REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1231/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika Baobab d.o.o. Dubrovnik, Nikole Tesle 2, OIB: 91540982877, zastupanog po punomoćniku ŠŽ, direktoru Društva, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-92/2023-6 od 12. ožujka 2024., dana 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-92/2023-6 od 12. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv 88/2023, UPP/OS-Ovrv-13/2023 od 21. ožujka 2023. kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 243,15 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 156,63 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da osporava bilo kakvu poslovnu vezu sa ovrhovoditeljem, tražbinu ovrhovoditelja iz bilo kojeg razloga, dug po ikakvom dospjelom dugu za telekomunikacijske usluge, dug po osnovi otkupljenog navodnoga duga te procesnu legitimaciju ovrhovoditelja jer se ne vidi veza između podnositelja prigovora i ovrhovoditelja odnosno nedostaje pravni temelj i/ili pravni interes ovrhovoditelja. Navodi da je za ovu vrstu spora nadležan trgovački sud. Ističe da navedena vjerodostojna isprava na koju se poziva tužitelj nije isprava koja omogućuje da tuženik isplati tužitelju utuženi iznos temeljem poreznih propisa. Navodi da je Aneks broj: 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 sklopljen 22. listopada 2021. dok je navodni dug nastao u periodu ožujak 2022. godine, pa tužitelj nema jasni i vjerodostojni dokument kojim potvrđuje da je navodni dug od 243,15 Eura upravo taj koji je predmet ustupa potraživanja prema tužitelju. Predlaže da se žalba prihvati i presuda preinači „u korist tuženika“.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.- dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 243,15 EUR, pripadajuće zatezne kamate i troškove postupka.

6. Prvostupanjski sud je nakon utvrđenja (čl. 8. ZPP);

- da je tužitelj temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017. s dodacima, Aneksa broj: 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 19. rujna 2019., Aneksa broj: 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 19. siječnja 2021., Aneksa broj: 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3 20/2017 od 22. listopada 2021. i 57. Dodatka Okvirnom ugovoru i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od Hrvatskog Telekoma d.d. otkupio njegove novčane tražbine prema krajnjim kupcima - poslovnim kupcima među kojima i tražbinu koju Hrvatski Telekom d.d. ima prema tuženiku u iznosu od 1.832,00 kn (243,15 Eura) prema računu broj 0182909583100122040 s dospijećem na naplatu 19. travnja 2022.;

- da je tuženik 3. kolovoza 2020. Hrvatskom Telekomu d.d. Zagreb podnio zahtjev za produljenje ugovornog odnosa za elektroničke komunikacijske usluge uz kupnju uređaja Sa.Note 10+ 12GB/256GWhite + TabA10.1 WIFI i odabir tarifnog modela Professional uz obvezno trajanje pretplatničkog odnosa na vrijeme od 24 mjeseca, koji je zahtjev za sklapanje ugovora Hrvatski Telekom d.d. prihvatio i o sklopljenom ugovoru izdao pisanu potvrdu, a čime je između Hrvatskog Telekoma d.d. kao pružatelja usluge i prodavatelja s jedne strane te tuženika kao primatelja usluge i kupca s druge strane zasnovan dvostranoobvezujući pravni odnos u kojem je Hrvatski Telekom d.d. obvezan tuženiku pružiti elektroničke komunikacijske usluge i predati uređaj Sa.Note 10+ 12GB/256GWhite + TabA10.1 WIFI prodan po promotivnoj cijeni od 5.880,00 kn dok je tuženik obvezan Hrvatskom Telekomu d.d. kroz ugovorno razdoblje od 24 mjeseca plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od ukupno 259,00 kn od čega 229,00 kn na ime mjesečne naknade za odabranu tarifu Professional i 30,00 kn na ime dodatne opcije Tarifna opcija 20 BG (izvan ugovorene tarife), pri čemu u iznos mjesečne naknade od 259,00 kn ulazi iznos rate kojim se otplaćuje kupoprodajna (promotivna) cijena kupljenog uređaja u visini od 245,00 kn;

- da iz Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana te računa br. 16656/WS01/359 proizlazi kako je obročna otplata cijene uređaja omogućena jer je tuženik s Hrvatskim Telekomom d.d. sklopio ugovor o pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga s obveznim trajanjem pretplatničkog odnosa;

- da je postojanje ugovornog (pretplatničkog) odnosa među strankama u utuženom razdoblju kao i izvršavanje obveza koje proizlaze iz tog ugovornog odnosa razvidno iz računa za usluge Hrvatskog Telekoma za siječanj 2022, studeni 2021. i prosinac 2021. iz kojih proizlazi da je tuženik koristio ugovorene usluge Hrvatskog Telekoma d.d. te iz izvoda stavki za period od 16. rujna 2020. do 11. svibnja 2023. iz kojeg je razvidno da je tuženik u periodu nakon sklapanja predmetnog ugovora Hrvatskom Telekomu d.d. u kolovozu 2020. vršio (određena) plaćanja po osnovi predmetnog ugovornog odnosa;

- da iz izvoda stavki za period od 16. rujna 2020. do 11. svibnja 2023. proizlazi su prethodno veljači 2022. po osnovi predmetnog ugovornog odnosa dospjele ne naplatu novčane obveze koje tuženik nije pravovremeno podmirio, a poradi čega je, sukladno Općim uvjetima poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (dalje: Opći uvjeti Hrvatskog Telekoma d.d.) koji su sukladno čl. 295. ZOO sastavni dio predmetnog ugovornog odnosa stranaka i obvezuju ugovorne strane, Hrvatski Telekom d.d. kao pružatelj usluge i prodavatelj raskinuo predmetni ugovorni odnos stranaka;

- da je uslijed tog raskida tužitelj tuženiku izdao račun za mjesec ožujak 2022. sa specifikacijom, u kojem je računu tuženiku obračunao naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora u visini ugovorene mjesečne naknade od 259,00 kn za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora 7,07 mjeseci, a što ukupno iznosi 1.832,00 kn, a isplata kojeg se računa potražuje u ovom postupku;

- da je odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama - ("Narodne novine" br. 73/08, 80/13, 71/14, 72/17), propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. tog Zakona,

-da je odredbom čl. 18. Općih uvjeta Hrvatskog Telekoma d.d. određeno da će u slučaju kada je pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije istekao obveznog trajanja ugovora, pretplatnik biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije;

zaključio da je uslijed raskida ugovornog (pretplatničkog) odnosa Hrvatskog Telekoma d.d. i tuženika, a do kojeg je raskida došlo prije isteka ugovorenog obveznog trajanja ugovornog odnosa krivnjom tuženika budući isti nije uredno podmirivao novčane obveze dospjele po predmetnom ugovoru, za tuženika trenutkom raskida nastala obveza plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u iznosu od ukupno 1.832,00 kn (mjesečna naknada u visini od 259,00 kn x 7,07 mjeseci kao ostataka razdoblja obveznog trajanja ugovora), a budući je visina te naknade nedvojbeno niža od naknade u visini popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa (a koji popust sukladno računu br. 16656/WS01/359 iznosi 6.318,00 kn kao razlika iznosa pune cijene uređaja 12.198,00 kn i cijene koju je tuženik ugovorio za kupnju uređaja 5.880,00 kn) pa je posljedično tome na temelju čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21 i 114/22. – dalje: ZOO) naložio tuženiku da dužni iznos isplati tužitelju sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. travnja 2022. kao prvog dana po danu dospijeća označenog iznosa na naplatu temeljem čl. 29. ZOO.

7. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 243,15 EUR, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7.1. Slijedom navedenog, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, žalba se ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – radi čega je u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženika valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja koji je utvrđen u prvostupanjskom postupku.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP.

9. Tuženik svojim žalbenim navodima kojima osporava bilo kakvu poslovnu vezu sa ovrhovoditeljem, tražbinu ovrhovoditelja prema ovršeniku, dug po ikakvom dospjelom dugu za telekomunikacijske usluge, dug po osnovi otkupljenog navodnoga duga, zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku i ovaj sud ih nije uzeo u obzir, jer se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može isticati u sporovima male vrijednosti.

10. Jednako tako, ni prigovor stvarne nenadležnosti žalitelj ne može s uspjehom isticati prvi put u žalbi protiv presude u sporu male vrijednosti. Naime, kako je predmetni postupak pokrenut kao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem je i doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika pod poslovnim brojem Ovrv-88/2023 od 21. ožujka 2023., a koji je nakon prigovora tuženika (kao ovršenika) nastavljen u parnici kao povodom prigovora protiv platnog naloga to je tuženik prigovor stvarne nadležnosti mogao istaći samo u prigovoru protiv platnog naloga (čl 453. st. 2. ZPP).

11. Žalbeni navod tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran i da ne postoji pravni temelj ni pravni interes da tužitelj nastupa kao vlasnik utuženog potraživanja nije osnovan jer je sud pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da je mu je sporno potraživanje valjano ustupio Hrvatski Telekom d.d. na temelju 57. Dodatka Okvirnom ugovoru i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od 27. listopada 2017. i Aneksa ugovora 3 od 22. listopada 2021. (str.63-65 spisa) a koji je Dodatak zaključen 24. studenog 2022. dakle, nakon dospijeća utuženog potraživanja, slijedom čega je tužitelj stekao aktivnu legitimaciju i pravo na naplatu spornog potraživanja, a kako je u konkretnom riječ o kondemnatornoj tužbi pravni interes se presumira.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kako je sud prvoga stupnja iz dokaza koji prileže predmetu pravilno zaključio da tuženik nije podmirio svoje obveze iz ugovornog odnosa koji je imao s prednikom tužitelja, odnosno nije podmirio račun broj 0182909583100122040 u iznosu od 243,15 EUR (1.832,00 kn) to je pravilno postupio kada je na temelju odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i čl. 18. Općih uvjeta Hrvatskog Telekoma d.d. te članka 9. ZOO u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika pod poslovnim brojem Ovrv-88/2023 od 21. ožujka 2023., a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 243,15 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2022. pa sve do isplate.

13. Dokaze koje je tuženik dostavio uz žalbu ovaj sud nije razmatrao jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi (čl. 352. st.1. ZPP). Kod toga, tek uzgred valja navesti kako je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-92/2023-3 od 02. svibnja 2023. tuženika upozorio na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 2. do 7. ZPP te da tuženik unatoč upozorenju, u određenom roku od 15 dana od datuma zaprimanja podneska tužitelja od 16. svibnja 2024., nije dostavio sudu podnesak u kojem se očituje na navode tužitelja odnosno u kojem iznosi činjenice na kojima temelji svoje navode i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 457. ZPP odlučiti kao u izreci.

Pula-Pola, 12. veljače 2025.

Sudac:

Biljana Pamić