Poslovni broj: Usž-314/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice, Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Tehnika d.d., Ulica grada Vukovara 274, Zagreb, OIB: 73037001250, kojeg zastupa EB mag.iur., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, radi izdavanja uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2159/2024-7 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.  Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-2159/2024-7 od 20. rujna 2024.

II.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/23-02/142, urbroj: 531-03-4-23-2 od 30. studenog 2023., kao i za poništenje uporabne dozvole koju je izdao Grad Split, Upravni odjel za urbanizam i izgradnju, Odsjek za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje: UP-I-361-05/23-01/000032, urbroj: 2181-1-10-3/1-23-13 od 12. srpnja 2023. Rješenjem je odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv uporabne dozvole Grada Splita kojom se dozvoljava uporaba izgrađene zgrade ugostiteljsko-turističke namjene, 2.b skupine (hotel kategorije 4* s pratećim sadržajima) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju je izdan izvršan akt za građenje.

2. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tvrdi da sud nije cijenio okolnost da je bio izvođač preko 90% radova na izgradnji izgrađene zgrade ugostiteljsko-turističke namjene, zbog čega smatra da je postojala obveza da bude pozvan, prisutan i uključen u tehnički pregled izgrađene zgrade ugostiteljsko-turističke namjene kao i da pruži potrebne izjave. Tužitelj naglašava da se tijekom tehničkog pregleda sastavlja zapisnik u koji se unose svi relevantni podaci i činjenice potrebne za izdavanje uporabne dozvole. Dodatno, ističe da kao izvođač radova snosi zakonsku odgovornost za mehaničku otpornost i stabilnost građevine u razdoblju od 10 godina od primopredaje radova. S obzirom na to, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da samo vlasnik, odnosno investitor objekta, ima pravni položaj stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, a ne i ostali sudionici u gradnji. Slijedom navedenog, smatra pobijanu presudu u cijelosti neosnovanom te predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova upravnog spora u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povreda pravila sudskog postupka. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pobijanu presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 119. ZUS-a.

6.1. U odnosu na prigovor da mu nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su bile bitne za donošenje odluke, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Uostalom u konkretnom slučaju sporna je primjena prava odnosno je li tužitelj stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom je odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv uporabne dozvole Grada Splita kojom se dozvoljava uporaba izgrađene zgrade ugostiteljsko-turističke namjene, 2.b skupine (hotel kategorije 4* s pratećim sadržajima) na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju je izdan izvršan akt za građenje.

8. Iz priložene uporabne dozvole Grada Splita utvrđeno je da je vlasnik, odnosno investitor predmetne zgrade ugostiteljsko-turističke namjene za koju je izdana uporabna dozvola, trgovačko društvo WESTGATE TOWER d.o.o.

9. Odredbom članka 137. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: Zakon o gradnji) propisano je da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik građevine.

10. Odredbom članka 138. Zakona o gradnji propisano je tko može biti stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole, pa je tako propisano da je stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole investitor, odnosno vlasnik građevine na čiji je zahtjev pokrenut postupak izdavanja te dozvole.

11. Imajući u vidu da tužitelj nije investitor, odnosno vlasnik građevine tada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbačena žalba tužitelja protiv uporabne dozvole uz pravilnu primjenu članka 138. Zakona o gradnji. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz stabilne prakse ovog suda, primjerice iz presude poslovnog broja Usž-2138/2019-3 od 10. rujna 2020.

12. Sud stoga nalazi neosnovanim prigovore da je prvostupanjski sud trebao cijeniti okolnost da je tužitelj bio izvođač preko 90% radova na izgradnji izgrađene zgrade ugostiteljsko-turističke namjene, zbog čega tužitelj smatra da je postojala obveza da bude pozvan, prisutan i uključen u tehnički pregled izgrađene zgrade ugostiteljsko- turističke namjene sukladno odredbi članka 139. stavak 2. i članka 140. stavak 4. Zakona o gradnji te odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika o tehničkom pregledu građevine („Narodne novine“, broj: 46/18. i 98/19.). Naime, navedeno samo po sebi pored izričite odredbe članka 138. Zakona o gradnji, ne daje tužitelju automatski status stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole, a niti pravni interes.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude (točka I. izreke)

14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora jer je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti (točka II. izreke).

U Zagrebu, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković