Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-537/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomočniku Filipu Glavaš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika LN iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pn-2216/20-33 od 03. siječnja 2024., 12. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pn-2216/20-33 od 03. siječnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 13.272,41 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.482,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).
3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer mu nije omogućio pristup putem sustava e komunikacije i nije mu dostavio podnesak od 06. studenog 2023. čije postojanje je tužitelj utvrdio uvidom u e spis. Tvrdi da je počinjena i povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je presuda nerazumljiva i razlozi su kontradiktorni. Iako sud prvog stupnja utvrđuje ponašanje tuženika protupravnim pogrešno zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi upravo zbog tih radnji nastupila šteta za tužitelja. To što su i drugi vrijeđali čast i ugled tužitelja ne ekskulpira tuženika od odgovornosti za nastalu štetu. Tvrdi i da je pogrešno zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazano postojanje uzročno posljedične veze između štetne radnje i posljedica u situaciji kada je sud utvrdio da je tuženik dao više izjava o tužitelju kao ratnom zločincu za koje znao da mogu prouzročiti. Tvrdi i da prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije vodio računa o ustavnim i konvencijskim pravima.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5.Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba je osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tuženik u tri navrata iznio tvrdnje iz kojih se izvodi sumnja da je tužitelj počinio ratni zločin. Tvrdio je da je bio osuđen i da je služio kaznu zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina iako su te tvrdnje bile neistinite jer je u vrijeme iznošenja tih tvrdnji bila ukinuta pravomoćna presuda kojom je tužitelj bio osuđen za ratni zloćin,
- da se izjava tuženika ne smatra tek oštrijim političkim nastupom jer da nitko, pa tako niti političari, ne bi trebali iznositi neistinite činjenice o nekoj osobi, pa makar to bio i njihov politički suparnik, jer se na taj način obmanjuje javnost i nanosi šteta toj osobi. Stoga takvo postupanje sud ne smatra primjerenim. Utvrđuje da time nije dovedena u pitanje sloboda izražavanja propisana odredbom čl. 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) te da bi drugačije utvrđenje bilo protivno čl. 8 Konvencije koji pak propisuje da svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske,
- nije prihvatio tvrdnju tuženika da u trenutku davanja predmetnih izjava nije bio upoznat s činjenicom da protiv tužitelja ne postoji pravomoćna kaznena presuda, jer se radi o općepoznatoj činjenici koju su znali i obični građani, dok je tuženik kao visokopozicionirani političar u to vrijeme, zasigurno o istome bio upoznat stoga utvrđuje protupravnim takvo postupanje tuženika,
- da su o tužitelju kao o ratnom zločinu, i to u trenutku kada protiv njega nije bila donesena pravomoćna presuda kojom se proglašava krivim za počinjenje tih dijela, pisali razni mediji i da su ga tako kako sam tvrdi nazivale i druge osobe kao (ĐN, ČN i još neki pojedinci) i brojne medijske kuće te da je počeo koristiti lijek „helex“ još u zatvoru da bi ga nastavio konzumirati u pojačanim dozama nakon izlaska iz zatvora 2017., 2018. godine u jeku tih medijskih napada. Stoga utvrđuje da šteta koju tužitelj trpi zbog medijskih i javnih izjava o njemu kao o ratnom zločincu, nije isključivo vezana uz izjave tuženika, da se ne može razgraničiti šteta koja je tužitelju eventualno počinjena od strane tuženika i da ne postoji uzročno posljedična veza između izjava tuženika i eventualne štete koju trpi tužitelj u smislu da bi te izjave bile prijelomne za nastanak eventualne štete tužitelja,
- da bi tužitelj, kao javna osoba, a u koji položaj je sebe svjesno stavio, trebao imati veću toleranciju na izjave u kojima se spominje,
- da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete iz članka 1100. u vezi sa člankom 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO).
8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 2., 4., 8., 9., , 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a time što tužitelju nije dostavio podnesak tuženika od 06. studenog 2023. u kojem se tuženik poziva na nepravomoćnu osuđenost tuženika presudom Županjskog suda br K-Rz- 4/2016 jer sud nije temeljio pobijanu presudu na sadržaju tog podneska već je utvrdio neodlučnom činjenicu iz tog podneska.
10. Nisu istinite ni tvrdnje žalitelja da bi mu bio onemogućen pristup sustavu e komunikacije glede dostave podneska od 04. veljače 2021. i 24. svibnja 2022. jer iz sadržaja predmeta proizlazi da su ti podnesci predani sudu putem e komunikacije.
11. Međutim sud prvog stupnja povrijedio je odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj jer je pobijana presuda proturječna.
12. Naime, sud prvog stupnja je u bitnome pravilno utvrdio da je tuženik iznesenim navodima iznio neistinite tvrdnje o tužitelju kao ratnom zločincu iako je znao da je ukinuta presuda kojom je osuđen za to kazneno djelo i pravilno je zaključio da je takvom izjavom u bitnome povrijeđeno tužiteljevo pravno osobnosti ali je unatoč tom utvrđenju pogrešno zaključio da ne postoji uzročno posljedična veza između izjava tuženika i eventualne štete i da nije moguće utvrditi koju štetu tužitelj trpi.
13. Tužitelj je imao legitimno očekivanje da ga nitko ne naziva osuđenim ratnim zločincem jer ga kao i svaku drugu osobu, štiti presumpcija nevinosti, u skladu s odredbom članka 28. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
14. Osim toga svaka osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled, dostojanstvo i ime (članak 19. stavci 1. i 2. ZOO), što predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo (odredba članaka 35. Ustava) i konvencijsko pravo (odredba članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP).
15. Pri tom treba kazati da je predmetna izjava tuženika mogla ugroziti i povrijediti tužiteljev osjećaj osobne vrijednosti, čast i dostojanstva, moralni stav koji potiče da se stekne poštovanje drugih i sačuva samopoštovanje i da bi takva povreda opravdavala dosudu novčane naknade pa ne bi bilo prihvatljiv pravni zaključak o nepostojanju uzročno posljedične veze između izjava tuženika i eventualne štete.
16. Ne bi bilo prihvatljivo ni utvrđenje suda prvog stupnja da šteta koju tužitelj trpi zbog medijskih i javnih izjava o njemu kao o ratnom zločincu, nije isključivo vezana uz izjave tuženika i da se ne može razgraničiti šteta koja je tužitelju eventualno počinjena od strane tuženika od ukupne štete koju trpi zbog takvih izjava. Naime, činjenica da su i druge osobe i (fizičke osobe i mediji) svojim izjavama vrijeđale tužitelja po istoj osnovi ne isključuje od odgovornost ovdje tuženika za štetu koju je on počinio i ne ograničava sud prvog stupnja u pravu da po slobodnoj ocjeni, vodeći računa o težini povrede kao i okolnostima ovog konkretnog slučaja, utvrdi koji novčani iznos predstavlja odgovarajuću satisfakciju za te povrede vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima iz članka 1100. ZOO-a. Iz sadržaja iskaza tužitelja proizlazilo bi da je zbog izjave tuženika i značaja koji je ta izjava imala u javnom mijenja trpio povredu prava osobnosti.
17. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu te je vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi taj sud otklonio navodnu bitnu povredu postupka i pravilnom analizom svih provedenih dokaza, vodeći računa o navedenim činjenicama ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
18. Zbog ukidanja presude u dijelu glavnog zahtjeva ukinuta je i u dijelu troškova postupka kako bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku ovisno o osnovanosti glavnog zahtjeva odlučio i o osnovanosti troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka (članak 166. stavak 4. ZPP-a).
19. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 369. stavak 1.
ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 12. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
