopljene pred sudom ili centrom za socijalnu skrb dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta, ne udovoljava svojoj obvezi duže od šest mjeseci neprekidno ili ako nije platio za šest mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci, Centar za socijalnu skrb dužan je na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i u skladu s njom isplaćivati uzdržavanje sve dok roditelj - obveznik uzdržavanja ne počne ponovno udovoljavati svojoj obvezi, u ukupnom trajanju od najdulje tri godine.
8.2. Isplaćivanjem uzdržavanja u skladu s tom odredbom Centar za socijalnu skrb snosio je troškove uzdržavanja tuženih koje je na temelju citirane pravomoćne presude bio dužan davati tužitelj kao njihov roditelj, pa time tražbina tuženih prestaje u visini primljenog iznosa privremenog uzdržavanja, a na temelju odredbe članka 244. stavak 3. OBZ državno odvjetništvo ovlašteno je podnijeti tužbu protiv obveznika uzdržavanja radi naknade troškova uzdržavanja djeteta koje je snosio Centar za socijalnu skrb.
8.3. S obzirom na navedeno, proizlazi da je nedopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Delnice poslovni broj Ovr Ob-31/2020 od 22. srpnja 2020. radi naplate tražbine 1.tuženika u iznosu 15.828,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno listopada 2012., tražbine 2.tužene u iznosu 21.305,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013., te tražbine 3.tužene u iznosu 19.368,41 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate za razdoblje od srpnja 2010. do zaključno srpnja 2013., pa je temeljem odredbe članka 373. stavak 2. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu i temeljem odredbe članka 373. stavak 2. ZPP-a u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da bez provođenja financijskog vještačenja nije moguće utvrditi da bi dug po osnovi uzdržavanja tuženih bio podmiren isplatama s računa tužiteljevih roditelja LB i AB, te povremenim jednokratnim isplatama na ruke 1.tuženom i 2.tuženoj i za iste iznose proglasiti ovrhu nedopuštenom u ovom predmetu. Naime, odredbom članka 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
9.1. Prema odredbi članka 153. stavak 1. ZPP-a kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, a stavka 3. sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.
9.2. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije uplatio trošak financijskog vještačenja, pa je pravilno sud prvog stupnja prema odredbi članka 153. stavak 3. ZPP-a odustao od provođenja tog dokaza, dok pogrešno tužitelj u žalbi smatra da je sud prvog stupnja uzimajući u obzir dokumentaciju u spisu predmeta trebao na temelju slobodne ocjene prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
9.3. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu tih odredbi svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a koje obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
10. Činjenica što je 1.tuženik vlasnik vikendice u [adresa] koju je stekao od tužitelja, ali se ne nalazi u njezinom posjedu i nema ključ od iste, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja o tome da se u tražbinu tuženika po osnovi uzdržavanja od strane njegovog oca tužitelja raspolaganje istom nekretninom ne uračunava u obvezu plaćanja alimentacije.
11. Slijedom iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.
12. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u neznatnom dijelu potraživanja, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe s PDV-om u iznosu 312,50 EUR, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Josip Štrucelj
