REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj:Gž-1790/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirela Blažević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženih: 1. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Ilija Franjić iz Zagreba i 2. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Silvije Skerlev, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu 1.tužene RŠ podnesenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru posl. br. P-670/2022-31 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba 1.tužene RŠ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru posl. br. P-670/2022-31 od 31. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1.tužene RŠ za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tužiteljice MŠ za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-61/2020 koja je određena rješenjem o ovrsi tog suda od 12. lipnja 2020.

1.1. U točki II. izreke naloženo je 1. i 2. tuženima da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.767,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.srpnja 2024., pa do isplate.

3. Protiv citirane žalbu podnosi 1.tužena HŠ zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe 1.tužene predlažući da se ista odbije kao neosnovana te da se obveže 1.tužena da tužiteljici nadoknadi troškove odgovora na žalbu.

5. Žalba 1.tužene je neosnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice da se ovrha koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-61/2020 proglasi nedopuštenom jer tužiteljica tvrdi da na predmetu ovrhe k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je opisan kao suvlasništvo 1/3 dijela na ime 2.tuženika je njezino suvlasništvo.

7. Provedenim dokaznim postupkom sud prvog stupnja je radi utvrđenja relevantnih činjenica iz odredbe čl. 59. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) utvrdio da je 1.tužena kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini koja je bila u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu upisana kao suvlasništvo 2.tuženika u 1/3 dijela i FŠ u 2/3 dijela, da je u zemljišnim knjigama zabilježen spor temeljem tužbe i postupka koji se vodi kod suda prvog stupnja posl.br. P-9462/2009., a zabilježba je određena rješenjem posl.br. Z-2191/2010.

8. Budući da je tužiteljica u ovršnom postupku kao treća osoba podnijela prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojem navodi da je ona vlasnica suvlasničkog dijela 2.tuženika u 1/3 dijela na kojoj je određena ovrha i da je vlasništvo stekla dosjelošću, pa da stoga ima pravo koje sprječava ovrhu. Predložila je da se ovrha proglasi nedopuštenom, a tužiteljica je zaključkom suda prvog stupnja od 19. srpnja 2022. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu da je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 12. lipnja 2020. nedopuštena.

9. Uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena utvrđeno je da je punomoćnica tužiteljice zaključak o upućivanju u parnicu preuzela 27. srpnja 2022., da je tužba u ovom postupku podnesena 29. srpnja 2022., pa je zaključak suda prvog stupnja da je tužba podnesena u okviru zakonskog roka propisanog u čl. 60. st.1. OZ-a.

10. Uvidom u ugovor o darovanju od 2. kolovoza 2007. utvrđeno je da je 2.tuženik darovao tužiteljici stan u potkrovlju u roh-bau izvedbi u kući sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim da se kod suda prvog stupnja vodi parnični postupak između tužiteljice i tuženih radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina, te da se postupak sada vodi pod posl.br. P Ob-558/2021, stari poslovni broj bio P-9462/2009 u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je ona suvlasnica u 1/3 dijela predmetne nekretnine. U tom postupku tužiteljica tvrdi da je stan adaptirala uz dozvolu 2.tuženika i to stan u prizemlju i stan u potkrovlju, da je 2.tuženik tužiteljici darovao stan u potkrovlju 2. kolovoza 2007., te da je za adaptaciju u predmetnoj kući tužiteljica uložila 60.000,00 eura, da predmetni postupak nije pravomoćno okončan, pa je sud o spornom pitanju kao prethodnom pitanju odlučio u ovom postupku radi utvrđenja relevantnih činjenica da li je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva 1/3 dijela i da li ima pravo koje sprečava navedenu ovrhu.

11. Utvrđeno je nadalje da predmetni ugovor o darovanju nije utvrđen ništetnim nije poništen ili je raskinut, jer da je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž-1675/2014-2, odbijen tužbeni zahtjev 2.tuženika koji je u tom postupku bio tužitelj i koji je tražio poništenje predmetnog ugovora o darovanju od 2. kolovoza 2007. koji je zaključen između njega i tužiteljice, te je odbijen i zahtjev za predaju u posjed stana u potkrovlju koji se nalazi u predmetnoj kući.

12. Provedenim dokaznim postupkom saslušanjem tužiteljice i 2.tuženika te svjedoka VŠ, DŠ i SŠ, utvrđeno je da je tužiteljica živjela s 2.tuženikom u izvanbračnoj zajednici od 2004.do 2009. godine, da je sa djecom, tri kćerke i sa 2.tuženikom i njegova dva sina živjela u predmetnoj kući da je uredila prizemlje i potkrovlje svojim novcem u iznosu od 60.000,00 eura, da nakon što je zajednica života između tužiteljice i 2.tuženika prestala, tužiteljica bila u posjedu stana u potkrovlju i da od tada pa sve do podnošenja tužbe, što je više od 10 godina je bila u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV).

13. Sud prvog stupnja je u cijelosti radi utvrđenja navedenih činjenica prihvatio iskaz tužiteljice, dok nije prihvatio iskaz 2.tuženika kao vjerodostojnog, da je on svojim novčanim sredstvima uredio prizemlje i potkrovlje i da mu je tužiteljica predložila da isplati bivšu suprugu PŠ da izađe iz kuće sa iznosom od 60.000,00 eura, pa da joj on daruje stan u potkrovlju kao osiguranje, jer da takvi navodi nisu logični niti životni i da su suprotni sa dokumentacijom u spisu, jer da 2.tuženik želi prikazati da se radilo o fiktivnom ugovoru, a ne o ugovoru o darovanju, već da bi se radilo o garanciji da će tužiteljica isplatiti njegovu prvu suprugu.

14. Ovo iz razloga što je ugovor o darovanju zaključen 2. kolovoza 2007. ,dok je PŠ upisana u 2/3 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini temeljem sudske nagodbe posl.br. P-5843/2004 od 3. veljače 2010.

15. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da je 2. tuženik tužiteljici darovao 1/3 predmetnih nekretnine zbog njezinih ulaganja u prizemlje i uređenje potkrovlja, navodeći da uvjeti koje navodi 2.tuženik, nisu navedeni u ugovoru o darovanju, a da je 2.tuženik vodio spor protiv FŠ od 8. srpnja 2004., jer je određena zabilježba tužbe 13. srpnja 2004.

16. Pritom sud prvog stupnja cijeni činjenicu da 2.tuženik nije dokazao da su prizemlje i potkrovlje uređivani njegovim novcem, te da je priznao da je tužiteljica prodala svoje nekretnine i da je iz kartice prometa po računu tužiteljice vidljivo da je ona u razdoblju od 27. listopada 2006. do 2. prosinca 2007. imala znatna novčana sredstva na svojem računu, te da su izvršene isplate većih iznosa s tog računa, a što dokazuje činjenica da je tužiteljica tim novcem uređivala prizemlje i potkrovlje.

17. Navedena utvrđenja potvrdila je i svjedokinja VŠ koja živi u susjedstvu i kojoj se 2.tuženik hvalio da mu je tužiteljica uredila prizemlje i potkrovlje kuće i da joj je za uzvrat darovao 1/3 predmetne kuće, jer da ima sposobnu ženu. Stoga je sud iskaz ove svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan, jer da se radi o svjedokinji koja nije u srodstvu te da je stoga nepristrana jer nije zainteresirana za ishod ovog postupka.

18. Navedena utvrđenja potvrdila je i svjedokinja TŠ, kćerka tužiteljice, kao i svjedok SŠ koji je pomagao tužiteljici kod gletanja zidova, bojanja i slaganja namještaja u stan u potkrovlju, da mu je bilo poznato da je radove financirala tužiteljica i da su se radovi izvodili 2008. godine.

19. Sud prvog stupnja nadalje navodi da nije prihvatio navode 1.tužene da u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije bila upisana zabilježba spora u korist tužitelja i da je ona postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, jer da uvidom u navedeni predmet posl.br. Ovr-61/2020., je utvrđeno uvidom u zk.izvadak za predmetnu nekretninu 8. siječnja 2010. posl.br. Z-2191/2010. je zabilježen spor temeljem tužbe koja je dostavljena sudu prvog stupnja posl.br. P-9462/2009, te da je pod tim poslovnim brojem vođen parnični postupak između tužiteljice i 2.tuženika radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine koji postupak je u tijeku i vodi se sada pod posl.br. Pob-558/2021.

20. Sud prvog stupnja navodi da iz iskaza tužiteljice, 2.tuženika i svjedokinje VŠ proizlazi da su se tužiteljica i 1.tužena poznavale, da su se družile, te da je 1.tužena znala da je 2.tuženik darovao tužiteljici stan u potkrovlju, odnosno 1/3 predmetne nekretnine, da su o tome pričali i tužiteljica i 2.tuženik i svjedokinja VŠ koja u iskazu navodi da je tužiteljica i financijski pomagala 1.tuženu kad ju je 2.tuženik istjerao iz kuće.

21. Slijedom navedenih utvrđenja, zaključak je suda prvog stupnja da 1.tuženu ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZV-a, jer da prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije postupala savjesno i u dobroj vjeri, jer da je znala da je 2.tuženik tužiteljici darovao dio predmetne nekretnine zbog izvršenih ulaganja, da tužiteljica živi u predmetnom stanu u potkrovlju i vodi protiv 2.tuženika postupak radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine, pa da je u zemljišnim knjigama i upisana zabilježba spora. Stoga je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP-a, te odmjerava trošak sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa).

22. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tužene da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a iz razloga što sud prvog stupnja nije saslušao 2.tuženu u svojstvu stranke, jer je ona teško bolesna i nepokretna osoba, te 90 % ratni vojni invalid, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, pa da se zbog zdravstvenih razloga i invalidnosti nije mogla odazvati sudu prvog stupnja. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja 1.tuženu pozvao radi saslušanja dva puta i to za ročište od 5. veljače 2024. i 18. travnja 2024.,te je sukladno čl. 268. st. 1. i 3. ZPP-a u pozivu naznačeno da će se provoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranke koja ne dođe može biti saslušana u odsustnosti druge strane. Iz stanja spisa proizlazi da 1.tužena nije dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da nije bila u mogućnosti pristupiti na navedene rasprave. tj. da bi uredno opravdala svoj izostanak, niti je predložila da se sasluša kod kuće.

24. Nisu osnovani žalbeni navodi 1.tužene da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev, jer da je tužiteljica u ovršnom postupku podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojem je istakla da je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u 1/3 dijela ugovorom o darovanju, te da nije navela da se radi o stjecanju vlasništva dosjelošću. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica kao treća osoba podnijela prigovor navodeći da ima pravo koje sprečava ovrhu i da je u tom prigovoru tvrdila da je stekla vlasništvo dosjelošću, da je sklopljen predmetni ugovor o darovanju i da je izvršila ulaganja, te da je samostalni posjednik više od 10 godina.

25. Isto tako, nisu osnovi žalbeni navodi 1.tužene da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno utvrdio relevantne činjenice da tužiteljica ima pravo koje sprečava predmetnu ovrhu, jer da je utvrđeno da je stekla pravo vlasništva dosjelošću, jer da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. ZV-a, da je zakoniti posjednik, jer ima ugovor o darovanju 1/3 predmetne nekretnine, da je u posjedu više od 10 godina.

26. Žalbeni navodi 1.tužene da tužiteljica nije u samostalnom i nesmetanom posjedu, jer je očevidom na licu mjesta koji je izvršen u ovršnom postupku posl.br. Ovr- 61/2020 na zapisniku konstatirano da je tavanski stan za kojeg tužiteljica tvrdi da je njezino vlasništvo, bio zaključan i da u njemu žive podstanari, nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je tijekom ovog postupka utvrđeno da je u posjedu tužiteljica predmetnog dijela nekretnine od 2009. godine, dakle već 2019. godine je stekla pravo vlasništva dosjelošću.

27. Žalbeni navodi 1.tužene da je obrazloženje suda prvog stupnja pod toč. 19. do 23. kontradiktorno, jer da se navodi da tužiteljica kod suda prvog stupnja vodi postupak gdje traži utvrđenje prava vlasništva predmetnog stana temeljem dva pravna osnova i to temeljem ulaganja i darovanja, a da je u ovom postupku utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva temeljem dosjelosti, nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer u ovom postupku se utvrđuje da li je nedopuštena predmetna ovrha iz razloga što tužiteljica tvrdi da ima pravo koje sprečava ovrhu, a to pravo je tužiteljica u ovom postupku dokazala na način da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na 1/3 predmetnog stana koji joj je darovan i koji je u posjedu od strane tužiteljice više od 10 godina, a razlozi i temelji stjecanja prava vlasništva u navedenom parničnom postupku nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

28. U odnosu na žalbene navode 1.tužene da utvrđenje prava vlasništva temeljem ulaganja ne može biti pravni osnov za nedopuštenost ovrhe i da tužiteljica može od 2.tuženika tražiti naknadu štete, nisu osnovani, jer osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku temelji se na pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja da tužiteljica ima pravo koje sprječava navedenu ovrhu i da je stekla pravo vlasništva dosjelošću, da ima zakonit posjed temeljem navedenog ugovora o darovanju i da je u posjedu više od 10 godina.

29. Slijedom obrazloženog, žalbu 1.tužene kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I. i II. izreke potvrditi sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a, a i odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je stoga odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

30. Prvotuženoj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl.166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. 2. izreke ove presude.

31. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu, jer je utvrđeno da ti troškovi sukladno čl.155. ZPP-a nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka, pa je odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić,