Poslovni broj Gž-1363/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN odvjetnice iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Kunac, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženice JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Dedić Golić, odvjetnica iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-2257/2018 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-2257/2018 od 7. lipnja 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-2257/2018 od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita, broj Ovrv-412/2018 od 23. svibnja 2018., u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da tužiteljici, plati iznos od 4.197,08 kn / 557,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedinačne iznose, zatim je u točki II izreke djelomično ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da tužiteljici plati iznos od 14.252,92 kn / 1.891,69 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.993,13 kn / 264,53 eura te predvidive troškove postupka u iznosu od 975,00 kn / 129,40 eura, te je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan dok je u točki III izreke naloženo tuženici u roku od petnaest dana naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 743,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice da se punomoćnici tuženice, odvjetnici Ivani Dedić, uskrati zastupanje tuženice u ovoj pravnoj stvari, kao neosnovan.

2. Protiv presude žalbu podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

2.1. Tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio presude iz točke II izreke, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te tužiteljici dosude troškovi postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica izrijekom pobija i prvostupanjsko rješenje, bez navođenja posebnih razloga.

2.2. Tuženica se žali protiv točki I i III izreke presude predlažući da se u tom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, potražuje troškove postupka uključivo i trošak žalbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice dok je tuženica u odgovoru na žalbu osporila osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i zatražila trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. U donošenju pobijane odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističu stranke u žalbama, s obzirom da pobijana odluka nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Protivno žalbenim navodima stranaka nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a budući da obrazloženje pobijane presude sadrži sve što propisuje potonja zakonska odredba. Na temelju provedenih dokaza, u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude prvostupanjski je sud utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbama stranaka istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

7. Bez osnova tužiteljica u žalbi pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog tužiteljice da se punomoćnici tuženice uskrati zastupanje u ovoj pravnoj stvari. Uvažavajući odredbu članka 89.a ZPP-a kojom je propisano tko sve može biti punomoćnik u postupku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da razlozi koje je isticala tužiteljica nisu razlozi predviđeni za uskratu zastupanja prema članku 90. stavak 1. ZPP-a, koji zaključak se žalbom tužiteljice posebno ne dovodi u pitanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naplatu odvjetničke usluge u iznosu od 2.448,74 eur / 18.450,00 kn za zastupanje tuženice u dva parnična postupka pred Općinskim sudom u Krku, naknadno pred Općinskim sudom u Rijeci.

9. U provedenom je postupku utvrđeno:

- tuženica je izdavanjem punomoći 2014. angažirala tužiteljicu za zastupanje u dva parnična predmeta, a u vezu ih je dovela majka tuženice ČN, čija je tvrtka od ranije koristila odvjetničke usluge tužiteljice,

- tužiteljica je kao odvjetnica u predmetu Općinskog suda u Krku poslovni broj P-420/2014 (kasnije predmet Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2641/2015), osim ovdje tuženicu, zastupala još dvije osobe u svojstvu tužiteljica - GN (sestra tuženice) i ĆN, te u tom predmetu poduzimala radnje zastupanja,

- tužiteljica je kao odvjetnica u predmetu Općinskog suda u Krku poslovni broj P-697/2014 (kasnije predmet Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2808/2015), osim ovdje tuženicu zastupala još jednu osobu u svojstvu tužiteljice - GN, te u tom predmetu poduzimala radnje zastupanja,

- odvjetnički ured tužiteljice obavještavao je tuženicu i njezinu sestru o poduzetim radnjama zastupanja u naznačenim parničnim predmetima,

- tužiteljica je za pružene odvjetničke usluge samo tuženici izdala račune sa specificiranim radnjama zastupanja i obračunatim novčanim iznosima,

- 2018. narušen je poslovni odnos stranka te je otkazana punomoć za zastupanje,

- tuženica je nesporno podmirila račun broj 78-1-1/2014 od 17. srpnja 2014. iznosu od 2.062,50 kn i račun broj 172 u iznosu od 1.250,00 kn,

- preostalo je dugovanje iz računa broj 21-1-1/2015 od 26. veljače 2015. u iznosu od 2.543,75 kn, računa broj 65-1-1/2015 od 6. svibnja 2015. u iznosu od 1.793,75 kn, računa broj 216-1-1/2016 od 4. svibnja 2016. u iznosu od 3.712,50 kn, računa broj 301-1-1/2016 od 30. lipnja 2016. u iznosu od 1.250,00 kn, računa broj 28-1-1 od 20. veljače 2017. u iznosu od 1.562,50 kn, računa broja 133-1-1 od 27. lipnja 2016. u iznosu od 1.875,00 kn te računa broj 17-1-1 od 25. siječnja 2018. u iznosu od 4.462,50 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 18.450,00 kn;

- računi su prikazani kao otvorene stavke odvjetničkog ureda tužiteljice u analitičkoj kartici od 1. veljače 2022., koja kartica je korištena kao vjerodostojna isprava za pokretanje ovršnog postupka protiv tuženice kao ovršenice, nakon što ista po pozivu tužiteljice nije podmirila dugovanje, a po čijem je prigovoru na izdano rješenje o ovrsi postupak prešao u parnični.

10. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženica s tužiteljicom sklopila ugovor o nalogu u smislu odredbe članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) jer je potpisivanjem punomoći angažirala tužiteljicu za zastupanje u naznačena dva parnična predmeta.

11. Dalje utvrđuje da je tužiteljica dostavljanjem računa sa specifikacijama, kao i priloženim zapisnicima te podnescima (tužbama) iz kojih je razvidno da je u navedenim predmetima poduzimala odvjetničke usluge zastupanja, dokazala opstojnost i egzistenstnost dijela svoje tražbine, u odnosu na radnje za koje iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su iste poduzete, u granicama izdane punomoći. Stoga zaključuje da tužiteljica ima pravo na nagradu za zastupanje i naknadu svojih troškova u smislu članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 09/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.; dalje: ZO) kojim je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.

12. Pritom, primjenom odredbi članka 7. i članka 219. ZPP-a prvostupanjski sud kao nedokazane a time i neosnovane otklanja tvrdnje tuženice da je njezina majka podmirivala usluge zastupanja tužiteljici dijelom u novcu a dijelom u namještaju kojim bi bio opreman odvjetnički ured tužiteljice, uz obrazloženje da tuženica tome u prilog nije pružila nikakve dokaze (npr. potvrde o izvršenom plaćanju, izvatke iz banke, priznanice…), osim vlastitih navoda iznesenih u stranačkom iskazu i navoda svoje majke saslušane u svojstvu svjedokinje.

13. U odnosu na visinu utužene tražbine sud prvog stupnja uvažava činjenice da je tuženica u predmetnim parničnim postupcima bila samo jedna od više zastupanih osoba pa iznosi stajalište da je tuženica dužna tužiteljici na ime troškova zastupanja, u odnosu na one radnje za koje je nedvojbeno utvrđeno da su poduzete, naknaditi razmjerni iznos jer se radi o djeljivim obvezama u smislu članka 41. stavak 1. ZOO-a, nalazeći pritom da tužiteljica nije dokazala da bi u smislu Tbr. 36. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje Tarifa/12), koja je bila u primjeni u vrijeme zastupanja tuženice, sa zastupanim osobama dogovorila drugačiji način obračuna troškova od onog propisanog Tbr. 36. stavak 1. Tarife/12. Stoga prvostupanjski sud smatra da tuženica ima obvezu podmiriti 1/2 dijela visine iznosa ispostavljenih računa glede zastupanja u predmetu Općinskog suda u Krku broj poslovni broj P-697/2014 (kasnije kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2808/2015), gdje je tužiteljica kao odvjetnica zastupala uz tuženicu još jednu osobu, odnosno u visini od 1/3 dijela iznosa ispostavljanih računa glede obavljenih usluga odvjetničkog zastupanja u predmetu Općinskog suda u Krku broj P-420/2014 (kasnije kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2641/2015), u kojemu je tužiteljica kao odvjetnica uz tuženicu zastupala još dvije osobe.

14. U odnosu na pojedine radnje zastupanja, analizirajući pojedine stavke izdanih računa, specificiranih u pogledu radnji i novčanih iznosa, te dovodeći ih u vezu sa sadržajem priloženih parničnih predmeta na koje se zastupanje odnosilo, sud prvog stupnja, nalazi da nisu osnovane stavke u računu broj 17-1-1- od 25. siječnja 2018. koje se odnose na provjere zemljišnoknjižnog stanja, telefonskih razgovora i upućivanja mailova, iz razloga što je tuženica tijekom postupka osporavala da bi tužiteljica imala uputu za poduzimanje tih radnji, a telefonski razgovori da nisu propisani kao radnja za koju punomoćnik - odvjetnik ima pravo obračunati nagradu prema odredbama Tarife. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako je neosnovano potraživanje tužiteljice koje ista temelji na računu broj 174-1 i računu broj 131, obzirom da tužiteljica tijekom postupka navedene račune nije ni priložila u spis, pa primjenom članka 7. i članka 219. ZPP-a, smatra da tužiteljica u odnosu na navedene račune nije dokazala opstojnost svoga potraživanja.

15. U konačnici, zbrajanjem svih priznatih iznosa na ime poduzimanja odvjetničkih radnji koje je tužiteljica po nalogu tuženice poduzela i u odnosu na koje je tužiteljica tijekom postupka dokazala osnovanost istih, uvažavajući uvećanje za veći broj zastupanih osoba u pojedinom predmetu sukladno Tbr. 36. stavak 1. Tarife, cijeneći dalje dio djeljive obveze iz članka 41. ZOO-a koji otpada na tuženicu s obzirom na broj zastupanih osoba u pojedinom predmetu, prvostupanjski sud dolazi do iznosa od 4.197,08 kn / 557,05 eura koji dosuđuje tužiteljici uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

16. U preostalom dijelu preko priznatog iznosa do zatraženog iznosa od 18.450,00 kn / 2.448,74 eura, dakle, za iznos od 14.252,92 kn / 1.891,69 eura, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno za navedene iznose održava na snazi odnosno ukida izdane platne naloge iz rješenja o ovrsi sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a ZPP-a, dok odluku o troškovima donosi pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a.

17. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja.

18. Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da bi se u konkretnom slučaju radilo o djeljivoj obvezi, ukazujući da je zahtjev i volja zastupanih osoba bio da se računi izdaju i da ih podmiri jedna osoba, ovdje tuženica a sve zbog loše financijske situacije ostalih zastupanih osoba. Smatra da se radi o solidarnoj obvezi, te da je sud trebao primijeniti načelo „predmnijeve solidarnosti“ iz članka 42. ZOO-a.

18.1. Izneseni žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani jer prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica nije dokazala da bi sa zastupanim osobama dogovorila drugačiji način obračuna troškova od onog propisanog Tbr. 36. stavak 1. Tarife koja propisuje da kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% – uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50% a iznos povišene nagrade dijeli se na jednake dijelove prema broju branjenika, odnosno zastupanih osoba. Prema pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, tužiteljica nije dokazala da bi sukladno Tbr. 36. stavak 2. Tarife/12 sa strankama sporazumno odredila drugi način obračuna troškova.

18.2 Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o djeljivoj obvezi u smislu odredbe članka 41. stavak 1. ZOO-a dok je prema stavku 2. iste zakonske odredbe propisano da kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki do njih odgovora za svoj dio duga, a kao što je rečeno, u konkretnom predmetu tužiteljica nije dokazala da bi bila određena drukčija podjela.

18.3. Bez osnova tužiteljica u žalbi ukazuje na „predmnijevu solidarnosti“ iz članka 42. ZOO-a koja propisuje da kada ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonilo solidarnu odgovornost. Ugovor o nalogu te izdana punomoć za zastupanje između tužiteljice kao odvjetnice i tuženice kao fizičke osobe ne predstavlja trgovački ugovor na način kako ga definira odredba članka 14. stavak 2. ZOO-a kao ugovor što ga sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Tuženica u poslovnom odnosu sa tužiteljicom nije nastupala kao trgovac nego kao fizička osoba, stoga nije bilo mjesta primijeniti predmnijevu prema kojoj bi sve zastupane osobe sa tuženicom u naznačenim predmetima bile solidarni dužnici te da bi stoga tužiteljica mogla tražiti naplatu cjelokupne odvjetničke usluge samo od tuženice u smislu članka 43. ZOO-a.

19. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao i ocjenu provedenih dokaza, tuženica u žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka kojima tvrdi da je tražbina tužiteljice u cijelosti namirena novcem odnosno isplatom od strane majke tuženice ČN te u naturi odnosno opremanjem namještajem odvjetničkog ureda tužiteljice od strane majke tuženice, a koje činjenice da su potkrijepljene iskazom tuženice i svjedokinje ČN.

19.1. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Pravilno je sud prvog stupnja cijeneći iskaze tuženice i imenovane svjedokinje koji su u tom dijelu „navodnih podmirenja dugovanja“ potpuno općeniti, neodređeni i paušalni a prije svega ničim dokazani, otklonio iste kao neosnovane te uz nastavno utvrđenje da je tužiteljica kao odvjetnica poduzela gore opisane radnje u zastupanju, obvezao tuženicu primjenom članka 776. ZOO-a da platiti tužiteljici pružene usluge za koje je utvrđeno da su poduzete, razmjerno udjelu tuženice u djeljivoj obvezi.

20. Slijedom svega iznesenog žalbe obje stranke ocijenjene su neosnovanim.

29. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

30. Strankama nisu priznati troškovi sastava žalbi jer sa žalbama nisu uspjele dok tuženici na pripada trošak za sastav odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

31. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić pogarčić