Posl.br. Pp-980/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog Suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GOLDY DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, kao pravne osobe i KNŽ, kao odgovorne osobe, zastupani po Odvjetničkom društvu Hrdalo & Krnic d.o.o. Zagreb, radi prekršaja iz članka 149. stavak 1. i stavak 2. točka.

49. Zakona o zaštiti potrošača, a po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Dubrovniku, Klasa: 336-02/23-01/1263, Ur.broj: 443- 02-03-14-23-2 od 15. siječnja 2023. godine, na temelju čl. 182. st. 1. Prekršajnog zakona,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICI: 1. GOLDY DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, Zadarska 1, OIB: 13546172049, pravna osoba,

2. KNŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], odgovorna osoba,

oslobađaju se od optužbe

I. radi prekršaja iz čl. članka 149. stavak 1. i stavak 2. točka. 49. Zakona o zaštiti potrošača, kojeg bi počinili time što bi dana 8. siječnja 2023.godine u 11,10 sati u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta caffe bara Promenada u Dubrovniku, Šetalište kralja Zvonimira 22, koji posluje u sastavu TD Goldy Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu prema potrošačima, na način da su cijenu usluga na dan 31. prosinca 2022.godine: kava espresso po cijeni 10 kn (1,33 eura), veliki machiato po cijeni od 12,00 kn (1,59 eura), bijela kava po cijeni od 14,00 kn (1,86 eura), pivo Stella Artois od 0,33 l po cijeni od 26,00 kn (3,45 eura), povećali cijene usluga na dan 1. siječnja 2023.godine, kava espresso po cijeni od 2,00 eura, odnosno 1,50 eura (popust 25%), razlika od 0,17 eura, povećanje od 12,78%, veliki machiato po cijeni od 2,40 eura, odnosno 1,80 eura (popust 25%), razlika od 0,21 eura, povećanje od 13,21%, bijela kava po cijeni od 2,80 eura, odnosno 2,1 eura (popust 25%), razlika 0,24 eura, povećanje je 12,90%, pivo Stella Artois od 0,33 l po cijeni od 4,80 eura, odnosno 3,60 eura (popust 25%), razlika 0,15%, povećanje je 4,35%, odnosno neopravdano povećali cijene nakon 31. prosinca 2022.godine, pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023.godine, kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji proizvoda,

dakle, što su se koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. tog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Dubrovniku, izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi prekršaja opisanog u izreci ove presude, a na koji prekršajni nalog su okrivljenici, po braniteljima, uložili prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je žurni prekršajni postupak u kojem su okrivljenici, po braniteljima, iskoristili zakonsko pravo koje im je dao sud, te su svoju obranu iznijeli u pisanom obliku.

2. U pisanoj obrani okrivljenici ističu da nisu krivi. U smislu članka 34. do 40. ZZP-a, Naslovno tijelo smatra kako je gore navedenim postupanjem l. okrivljena počinila prekršaj – što je nerazumljivo i duboko pogrešno zaključivanje Naslovnog tijela. Zavaravajuća poslovna praksa, kako je ista definirana člankom 35. ZZP-a, je takva praksa koja sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od dalje navedenih okolnosti, a time se navodi potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okolnosti koje su pobrojane u članku 35. ZZP-a se odnose na: postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, potrebu servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, priroda, obilježja i prava trgovaca ili njegova zastupnika, prava potrošača, rizici kojima potrošač može biti izložen. Štoviše u Zapisniku od 08.siječnja 2023.godine, Naslovno tijelo je konstatiralo da se "...usluge naplaćuju sukladno cijeniku...". Dakle, na nikakav način l. okrivljena nije postupila zavaravajuće, čak niti u pogledu cijena proizvoda ili načina na koji je cijena izračunata, odnosno u odnosu na pogodnosti na koje postoje u odnosu na cijenu.l.okrivljena je jasno izložila cjenik kava, piva, sokova i svih usluga koje nudi, a jasno je istaknuta i obavijest o popustu koji se odobrava na sve proizvode/usluge u zimskom razdoblju, što je također konstatirano u ranije navedenom Zapisniku od 08.siječnja 2023.godine. Nalog je kontradiktoran sam sebi jer proglašava l.okrivljenu krivom za prekršaj - nepošteno odnosno zavaravajuće postupanje, a pri tomu Zapisniku od 8.siječnja 2023.godine, na kojem se temelji Nalog jasno se navode okolnosti koje ukazuju upravo na suprotno, da l.okrivljena cjenikom jasno određuje cijene svojih usluga, da su cjenici dostupni i jasno predočeni svim potrošačima, kao i da je popust jasno istaknut i vidljiv potrošačima i posjetiteljima predmetnog cafe bara. U Zapisniku od 08.siječnja 2023.godine, niti u Nalogu nije predočio niti jedan dokaz, niti navelo makar jednu okolnost koja bi upućivala na zaključak da je l. okrivljena postupala zavaravajuće. Činjenica povećanja cijene neke usluge ne može sama za sebe biti dovoljna za zaključak da neka osoba postupa zavaravajuće. Isto tako, okolnost uvođenja eura nije okolnost koja bitno utječe na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga. Da bi okolnosti uvođenja eura i povećanje cijena bile zavaravajuće, potrebno je da se ostvari neko od obilježja koje ZZP propisuje kao zavaravajuće, a u konkretno slučaju te okolnosti nisu ostvarene jer su kupci jasno informirani o cijenama, a usprkos tome su slobodno i bez prisile ušli u caffe bar l. okrivljene i naručili ugostiteljske usluge. Agresivna poslovna praksa definirana je člancima 38. 39 i 40 ZZP-a pri čemu se ista definira kao praksa koja koristi uznemiravanje, prisilu uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj koji u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Sukladno članku 40 ZZP-a agresivnom poslovnom praksom smatraju se i sljedeći postupci i to: stvaranje dojma da potrošač ne može napustiti poslovne prostorije sve dok ne sklopi ugovor, posjećivanje potrošača u njegovu domu, ustrajno i neželjeno komuniciranje s potrošačem putem telefona, telefaksa, elektroničke pošte ili drugog sredstva daljinske komunikacije, oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na to da kupe oglašavani proizvod ili da nagovore svoje roditelje ili druge punoljetne osobe d im kupe oglašavani proizvod, zahtijevanje plaćanja proizvoda odmah ili s odgovorom ili vraćanja ili čuvanja proizvoda koji je trgovac isporučio, a potrošač ga uopće nije naručio, izravno obavještavanje potrošača da će posao ili opstanak trgovca biti ugrožen ako potrošač ne kupi proizvod, stvaranje lažne predodžbe da je potrošač osvojio ili da će osvojiti, bezuvjetno ili uz ispunjenje određene činidbe, određenu nagradu, koristi se agresivnom praksom. Zavaravajuće poslovne praske, naslovno tijelo nije nigdje u nalogu objasnilo ili obrazložilo kakva je to agresivna poslovna praksa primijenjena, kao i u pogledu zavaravajuće poslovne prakse, nigdje ne obrazlažući kakvu je to nepoštenu, ili zavaravajuću ili agresivnu poslovnu praksu primijenila.

3. U dokaznom postupku čitan je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 8. i 14. siječnja 2023.godine, izvršen je uvid u račune-otpremnice, te je izvršen uvid u potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa.

4. Na temelju ovako provedenog prekršajnog postupka, ovaj sud nije mogao oglasiti okrivljenike krivima i kazniti.

5. U konkretnom slučaju okrivljenike se tereti za prekršaj kažnjiv po čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača, i to zbog korištenja agresivne poslovne prakse, na način da su, koristeći uvođenje eura 1. siječnja 2023.godine kao službene valute u RH i okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga, neopravdano povećali cijene nakon 31. prosinca 2022.godine, što je za posljedicu imalo dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj.

6. Pojam agresivne poslovne prakse, njezine sastavnice te postupci koji se smatraju takvom praksom pobliže su određeni odredbama čl. 38., čl. 39. i čl. 40. Zakona o zaštiti potrošača. Imajući u vidu ove zakonske odredbe, Sud nalazi da činjenični opis prekršajnog djela, kako je naveden u optužnom aktu, upućuje na obilježja agresivne poslovne prakse sukladno odredbi čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja je poduzeta kada trgovac iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazi, a koje su tolikog značenja, a umanjuju sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, pri čemu je trgovac svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

7. Sud primjećuje da se u činjeničnom opisu djela ne navodi koje su to okolnosti u kojima su se potrošači nalazili, a koje su u konkretnom slučaju, uz uvođenje eura kao službene valute, bitno utjecale na njihovu odluku pri kupnju usluga koje su nudili okrivljenici. Pritom sud smatra kako uvođenje eura kao službene valute nije takva okolnosti koja bi, sama po sebi, bila tolikog značenja da može umanjiti sposobnost potrošača da razumno rasuđuju. Naime, sud ima u vidu da su prije promjene službene valute bile obavljene pripremne radnje, pogotovo dvojno iskazivanje cijena prije i nakon 1. siječnja 2023.godine.

8. S obzirom na navedeno, a budući da neopravdano povećanje cijena koristeći okolnosti u kojim se potrošači nalaze, treba promatrati u kontekstu radnje počinjenja prekršajnog djela, proizlazi kako činjenični opis prekršajnog djela u konkretnom slučaju ne sadrži dovoljno konkretiziranu radnju koja se može podvesti pod bitno obilježje agresivne poslovne prakse. Naime, nije dovoljno u činjeničnom opisu navesti samo "okolnosti u kojima se potrošači nalaze" ako pritom nije navedeno i koje su točno određene okolnosti, uz uvođenje eura, bile iskorištavane od strane trgovca. Iz takvog činjeničnog opisa djela ne proizlazi da je počinjen prekršaj jer povećanje cijena usluga, samo po sebi, ne predstavlja agresivnu poslovnu praksu.

9. Osim toga, zakonom propisana posljedica radnje počinjenja prekršaja koji se okrivljenici ovdje stavlja na teret nije dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, kako se to navodi u optužnom aktu. Posljedica koja predstavlja bitno obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse određena je u čl. 38. Zakona o zaštiti potrošača kako umanjivanje u bitnoj mjeri slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom, odnosno kao vjerojatnost da će doći do takvog umanjivanja slobode izbora ili postupanja prosječnog potrošača koje će ga navesti ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Stoga sud nalazi da činjenični opis djela u konkretnom slučaju ne sadrži posljedicu koja se može podvesti pod zakonom propisano obilježje prekršajnog djela agresivne poslovne prakse.

10. S tim u vezi, napominje se kako neopravdano povećavanje cijena i dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj predstavlja kršenje načela iz čl. 7. st. 2. i čl. 8. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN br. 57/22, 88/22). Međutim, to nisu bitna obilježja nepoštene poslovne prakse u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača niti su radnje protivne tim načelima prekršajnopravno sankcionirane.

11. Nadalje, sud je utvrdio da se činjenični opis djela u optužnom aktu ne može podvesti niti pod zakonski opis zavaravajuće poslovne prakse, kao oblika nepoštene poslovne prakse, a sukladno odredbama čl. 35., čl. 36. i čl. 37. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u činjeničnom opisu djela nema nijednog navoda o tome da je poslovna praksa okrivljenika u konkretnom slučaju sadržavala neku netočnu informaciju, kao bitnu sastavnicu zavaravajuće radnje sukladno čl. 35. tog Zakona, odnosno da nije sadržavala kakvu važnu obavijest potrebnu prosječnom potrošaču, a što je bitna sastavnica zavaravajućeg propuštanja sukladno čl. 36. tog Zakona, niti se činjenični navodi u opisu djela mogu podvesti pod neku od odredbi čl. 37. Zakona o zaštiti potrošača u kojem su nabrojani postupci koji se smatraju zavaravajućom poslovnom praksom.

12. Prema navedenom, Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika na način kako je opisano u optužnom aktu bilo podvedivo pod navedene odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje zabranjuju agresivnu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu.

13. Stoga je sud, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenike oslobodio od optužbe za prekršaj iz čl. 149. st. 1. i toč. 2. toč. 49. Zakona o zaštiti potrošača jer djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj.

14. Budući su okrivljenici oslobođeni od optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

15. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 12. veljače 2025. godine

Zapisničar

Sutkinja

Marija Raguž

Olga Šuman Pavlović

Pravna pouka:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana računajući od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog Suda.

Dostaviti:

- okrivljenicima,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.