Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1858/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi potrošača, protiv rješenja Općinskog suda Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 74 SSS Sp- 733/2020-32 od 14. listopada 2022., 12. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe potrošača ukida se rješenje Općinskog suda Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 74 SSS Sp-733/2020-32 od 14. listopada 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog Financijske agencije za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača MO.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio potrošač zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 36/22 i 155/23- dalje ZPP) u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15. i 104/17.

- dalje SZ) u vezi s člankom 23. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18 i 36/22. - dalje ZSP).

3. U žalbi u bitnome tvrdi da je pobijano rješenje nejasno i proturječno te da nije razvidno u kojem je razdoblju potrošač ostvario plaću u iznosu od 7.052,04 kn mjesečno jer da iz podataka Ministrarstva financija proizlazi da je potrošač prosječno primao iznos od 6. 331,76 kn mjesečno te da mu se usteže iznos do 1.655,00 kn na ime administrativne zabrane temeljem ugovora o kreditu. Tako da potrošaču ostaje na raspolaganju mjesečni iznos do 1. 763,01 kn zbog čega je i FIN-a podnijela prijedlog za pokretanje postupka jednostavnog stečaja potrošača jer je imao neizvršenih osnova u trajanju dužem od tri godine što ne bi bila situacija da je imao na raspolaganju ¼ dijela plaće jer bi u tom slučaju izvršila naplatu. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 79. stavak 5. Zakona o stečaju potrošača jer da potrošač nema primanja na kojima se ne provodi ovrha već samo primanja koja su izuzeta od ovrhe. Sud da je primjenom odredbe članka 79 g ZSP-a trebao zaključiti stečajni postupak.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba je osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 5.462,52 kn uključujući troškove i kamate (ukupni iznos blokade), i to po osnovama za plaćanje više ovrhovoditelja te da postoje potraživanja u ukupnom iznosu glavnice duga od 13.258,24 kn koja je FINA prestala izvršavati prema čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/18, dalje: ZPONS) u ukupnom iznosu glavnice duga od 13.258,24 kn,

- da taj iznos ne prelazi iznos od 20.000,00 kn iz čl. 79.a st. 3. al. 2. ZSP-a, pa da postoje uvjeti za njegovo namirivanje u jednostavnom postupku stečaja potrošača,

- da potrošač prima plaću u iznosu od 7.052,04 kn mjesečno te kad se temeljem odredbe čl. 173. st. 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17: dalje- OZ) izuzeto ¾ iznosa da ostaje iznos od 1.763,01 kn mjesečno za prisilno namirivanje navedenih tražbina,

- da je člankom 79.h st. 5. ZSP-a propisano da u slučaju da potrošač ima stalna primanja na kojima se ne provodi ovrha, da će mu sud prilikom otvaranja postupka naložiti da u roku od 12 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju postupka uplaćuje na račun suda određeni iznos tog primanja koji sud određuje odgovarajućom primjenom ovršnih propisa,

- da iz prijedloga i naknadno pribavljenih podataka iz Očevidnika proizlazi da se iznos blokade smanjuje odnosno da se evidentirane tražbine postupno namiruju, te da je nezaštićeni dio primanja raspoloživ, u smislu čl. 79.h st. 5. ZSP-a,

- da sud nalaže potrošaču uplatiti iznos od 1.763,01 kn mjesečno x 12, ukupno 21.156,14 kn dostatan za podmirenje svih gore opisanih nenaplaćenih potraživanja koji je moguće namirivati u ovom postupku (18.720,76 kn) i eventualnih daljnjih kamata,

- da potrošač ima dostatnu imovinu za podmirenje svih evidentiranih nenaplaćenih potraživanja u roku od godine dana ili čak i ranije pa da nisu ispunjeni.

8. Pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, uz daljnju primjenu odredbe članka 10. SZ-a te članka 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka.

9. Međutim, pravilno tvrdi žalitelj da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno, ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.

10. Prije svega valja istaknuti da relevantni podaci odlučni za oslobođenje potrošača od preostalih obveza moraju biti utvrđeni na dan otvaranja postupka stečaja potrošača, dakle na dan donošenja rješenja suda koje je u ovom slučaju doneseno 06. listopada 2020.

11. Nastavno treba kazati da bi iz sadržaja predmeta proizlazilo da je na dan otvaranja ovog postupka bilo evidentirano više neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice i da je razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine (članak 79. a stavak 1. i 2. ZSP-a).

12. Za sada ne bilo prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da potrošač ima imovinu koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u vrijednost većoj od 10.000,00 kn pa da ne bi bile ispunjene pretpostavke za otvaranjem i zaključenjem jednostavnog postupka stečaja potrošača (članak 79.g ZSP) jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve bitne činjenice koje bi opravdavale takav zaključak. Priloženi dokazi ne opravdavaju zaključak da bi potrošač, u smislu odredbe članka 79. h ZSP-a ima stalna novčana primanja na kojima se ne provodi ovrha, a tek u toj situaciji bi mu sud mogao naložiti da u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača uplaćuje na račun suda određeni iznos stalnog novčanog primanja koji će sud odrediti odgovarajućom primjenom pravila ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima.

13. Iako je točno da prema pribavljenim podacima proizlazi da je potrošač u promatranom razdoblju ostvarivao plaću i to: u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2017. u iznos od 33.089,31 kn, od siječnja 2018- 31. prosinca 2018. u iznosu od 97.379,16 kn, od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 95.060,88 kn, od siječnja 2020. do kolovoza 2020. u iznosu od 58.008,46 kn što bi opravdavalo prosječnu mjesečnu plaću 7. 762,57 kn, očito je da potrošač ima zaštićeni račun što bi značilo da jedino sredstvima na istom koja su izuzeta od ovrhe može slobodno raspolagati.

14.Osim toga u podacima FINE se spominju računi koji nisu u blokadi pa je sud prvog stupnja prije svega morao zatražiti od FINE podatke da li je bilo na tim računima bilo kakvih sredstava u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Uz to, a kao što je već naloženo rješenjem ovoga suda po kojemu prvostupanjski sud nije postupio, sud prvog stupnja trebao bi zatražiti i podatak od poslodavca o mjesečno neto iznosu koji je isplaćen potrošaču te utvrditi da li postoji i koliko iznosi razlika između neto isplaćenog iznosa potrošaču na računu kojim raspolaže i visine od 2/3 ili 3/4 (ovisno o visini neto plače) prosječno neto plaće u vremenskom razdoblju od jedne godine te sukladno tome zaključiti ima li uopće potrošač preostale imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

15. Odredba članka 173. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17:dalje OZ) propisuje ograničenja ovrhe na plaći/mirovini ovršenika tako da je i u smislu te zakonske odredbe od ovrhe izuzet iznos od 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete i sl. iznos od jedne polovine prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, odnosno ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto plaće u RH od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 plaće ovršenika.

16. Zaključno treba kazati i da se sud ne bi mogao pozivati na odredbu članka 79. h stavak 5. ZSP-a tek u obrazloženju rješenja već bi izrekom rješenja, naravno ukoliko su ispunjene pretpostavke iz tog članka (da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa veća od 10.000,00 kn i da potrošač ima stalna primanja na kojima se ne provodi ovrha) otvoriti stečajni postupak imenovati povjerenika te naložiti potrošaču da u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača uplaćuje na račun suda određeni iznos stalnog novčanog primanja koji će sud odrediti odgovarajućom primjenom pravila ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima. Ukoliko nisu ispunjene te pretpostavke valjalo bi otvorit i zaključit stečajni postupak i osloboditi potrošača od preostalih obveza

17. Iz navedenih razloga, valjalo je ukinuti pobijano rješenje kako bi sud prvog stupnja u ponovnom postupku otklonio bitnu povredu postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje i donio novu zakonitu odluku, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članka10. ST-a i člankom 23. ZSP-a, te odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić