Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-240/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i sutkinje Alenke Laptalo, kao članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv 1. tužene KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Šušnjar, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Branimira 39 i 2. tuženika ĐB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i predaje, odlučujući o žalbi 1. tužene KB protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2020-43 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 1. tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2020-43 od 25. siječnja 2023.,
II Odbija se zahtjev 1. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-117/2020- 43 od 25. siječnja 2023. odlučeno je:
"I. Nalaže se I-tuženici KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz garsonjere br.28, površine 31,40 m2, S-3 na V. (petom) katu sa pripadajućim spremištem br.28 površine 1,32 m2 (ukupne površine 32,72 m2), koja se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, hodnika i lože i nalazi se u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u knjigu [katastarska općina] [broj poduloška] te opisani stan, zajedno s II-tuženikom ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, slobodan od osoba u stvari, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva usmjeren na iseljenje II-tuženika ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz stana pobliže opisanog u stavku I. izreke presude.
III. Nalaže se I-tuženici KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nakanditi tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 trošak parničnog postupka u iznosu 55,28 EUR / 416,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
2. Pravodobnom žalbom navedenu presudu pobija 1. tužena KB u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP) tj. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da drugostupanjski sud nije cijenio okolnost da 1. tužena živi u stanu na adresi [adresa], te da nije pravilno primijenio članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi prava na dom 1. tužene. Ističe da prvostupanjski sud nije utvrđivao ima li 1. tužena drugi stan za život. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači presudu. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sve činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio su vrlo jasno i pregledno navedene u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude.
7. Neosnovano 1. tužena ističe u žalbi da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da 1. tužena živi u predmetnom stanu na adresi [adresa] i da nije pravilno primijenio članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje Konvencija) vezano za pravo na dom 1. tužene. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da predmetni stan u [adresa] predstavlja dom 1. tužene jer ga koristi za stanovanje, te je prvostupanjski sud proveo test razmjernosti kako bi mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio kao bitnu činjenicu da stan u [adresa] nije jedina nekretnina koju 1. tužena ima na raspolaganju za zadovoljenje svojih stambenih potreba jer ima pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa]. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se legitiman cilj ne može postići primjenom blaže mjere, odnosno da je iseljenje 1. tužene uz obvezu 1. tužene da preda posjed tužitelju nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu da 1. tužena u svakom slučaju ima riješeno stambeno pitanje kao zaštićeni najmoprimac u stanu u [adresa]. Vezano za zakonitost korištenja predmetnog stana prvostupanjski sud je obrazložio da se u konkretnom slučaju ne radi o smrti zaštićenog najmoprimca, odnosno o situaciji iz članka 38. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20. – dalje ZNS) radi čega prava i dužnosti u najmu nisu mogla prijeći na osobu navedenu u Ugovoru u najmu (pri čemu 1. i 2. tuženici nisu bili niti navedeni u tom Ugovoru), jer se radilo o službenom stanu ranijeg zaposlenika tužitelja, a sve temeljem članka 27. ZNS koji propisuje da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju za stanove koji se daju na korištenje u svezi s obavljanjem poslova najmodavca (službeni stan). Prvostupanjski sud je cijenio i okolnost da tuženici nisu plaćali najamninu i režije pri čemu pravilno zaključuje prvostupanjski sud da bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svog prava na dom ne plaća troškove stanovanja to značilo nametanje tužitelju prekomjernog velikog tereta, jer se u sadašnjem odnosu između stranaka, a koji bi eventualno uključivao pravo tuženika da koriste stan kao svoj dom, očekuje i savjesno ponašanje u vidu ispunjavanja obveza, što je u konkretnom slučaju izostalo. 8. Konačno, prvostupanjski sud je nakon provedenog testa razmjernosti ocijenio da treba dati prednost pravu vlasništva u odnosu na pravo na dom i da je miješanje opravdano i radi zašite prava i sloboda drugih u smislu članka 8. stavak 2. Konvencije, a koji zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, osobito imajući u vidu da 1. tužena vrši faktičnu vlast nad drugim stanom koji ima u posjedu kao stanar s ugovorenom zaštićenom najamninom (na adresi [adresa]).
9. Slijedom svega iznesenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
10. Zahtjev 1. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.
U Karlovcu 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Vinka Vrančić