Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1841/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupanih po upravitelju [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj] i II. ovrhovoditelja [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici SV, odvjetnici u [trgovačko društvo] iz [adresa], protiv ovršenika LI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici LMM, odvjetnici u [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi II. ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-498/2023-66 od 22. studenog 2024., dana 12. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba II. ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-498/2023-66 od 22. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod toga suda pod poslovnim brojem P-6577/2024.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio II. ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak zakazivanjem ročišta za prvu javnu dražbu radi prodaje nekretnine uz naknadu troškova povodom ovršenikova prijedloga za odgodu i naknadu troškova žalbe.

3. Ovršenik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu II. ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova postupka.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje žalitelj. Rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Žalba je neosnovana.

6. Temeljem utvrđenja da je ovršenik vodio parnicu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-6577/2024 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključenog 4. listopada 2012. i solemniziranog kod javnog bilježnika OR, pod poslovnim brojem OV- 6435/12 dana 9.10.2012., koji Ugovor predstavlja ovršnu ispravu u ovom ovršnom postupku, da je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 - dalje. ZZP) koji sadrži odredbe koje su potencijalno nejasne i koje mogu biti utvrđene nepoštenima i ništetnina u smislu odredbe čl. 53. st. 1. ZZP, te da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, jer odredbe nacionalnog zakonodavstva ne pružaju mogućnost da mu se nakon dovršetka toga postupka i prodaje nekretnine u vlasništvo vrati nekretnina koja je bila predmet ovrhe, već mu samo daje mogućnost naknade štete, prvostupanjski sud je ocijenio da su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj112/12, 25/13 – dalje: OZ) za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, te je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

8. Ovrha u ovom postupku određena je radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja proizišle iz ovršne javnobilježničke isprave – Ugovora o kreditu broj 241429 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 4.10.2012., koji je solemniziran kod javnog bilježnika OR, pod poslovnim brojem OV-6435/12 od 9.10.2012., a kojim je prednik II. ovrhovoditelja [trgovačko društvo] kao kreditor stavio na raspolaganje korisniku kredita VI i ovršenici kao založnoj dužnici kredit u iznosu od 71.450,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz redovnu promjenjivu kamatnu stopu, nakon prve godine otplate kredita.

9. Žalitelj u žalbi navodi da je ovršenica u ovom ovršnom postupku bila upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj P-2440/2022-36 od 25. srpnja 2023., njezin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i da je u tom postupku prvostupanjski sud sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Građanskih odjela županijskih sudova od 11. ožujka 2022. po službenoj dužnosti već utvrdio da se nije radilo o nepoštenom potrošačkom ugovoru koji je prouzročio znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da je riječ o presuđenoj stvari i da stoga ovršenica više nije ovlaštena u novom parničnom predmetu koji je pokrenula pod poslovnim brojem P-6577/2024 tražiti utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu od 4. listopada 2012., koji je u ovome postupku ovršna isprava.

10. Suprotno navodima žalbe, nije riječ o presuđenoj stvari i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju se određeno u žalbi poziva žalitelj, jer je u postupku nedopustivosti ovrhe sud utvrđivao valjanost ugovora samo kao prethodno pitanje, a to znači da nije donio meritornu odluku o ništetnosti ugovora, već je o istom odlučivao u okviru ocjene dopuštenosti ovrhe. Takva ocjena nema pravomoćni učinak i ne sprječava vođenje novog parničnog postupka u kojemu se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu.

11. Točni su navodi žalitelja da se na predmetni Ugovor o kreditu koji je bio vezan na valutu EUR ne primjenjuju utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača koje su se bavile pitanjem ništetnosti kredita čija je glavnica bila vezana uz valutu švicarski franak (CHF), no u tim je odlukama postavljen standard za ocjenu nepoštenosti prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje: ZZP) i dopušteno je kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZZP i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/) utvrđivati nepoštenost predmetnog potrošačkog ugovora o kreditu koji je bio vezan za valutu EUR.

12. Premda je ovršenica u Ugovoru o kreditu od 4.10.2012. bila založni dužnik, a ne korisnik kredita, ista ima pravni interes za vođenje parnice utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu od 4.10.2012., koji je u ovom ovršnom postupku ovršna isprava, jer se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. ZOO).

13. Budući da je odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika propisana odredbom čl. 65. OZ, to podnošenjem takvog prijedloga od strane ovršenice, nije u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 10. ZPP, kako to tvrdi žalitelj.

14. Hrvatski sudovi obvezni su primjenjivati pravo EU i pravna shvaćanja utemeljena na pravi EU. Tako je u presudi EU u slučaju C-407/18 (presuda L protiv Addiko Bank d.d. od 26. lipnja 2019.) izraženo pravno shvaćanje po kojemu su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

15. Sud EU u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ), pa je posljedično tome zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđenje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no a posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće, ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

16. Cijeneći sadržaj načela djelotvornosti primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima i izraženog pravnog shvaćanja Suda EU u presudi broj C-407/2018 u kojoj izražava pravno shvaćanje da Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivni nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane i tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da je u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

17. Zbog iznijetih razloga, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 65. OZ prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju ista vodi kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-6577/2024 prihvaćen.

18. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu II. ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 12. veljače 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić